Ljetovanje u smradu – između elitnih vila fekalije teku u more: ‘Djeca nam obolijevaju od šuge…’

rabb

U centru Raba, jednog od hrvatskih najuspješnijih turističkih otoka, uobičajena je augustvoska vreva. Hiljade turista uživaju u šetnji uz obalu i razgledavanju starog dijela grada ili bogatoj gastronomskoj ponudi. A samo oko 800 metara od njih prava ekološka i javnozdravstvena bomba zbog koje stanovnici obližnjeg naselja prijete blokadom glavne ceste i masovnim protestima.

Naime, u naselju Palit nema kanalizacije, a situacija s otpadnim vodama tako je “dobro” izvedena da se dio fekalija preko kanala za oborinske vode slijeva direktno u more, među brojne kupače!

Raspad sustava

U Palit dolazimo usred dana, a žega je nesnosna. Gori od nje je jedino neopisiv smrad koji nas dočekuje već na samom ulasku u naselje izgrađeno prije nekoliko godina. Da nemamo osjet njuha, prizor bi bio sasvim lijep – devet simpatičnih trokatnica uredno je poslagano, a u sredini je prilazna cesta na kojoj se igra desetak djece.

– Vidite u čemu se oni igraju. Ovo je problem za koji nam, kada smo kupovali stanove i apartmane, niko nije rekao – govori za Jutarnji list ogorčeno jedan susjed pokazujući fekalijama zatrpan odvodni kanal.

A problem je kompleksan. Naime, svih devet zgrada s ukupno oko šezdeset stanova spojeno je na svega dvije septičke jame s uređajem za biološko pročišćavanje otpadnih voda. Jame su kapaciteta po 12 kubnih metara, što ljeti, kad su svi stanovi i apartmani popunjeni, nije ni približno dovoljno. Uređaj, pak, odavno ne radi, pa se u jamama ništa ne pročišćava, već je riječ o odvratnoj mješavini fekalija, vode od tuširanja, pranja suđa…

Djelatnici lokalnog komunalnog poduzeća Vrelo dolaze svaka dva dana, obično u šest tura prazneći jame, no ni to nije dovoljno da se zadovolje potrebe velikog naselja, pa se sadržaj prelijeva u oborinski kanal i otamo, u što smo se i sami uvjerili, odlazi direktno u more.

Dok oko 350 metara kanala kojim se fekalije slijevaju u more, stanari nam pričaju da posljedice nedostatka kanalizacije ne trpe samo oni u novoizgrađenom naselju, već čitav dio otoka od naselja Palit prema Kamporu.

– Iznajmljivači kažu da im gosti ostaju najviše dva dana. Jedan je restoran zatvoren jer nije mogao posluživati ribu i roštilj začinjenu smradom. Stanje je neizdrživo, a niko ništa ne poduzima – kažu.

Ko to može prodati?

Jedan od rijetkih koji se pristao fotografirati je Josip Spajić iz Velike Gorice koji je u apartman svojih roditelja došao provesti godišnji odmor. Iako je vani lijep dan, Josip živi iza zatvorenih prozora jer je u prvom redu do kanala iz kojeg vire cijevi koje vode od septičke jame.

– Kada je moj otac kupovao ovaj apartman, niko nam nije rekao za ovaj problem. U razgledavanje su išli u proljeće, a ljeti je neizdrživo, što zbog visokih temperatura, ali i zbog popunjenosti kapaciteta – objašnjava Josip, pa brzo zatvara prozor. Kaže da je prije nekog vremena, uslijed ispunjenosti i plinova koji se u jamama razvijaju, “eksplodirao” jedan od šahtova.

– Bio je to oduran prizor, vulkan fekalija koje su se izlile po zgradi i automobilima – opisuje.

Osim smrada, stanovnici ovog dijela Palita boje se i zaraza. Kažu, što nam u lokalnoj pedijatrijskoj ordinaciji nije potvrđeno, da je bilo već nekoliko slučajeva “šuge” među djecom koja bosonoga u igri trčkaraju naseljem.

– To je i zdravstveni problem. Nezamislivo je da se djeca u 21. stoljeću igraju u fekalijama i smradu. Ljudi se kupaju u moru ispod našeg kanala ni ne sluteći da se kupaju u mješavini mora i otpadnih voda – žali se Rikard,dodajući kako je u sezoni u naselju četrdesetak djece različitog uzrasta.

Otkrivaju za Jutarnji kako zgrada bez riješenog sistema odvodnje nije smjela dobiti ni građevinsku dozvolu. Problem je što je firma koja je gradila stanove u međuvremenu propala, a vlasništvo nad stanovima preuzela je u stečaju jedna poslovna banka koja jeostatak stanova bez kanalizacije prodala današnjim vlasnicima.

Već je najmanje troje vlasnika stanova prodalo svoju nekretninu i otišlo, doznaje Jutarnji, a učinili bi to i drugi, no kupce je, očekivano, teško naći. I baš u vrijeme našeg posjeta stiže jedna od cisterni komunalnog poduzeća. Radnik uzima veliku cijev i otvara šaht. Smrad za kojeg smo dotad mislili da je užasan, drastično se pojačava, a naši sugovornici bježe i zatvaraju se u kuće.

– Samo danas ovdje ću odraditi šest tura – otkriva radnik. Cisterna ima kapacitet od svega pet kubika, pa je svaku od dvije jame potrebno tri puta prazniti.

Kucamo i na vrata rapske gradske uprave, gdje nas dočekuje dogradonačelnik Denis Deželjin.

Rješenje na čekanju

– Otprilike šezdeset posto otoka nije pokriveno sustavom javne kanalizacije. Ovdje je problem što se, zbog propasti tvrtke koja je gradila stanove, godinama nije radilo na održavanju biološkog uređaja za pročišćavanje. S druge strane, u tijeku je izrada projektne dokumentacije kojom bismo htjeli kanalizaciju povući cijelim otokom, no proces prikupljanja dokumentacije traje već tri godine – kaže Deželjin.

Dodaje da nije moguće, kao što stanari predlažu, povući nekoliko stotina metara kanalizacije do njihovog naselja.

– Morali bismo promijeniti profil glavne cijevi, dograditi glavnu crpnu stanicu, napraviti potpunu rekonstrukciju mreže – objašnjava.

Kaže da je planirani projekt vrijedan oko 360 miliona kuna (proračun Raba je 50-ak miliona), no njime bi se riješilo pitanje odvodnje u Rabu i susjednoj općini Lopar. Očekuju da će im pomoći i EU. No, ne zna reći kada će se to dogoditi.

Što se, pak, izlijevanja fekalija u more tiče, Deželjin kaže da je to do prije dvije godine bila standardna praksa jer stanari uopće nisu naručivali pražnjenje jama.

– Otkako to sufinanciramo, češće je pražnjenje jama. Svjesni smo da to nije rješenje, ali je zasad sve što možemo učiniti – zaključuje.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH