glavni urednik

glavni urednik

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini poručila je da je 2018. godina ključna godina za balkanske države.

Mogherini je u svom blogu koji je posvećen događajima koji su obilježili 2017. godinu navela kako prošla godina nije bila nimalo laka za Balkan.

Ona je navela da je prošle godine posjetila šest glavnih gradova u regiji i to u najtežim trenucima poput duboke političke krize.

"Danas, zahvaljujući čvrstim odlukama i velikom poslu koji smo uspjeli zajedno uraditi te krize su uglavnom riješene", napisala je Mogherini.

Podsjetila je da su reformski procesi na Balkanu pokrenuti iako se dosta toga mora još uraditi te da sve urađeno vodi ka evropskim integracijama.

"2018. godina bit će ključna godina kako bi se ovaj put učvrsnuo i učinio nepovratnim. To bi bio važan rezultat ne samo za regiju, već i za cijelu Europu", rekla je Mogherini.

Ukoliko nova strategija proširenja EU ne ponudi realan plan za ekonomski rast i socijalni napredak na Zapadnom Balkanu, biće to samo još jedna "pokazna vježba" jer demokratija, vladavina prava i druge odlike "evropejstva" ne mogu trajno prodrijeti u osiromašeni region, smatraju analitičari Njemačkog instituta za međunarodne i bezbjednosne poslove.

Evropska komisija će 6. februara objelodaniti novu strategiju proširenja EU, a s obzirom da su odnosi sa Turskom znatno pogoršani, jedino zemlje Zapadnog Balkana ostaju kandidati za članstvo u EU.

Visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost Federica Mogherini izjavila je da je namjera Evropske komisije da obezbijedi da zemlje Zapadnog Balkana budu na "nepovratnom" putu ka članstvu u EU prije kraja njenog mandata 2019.

Nastojeći da odgovore na pitanje zašto je regionu potrebna brza socio-ekonomska konvergencija sa EU, ; analitičari Njemačkog instituta Mateo Bonomi i Dušan Reljić u analizi "EU i Zapadni Balkan: Tako blizu a još tako daleko" ukazali su na korake koje EU može da preduzme u regionu i koji će biti na obostranu korist i neće, s obzirom na veličinu regiona, imati neke veće efekte na članice EU.

Kako podsjećaju analitičari, prosječan ekonomski rast u zemljama Zapadnog Balkana, čak i uz najoptimističnije prognoze, kreće se oko tri odsto, što je nedovoljno da ubrza proces sustizanja i konvergencije sa EU.

Nedavne procjene Svjetske banke pokazuju da će uz sadašnje stope rasta proći šest decenija dok prosječan prihod po stanovniku Zapadnog Balkana dostigne nivo prosjeka Evropske unije.

Uz brži ekonomski rast od pet-šest odsto konvergencija bi mogla da bude postignuta krajem tridesetih godina a to znači da bi do tada veliki dio populacije regiona proveo pola vijeka u siromaštvu i nesigurnim socio-ekonomskim uslovima.

Poslije više od 15 godina eksperimentisanja sa neoliberalnim ekonomskim receptima, čini se da bi jačanje ekonomske uprave na Zapadnom Balkanu bio jedan od ključnih faktora ubrzanja ekonomskog rasta i razvoja.

Kako navode analitičari, infrastrukturne projekte treba dopuniti dodatnim ulaganjima u zdravstvo, socijalne usluge, obrazovanje i istraživanja i razvoj, što zauzvrat može da ubrza razvoj "pametnije" i više na znanju zasnovane ekonomije, uz bolji pristup resursima za mala i srednja preduzeća.

Jugoistočna Evropa okružena je članicama EU i NATO i sva politička rješenja u regionu u posljednje tri decenije organizovana su i u nekoj mjeri upravljana od strane EU i zapadnih saveznika. Zato napredak regionu može da ponudi jedino priznanje evropskih prestonica da je Balkan ono što zaista jeste - integralni dio jezgra Evrope i evropski projekat integracije.

Konkretno, EU bi trebalo da za zemlje Zapadnog Balkana mobiliše sredstva proporcionalna nivou njihove tržišne integracije pri čemu bi EU trebalo da razmotri otvaranje strukturnih fondova i pre prijema u blok ili obezbjeđenje sličnih fondova kroz regionalne projekte.

To bi takođe bilo od koristi za zemlje EU koje okružuju Zapadni Balkan, pri čemu se prvenstveno misli na infrastrukturu, transport, energetiku i zaštitu životne sredine, istakli su Bonomi i Reljić.

Korak u dobrom pravcu bilo bi i proširenje upotrebe mehanizma stabilnosti na region, s obzirom da su lokalne banke u većini u vlasništvu banaka iz EU.

Analitičari Njemačkog instituta savjetuju i uključivanje Zapadnog Balkana u digitalno tržište EU i besplatan roming u cilju unapređenja poslovnih kontakata i drugih prekograničnih inicijativa, kao i proširenje saradnje u obrazovanju, istraživanjima i inovacijama (programi EU Horizont 2020 i Erazmus) sa fokusom na razvojne potrebe regiona.

EU treba i da omogući snažniju integraciju tržišta rada Zapadnog Balkana kako bi stimulisala kretanje radnika i povratak ekonomskih migranata, kao i da ispita mogućnosti da se Zapadni Balkan uključi u politike i akcije EU u oblastima pravosuđa i unutrašnjih poslova.

Takve mjere imale bi, s obzirom da je populacija balkanskih zemalja mala (3,6 odsto populacije EU), ; ograničen efekat na članice EU ali bi mnogo značile za vraćanje kredibiliteta politika EU u regionu, uvjereni su Bonomi i Reljić. ;

U ekonomskom interesu EU je da učini da region bude privlačniji za trgovinu i investicije i da se povežu transportne, energetske i digitalne mreže u cijeloj jugoistočnoj Evropi. To će doprinijeti i ublažavanju pritiska migracije.

Očigledan je i potencijalni politički dobitak. Naime, unapređenje bezbjednosti u jugoistočnoj Evropi biće dobro za poziciju Evrope u novoj eri geopolitike kada se Kina, Rusija, Turska i neke islamske zemlje takođe bore za uticaj u regionu.

Zato sljedeći institucionalni ciklus EU, koji počinje 2019. izborima za novi Evropski parlament i novu Komisiju i usvajanjem novog budžeta EU, treba da donese i reformisanu politiku proširenja EU, zaključili su Bonomi i Reljić.

Ispratili smo staru i dočekali Novu godinu. Da li zbog one koja je prošla ili ove koja dolazi, niko tačno ne može objasniti razloge zbog kojih smo se u novogodišnjoj noći toliko veselili, pjevali, igrali, pucali iz svih raspoloživih oružja, vriskali...

Uglavnom, i BiH je, shodno adetima, u 2018. godinu ušla „vesela i razdragana“. I neka je! Valjda i mi, objašnjavaju prvaci u disciplini sabura na duge staze, imamo pravo na jednu noć zaboraviti gdje smo, šta smo i u kakvom halu smo. Imamo nego šta, samo da nije tog 1. januara, koji je na naša vrata hrupio bez kucanja sa svim svojim neugodnim pitanjima i zahtjevima.

Kako god da smo proveli noć na prijelazu iz stare u Novu godinu, bilo da smo ostali zaključani u svojim domovima, đuskali uz muziku našim parama dobro plaćenih estradnih zvijezda na trgovima i ulicama naših gradova, strah šta nas čeka u 2018. osvanuo je s prvim januarskim danom. S razlogom.

Jer, ono što smo gledali u novogodišnjoj noći, nije prava slika bh. stvarnosti. Penzioneri su i ovu Novu godinu dočekali bez penzija, porodilje bez naknada, demobilisani borci obilazili kontejnere u nadi da je slavljeničkih zalogaja ostalo i za njihovu djecu, hiljade nezaposlenih s tek stečenim diplomama pakovale su kofere kako bi u bijelom svijetu sebi potražile hljeba.

Sa 1. januarom osvanula je i izborna godina. U borbu za vlast zvanično se krenulo dva dana prije dolaska Nove godine, kada su nas oni čija nas koruptivna halka već 20 godina drži zarobljene u neizvjesnosti i beznađu, sumirajući nepostojeće rezultate svog rada, ponovo javno pravili budalama pričom o dobroti koju njihovi „vizionari“ u izvršnoj i političkoj vlasti donose i BiH i njenim građanima. Baš kao da nam je sve potaman i na vrijeme, kao da nismo štrajkovali, oduzimali sebi živote zbog nepravde, bježali iz vlastite države i kao da nam je jedini problem ostao kako se organizirati za novogodišnje slavlje.

Eto, organizirali smo se i proslavili! Šta i kuda od jučer?!

U 2017. godini je šef naprednjaka ustoličen kao predsjednik, premijer, vođa navijača, prvi bezbjednjak, urednik medija i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA. Osvrt Ivice Petrovića, dopisnika DW iz Beograda.

1. Vučić – šef svega

Bivši predsjednik Tomislav Nikolić zaprijetio je da će se ponovo kandidovati za tu funkciju i tako na trenutak krenuo da kvari planove Aleksandra Vučića. Opozicija u vidu bijelih listića je brže bolje podržala Nikolića, baš kao što su ga i onomad podržali da sa vlasti skine „diktatora Tadića". Nakon izvjesnog šuma u komunikaciji zvanog 'zvaću ja Tomo tebe – nemoj ti mene', Nikolić se nagodio, smjestio u izmišljenu kancelariju za nepostojeće poslove sa Rusijom i Kinom, a Aleksandar Vučić je postao novi predsjednik Srbije.

Tako je otklonjena opasnost da na Andrićev vijenac dođe neki novi demokratski diktator pa je Aleksandar Vučić postao predsjednik, vođa navijača, premijer, koordinator bezbjednosnih službi, vrhovni komandant, urednik medija, predsjednik SNS, i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA.

„Dosad bi već i ona poslovična žaba primijetila da voda postaje pretopla", kaže za DW o tome Vladan Marjanović, novinar nedeljnika NIN. „Većinska Srbija, međutim, ni poslije pet i po godina naprednjačke vladavine ne vidi ništa problematično u razgrađivanju institucija, rastakanju morala i poništavanju smisla u izvedbi Vučićevih satrapa. Vučić sam, pak – sad i u skladu s lažnom titulom 'vrhovnog komandanta' kojom mu se ulaguju – nastavlja da suvereno komanduje tom sumračnom paradom."

2. Autokratija ili diktatura?

Polemika da li je u Srbiji autokratija ili diktatura nije prestajala tokom čitave godine. Dežurni dvorski analitičari takve optužbe odbacuju sa gnušanjem, ali zanimljivo je da to rade i oni koji bar na papiru nisu naklonjeni Vučiću.

Tako se fizičko nasilje i prijetnje gubitkom posla za vas i članove vaše porodice ili bezočno reketiranje privatnog biznisa ili pranje novca kroz stranačke donacije vide kao mali nedemokratski nestašluci, a davljenje novinara i obijanje njihovih stanova kao dio nesavršene demokratije. Kupovina glasova, otmice odbornika i prekrajanje izborne volje građana valjda takođe spadaju u dozvoljene nestašluke garanta mira i stabilnosti na Balkanu. Krajnji utisak je da previše ljudi, kako u Srbiji tako i u Evropi, blagonaklono i ravnodušno posmatra rađanje diktature u Srbiji.

„Moj politički utisak godine je da klizimo u ozbiljnu diktaturu", kaže za DW Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja. „I institucije i građani kao da sa radošću hrle u diktaturu. A to potvrđuje i naše istraživanje u kojem osam od deset građana kaže da je Srbiji potreban lider sa čvrstom rukom, a sa druge strane svaki drugi kaže da nije pametno pričati ono što misliš. A izbori u Srbiji više ništa ne odlučuju, niti su regularni."

3. Ovce na zvonce

Srbijanski parlament je u 2017. imao specifičnu ulogu: trebalo je da pokaže zašto je parlamentarizam budalaština i zašto je od toga važnije da Srbija ima dobrog domaćina čvrste ruke koji o svemu odlučuje sam i zove se Aleksandar Vučić. Parlamentarna većina je u tom domu glasala uz pomoć zvonceta i zaista nije poznato zašto je zlobnike to asociralo na zabludjele ovčice.

Pored toga, parlament je tokom 2017. godine raspravljao i o nekim veoma važnim temama: pudrijerama, donjem vešu pojedinih ministarki, Pinočeu, pjevanju uz gusle, prijetilo se šamarima, a predsjednica parlamenta je pored uključenog mikrofona ponižavala generalnu sekretarku parlamenta.

Vlast svjesno pravi takvu atmosferu i tvrdi se da će sve to biti razlog da se raspišu i vanredni parlamentarni izbori kako bi Srbija dobila nove i bolje poslanike. Zvonce će, za svaki slučaj, ostati.

4. Opozicija u devedesetim

Godina promašenih šansi za opoziciju i godina promašenih nada. "Koliko god se Aleksandar Vučić trudio da svake godine organizuje izbore ne bi li nekako izgubio vlast i naizad se preselio u Urugvaj, opozicija je vješto uspjevala da promaši sve zicere."

Tračak nade se pojavio nakon predsjedničkih izbora u vidu Pokreta slobodnih građana (PSG) Saše Jankovića. No, uz optužbe da smo dobili nove Slobu i Miru, PSG su krenuli da napuštaju osnivači stranke, a njihova jedina aktivnost se svela na izbore novih članova Predsjedništva na svakih nekoliko dana.

Ostatak opozicije je i dalje zbunjen, i ne razumije zašto je nemoguće da 28 stranaka i pokreta napravi jednu predizbornu kolonu kada je to tako lijepo funkcionisalo u vrijeme Slobodana Miloševića.

Opozicije je doduše bilo, ali u izmaštanim državnim udarima, makedonskim i ukrajinskim scenarijima, desantu tvitovima, kaže za DW Slaviša Lekić, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije. „Ne bih da griješim dušu, ali mislim da iza sve te halabuke stoji sam Vučić. Niko prije njega nije bio tako inficiran voljom za moći, potrebom za neprestanom pažnjom, divljenjem, podrškom, i uvjerenjem da se u svakom času mora nalaziti u središtu svega, makar to bio i državni udar."

5. Sjećaš li se protesta?

Proteste mladih nakon predsjedničkih izbora svi bi najradije zaboravili i o njima se u pristojnom društvu ne govori. Ne samo zbog na kraju skromnih dometa protesta i trošenja preko potrebne energije, već i zbog činjenice da su i oni pokazali svu slabost i neorganizovanost otpora naprednjačkom režimu. U periodu od svega dvadesetak dana protesti su prešli krug od desetak hiljada ljudi do nekoliko slučajnih prolaznika na kraju.

Praktično su završeni onog trenutka kada su organizatori, ohrabreni velikim brojem ljudi na ulicama, najavili radikalizaciju protesta. Teoretičarima političkih pokreta će stoga ostati materijal za debatu: može li se diktatura srušiti pištaljkama i mirnim izlaskom na ulice?

Mladi su smatrali da to nije politički protest, i da bi stranke trebalo da se drže podalje, a lideri opozicije su to jedva dočekali. Iako je vlast bila zatečena, donekle i uplašena na početku protesta, brzo se pribrala i demonstracije su, što zbog nevidljivih pritisaka, što zbog gubitka entuzijazma, preko noći prestale. Krajni rezultat – malo su ipak pokvarile postizborno veselje predsjedniku Srbije.

6. IKEA po drugi put među Srbima
Namještaj IKEA zvanično se vratio među Srbe. Medijska histerija koja je pratila otvaranje robne kuće može se uporediti samo sa otvaranjem prvog Mekdonaldsa u Srbiji 1988. godine. Izostali su beskrajni redovi na otvaranju, ali razlog nije bila loša botovska organizacija već nevjerovatno visoke temperature.

Našlo se ipak dovoljno ljudi da pozdrave još jedan veličanstveni uspjeh Aleksandra Vučića, koji je nakon ode IKEI morao da odgovara na pitanja ushićenih novinara paradržavnih medija među kojima se izdvaja jedno: „Da li ste svjesni da ćete biti zabilježeni u istoriji kao neko ko je prvi doveo IKEU u Srbiju?" A IKEA je prodavnicu u Beogradu imala još 1991. godine.

Dežurna gunđala su, naravno, postavila pitanje zašto tretman kao IKEA nemaju i domaći proizvođači namještaja, ali su brzo proglašeni za neprijatelje progresa i saradnike tajkuna. Kako se do sada živjelo u Srbiji bez LACK stočića i IKEA viršli? Nije bilo lako, kažu građani sa uzdahom olakšanja.

Kad već pomenusmo tajkune, za kraj utisak godine Dragoljuba Petrovića, glavnog urednika Danasa: „Oslobađajuća presuda Miroslavu Miškoviću za optužbe za malverzacije sa putarskim preduzećima. Mislim da je ta stvar vrlo bitna jer je faktički hapšenje Miškovića opredijelilo ljude za Vučića. Sada kada je on oslobođen to nije mnogo uticalo na rejting Vučića, ali čini mi se da će se sve više tih stvari – koje su bile marketing njega i njegove stranke – razotkrivati, i da će to jednog dana, možda već u 2018 godini, dovesti do pada njihove popularnosti."

Piše: Ivica Petrović, DW

Na osnovu različitih nevladinih organizacija i izvještaja think tank organizacija sačinjeni su podaci o zemljama bivše Jugoslavije, odnosno o razlikama u snazi tih zemalja, razlikama u pasošima, problemima terorizma, mogućnostima za biznis, slobodi medija i drugim parametrima. Bosna i Hercegovina je po svim parametrima među najslabijim državama u regionu.

Radio Slobodna Evropa sakupio je podatke iz različitih relevantnih izvora, kao što su Fund of Peace, Institute of Economics & Peace, World Bank, WSJ/Heritage Foundation, Transparency International i drugih. Kada je riječ o slabosti države, prema Fondu za mir, od 178 zemalja, od država regiona najgore je prošla Bosna i Hercegovina koja je na 93. mjestu, zatim Srbija na 107. mjestu, pa Makedonija na 112. Crna Gora je na 130., Hrvatska 138., a najbolje plasirana Slovenija 162. mjestu.Po globalnom indeksu terorizma sa 162 zemlje, koji je sačinio Institut za ekonomiju i mir, Kosovo je 70. mjestu, BiH na 78. mjestu, Makedonija na 92., Crna Gora na 122., Srbija na 126., a Slovenija i Hrvatska dijele 130. mjesto.
Parametar lakoće poslovanja koji je izradila Svjetska banka za 190 zemalja, Makedonija je 11., Slovenija je 37., Kosovo 40., Srbija 43., Hrvatska 51., a Bosna i Hercegovina 86.Prema Indeksu ekonomskih sloboda, koji je izračunala WSJ/Heritage Foundation, od 180 zemalja Makedonija je 31., Kosovo 56., Crna Gora 83., Bosna i Hercegovina 92., Hrvatska 95., Slovenija 97., a Srbija 99, piše Klix.ba.

Na indeksu percepcije korupcije, od 176 zemalja, prema Transparency Internationalu, Slovenija je 31., Hrvatska 55., Crna Gora 64., Srbija 72., BiH 83., Makedonija 90., a Kosovo 95.Kada je riječ o slobodi medija, prema organizaciji Freedom House, od 199 zemalja, Slovenija je 33., Hrvatska 76., Crna Gora 86., Kosovo 96., Srbija 98., BiH 103., a Makedonija 139. Reporteri bez granica su, kada je riječ o slobodi medija, Makedoniju među 180 zemalja stavili na 111. mjesto, Crnu Goru na 106., Kosovo na 82., Hrvatsku na 74., Srbiju 66., BiH na 65., a Sloveniju 37. mjesto.

Po snazi pasoša, Slovenija je na 10. mjestu jer se sa njenom putnom ispravom bez vize može u 150 zemalja, Hrvatska 14. sa čijim pasošem se može bez vize u 145 zemalja, Srbija 35. sa čijim pasošem se može bezvizno u 114 zemalja, Crna Gora 42. sa 105 zemalja u koje se može bez pasoša, Makedonija 39. odakle bez viza putuju u 108 zemalja, BiH 45. s čijim pasošem se može u 101 zemlju bez vize, te Kosovo 84. sa mogućnošću da se tek u 41 zemlju ide bez vize.Kad je riječ o globalnom indeksu sreće, od 155 zemalja prema Zemaljskom institutu, Slovenija je 62., Srbija 73., Hrvatska 77., Kosovo 78., Crna Gora 83., BiH 90., a Makedonija 92. mjestu, piše Klix.ba.

Predsjedavanje EU za Bugarsku je bez sumnje veliki izazov. Pregovori o Bregzitu, diskusije o zajedničkoj izbegličkoj i migrantskoj politici, priprema finansijskog okvira za period od 2020. godine – samo su tri teška zadatka.

No Sofija se potrudila da nađe i „svoju" temu koju će isticati tokom šestomjesečnog predsjedavanja Evropskom unijom. U pitanju je evropska budućnost Zapadnog Balkana gdje bi Bugarska mogla da bude dragocjeni posrednik. Planira se čak i održavanje vanrednog samita EU za 17. maj 2018. godine.

Njemački socijaldemokrata Gernot Erler, bivši državni sekretar u Ministarstvu spoljnih poslova i predsjednik Njemačko-bugarskog foruma, za DW kaže: „Bugarska će se snažno založiti za Zapadni Balkan i za politiku proširenja i integracije. Za to ima dobre preduslove kroz svoje bilateralne odnose u regionu."

Bivši predsjednik Evropskog parlamenta Hans-Gert Petering, nezvanično glavni savjetnik bugarske vlade u vezi sa njenim predsjedavanjem EU, ipak je oprezan. Prema njegovom mišljenju poruka bi trebalo da glasi: „Ne možete brzo da postanete članice, morate da se reformišete, morate da suzbijete korupciju i uspostavite vladavinu prava. Zauzvrat u pojedinim oblastima, kao što su smanjenje rominga ili pitanje digitalizacije, možda možete biti tretirani kao druge zemlje EU."

Više posrednik, manje vođa

Nadležna ministarka Liljana Pavlova predstavila je program predsjedavanja, kako u bugarskom, tako i u Evropskom parlamentu. Osim evropske perspektive za Zapadni Balkan, Pavlova se fokusirala na budućnost mladih, što je direktno povezano sa budućim budžetom za 2020. godinu i Bregzitom, na bezbjednost i stabilnost, s obzirom na izbjeglice i migraciju, zatim zajedničku evropsku odbranu i privredni rast te jedinstveno evropsko digitalno tržište.

Pri tom su se prioriteti, koji su bili postavljeni, značajno mijenjali. Prije svega zato što je bugarska vlada prvobitno istaknute ciljeve izmjenila nakon usaglašavanja sa institucijama EU i realnošću. U međuvremenu Sofiji je postalo jasno da će za vrijeme predsjedavanja više imati ulogu da koordinira nego da vodi. I da će se veliki problemi poput Bregzita i izbjeglica rješavati posredovanjem Bugarske, a ne pod njenim vođstvom.


Kada je riječ o migraciji, Sofija će pokušati da otkloni razlike između zapadne i istočne Evrope i tražiti konsenzus prije nego što u julu 2018. predsjedavanje preuzme Austrija, jer Beč se, kao što je poznato, zalaže za znatno strožiju migrantsku politiku.

Kada je riječ o Bregzitu, pregovarač EU Mišel Barnije i bugarski premijer Bojko Borisov nadaju se da bi za vrijeme bugarskog predsjedavanja mogao da se postigne veliki napredak. „Neophodni su veliki zajednički napori, pošto je odvajanje Velike Britanije od EU težak proces i zato što će u budžetu EU biti deset milijardi evra manje nego što ih je danas", naglašava Borisov. Barnije je ocijenio da je Bugarska dobro pripremljena za predsjedavanje Evropskom unijom i zahvalio se za bugarski angažman za nastavak pregovora o Bregzitu.

Slabija strana predsedavanja EU

Zemlja koja je još uvek pod monitoringom EU preuzima njeno predsjedavanje – za Johanu Dajmel, iz Društva za jugoistočnu Evropu u Minhenu, to je „novum". Posljednji izvještaj o Bugarskoj u okviru Mehanizma zaštite i provjere za nju je „veoma alarmantan".

„Riječ je o direktnom napadu na nezavisnost sudstva, potkopavanju nezavisnosti sudija, pa čak i protivustavnim zakonima." S obzirom na to, Bugarska ne može biti uzor, ocjenjuje Dajmel za DW: „Ukoliko takvi elementarni deficiti postoje, kako onda motivisati zemlje Zapadnog Balkana za reforme u oblasti pravosuđa i vladavine prava, za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala?"

Dajmel podsjeća i na veoma sumnjivu situaciju sa medijima u Bugarskoj i zaključuje: „Da li je Bugarska pravi predsjedavajući EU, koji se bavi tim pitanjima i stavlja ih na dnevni red? Sumnjam u to."

Ipak proevropska većina

Sumnje u sposobnost Bugarske da uspješno vodi EU iznose se i iz drugih razloga. U bugarskoj vladi zastupljeni su i ultranacionalisti iz saveza „Ujedinjene patriote". Za Daniela Kadika, iz Fondacije Fridrih-Nauman koja je bliska njemačkim liberalima, to je problematično: „Poznati ksenofobi, nacionalisti i protekcionisti, postaće predsjednici raznih savjeta. Poput potpredsjednika vlade, Valerija Simeonova, koji ne skriva mržnju prema manjinama, kada za Rome javno kaže da su 'divlji majmuni'."

Hans-Gert Petering ipak očekuje da će premijeru Borisovu poći za rukom da disciplinuje koalicionog partnera, „kako bi mogao da nastavi proevropski kurs". U tome može da se osloni na većinu stanovništva.

Prema podacima agencije Galup internešenal, 62 odsto Bugara vjeruje u EU – porast za 12 odsto u odnosu na decembar 2016. godine. Isto tako, 55 odsto građana vjeruje da će Sofija uspješno obaviti predsjedavanje EU. Bugari takođe vjeruju da će im predsjedavanje donijeti i dodatni bonus za pristup Šengenu i evrozoni.

Stručnjaci ocjenjuju da pristup Šengenu nije sporan, dok je pristup evrozoni i dalje pod znakom pitanja. Bugarska doduše može da se pohvali veoma dobrim ekonomskim napretkom, ali nema veliku podršku u evrozoni.

SARAJEVO - Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) BiH dala je saglasnost "Telekomu Srpske", "BH telekomu" i "Hrvatskim telekomunikacijama" da od 1. januara smanje cijene poziva prema brojevima mobilnih mreža drugih operatera u BiH i terminiranja nacionalnih poziva u mobilne mreže.

Telekom operateri su uskladili cjenovnike nakon sprovedene analize tržišta kojim su utvrđene cijene terminacije (završavanja) nacionalnih poziva u mobilne mreže BiH, a RAK je u novembru dao saglasnost na izmjene cjenovnika.

"Telekom Srpske" je cijene usluga u fiksnoj telefoniji u nacionalnom telefonskom saobraćaju (pozivi prema ostalim mrežama u BiH) smanjio sa 0,25 KM po minutu na 0,243 KM po minutu bez PDV-a, saopšteno je iz RAK-a.

"BH Telekom" je cijene poziva prema brojevima mobilnih mreža drugih operatera u BiH za korisnike tarifnih paketa "Bizfon 30", "ISDN BRA fon osam" i "ISDN BRA bizfon 20" smanjio sa 0,25 KM po minutu na 0,243 KM po minutu bez PDV-a.

Za korisnike tarifnih paketa "BH telekoma" - "Bizfon 50", "ISDN BRA fon 23" i "ISDN BRA bizfon 50" cijene su smanjene sa 0,225 KM po minutu na 0,219 KM po minutu bez PDV-a.

U okviru ponude Aj-pi centreks usluge, cijena poziva prema brojevima mobilnih mreža drugih operatera u BiH smanjena je sa 0,23 KM po minutu na 0,223 KM po minutu bez PDV-a, a za korisnike multimedijalnih paketa sa 0,25 KM po minutu na 0,243 KM po minutu bez PDV-a.

Kada je riječ o "Hrvatskim telekomunikacijama", za privatne korisnike "Osnovnog tarifnog modela", "Bejzik", "Super 50", "Super 50 plus", "Biznis", "Biznis pro", "Houmboks bejzik", "Houmboks", "Houmboks super", te za pripejd usluge i javne telefonske govornice cijena poziva prema drugim mobilnim mrežama u BiH smanjuje se sa 0,25 KM po minutu na 0,236 KM po minutu bez PDV-a.

Za poslovne korisnike "Osnovnog tarifnog modela", "Super 50", "Super 50 plus", "Biznis", "Biznis pro", "Ofisboks bejzik", "Ofisboks" cijena poziva prema drugim mobilnim mrežama u BiH smanjuje se sa 0,25 KM po minutu na 0,236 KM po minutu bez PDV-a.

Za poslovne korisnike Net fon paketa cijena za pozive prema drugim mobilnim mrežama u BiH smanjuje se sa 0,22 KM po minutu na 0,206 KM po minutu bez PDV-a.

Više od 10 hiljada građana noćas je na Trgu slobode u Tuzli uz izuzetno bogat program te spektakularan vatromet dočekalo novu, 2018. godinu.Gradski trg u Tuzli bio je mjesto centralnog dočeka nove, 2018. godine na otvorenom. Sve prisutne prvo su zabavljali članovi Big Brothers benda te Nesib Delibegović Nesko koji je zagrijao atmosferu.

Pola sata prije ponoći na scenu su izašle članice srbijanskog akustičnog kvarteta The Frajle koje su oduševile prisutne građane.Inače, zabava u srcu Tuzle počela je tri sata prije ponoći, a nakon što su se kazaljke poklopile, tačno u ponoć i uz spekatkularan višeminutni vatromet Tuzlaci su ušli u novo ljeto, nakon čega je nastavljena zabava uz Mariju Mirković, Natašu Mihajlović, te Jelenu i Nevenu Buča, članice spomenute grupe iz Novog Sada.

Nakon njihovog nastupa brojni Tuzlaci su mogli slušati ritmove lokalnog benda Crystal.Doček 2018. godine na otvorenom upotpunio je i bazar “Zimska čarolija”, a građani su imali priliku uživati u bogatoj ponudi hrane, pića i tipičnih gastro proizvoda.

Bitno je kazati da je zabava u najluđoj noći prošla bez incidenata, a za sigurnost prisutnih bili su zaduženi policijski službenici Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona.S druge strane, brojni građani koji su ipak bili pobornici novogodišnje zabave u zatvorenom prostoru, posjetili su lokalne ugostiteljske objekte koji su obilovali šarolikom ponudom.

Svim čitaocima, oglašivačima i prijateljima portala Vidiportal.ba hvala na povjerenju i sretna nova 2018. godina!

Želi redakcija Vidiportal.ba

2017. godinu bi, prema ocjeni analitičara, što prije trebalo zaboraviti, jer je to bila još jedna godina neispunjenih obećanja. Za podizanje međunacionalnih tenzija pobrinuli su se politički akteri iz oba entiteta. Sarajevski novinar Fedžad Forto podsjeća da je početak 2017. označilo demonstrativno obilježavanje 9. januara, kao rezultat referenduma iz jeseni prethodne godine. Manifestacija u Banjaluci, uz sporno postrojavanje jedinica Oružanih snaga BiH koje baštine tradiciju bivše Vojske Republike Srpske (VRS), stvorilo je iluziju vrhunca moći entitetskog predsjednika Milorada Dodika i njegove politike prkošenja pravosudnim institucijama BiH.

„Uslijedio je hladan tuš – Dodikovo stavljanje na crnu listu administracije Sjedinjenih Država. A 'odlazeća administracija' nikako da ode, te je i novi američki predsjednik Donald Trump pola godine kasnije potvrdio Dodikov ostanak na ovoj listi. To je, sigurno, označilo početak silazne političke putanje Milorada Dodika. Potvrda tome je podvijanje repa i odustajanje od nekada gromoglasno najavljivanog referenduma o pravosudnim institucijama BiH", kaže Forto za Deutsche Welle.

Revizija presude iz 2007., smrt Slobodana Praljka i reakcije na haške presude

On podsjeća da je predizborna kampanja, uz prepoznatljivu zapaljivu retoriku, međusobne optužbe i blokade institucija, ovoga puta počela ranije nego ikad prije. U iščekivanju općih izbora 2018. godine iskorištene su i dugo očekivane sudske presude. „Historičari će ocijeniti značaj odluka međunarodnih sudova donesenih 2017. godine. Najprije je odbijen zahtjev da Međunarodni sud pravde razmotri reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije iz 2007. godine, budući da je tražio novu odluku Predsjedništva BiH. Tako prvobitna odluka, koja događaje u Srebrenici jula 1995. godine definira kao zločin genocida, ostaje na snazi. Još jednu potvrdu da je u Srebrenici počinjen najstrašniji zločin donio je Haški tribunal izričući nepravosnažnu presudu i kaznu doživotnog zatvora ratnom konandantu bivše VRS Ratku Mladiću", kaže Forto.

Svojom zadnjom presudom Tribunal je potvrdio kvalifikakcije o udruženom zločinačkom poduhvatu u procesu protiv „šestorke“ zvaničnika takozvane Herceg-Bosne. Ovo izricanje presude ostat će upamćeno i po javnom samoubistvu generala Hrvatskog vijeća odbrane Slobodana Praljka te podijeljenim reakcijama u BiH, s jedne strane odobravanje presude kojom su zločini počinjeni radi stvaranja etnički čistih prostora tzv. Herceg-Bosne adekvatno sankcionirani, a s druge prava politička histerija i glorifikacija ratnih zločinaca. „Posljednje presude Haškog tribunala izazvale su lavinu nacionalističkih reakcija i retorike kojom se pravdaju ili minimiziraju ratni zločini, na čuđenje i zgražavanje svjetske javnosti. Međutim, historijska ocjena sudskih presuda međunarodnih sudova bit će neumoljiva“, ističe Fedžad Forto.

Demografski pad, kašnjenje odgovora na evropski upitnik, regionalne inicijative

Naš sagovornik upozorava i na procese koji su u sjeni 'spektakularnih' političkih događaja, a koji mogu imati katastrofalne posljedice. „Tu, prije svega, mislim na demografski pad koji poprima razmjere katastrofe. BiH je po broju stanovnika već pala na nivo iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a broj stanovništva i dalje opada. Mladi i radno sposobni odlaze tražeći svoju sreću negdje drugdje, tako da je pred ovom zemljom teška budućnost“, kaže Fedžad Forto.

Politička previranja i preuranjena predizborna kampana ugrozili su i međunarodnu poziciju BiH te evropski put ove zemlje. „U regionalnim okvirima ugled BiH trpi zbog neispunjenih obaveza prema Energetskoj zajednici, te je bio ozbiljno okrnjen okolnostima koje su dovele do odlaganja pristupanja Transportnoj zajednici, koja podrazumijeva mogućnost dodjele ozbiljnih sredstava za poboljšanje infrastrukture. Propuštene su dobre prilike za rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim zemljama, a odnose između vladajućih elita u BiH obilježila je razgradnja formalnih koalicija u korist ad hoc saveza radi uskih interesa“, kaže direktorica Vanjskopolitičke inicijative Lejla Ramić-Mesihović.

Politikanstvo anulira potencijale BiH

Ona u komentaru za Deutsche Welle upozorava da političari u BiH sve vremenske orijentire „sebično" i „kalkulantski" prevode u izborne cikluse, umjesto u vremenske okvire za provođenje konkretnih zadataka na putu evropskih integracija. „Onda se i ne treba čuditi što izjave ključnih ljudi iz Evropske unije (EU) predviđaju da bi otprilike 2025. godine Srbija i Crna Gora mogle doći u poziciju da sjednu ravnopravno za stol sa zemljama članicama Unije, dok se BiH u tom smislu ni ne spominje. Zbog nedržavničkog ponašanja u BiH, ova zemlja nije identificirana kao potencijalna punopravna članica koja u nekom razumnom roku može sjesti za isti stol sa evropskim partnerima. Umjesto toga, BiH je još uvijek na evropskom stolu kao problem i za sebe i za regiju. I dok se na Upitnik Evropske komisije odgovara neprimjereno dugo, kristalizira se jedna istina – u ovoj zemlji postoji jako mnogo kvalifikovanih ljudi vrijednih i sposobnih za izvršavanje obaveza koje ispostavljaju evropske integracije kao proces i u administraciji i van nje. Sve probleme u ovom zahtjevnom tehničkom procesu zapravo generiše politikanstvo svojom uskogrudnošću i egocentrizmima“, kaže Lejla Ramić-Mesihović.

Analitičari, također, ocjenjuju da je zbog političkih previranja i bespoštedne borbe za vlast 2017. još jedna „izgubljena" godina za BiH. Pokušaji opozicijskog Saveza za promjene da onemogući zloupotrebu Skupštine RS-a još uvijek su samo pokušaji. Međunarodna zajednica zatvara oči na Dodikovu opstrukciju odluka Ustavnog suda BiH o knjiženju vojne imovine na državu i njegovo protivljenje MAP-u (Akcijskom planu za članstvo BiH u NATO-u). BiH i u 2018. godinu ulazi bez državnog budžeta, jer se parlamentarna većina u ovoj zemlji raspala, a institucije gotovo da ne funkcioniraju. Da je politički dogovor ipak moguć, potvrđuje i usvajanje seta zakona o akcizama koje poskupljuju cijenu goriva, posljedično i drugih roba, ali omogućavaju nastavak aranžmana sa međunarodnim finansijskim institucijama i dodatna zaduživanja na svim nivoima. Izmjene Izbornog zakona još se ne naziru, iako BiH ulazi u izbornu godinu. Kako bi kraj 2017. po svemu ličio na njen početak, pobrinuo se član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić zahtjevom da se i 9. januara 2018. godine u Banjaluci „u inat“ postroje jedinice Oružanih snaga BiH, zatvarajući tako začarani krug bosanskih političkih smicalica.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH