Hasan Hadžić: Ko je Adib Đozić- čovjek koji ubija istinu o Srebrenici

Brko 3

Kada su u vrućoj političkoj atmosferi uoci rekonstrukcije Vikalove vlade, pljustale prognoze koji ce ministri morati da odu u paketu s premijerom, oko jednog imena nije bilo nikakve dileme - kako u strukturama vladajuce Koalicije CD i opozicije, tako i u siroj javnosti: Adiba Djozica, kantonalnog ministra za izbjeglice i socijalnu politiku, svi su smatrali "bivsim". Medjutim, na odsudnoj sjednici Kantonalne skupstine, poznatoj po nezapamcenom kadrovskom zemljotresu za bh. politicke prilike, kompromitirani Adib Djozic se, ipak, nije nasao na listi "otpisanih".

Iznenadjenje neupucenih u razloge zbog kojih je Adib Djozic definitivno postao "najstamenitija" politicka persona u Tuzlanskom kantonu, nije dugo trajalo. Naime, samo nekoliko dana kasnije mediji su objavili vijest da je guverner Tarik Arapcic odrzao sastanak sa predstavnicima nekoliko srebrenickih organizacija i udruzenja, koja je predvodio Djozic, a povodom obiljezavanja predstojece godisnjice srebrenicke tragedije. Bilo je jasno da je vrhu SDA "provjereni" Djozic prijeko potreban kako se ne bi dogodilo da plahe i ozlojedjene Srebrenicane neko drugi ne stavi pod kontrolu u predvecerje najnovijeg suocavanja sa srebrenickom istinom, koja ni jednu stranu, pa ni bosnjacku, ne amnestira od dijela krivice i odgovornosti. Pritom, ni najmanja paznja nije posvecena cinjenici da ce Srebrenicani i ostali Podrinjci - ciji su najblizi stradali prilikom okupacije Srebrenice - sa zgrazanjem docekati informaciju da ce Adib Djozic ponovo dati pecat manifestacijama povodom cetvrtog pomena na planetarnu tragediju bosanske enklave.

Mrtva peticija Isfrustrirane podrinjske izbjeglicke mase - koje vise niko ne moze ubijediti da vladajuca bosnjacka elita iz svojih nacionalno-drzavnih vizija nije unaprijed iskljucila Podrinje, zarad svoje svekolike komocije u Sarajevu i drugim bosnjackim carsijama - Adiba Djozica dozivljavaju kao paradigmu manipulacija i prevara kojima su vec godinama izlozeni, kao najvecu porugu i uvredu njihovim ratnim tragedijama i poratnim traumama.

Nema Podrinjca koji ne zna da je Adib Djozic, kao uzoriti aktivist i odbornik Socijalistickog saveza, uoci samog rata, javno branio lik i djelo vojvode Gorana Zekica od napada "muslimanskih nacionalista", te da je pocetkom rata iz nesigurne Srebrenice, preko sigurne Srbije, dosao u Tuzlu. Oni, takodjer, znaju da se Djozic zadnjih ratnih godina strasno odazvao zadocnjelom zovu "dina", pa se angazirao u politicki prestiznim muslimanskim brigadama, i to iskljucivo na komesarskim poslovima. Najznacajniji domet dotadasnjeg okorjelog ljevicara u novoj fazi je bilo pokretanje lista Podrinjski mudzahid - biltena Prve podrinjske muslimanske brigade. Dakako, niposto se ne smiju zaboraviti ni uporedni Djozicevi jurisi na znacajne kote u medresama, te na Tuzlanskom univerzitetu, ciji su celnici, takodjer osvijesteni u duhu nove politicke zbilje, rado prigrlili ovog polaznika predratnih "vecernjih" fakulteta i magisterija za pregaoce iz "udruzenog rada".

Uporedo sa svim tim intelektualno-pedagoskim misijama, Adib Djozic ce biti pocastvovan i odgovornim drzavnim funkcijama kao sto je zamjenik ministra za boracka pitanja u jednom mandatu, te ministra za izbjeglice i socijalnu politiku u dva mandata zaredom. Na posljednjem Kongresu SDA, kao jedan od najperspektivnijih kadrova, uvrsten je u prestiznu radnu komisiju zajedno sa Alijom Izetbegovicem. Tada je postao clan Glavnog odbora Stranke, a zamalo mu je izmaklo vec rezervisano mjesto u Izvrsnom odboru SDA. Bila mu je to najbezazlenija moguca sankcija zbog afere izazvane novinskim napisima o milionskoj pljacki u reziji Djozica i njegovih jarana, a prigodom gradnje kuce za izbjeglice od donacije holandske vlade, te zbog drugih mahinacija.

Da Djozicevi mentori iz vrha Stranke nisu uvazavali informacije o njegovim grijesima, najbolje potvrdjuje sudbina peticije za njegovu smjenu, koju su devedeset sedme godine inicirali ljudi iz tadasnjeg rukovodstva opcine Srebrenica na celu sa nacelnikom Fahrudinom Salihovicem. U obrazlozenju je naveden bogat dosje Djozicevih kriminalnih radnji, te njegov monopol u srebrenickoj i podrinjskoj kadrovskoj politici, koji se narocito manifestirao kroz sikaniranje politickog i vojnog rukovodstva Srebrenice iz ratnog perioda.

Peticiju je potpisalo preko dvije hiljade ljudi, ali je ipak prosla bez ikakvih posljedica. Takav epilog je na najcinicniji nacin obrazlozio sam Djozic, koji je pred inicijatorima peticije, a prema navodu Hakije Meholjica, rekao da mu je Izetbegovic ostavio zadatak da "razvali Srebrenicu", odnosno tadasnju opcinsku vlast, a zauzvrat mu podario ministarsku funkciju i druge partijske blagodati. I doista ce ekipu Fahrudina Salihovica naslijediti Djozicu odana druzina na celu sa anonimnim Abdurahmanom Malkicem, zatim Hasanom Becirevicem (trenutno poslanik u Skustini RS) i drugim imenima kojima je zajednicka karakteristika da svojim ratnim biografijama nisu vezani za civilnu i vojnu oblast u Srebrenici. Intencija je jasna: izbrisati ratnu povijest Srebrenice i svjedoke jedne zastrasujuce improvizacije i neodgovornog odnosa bosnjackog vrha prema toj regiji.

Slabo kontrolirana kasa U takvom kontekstu Adib Djozic postaje dragocjena politicka figura za Izetbegovica i njegove saradnike. Naime, najkarizmaticnija licnost ratne Srebrenice Naser Oric je poslije pada Srebrenice "presutno" demobiliziran, uprkos cvrstim obecanjima sa samoga vrha da ce biti predvodnik specijalnih policijskih jedinica. Ramiz Becirovic, komandant proboja iz Srebrenice, dobit ce ponizavajucu vojnu funkciju i na kraju, na nedovoljno razjasnjen nacin, naprasno umrijeti za radnim stolom. I mnogi drugi srebrenicki oficiri bit ce marginalizirani i prisiljeni na demobilizaciju. Slicno ce se dogoditi i celnicima iz civilne vlasti: Fahrudinu Salihovicu, Osmanu SuljicuHajrudinu Avdicu i drugima.

Svi oni morali su biti sklonjeni, a zadaca Adiba Djozica je bila da to prodje bez neugodnih gibanja i nemira.

On je sa bogatom i slabo kontroliranom kasom Ministarstva za izbjeglice Vlade TK-a mogao uspjesno "otkupljivati" nezadovoljstvo kontroverznog politickog buntovnika Ibrana Mustafica, preventivno djelovati protiv prijetece intelektualno-statusne pobune uglednog ratnog doktora Ilijaza Pilava, koji bi mogao povuci mase, podupirati poslovnu karijeru Nasera Orica i njegovog kruga, ugasiti svaku iskru nezadovoljstva koja bi mogla buknuti u pozar opceg srebrenickog i podrinjskog nezadovoljstva.

Kada je guverner TK-a Arapcic, uoci rekonstrukcije Kantonalne vlade, pokazao Izetbegovicu svoj prijedlog liste ministara koje treba smijeniti, Predsjednik SDA je zastao kod Djozicevog imena i rekao (prema nasem slobodnijem citatu): "Neka ovo ostane!"

I zaista bi, nakon svih neugodnosti iz prethodnih obiljezavanja srebrenicke tragedije, riskantno bilo odreci se Djozica u ovom trenutku bez obzira sto je Izetbegovicev kabinet dobio cak i fotodokumentaciju o graditeljsko-stambenim poduhvatima brace Djozic, o gradjevinskom stovaristu Adibovog brata, preko kojeg se liferuje socijalno-gradjevinska pomoc miljenicima Kantonalnog ministarstva za izbjeglice, i drugim mahinacijama.

I dok su Vikalo i ostali kandidati za smjenu vodili skoro ocajnicku borbu za ostanak na svojim funkcijama, Djozic je mirno obavljao uzvisenu hadzijsku misiju. Po povratku je iz nove trojke (golfa) presao u novu cetvorku i ubrzano krenuo u nove partijske pobjede. U inat problematicnom istraznom dosjeu o njegovim "nestaslucima" na skoro pedeset gusto kucanih strana, te poslanicima SDP-a koji su na posljednjoj Kantonalnoj skupstini argumentirano ukazali na katastrofalan rad Ministarstva za izbjeglice i zatrazili od guvernera Djozicevu smjenu.

Robert Barry ovih dana, na obostrano nezadovoljstvo (i SDS-a i SDA), konacno pokusava uspostaviti kakvu-takvu vlast u Srebrenici, koju je bosnjacki vrh trampio jos '93. godine. Adib Djozic, koji se sve vrijeme svog vjecnog ministarskog mandata javno i tajno borio protiv povratka u srpski entitet, i dalje ostaje Izetbegovicev nezamjenljivi gubernator za Srebrenicu i Podrinje. Nema, dakle, razloga za paniku.

PIŠE: Hasan Hadžić, BH Dani, 11. juni 1999.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH