Srđan Šušnica: Ko nas bre zavadi!?!


Džamija i UNESCO-ov zaštićeni spomenik kulturnog nasljeđa Banja Luke, Bosne i Hercegovine, Balkana i svijeta; prijeratni simbol i turistička atrakcija grada na Vrbasu unikatne arhitekture i estetike ne samo u balkanskim okvirima; vakufnama iliti zadužbina Ferhat Paše-Sokolovića ne osvajača, već čovjeka ovih prostora koji je od mahala podno srednjovjekovne utvrde „Banyalwka“ ili “Bagnaluca“ stvorio urbano mjesto sa statusom šehera iliti grada i postavio temelje budućeg razvoja Banja Luke. Ferhadija, dovršena 1579. godine!

U cijelom 20. vijeku dva su datuma bila kritična za sudbinu Ferhadije, zemljotres 27. oktobar 1969. godine i njeno potpuno rušenje 7. maj 1993. godine od strane etno-fašističkog režima tzv. Republike Srpske. Prvi vezan sa prirodnu silu a drugi za silu nečovještva, kriminala, bolesne mržnje i zločina. Taj drugi datum je varvarski čin, djelo neljudi, fašista. Čin na pragu 21. vijeka, bez presedana u istoriji poslijeratne Evrope koji se može porediti sa rušenjem budističkih hramova i statua od strane afganistanskih talibana s početka 21. vijeka. Čin koji je zločin protiv međunarodnog humanitranog prava. Čin naređen od tvoraca "Republike Srpske", danas osuđenih ratnih zločinaca Karadžića, Župljanina i Brđanina i još nekolicine njih koje još nije ili neće dostići ruka pravde, Đure Bulića, Vukića, Radića i Kuprešanina. Čin koji je po svim indicijama vjerovatno organizovan i proveden od strane Srede Vučanovića, kuma Stojana Župljanina, policajca MUP-a RS od 1992., a prijeratnog službenika kontradiverzionog odjeljenja RSUP-a SR Hrvatske i nekoliko srpskih policajaca i kriminalaca iz Stevandićevog SOS-a.

Nakon tog varvarstva, na lice mjesta je došao inspektor Dragomir Jovičić, nekadašnji ministar policije RS, sadašnji profesor i neostvareni političar, koji je sačinio fingirani i nemušti zapisnik sa uviđaja o rušenju i konstatovao da su NN lica srušila džamiju i da su sve dragocjenosti unutar Ferhadije uništene prilikom eksplozije. I on i cijeli MUP RS su dobro znali da je srpska vrhuška te noći naredila povlačenje svih pozornika koji su do tada čuvali džamije, da su cijelu noć srpski kriminalci i policajci iznosili i tovarili tepihe i druge dragocjenosti koje su našli u džamijama, a unosili eksploziv i postavljali ga prema uputama stručnjaka, te da su na zgradi banjalučkog SUP-a te noći svi prozori bili brižno otvoreni, kako ne bi popucali od eksplozije.

Prozori na Gimnaziji, Boski i Slaviji nisu postojali, dok su na SUP-u osvanuli tragikomično otvoreni i čitavi? Ostao je dio Ferhadijinog minareta, dijelovi turbeta, ograde i nekolicina mezara, pa su etno-fašističke vlasti naredile da banjalučka komunalna preduzeća "Put" i "Čistoća" dovrše posao uklanjajući bagerima i kamionima tragove ovog zločina.

Da li vas to podjesća na nešto? Ovo je čin za koji niko nije odgovarao, niti će odgovarati dok god postoji etno-fašistički režim "Republike Srpske". Međutim najtužnije je da je to čin sa kojim su se tzv. građani ove nove, "srpske Banja Luke" i "Republike Srpske", nabjeđeni Srbi i pokondireni vjernici od autobus-krštenja '92., prećutno ili pak glasno saglasili, pristali na ovo i mnoga druga nedjela genocida i urbicida nad svojim komšijama i svojim gradovima. Da dragi moji sugrađani, kad god pomislite ili uzviknete "živjela Srpska" vi ustvari oživljavate čin rušenja Ferhadije i preslagujete svo to kamenje i kosti, imetke i živote vaših komšija Muslimana, katolika i nebrojenih i zaboravljenih "mješovitih" porodica koji su morali biti otjerani, ubijeni, silovani i ugrađeni u temelje vaše "Republike Srpske".

To je naprosto ta "magija" koju su vam Karadžić i Milošević obećali i ispunili, a svi ostali kasnije podgrijavali, a koja će pratiti i vas i vašu djecu i vaše unuke i vašu "Republiku Srpsku" dok god postoji na ovim prostorima. Ničega pravičnog, civilizacijskog i ljudskog nema ni u kamenju srušene Ferhadije ni u konstruktu "Republike Srpske" zbog kojeg je ona i srušena. I to Ferhadijino kamenje i ta tzv. Republika Srpska su okovi koje su vam ondašnji i sadašnji kriminalci stavili na noge i pustili vas da padate i padate i da, kad nekom bude najpotrebnije, udarite od dno žestinom koja će sa ovih prostora izbrisati i vas i vašu djecu, kao nekada vaše komšije. I zato kada god vam ispod srca zaigra na spomen "Republike Srpske" i vi pomislite da je to neki patriotizam ili ljubav prema tzv. "svom narodu", ne dajte se prevariti, jer  to vas ustvari podbadaju kamenja i okovi oko nogu i ostaci jučerašnjeg ručka, ako ste ga imali za pojesti.

No ja znam da vi za to ne hajete. Vas su brzo poslije rušenja Ferhadije uvjerili da ste dobili ono što ste tražili, da jedete zlatnim kašikama, da može da krade ko hoće, koliko hoće i dokle hoće, samo nek je vaš i neka drži "suneta" što dalje od vas. Vi ne protestujete i ne bunite ni za šta drugo osim za parkove, rijeke, a ponekad i protiv hapšenja ratnih zločinaca ili obnove džamija. Tako je već druge godine 21. vijeka uslijedio još jedan varvarski 7. maj. Na ceremoniji polaganja kamena temeljca za obnovu Ferhadije tadašnji etno-fašistički režim "Republike Srpske" je pomoću vrhuške MUP-a RS i nekolicine banjalučkih kriminalca, od kojih je jedan skoro postao i moj radni kolega, organizovao stravičan izljev nasilja i nacionalističke mržnje u kojem je ostrašćena masa "radnika, seljaka i građana Republike Srpske" kamenovala, tukla, razbijala, palila sve pred sobom i na kraju ubila čovjeka. Dragi moji sugrađani, povrijeđeno je na desetine vaših nekadašnjih komšija, kamenovano i zapaljeno tuce autobusa i auta i ubijen je još jedan vaš komšija Murat Badić, protjerani banjalučanin koji je mislio da može slobodno posjetiti svoj grad i Ferhadiju. Tada ste Ferhadiju srušili po drugi put.

Kako sada, 23 godine od prvog i 15 godina nakon drugog uništavanja Ferhadije, da shvatim i provarim činjenicu da će na svečanom otvaranju obnovljene Ferhadije biti prisutni likovi kao što su Dodik, Vučić, Stevandić?

Čujte možda i Krajišnik naleti, a vjerujem da je Župljanin na slobodi, da bi i on sa svojim kumom Sredom demolitionman-om Vučanovićem bio u prvom redu.

Neće hvaliti ni "političkih prvaka“ Bošnjaka i Hrvata koji su odavno digli ruke od Bosne, od Krajine, od Posavine, od Banja Luke i igraju po melodijama koje im je svima još tata Slobo postavio. Mi bi svi sad trebali taj 7. maj da protumačimo kao čin pomirenja i suživota, normalizacije odnosa između Srba i Bošnjaka? Nešto slično kao dolazak Vučićev u Srebrenicu, i to nakon što su on i država Srbija upregnuli sve svoje kapacitete da i kod kuće i vani negiraju i ospore genocid i ruskim vetom obore UN-ovu rezoluciju o genocidu u Srebrenici?

O čemu mi to ovdje pričamo? Ko nas pravi budalama i zašto? O kakvom pomirenju je riječ? O kakvom suživotu? Banja Luka je odavno grad u kojem banjalučani nesrbi dolaze uglavnom na godišnje odmore ili da prožive svoje zadnje dane. Grad iz kojeg je etnički istrebljeno 75000 nesrba i drugih "nepodobnih", ubijeno je najmanje 230 civila u kampanji zastrašivanja i progona. To je grad u kojem su se sakrile i u miru žive na stotine neprocesuiranih zločinaca, masovnih ubica, zlostavljača i kriminalaca koji su izgrađivali "Republiku Srpsku".

U Banjoj Luci kada se rukuješ sa nekim ne znaš kome zaista ruku pružaš! To je grad u kojem nesrbi od 1992. godine mogu politički egzistirati u javnom prostoru ili kao političke ikebane ili kao margina i de facto manjina, iako su de iure ravnopravni sa Srbima. Tu nema povratka ne zato što se ljudi ne bi htjeli vratiti, već zato što im etno-fašistički režim ne želi obezbjediti zaposlenje u javnim institucijama i ravnopravno učešće u političkom odlučivanju. Ne želi im dati pravo na sjećanje, identitet i na ravnopravnu i stvarnu reprezentaciju u javnom prostoru grada. Ne želi ih uključiti u vlast u kvaliteti i obimu u kojima bi politička, kulturna i ekonomska diskriminacija nesrba bila izuzetak a ne pravilo. To je grad okupiran srpskim etno-kolonijalizmom i fašizmom u kojem vlasti ne žele demontirati posljedice progona i genocida i započeti proces stvarnog dijaloga, povratka, integracije i revitalizacije izbrisanih građana, porodica i nesrpskih zajednica. To je grad čiji su građani i političari ekspresno zaboravili šta je taj grad bio i kako je živio prije, i kako je sve to nestalo. Osvojen amnezijom i okupan simbolima i narativima pan-srpskog nacionalizma, to je danas glavni grad "Republike Srpske" zbog čijeg ustrojstva su banjalučani, Ferhadija, Arnaudija i mnoge druge memorabilije morali nestati iz grada. U gradu više ne postoji Mejdan već "Obilićevo", nije Budžak već "Lazarevo", nije "Šeher" već "Srpske Toplice", nisu Šehitluci već "Banj brdo".

Ali zato je tu statua Stefana Nemanje i bista cara Nikolaja Romanova. Obezglavljen je kip akademskog vajara Ahmeda Bešića "Safikada" ili "Emina" na platou kod Gradskog mosta da bi tu bila posađena pravoslavna crkva u etno-imperijalnom moravsko-gračaničkom stilu. Izbrisano je više od 250 naziva ulica jer su zvučala previše "muslimanska" ili "hrvatska" ili nedovoljno srpska. Tragikomedija je što će se srpski naci-maci političari pokloniti obnovi djela Ferhat Paše –Sokolovića, uz svijest da ulica pokraj te iste Ferhadije ne nosi više ime Ferhat Paše Sokolovića već "Patrijarha Makarija Sokolovića". A tragična je i spoznaja da se samo par stotina metara od mjesta gdje će naci-maci političari deklamovati fraze o pomirenju i suživotu nalaze mjesto i ostaci još jednog uništenog banjalučkog simbola, samo dvije godine mlađe džamije Arnaudije. Kao i spoznaja da ova današnja srpska Banja Luka dok gleda kako se Ferhadija obnavlja ćuti o desetinama nedužno ubijenih banjalučana, o hiljadama nedužnih prijedorčana, o desetinama hiljada protjeranih, o kulturocidu. Ferhadija se vratila ali banjalučani i mnogi drugi prijeratni stanovnici opština u sastavu RS nisu, niti će dok god postoji RS. Ovo je zemlja u kojem samo kosti i kamenje nepodobnih i protjeranih mogu mirno počivati, živi nisu poželjni u političkom i javnom prostoru ovog dijela Bosne.

Svi ti srpski političari koji će se ovog 7. maja pokloniti obnovi Ferhadije vrlo dobro znaju zašto je to tako, ali ipak su došli da se mire? Doći će da se mire bez denacifikacije i odricanja od etno-fašističke i etno-teritorijalne ideje "svi Srbi na jednoj povezanoj etnički očišćenoj i homogenoj teritoriji Republike Srpske i Srbije"?  Doći će da se mire bez katarze? Bez priznanja političke odgovornosti države Srbije za ratove i zločine genocida i istrebljenja nepodobnih sa izmaštanog "srpskog grunta"? Bez svijesti da zločini počinjeni u ime srpstva i RS nisu tek puka posljedica rata već glavni politički cilj rata kojim se etnički čistila i pljačkala Bosna, a stvarala namišljena "srpska država"? Žele da se mire, a ne žele da priznaju aktivnu agresiju vojno-policijske i diplomatske mašinerije jedne jugoslovenske republike nad građanima druge republike, koji su se s pravom i voljom većine željeli otcjepiti od već tada nepostojeće SFRJ. Žele da se mire, ali ne žele da se odreknu od "Republike Srpske" kao najkrvavije i najmonstruoznije političke stečevine u Evropi 20. vijeka, kao najsramnijeg pravno-političkog nasljeđa najprljavijeg i najnečasnijeg rata kojeg je Srbija ikada vodila u zadnjih 200 godina.

Na 71. godišnjicu oslobođenja Banja Luke od nacista, fašista, ustaša i četnika mogu samo da konstatujem da je Banja Luka jednako okupirana i čemerna kao i za vrijeme NDH, s tom razlikom da je NDH dio istorije, a RS i genocid iz kojeg je nastala još uvijek dio naših obogaljenih života i jedan od najvećih užasa postmoderne ovih prostora. Antifašistička partizanska i ljevičarska tradicija i narativi koji su oslobodili Banju Luku 1945. su sada poraženi, zaboravljeni ili još gore kidnapovani od mladih srpskih patriota iliti "republiko-srba" koji se zavijaju bojama antifašizma i partizanije, ali ne žele ni da čuju o srpskom etno-fašizmu koji je pobio desetine hiljada civila, kamoli da priznaju tu etičku odgovornost. Dok srpski komuno-nacionalisti i crveno-crne patriote brane produkt genocida i kliču "živjela Republika Srpska", volšebno se nazivaju antifašistima i partizanima, kao da se opredjeljuju između Pepsi-ja i Coca-Cole, ne shvatajući da time nedužne žrtve  Republike Srpske još jednom demonizuju, sada ne kao "Turke", "balije", "ustaše", "šokce", "mudžahedine", "teroriste", već sve listom kao "fašiste". Valjda nam ti čemernici kojima RS predstavlja "vjekovnu nacionalno-slobodarsku" i "antifašističku vrijednost" poručuju da su sve žrtve te iste RS bili i jesu "fašisti"? I ono 102 prijedorske djece, što su ih "srpski antifašisti" i "slobodarski" graditelji RS pobili isto bili fašisti? I banjalučki civili pobijeni od strane Damjanovićevog i Stevandioćevog SOS-a i policije RS?

Da li sam i ja "fašist" po specifičnom aršinu srpskog etno-ekskluzivnog „antifašizma“? No, sad je međ Srbljem izgleda moderno biti "antifašista", biti "partizan", biti "komunista", a uživati u blagodetima ultra-desničarskog nacionalizma i etno-homogenizirajućeg genocida, jednako kao što u tome uživaju i ortodoksni nacionalisti i četnici! Moderno je da glavata gospoda iz Srbije hoda po Bosni, poklanja se žrtvama i miri se, držeći tri prsta iz leđa. Pa zar u toj istoj Srbiji iz koje će nam 7. maja doći svi ti glavati "miritelji", Slobin SPS i tzv. komunisti Joška Broza nisu u koaliciji, kao što su i Vulinovi crnokošuljaški ljevičari i narodnjački naprednjaci (oksimoron unutar oksimorona)? Pa zar Vučić i Dodik nisu lideri u sinkretističkom spajanju nespojivog u toj srpskoj ideološkoj šizofreniji, npr. u istovremenoj rehabilitaciji četništva i pozivanju na partizanske antifašističke i slobodarske tradicije "srpstva", u istovremenom poklanjanju žrtvama genocida u Srebrenici i negiranju to istog genocida, u istovremenom poštovanju suvereniteta BiH i slavljenju neustavnog dana RS, u istovremenom prisustvu na otvaranju srušene Ferhadije i na otvaranju nikada prije postojeće srpske germanije "Andrićgrada", u spajanju svih srpskih "oslobodilačkih" ratova, Principovih pucnjeva, Andrićeve proze, Skenderovih stihova, Jasenovca i partizana u arhaizaciji i kanonizaciji političkog konstrukta Republike Srpske i današnje "srpske Banja Luke", kao"„slobodne", "slobodarske", "tolerantne", "antifašističke", "ljevičarske"?  Eto valjda ovi izlivi ljubavi i poštovanja prema Ferhadiji, prema suživotu, prema muslimanima trebaju pokazati koliko su Srbi, građani RS i "srpske Banje Luke", RS i Srbija slobodarski i tolerantni. Pravi republiko-srpski "antifašisti" i "miritelji"! To je nešto više od oksimorona i ambivilencije, to je ipak neka socijalna dijagnoza.

I sada Vučić jedan od vinovnika zločinačke politike 90tih, vrhunski sinkretističar, populistički pragmatik i uporan zaštitnik srpstva i svog najvećeg političkog čeda "Republike Srpske" dolazi u još uvijek okupiranu Srebrenicu i još uvijek okupiranu Banja Luku i poklanja se kostima i kamenju. Dolazi zajedno sa drugim "značajnim" imenima regije, Erdoganom, Kolindom, itd. Dolazi na vjetru globalnih real-političkih trgovanja uticajima u ovom djelu Evrope, kao "reformisani nacionalista", "čovjek mira i suživota", "miritelj"? Miritelj ali bez pokrića. Poklanja se kostima i kamenju koji su još uvijek usijani, jer jedna u biti fašistička ideja zvana RS nije poražena, jer su žrtve i traume još uvijek jako žive, jer najviše boli negiranje i osporavanje zločina, jer ljudi imaju nezgodnu naviku da jako dobro pamte svaki bosanski dan i sedmicu u proteklih 25 godina. Sa traumama živi i svo političko nasljeđe osuđenih srpskih ratnih zločinaca, oličeno u beogradskom etno-kolonijalnom konstruktu "Republici Srpskoj" i pan-srpskom nacionalizmu. Sve je isto kao i 1992-1995. godina, ali eto ne puca se pa etno-fašistički ideolozi rata iz 90tih mogu "kulturno" da nastave tamo gdje su Karadžić i Mladić stali, sada jašući na krilima djelimično provedenog Dejtonskog mirovnog sporazuma. I ne zanimaju mene ni Kolinda, ni Hasanbegović, ni Erdogan i druga najavljena politička kamarila, bez obzira na uloge njihovih ideologija ili pak politika u agresiji i ratu u BiH, već me zanima beogradska klika onih čije teško oruđe, politika i elita su bili glavni i najmoćniji izvođači radova koji su ubili Jugoslaviju, Bosnu, Banja Luku i Ferhadiju. Neko je rekao biće to "bal vampira" i ako iz te kvalifikacije izuzmemo hiljade običnih banjalučana, građana, vjernika i vjerskih službenika koji imaju puno pravo da budu tu i sa mješavinom bola, sjete i radosti obilježe obnovu svoje Ferhadije, mnogi će se zaista uklopiti u tu alegoriju. Sva sreća pa se Vučić i vladajuća kamarila bosanskih Srba nisu dosjetili da IVZ-u upute zahtjev da budu kumovi obnovljene Ferhadije! Pa kad je zločinu rušenja Ferhadije kumovao, neprocesuirani kum osuđenog ratnog zločinca, vala može Dodik Veliki i Vučić Veći da kumuju obnovi te iste Ferhadije, valjda?

Bilo bi bolje da ih nisu ni zvali, jer su time tako opet unizili mene kao običnog čovjeka i moj pogled ka mojoj Ferhadiji i mojoj Banjaluci. Jer oni dolaze da se mire, a u darove meni, nama, bosanscima-i-hercegovcima nose pregršt teorije zavjera i naramak oksimoronskih eufemizama, poput: "poštujem ja Bosnu, Srebrenicu, Ferhadiju ali nedam Republiku Srpsku", "i vi ste nas 1941.", "antifašistička i slobodarska tradicija Republike Srpske", "šta je tu je, ajde bre da se mirimo" i meni najomiljeniji "ko nas bre zavadi"!

Da li može licemjernije, glibavije i stupidnije? Možda i može, ali dokle?

P.S: Dok varvarska tvorevina postoji biću tamo gdje su tragovi varvarstva još vidljivi. Tog 7. maja, ako uopšte budem u Banjoj Luci, u 11,00 časova ću biti kod Arnaudije i zahtjevati "Ceterum censeo Karthaginam esse delendam"!

Autor: Srđan Sušnica. Preuzeto sa portala www.impulsportal.net 

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH