glavni urednik

glavni urednik

Jesu li jesenje kiše, koje nam s prvim smirajem ljeta stižu, ublažile miris baruta koji se ovo ljeto širio iz balkanskog bureta ili naš čekaju nova neugodna iznenađenja?

Naime, cijelo ljeto srbijanski politički vrh (a i kosovski je sramežljivo suflirao) uz pomoć medijskih kerbera pumpao je priču o “razmjeni teritorija i stanovništva” između Srbije i Kosova, kao “konačno rješenje” kosovskog čvora.

Naime, do kraja ove godine Bruxelles je dao rok da se odnosi Srbije i Kosova moraju riješiti kako bi jedna maligna kriza koja prijeti novim sukobima na Balkanu konačno bila apsolvirana. Beogradu je to važno kako bi mogao spokojno odrađivati europski pregovarački proces, a Prištini da ga napokon pokrene. Srbijanski predsjednik za nedjelju 9. rujna najavljuje “epohalni” govor Srbima u vezi sa “sudbinom Kosova”, a kako se situacija mijenja iz dana u dan, teško je predvidjeti što će poručiti, osim da nađe dovoljno patetičnih opravdanja kojima će zamaskirati ono što samo treba konstatirati - “gubitak” Kosova.

Doduše, priča o razmjeni teritorija pomalo je neočekivano izbila u prvi plan. U njoj je Vučić vidio slamku spasa, da se pokaže da je uspio Srbiji zadržati makar dio Kosova. Vučić je isticao da je “nešto više od ništa”, odnosno “da Srbija nešto mora dobiti”. I Dačić kaže da više nije u igri “cijelo Kosovo”. Naime, još u travnju za Vučića je svatko tko je za podjelu ili stav da Kosovo nije srpsko bio najveći veleizdajnik i da je to “kršenje ustava” (u njemu stoji da je Kosovo sastavni dio Srbije), da bi početkom kolovoza izjavio: “Ja sam za razgraničenje”. A upravo u tom vremenskom interregnumu, kada je paradigma kosovskog izdajstva doživjela ultimativni salto mortale, pojavila se i benevolentna izjava ruskog ambasadora Čepurina da Moskva nema ništa protiv podjele Kosova.

Pred Vučićem je velika dvojba - priznati gubitak Kosova, ali ne samo ostati na vlasti nego još k tome i predstaviti se kao povijesni spasilac srpstva. Onda su i neki u Bruxellesu dali nadu toj ideji, smatrajući da je ona izlaz iz začaranog kruga, ali i da “Srbija nešto mora dobiti” (na toj premisi u EU igra i Vučić). Kosovski političari nisu bili tako “odlučni”, iako je predsjednik Hashim Thaçi stidljivo spominjao “korekciju granice”, što je, kako nam je rekao urednik prištinskog dnevnika Koha Ditore, Agron Bajrami, bio samo “eufemizam za podjelu”.

Odlučno ‘Nein’ Angele Merkel

No, odmah je bilo jasno - podjela Kosova je Pandorina kutija novih najava graničnih sukoba, ne samo na Balkanu. Išlo se po onoj - pišem Kosovo, pamtim Republiku Srpsku i Krim, kao kulminaciju ideje da se trampi “srpski” sjever Kosova za “albansku” Preševsku dolinu na jugu Srbije. Zabunu u sve to unosila je Bijela kuća kao glavni kosovski pokrovitelj, ne videći u tome veći problem, pa je i glavni Trumpov čovjek John Bolton rekao kako “ne isključuje određena teritorijalna prilagođavanja” ako se dvije strane tako dogovore.

No, javili su se i bivši visoki predstavnici u BiH Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su poslali otvoreno pismo u kojem se protive trgovini teritorijem između Srbije i Kosova. Istaknuli su da ne mogu zamisliti destruktivniju politiku po opstanak i sudbinu Balkana nego kada je riječ o crtanju novih granica između Kosova i Srbije. Uskoro je najjača europska političarka, njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila presjeći sve te razmjenjivačke priče pa je rekla rezolutno: “Nein”. Srećom i hrvatski premijer Plenković joj se pridružio. Napokon, vladajući kosovski političari službeno su dali izjavu kojom odustaju od bilo kakvih rasprava na temu podjele, a i Vučić je u svom govoru u Boru konstatirao kako je rješenje daleko te da prema njegovoj prognozi “Beograd neće dobiti ništa”.

- Ako nam ne daju ništa, što da radimo. Ako smijem prognozirati - tako će i biti - rekao je Vučić koji je, kako se čini, srbijanskoj javnosti odlučio “poraz Kosova” davati u manjim, prihvatljivim, ali bolnim porcijama, kao u onoj priči o vlasniku koji je psu rezao rep pomalo, ali u svemu tome sebe predstaviti kao onoga koji je patio, ali zla antisrpska međunarodna i ina zajednica je učinila upravo ono što se od nje kao takve i očekivalo. Doduše, njegovi politički suradnici poput Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i Nebojše Stefanovića smatraju da bi podjela Kosova donijela stabilizaciju Balkana, no ne treba čuditi ako i oni nakon ove nove retorike, slijedeći Vučića, ne okrenu “ćurak” već po stoti put.

- Promjena granica je vreća bez dna, koja bi regiju vratila ponovno u 90-e - kaže Bajrami. On smatra da se i Bruxelles igra s vatrom jer to uopće nije “rješenje prema europskim vrijednostima”, a nakon Kosova, samo je pitanje što je sljedeće - BiH, odnosno Republika Srpska, a ni Federacija ne bi ostala nedirnuta, onda ide Makedonija, pa Sandžak, Crna Gora i, moguće, Vojvodina. Prema Bajramiju, Balkan ne smije biti talac Vučićeve borbe da opstane na vlasti.

- Promjena granica je vrlo opasna ideja jer sa sobom nosi etničko zaokruživanje i nacionalnu homogenizaciju. Ali ključno je pitanje bi li ta podjela bila samo uvod u novi krug balkanskih sukoba. Kada je riječ o BiH, to je najozbiljnija i najfragilnija točka u regiji i šire. Nitko ne može misliti da se može krenuti u etničko zaokruživanje na Balkanu, a da će BiH ostati mirna.

Problem Republike Srpske

Dodik više i ne krije svoje separatističke namjere. Srpska intelektualna elita na podjelu BiH ozbiljno računa i zagovara je, a sam Dodik je uspostavio direktan link s Moskvom i time uveo Putina kao arbitra za bosanske prilike te Beograd postavio za taoca svog odnosa s Putinom. Uz konfuznu i nejasnu politiku Trumpove administracije, mislim da regiji slijedi još dosta nestabilnosti - smatra profesor na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu Milivoj Bešlin.

BiH je ključna zemlja zbog koje se ne bi smjela dopustiti podjela Kosova, jer tendencije “razmjene” bujaju već desetljećima, od raspada Jugoslavije, i teško da bi tako to prošlo mirno. Tu je, naravno, i pitanje Hrvata i “njihovih teritorija”, nekadašnje nesretne Herceg-Bosne i za sada fiktivnog “trećeg entiteta” u slučaju raspada BiH, što dodatno izaziva zebnju jer u tu priču nužno će biti uvučena i Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a. I konačno što bi bilo s Bošnjacima u BiH koji su ionako pod patronatom Turske. Zato treba pozdraviti da je premijer Plenković na nedavnom sastanku s kancelarkom Merkel, podržao ideju nepromjenjivosti granica. Valjda će se toga držati.

Ono što je Bešlinu najspornije u svemu jest činjenica da srpska politička i intelektualna elita i dalje vide rješavanje svih problema u regiji po nacionalnom ključu, dakle kao krak nacionalističke ideologije. - Drugi problem je što tzv. srpsko pitanje vide isključivo kao teritorijalno, kao pitanje granica. Takvo viđenje tzv. srpskog pitanja krajem 80-ih dovelo je do ratova 1990-ih. Granice se rijetko, gotovo nikada ne mijenjaju mirnim putem. Sila je tu uvijek potrebna i pokaže se kao ključni katalizator promjene granica - ističe Bešlin. Vučić očito ne može razmišljati po drugačijoj špranci od one koja je vladala u vrijeme njegova političkog formatiranja u ratnim 90-ima - razmjena teritorija i stanovništva. Ne čudi da je novu razmjenu stanovništva između Srba i Albanaca predložio baš njegov politički mentor Vojislav Šešelj. On bi Srbe iz kosovskih enklava mijenjao za Albance iz Preševske doline.

Bajrami smatra da je “prihvaćanjem” podjele Vučić kompromitirao i ideju Zajednice srpskih općina (ZSO) na sjeveru Kosova, na čemu je donedavno inzistirao. - Zapravo, pokazalo se da ZSO Vučić nije zamislio drugačije nego kao teritorije kojih se namjerava dokopati, a ne kao neke srpske autonomije ili slično - kaže Bajrami.

Zaštita od najezde

Nekadašnji vodeći kosovski političar Azem Vllasi veliki je protivnik “čačkanja granica” jer mogu donijeti samo tragediju i stradanja ljudi. - Aleksandar Vučić zna da Srbija mora normalizirati odnose s Kosovom želi li u EU. Zato traži da nešto dobije kako bi se srpskoj javnosti predstavio kao dobitnik. Drugo, on je u strahu od demografske situacije. Albanaca je sve više na Kosovu, a Srba sve manje. U Preševskoj dolini ista je situacija. Zato Vučić želi Srbiju ograditi sigurnijom državnom granicom od ‘albanske najezde’ - kaže on.

Tako je provučićevski Informer objavio tekst kojim se opravdava Vučićeva kosovska politika paničnim apokaliptičnim najavama da će do sredine stoljeća broj Srba i Albanaca biti podjednak. Albanci će rapidno rasti, a Srba drastično opasti.

Dakle, na stolu je prijedlog da se sjever Kosova, koji čini oko 11 posto teritorija Kosova s oko 65 tisuća stanovnika, uglavnom Srba (općine Sjeverna Mitrovica, Zvečan, Leposavić, Zubin Potok i Lešak, a podsjetimo da su ove tri zadnje općine priključene Kosovu 1953. godine, što je proveo Aleksandar Ranković, kako bi se podigao udjel Srba u tadašnjoj autonomnoj pokrajini) trampi za dio Preševske doline na jugu Srbije kod Vranja (Bujanovac, Preševo i dio općine Medveđa gdje živi oko 67 tisuća stanovnika, većinom Albanaca). Vllasi pak ističe da bi, osim toga, Kosovo tako zamišljenom podjelom bilo na gubitku.

Prema Vllasiju, geopolitički, strateški i životno sjeverni dio Kosova je za Albance puno važniji nego Preševska dolina. - Tamo su potencijali snažnog privrednog resursa Trepče, kao i najveća vodoakumulacija Gazivode, koja za Kosovo doslovno znači život. Ti resursi su i u vrijeme ustavne autonomije kompletno bili kosovski. Gradili smo ih mi, a Srbija tu ništa nema niti je investirala. Nisu za nas problem Srbi koji tamo žive niti to što oni vole Srbiju, a ne državu Kosovo. Njihov je interes da žive sigurno i normalno. A i kada bismo mi pristali na zamjenu sjevera s Preševskom dolinom, Srbija bi nam prepustila samo neka sela i zaseoke uz granicu s Kosovom, ali ne sav prostor gdje žive Albanci. Usto, tamo su autocesta i željeznička komunikacija koja Srbiju preko Makedonije povezuje s Egejskim morem i lukom u Solunu. A za ono što bi nam Srbija tamo prepustila, mi bismo mogli dati samo rubnu općinu Leposavić na samom sjeveru Kosova, što, opet, Srbija ne bi prihvatila - kaže Vllasi.

Erdogan u Novom Pazaru

U susjednoj Makedoniji naježe se od mogućnosti “zemljišne trampe” svojih susjeda Kosova i Srbije. Naime, teško da bi Makedonija ostala virgo intacta. Zapadni dio zemlje većinski je albanski. Za Makedoniju koja je sada pred rješenjem imena države u sporu s Grčkom otvaraju se vrata eurointegracija - skori prijam u NATO i početak pregovora s EU - što je garancija teritorijalne cjelovitosti države.

Iako Vučić sada vidi spas za sebe u dobitku dijela Kosova te nekom budućem proširenju na Republiku Srpsku, teško da ga ne bi sustigle “separatističke” želje u Sandžaku i posebno Vojvodini, gdje čak i među dijelom tamošnjih autohtonih Srba vlada “autonomaško raspoloženje”, pa i želja da se Srbija federalizira. Ne treba zaboraviti ni gotovo 300 tisuća Mađara, među kojima svako malo iznikne neka nova ideja dodatne “političko-kulturne autonomije”. Što se tiče Sandžaka, neki tamošnji muslimanski bošnjački politički lideri otvoreno osporavaju “vlast Beograda”, a nedavni doček turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana u Novom Pazaru vjerojatno još uvijek Vučiću izaziva noćne more. U srbijanskom dijelu Sandžaka (Srbija tu regiju naziva Raška oblast) živi oko 150 tisuća Bošnjaka, naspram 85 tisuća Srba.

Usporedo s pričom o teritorijalnom razmjeni buknuo je i novi problem kada je Srbija proglasila da je položaj Srba u Crnoj Gori “gori od onog što je bio u NDH”, a Ivica Dačić rekao je da nema goreg primjera na svijetu u 21. stoljeću od položaja Srba u Crnoj Gori. U srbijanskim medijima čak se za Crnogorce počeo rabiti termin “milovci” prema Milu Đukanoviću. U Crnoj Gori ima oko 30 posto Srba, ali gotovo 45 posto ljudi kao materinski jezik smatra srpski. Oni ne žive kompaktno, a često je to više politička, a ne toliko etnička odrednica. Srpske stranke poručuju da bi dolaskom na vlast pokrenuli izlazak iz NATO-a te pitanje ponovnog ujedinjena sa Srbijom.

- Srpska politička i intelektualna elita se nikada suštinski nije pomirila s nezavisnošću Crne Gore. Svaki potez koji je Podgorica povukla, prateći vlastite državne interese, u Srbiji je dočekan uz užasne i agresivne napade iz samih vrhova vlasti i vlasti bliskih medija. Poanta je da se Srbija ne miri s nezavisnošću Crne Gore i konstantno pokušava i dalje iz Beograda upravljati Crnom Gorom. I kada to ne prođe, slijede frustracije, optužbe za izdaju, problematizira se položaj srpskog naroda. Riječ je o neugasloj teritorijalnoj i imperijalnoj ambiciji, bez ikakve sumnje - smatra Bešlin.

Jesu li jesenje kiše, koje nam s prvim smirajem ljeta stižu, ublažile miris baruta koji se ovo ljeto širio iz balkanskog bureta ili naš čekaju nova neugodna iznenađenja? Naime, cijelo ljeto srbijanski politički vrh (a i kosovski je sramežljivo suflirao) uz pomoć medijskih kerbera pumpao je priču o “razmjeni teritorija i stanovništva” između Srbije i Kosova, kao “konačno rješenje” kosovskog čvora.

Naime, do kraja ove godine Bruxelles je dao rok da se odnosi Srbije i Kosova moraju riješiti kako bi jedna maligna kriza koja prijeti novim sukobima na Balkanu konačno bila apsolvirana. Beogradu je to važno kako bi mogao spokojno odrađivati europski pregovarački proces, a Prištini da ga napokon pokrene. Srbijanski predsjednik za nedjelju 9. rujna najavljuje “epohalni” govor Srbima u vezi sa “sudbinom Kosova”, a kako se situacija mijenja iz dana u dan, teško je predvidjeti što će poručiti, osim da nađe dovoljno patetičnih opravdanja kojima će zamaskirati ono što samo treba konstatirati – “gubitak” Kosova.

Doduše, priča o razmjeni teritorija pomalo je neočekivano izbila u prvi plan. U njoj je Vučić vidio slamku spasa, da se pokaže da je uspio Srbiji zadržati makar dio Kosova. Vučić je isticao da je “nešto više od ništa”, odnosno “da Srbija nešto mora dobiti”. I Dačić kaže da više nije u igri “cijelo Kosovo”. Naime, još u travnju za Vučića je svatko tko je za podjelu ili stav da Kosovo nije srpsko bio najveći veleizdajnik i da je to “kršenje ustava” (u njemu stoji da je Kosovo sastavni dio Srbije), da bi početkom kolovoza izjavio: “Ja sam za razgraničenje”. A upravo u tom vremenskom interregnumu, kada je paradigma kosovskog izdajstva doživjela ultimativni salto mortale, pojavila se i benevolentna izjava ruskog ambasadora Čepurina da Moskva nema ništa protiv podjele Kosova, piše Jutarnji.hr.

Pred Vučićem je velika dvojba – priznati gubitak Kosova, ali ne samo ostati na vlasti nego još k tome i predstaviti se kao povijesni spasilac srpstva. Onda su i neki u Bruxellesu dali nadu toj ideji, smatrajući da je ona izlaz iz začaranog kruga, ali i da “Srbija nešto mora dobiti” (na toj premisi u EU igra i Vučić). Kosovski političari nisu bili tako “odlučni”, iako je predsjednik Hashim Thaçi stidljivo spominjao “korekciju granice”, što je, kako nam je rekao urednik prištinskog dnevnika Koha Ditore, Agron Bajrami, bio samo “eufemizam za podjelu”.

Odlučno ‘Nein’ Angele Merkel

No, odmah je bilo jasno – podjela Kosova je Pandorina kutija novih najava graničnih sukoba, ne samo na Balkanu. Išlo se po onoj – pišem Kosovo, pamtim Republiku Srpsku i Krim, kao kulminaciju ideje da se trampi “srpski” sjever Kosova za “albansku” Preševsku dolinu na jugu Srbije. Zabunu u sve to unosila je Bijela kuća kao glavni kosovski pokrovitelj, ne videći u tome veći problem, pa je i glavniTrumpov čovjek John Bolton rekao kako “ne isključuje određena teritorijalna prilagođavanja” ako se dvije strane tako dogovore.

No, javili su se i bivši visoki predstavnici u BiH Paddy Ashdown, Carl Bildt i Christian Schwarz-Schilling, koji su poslali otvoreno pismo u kojem se protive trgovini teritorijem između Srbije i Kosova. Istaknuli su da ne mogu zamisliti destruktivniju politiku po opstanak i sudbinu Balkana nego kada je riječ o crtanju novih granica između Kosova i Srbije. Uskoro je najjača europska političarka, njemačka kancelarka Angela Merkel odlučila presjeći sve te razmjenjivačke priče pa je rekla rezolutno: “Nein”. Srećom i hrvatski premijer Plenković joj se pridružio. Napokon, vladajući kosovski političari službeno su dali izjavu kojom odustaju od bilo kakvih rasprava na temu podjele, a i Vučić je u svom govoru u Boru konstatirao kako je rješenje daleko te da prema njegovoj prognozi “Beograd neće dobiti ništa”.

– Ako nam ne daju ništa, što da radimo. Ako smijem prognozirati – tako će i biti – rekao je Vučić koji je, kako se čini, srbijanskoj javnosti odlučio “poraz Kosova” davati u manjim, prihvatljivim, ali bolnim porcijama, kao u onoj priči o vlasniku koji je psu rezao rep pomalo, ali u svemu tome sebe predstaviti kao onoga koji je patio, ali zla antisrpska međunarodna i ina zajednica je učinila upravo ono što se od nje kao takve i očekivalo. Doduše, njegovi politički suradnici poput Aleksandra Vulina, Ivice Dačića i Nebojše Stefanovića smatraju da bi podjela Kosova donijela stabilizaciju Balkana, no ne treba čuditi ako i oni nakon ove nove retorike, slijedeći Vučića, ne okrenu “ćurak” već po stoti put.

– Promjena granica je vreća bez dna, koja bi regiju vratila ponovno u 90-e – kaže Bajrami. On smatra da se i Bruxelles igra s vatrom jer to uopće nije “rješenje prema europskim vrijednostima”, a nakon Kosova, samo je pitanje što je sljedeće – BiH, odnosno Republika Srpska, a ni Federacija ne bi ostala nedirnuta, onda ide Makedonija, pa Sandžak, Crna Gora i, moguće, Vojvodina. Prema Bajramiju, Balkan ne smije biti talac Vučićeve borbe da opstane na vlasti.

– Promjena granica je vrlo opasna ideja jer sa sobom nosi etničko zaokruživanje i nacionalnu homogenizaciju. Ali ključno je pitanje bi li ta podjela bila samo uvod u novi krug balkanskih sukoba. Kada je riječ o BiH, to je najozbiljnija i najfragilnija točka u regiji i šire. Nitko ne može misliti da se može krenuti u etničko zaokruživanje na Balkanu, a da će BiH ostati mirna.

Problem Republike Srpske

Dodik više i ne krije svoje separatističke namjere. Srpska intelektualna elita na podjelu BiH ozbiljno računa i zagovara je, a sam Dodik je uspostavio direktan link s Moskvom i time uveo Putina kao arbitra za bosanske prilike te Beograd postavio za taoca svog odnosa s Putinom. Uz konfuznu i nejasnu politiku Trumpove administracije, mislim da regiji slijedi još dosta nestabilnosti – smatra profesor na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu Milivoj Bešlin.

BiH je ključna zemlja zbog koje se ne bi smjela dopustiti podjela Kosova, jer tendencije “razmjene” bujaju već desetljećima, od raspada Jugoslavije, i teško da bi tako to prošlo mirno. Tu je, naravno, i pitanje Hrvata i “njihovih teritorija”, nekadašnje nesretne Herceg-Bosne i za sada fiktivnog “trećeg entiteta” u slučaju raspada BiH, što dodatno izaziva zebnju jer u tu priču nužno će biti uvučena i Hrvatska, kao članica EU-a i NATO-a. I konačno što bi bilo s Bošnjacima u BiH koji su ionako pod patronatom Turske. Zato treba pozdraviti da je premijer Plenković na nedavnom sastanku s kancelarkom Merkel, podržao ideju nepromjenjivosti granica. Valjda će se toga držati.

Ono što je Bešlinu najspornije u svemu jest činjenica da srpska politička i intelektualna elita i dalje vide rješavanje svih problema u regiji po nacionalnom ključu, dakle kao krak nacionalističke ideologije. – Drugi problem je što tzv. srpsko pitanje vide isključivo kao teritorijalno, kao pitanje granica. Takvo viđenje tzv. srpskog pitanja krajem 80-ih dovelo je do ratova 1990-ih. Granice se rijetko, gotovo nikada ne mijenjaju mirnim putem. Sila je tu uvijek potrebna i pokaže se kao ključni katalizator promjene granica – ističe Bešlin. Vučić očito ne može razmišljati po drugačijoj špranci od one koja je vladala u vrijeme njegova političkog formatiranja u ratnim 90-ima – razmjena teritorija i stanovništva. Ne čudi da je novu razmjenu stanovništva između Srba i Albanaca predložio baš njegov politički mentor Vojislav Šešelj. On bi Srbe iz kosovskih enklava mijenjao za Albance iz Preševske doline.

Bajrami smatra da je “prihvaćanjem” podjele Vučić kompromitirao i ideju Zajednice srpskih općina (ZSO) na sjeveru Kosova, na čemu je donedavno inzistirao. – Zapravo, pokazalo se da ZSO Vučić nije zamislio drugačije nego kao teritorije kojih se namjerava dokopati, a ne kao neke srpske autonomije ili slično – kaže Bajrami.

Zaštita od najezde

Nekadašnji vodeći kosovski političar Azem Vllasi veliki je protivnik “čačkanja granica” jer mogu donijeti samo tragediju i stradanja ljudi. – Aleksandar Vučić zna da Srbija mora normalizirati odnose s Kosovom želi li u EU. Zato traži da nešto dobije kako bi se srpskoj javnosti predstavio kao dobitnik. Drugo, on je u strahu od demografske situacije. Albanaca je sve više na Kosovu, a Srba sve manje. U Preševskoj dolini ista je situacija. Zato Vučić želi Srbiju ograditi sigurnijom državnom granicom od ‘albanske najezde’ – kaže on.

Tako je provučićevski Informer objavio tekst kojim se opravdava Vučićeva kosovska politika paničnim apokaliptičnim najavama da će do sredine stoljeća broj Srba i Albanaca biti podjednak. Albanci će rapidno rasti, a Srba drastično opasti.

Dakle, na stolu je prijedlog da se sjever Kosova, koji čini oko 11 posto teritorija Kosova s oko 65 tisuća stanovnika, uglavnom Srba (općine Sjeverna Mitrovica, Zvečan, Leposavić, Zubin Potok i Lešak, a podsjetimo da su ove tri zadnje općine priključene Kosovu 1953. godine, što je proveo Aleksandar Ranković, kako bi se podigao udjel Srba u tadašnjoj autonomnoj pokrajini) trampi za dio Preševske doline na jugu Srbije kod Vranja (Bujanovac, Preševo i dio općine Medveđa gdje živi oko 67 tisuća stanovnika, većinom Albanaca). Vllasi pak ističe da bi, osim toga, Kosovo tako zamišljenom podjelom bilo na gubitku.

Prema Vllasiju, geopolitički, strateški i životno sjeverni dio Kosova je za Albance puno važniji nego Preševska dolina. – Tamo su potencijali snažnog privrednog resursa Trepče, kao i najveća vodoakumulacija Gazivode, koja za Kosovo doslovno znači život. Ti resursi su i u vrijeme ustavne autonomije kompletno bili kosovski. Gradili smo ih mi, a Srbija tu ništa nema niti je investirala. Nisu za nas problem Srbi koji tamo žive niti to što oni vole Srbiju, a ne državu Kosovo. Njihov je interes da žive sigurno i normalno. A i kada bismo mi pristali na zamjenu sjevera s Preševskom dolinom, Srbija bi nam prepustila samo neka sela i zaseoke uz granicu s Kosovom, ali ne sav prostor gdje žive Albanci. Usto, tamo su autocesta i željeznička komunikacija koja Srbiju preko Makedonije povezuje s Egejskim morem i lukom u Solunu. A za ono što bi nam Srbija tamo prepustila, mi bismo mogli dati samo rubnu općinu Leposavić na samom sjeveru Kosova, što, opet, Srbija ne bi prihvatila – kaže Vllasi.

Erdogan u Novom Pazaru

U susjednoj Makedoniji naježe se od mogućnosti “zemljišne trampe” svojih susjeda Kosova i Srbije. Naime, teško da bi Makedonija ostala virgo intacta. Zapadni dio zemlje većinski je albanski. Za Makedoniju koja je sada pred rješenjem imena države u sporu s Grčkom otvaraju se vrata eurointegracija – skori prijam u NATO i početak pregovora s EU – što je garancija teritorijalne cjelovitosti države.

Iako Vučić sada vidi spas za sebe u dobitku dijela Kosova te nekom budućem proširenju na Republiku Srpsku, teško da ga ne bi sustigle “separatističke” želje u Sandžaku i posebno Vojvodini, gdje čak i među dijelom tamošnjih autohtonih Srba vlada “autonomaško raspoloženje”, pa i želja da se Srbija federalizira. Ne treba zaboraviti ni gotovo 300 tisuća Mađara, među kojima svako malo iznikne neka nova ideja dodatne “političko-kulturne autonomije”. Što se tiče Sandžaka, neki tamošnji muslimanski bošnjački politički lideri otvoreno osporavaju “vlast Beograda”, a nedavni doček turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana u Novom Pazaru vjerojatno još uvijek Vučiću izaziva noćne more. U srbijanskom dijelu Sandžaka (Srbija tu regiju naziva Raška oblast) živi oko 150 tisuća Bošnjaka, naspram 85 tisuća Srba.

Usporedo s pričom o teritorijalnom razmjeni buknuo je i novi problem kada je Srbija proglasila da je položaj Srba u Crnoj Gori “gori od onog što je bio u NDH”, a Ivica Dačić rekao je da nema goreg primjera na svijetu u 21. stoljeću od položaja Srba u Crnoj Gori. U srbijanskim medijima čak se za Crnogorce počeo rabiti termin “milovci” prema Milu Đukanoviću. U Crnoj Gori ima oko 30 posto Srba, ali gotovo 45 posto ljudi kao materinski jezik smatra srpski. Oni ne žive kompaktno, a često je to više politička, a ne toliko etnička odrednica. Srpske stranke poručuju da bi dolaskom na vlast pokrenuli izlazak iz NATO-a te pitanje ponovnog ujedinjena sa Srbijom, piše Jutarnji.hr.

– Srpska politička i intelektualna elita se nikada suštinski nije pomirila s nezavisnošću Crne Gore. Svaki potez koji je Podgorica povukla, prateći vlastite državne interese, u Srbiji je dočekan uz užasne i agresivne napade iz samih vrhova vlasti i vlasti bliskih medija. Poanta je da se Srbija ne miri s nezavisnošću Crne Gore i konstantno pokušava i dalje iz Beograda upravljati Crnom Gorom. I kada to ne prođe, slijede frustracije, optužbe za izdaju, problematizira se položaj srpskog naroda. Riječ je o neugasloj teritorijalnoj i imperijalnoj ambiciji, bez ikakve sumnje – smatra Bešlin.

Od oktobarskih izbora, birači će glasačke listiće ubacivati u transparentne kutije. To bi trebalo, kažu u CIK-u smanjiti neregularnosti. No sumnju na fer i korektne izbore bacio je broj birača na biračkom spisku koji Je skoro izjednačen broju popisanih građana, ali i činjenica da je broj birača u odnosu na prošle izbore porastao za 172 hiljade.

Transparentne glasačke kutije, njih 10.000 za 3,351 miliona glasača. Ništa ne bi bilo čudno da u BiH prema poslednjem popisu ne živi 3,5 miliona stanovnika, samo 200.000 više.

"Svjetski prosjek je negdje između 78 i 82 posto populacije da se nalazi na biračkom spisku iz prostog razloga što otprilike taj procenat populacije čine maloljetna lica koja nemaju pravo glasa, ako gledamo popis stanovništva procenat maloljetnika je negdje oko 18 posto", objasnio je Dario Jovanović iz Koalicije Pod lupom.

To bi u praksi značilo da u BiH živi više od 600.000 maloljetnika, te bi prema toj računici na biračkim spiskovima trebalo biti 2,9 miliona glasača, a ne 3,3. Odakle razlika od 400.000?

"Razlika je mogla da se desi iz tog razloga što jednostavno birači koji imaju važeče CIPS-ove lične karte u BiH, žive izvan BiH i nisu se popisali", odgovorila je Maksida Pirić, portparol CIK-a.

Pravo glasa npr. za članove Predsjedništva iz FBiH ima nešto više od dva miliona i 90.0000 građana. Iz Republike Srpske milion i 260.000.

"To je jedna činjenica da popis stanovništva koji je napravljen u BiH ne odražava stvarno stanje. Da je daleko tačniji izvod iz centralnog biračkog spiska jer svi građani koji su izvadili ličnu kartu nalaze se na tome, što ne znači da žive u BiH", naglasio je Vehid Šehić, bivši član CIK-a.

Broj birača je porastao i u odnosu na prošle izbore, za 172.000. Na lokalnim izborima 2016. godine pravo glasa imalo je tri miliona i 179.000 birača. Iz Koalicije Pod lupoom upozoravaju na neredovno ažuriranje spiskova.

"U maju ove godine su uklonili sa biračkih spiskova više od 5.000 umrlih lica za koja imaju saznanja da su umrli, ali nemaju proceduralne okolnosti da ih skinu sa biračkog spiska", ukazao je Jovanović iz Koalicije Pod lupom.

"Uočili smo, a na osnovu prijave samih građana da je pojedine birače neko mimo njihove volje i mimo njihovog znanja prijavljivao da glasaju izvan BiH. To znači da je došlo do zloupotrebe ličnih podataka i falsifikovanja dokumenata", istaknula je Pirić, portparol CIK-a.

Iz CIK-a potcrtavaju da su to jedini problemi koje su primjetili, te su ranije najavili da će alarmirati nadležna Tužilaštva kako bi se ovaj problem riješio.

Predsjednici Srbije i Kosova, Aleksandar Vučić i Hašim Tači, već neko vrijeme govore o razmjeni teritorija, ali zapravo njihov pravi plan bi mogao biti zamjena priznavanja Kosova za autonomiju za srpske opštine, piše časopis The Economist.

"Mnogi analitičari vjeruju da Tači i Vučić zapravo nemaju namjeru da mijenjaju granice, već se pripremaju za dogovor o obrazovanju srpske autonomije unutar Kosova u zamjenu za priznavanje. Iako bi obje strane mrzile taj sporazum, njihovi lideri bi makar mogli reći da su očuvali dragocenu teritoriju", naveo je The Economist.

Ugledni časopis piše da su pojedini lokalni lideri već dugo bili skloni razmjeni teritorija, ali da su donedavno EU i SAD bili protiv, što se promijenilo.

"Federica Mogherini je rekla da želi dogovor o srpskom priznavanju Kosova do kraja njenog mandata kao visoke predstavnice za spoljnu politiku EU sljedeće godine i da bi bi razmjena teritorija mogla biti jedan od načina", navodi se u tekstu.

I SAD se više ne protive promjeni granica što je nagovijestio savjetnik za nacionalnu bezbjednost John Bolton, navodi Economist i dodaje "možda za to treba zahvaliti trampovskom entuzijazmu za postizanje dogovora i nacionalizmu".

Economist navodi da srpski i kosovski zvaničnici žele da ubrzaju stvari prije izbora za evropski parlament sljedećeg maja, zato bi mogli nagovijestiti više populističku Evropsku komisiju koja se protivi proširenju.

Troje novinara odbili su poziv Radio-televizije Republike Srpske za učešće u emisiji "Intervju s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom", navodeći da na učešće u takvoj emisiji neće pristati sve dok se ne ispune uslovi za nesmetan i slobodan rad medija i novinara.

Suzana Rađen-Todorić, urednica BN TV, Siniša Vukelić, urednik portala Capital.ba i i Dušica Stanojević, dopisnica agencije FENA iz Banjaluke naveli su svoje razloge za odbijanje učešća u emisiji, kao i preduslove koji treba da budu ispunjeni da bi na ovaj način razgovarali sa entitetskim predsjednikom.

Oni su naveli da neće pristati na razgovor s Dodikom u emisiji RTRS-a dok ne prestanu napadi na novinare i vrijeđanje novinara od nosilaca vlasti u RS, te dok se ne procesuiraju napadači i nalogodavci napada na novinara Vladimira Kovačevića.

Troje novinara je još navelo da traže uspostavljanje jednakog tretmana institucija i nosilaca vlasti prema svim medijskim kućama i novinarima, kao i uspostavljanje zakonskog okvira koji će garantovati sigurnost novinara i odgovornost za sve vrste napada na novinare.

U Banjaluci je 26. avgusta brutalno pretučen novinar BN TV Vladimir Kovačević.

Njega su nepoznati napadači sačekali na parkingu ispred zgrade u kojoj stanuje i metalnim šipkama na razvlačenje nanijeli su teške telesne povrede.

Kovačević je danas pušten na kućno liječenje.

Više od 992 miliona maraka budžetskog novca, u većini slučajeva, federalne institucije podijele su netransparentno, bez ikakvih kriterija i bez objavljivanja javnog poziva.

Sredstva su dodjeljivana za finansiranje neprofitnih organizacija, udruženja, političkih stranaka iako nije utvrđena zakonska obaveza finansiranja. Nije postojao nadzor nad utrošenim sredstvima niti izvještavanje o utrošku sredstava. Ovo je samo mali dio svih nepravilnosti utvrđenih prilikom raspodjele tekućih transfera Vlade FBiH.

Za plate i naknade zaposlenih 198 miliona maraka

Za troškove plata i naknade za 6.690 zaposlenih u institucijama Federacije u 2017. godini potrošeno je 198.077.369 KM.

– Na bruto plate i naknade 173.244.804 KM.
– Na naknade troškova zaposlenih potrošeno je 24.832.565 KM.

Ove naknade najvećim dijelom se odnose na naknade za: topli obrok 11.805.446 KM, prijevoz na posao i sa posla 4.893.903 KM, regres za godišnji odmor 2.876.727 KM, otpremnine za odlazak u mirovinu 1.666.315 KM, pomoći u slučaju smrti, teže i ostalih bolesti 1.553.816 KM, odvojeni život od obitelji 970.318 KM, najam stanova 581.495 KM,prijevoz u dane vikenda za državne službenike i savjetnike 256.391 KM, naknada polaznicima na Policijskoj akademiji 121.600 KM, kao i troškove smještaja dužnosnika 84.051 KM.

Pored ovih naknada pojedini zaposlenici u federalnim institucijama dobijali su i naknade za rad u komisijama i drugim radnim tijelima. U 2017. godini neto iznos ovih naknada bio je 1.801.735 KM, što je za 111.067 KM više u odnosu na prethodnu godinu.

“Ne možemo potvrditi opravdanost isplata naknada članovima povjerenstava, koji su uposlenici institucija, a koji obavljaju poslove iz nadležnosti revidiranih institucija (javne nabave, slaganje arhivske građe, prijem djelatnika i sl.)… Skrećemo pozornost da, iako je određen broj povjerenstava formiran temeljem posebnih propisa, u istim se radi o poslovima i zadacima koji su u nadležnosti ministarstava, te da bi isti trebali biti u okviru redovnih radnih zadataka,” tvrde revizori.

Znači, uposlenici federalnih institucija su dobili više od 1,8 miliona maraka da obavljaju posao za koji primaju platu.

Iako je Vlada FBIH u 2017. godini smanjila broj zaposlenih za 43, povećala je broj zaposlenih na ugovoru o djelu. Kako za rad federalnih institucija nije bilo dovoljno 6.690 zaposlenih, odlučili su angažovati dodatnu radnu snagu. Naknade na osnovu ugovora o djelu u 2017. godini iznosile su 3.435.626 KM neto, što je više u odnosu na prethodnu godinu za 781.631 KM.

“Nije se mogao potvrditi način utvrđivanja visine naknade, kao ni transparentnost izbora osoba za zaključivanje ugovora o djelu. Smatramo da ugovori o djelu zaključeni na ovakav način predstavljaju netransparentan način zapošljavanja, što se ne može prihvatiti, kada je u pitanju javni sektor. Ugovori o djelu nisu zaključivani jednokratno i za obavljanje točno utvrđene vrste posla i zadatka, koji traje dok se ugovoreno djelo ne izvrši, nego kontinuirano tijekom cijele godine”, upozorili su revizori.

Službena putovanja, automobili i reprezentacija

Troškovi za gorivo, auto gume, održavanje i osiguranje vozila u vlasništvu federalnih institucija iznosili su 3.231.743 KM. Na gorivo je potrošeno 1.683.317 KM, na auto gume 169.905 KM, održavanje vozila 979.194 KM i osiguranje vozila 399.327 KM.

Kod korištenje službenih vozila, kao i prethodne godine, zabilježene su brojne nepravilnosti.

“Nije evidentirana relacija kretanja, broj osoba u vozilu, potpis osobe koji je upravljao vozilom, ne upisuje se pređena kilometraža ili se upisuje znatno veći broj km od navedene relacije na putnom nalogu, datum polaska i dolaska, utrošeno gorivo…. konstatirana je uporaba službenog vozila za put u inozemstvo, bez odobrenja i bez izdanog putnog naloga za službeno putovanje od strane nadležnog rukovodioca, naveli su revizori.

Putni troškovi zaposlenih u institucijama FbiH iznosili su 2.461.753 KM. Pola miliona maraka potrošeno je na reprezentaciju dok su troškovi za fiksne, mobilne telefone i internet usluge iznosili 2.315.595 KM.

Grantovi za neprofitne organizacije, udruženja i političke stranke

Preko 40,8 miliona maraka federalno ministarstvo obrazovanja podijelilo je na osnovu zahtjeva korisnika bez da je izvršilo suštinski uvid u dokumentaciju dostavljenih zahtjeva. Ministarstvo finansija podijelilo je devet miliona maraka kantonima bez primjene utvrđenih kriterija. Bez kriterija podijeljeno je i tri miliona maraka općinama i gradovima na području FBiH.

“Nije utvrđena konkretna namjena sredstava. Nije objavljen poziv za dostavljanje aplikacija i potrebne dokumentacije za vrednovanje istih, što je u konačnici uticalo na transparentnost dodjele sredstava kantonima i općinama”, naveli su revizori.

Ministarstvo rada i socijalne politike nezakonito je isplatilo 5.595.164 KM. Novac je isplaćen za subvencije troškova električne energije 2.343.445 KM, kamate na revolving kredit 1.364.719 KM, ustanove socijalne zaštite za zbrinjavanje na razini FBiH 934.000 KM, organizacije civilnih invalida 371.000 KM, Savez logoraša BiH – Projekat provedbe Odluke MSP 180.000 KM, IDA – istraživačko dokumentacijske aktivnosti i zaštita žrtava svjedoka genocida 130.000 KM, Ekonomsko socijalno vijeće 125.000 KM,Hrvatsku udrugu logoraša domovinskog rata u BiH 85.000 KM, Dječiju nedjelju 32.000 KM, aktivnosti predviđene Uredbom o primjeni odgojnih preporuka prema maloljetnicima u FBiH 20.000 KM i zapošljavanje Roma 10.000 KM.

“Ugovorima nije precizirana obveza dostavljanja Plana utroška sredstava, dok Izvješće o utrošku sredstava ne ukazuje na efekte ostvarene utroškom budžetskih sredstava, niti pruža informacije o opravdanosti istih“, naveli su revizori.

Ministarstvo kulture i sporta isplatilo je 8.590.000 KM za projekte iz kulture i sporta, mladih, udruženja građana, kulturno – graditeljskog naslijeđa i institucija znanosti i kulture od značaja za FBiH.

–Raspodjela 82% sredstava transfera nije izvršena sukladno utvrđenim kriterijima iz Programa utroška sredstava, iz razloga što povjerenstvo, prilikom utvrđivanja broja bodova, nije raspolagalo relevantnom dokumentacijom kojom bi se potvrdio dodijeljeni broj bodova po pojedinom kriteriju, upozorili su revizori.

Odluka Vlade FbiH o isplati 3,8 miliona maraka političkim strankama i koalicijama u 2017. godini nema zakonski osnov. Izvještaji političkih stranaka i koalicija kojima je isplaćen novac prihvatani su bez relevantne dokumentacije zbog čega je bilo nemoguće izvršiti adekvatan nadzor nad utroškom sredstava.

Ovo su samo neke od nepravilnosti utvrđenih od strane Ureda za reviziju institucija FbiH. Čitav izvještaj pročitajte na ovom linku.

Bitno je napomenuti da su revizori upozorili na pouzdanost finansijskih izvještaja koje je izradilo Ministarstvo finansija FBiH uzimajući u obzir činjenicu da od strane nadležnih institucija FBiH još uvijek nisu usvojeni Međunarodni računovodstveni standardi za javni sektor.

Saslušano je svih pet osumnjičenih u predmetu GRAS, koji vodi Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona, a iskaz još uvijek nije dao predstavnik kompanije “Junuzović kopex”, koja se u svojstvu pravne osobe tereti za zloupotrebu položaja i ovlašćenja.

Kantonalno tužilaštvo TK vodi istragu protiv Muje Fiše, bivšeg ministra saobraćaja i aktuelnog ministra za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo, Harisa Gušića, bivšeg v.d. direktora u GRAS-u, Adnana Himzanije, predsjednika Sindikalne podružnice GRAS-a, Sanela Nezirića, advokata i edukatora za javne nabavke te protiv Amira Junuzovića, vlasnika i osnivača firme “Junuzović kopex”.

– Saslušanje Adnana Himzanije jučer su obavili službenici Federalne uprave policije (FUP). U narednom periodu bit će saslušan i predstavnik pravne osobe “Junuzović kopexa” – potvrdio je za Faktor postupajući tužilac u ovom predmetu Nihad Halilčević.

Istraga je pokrenuta zbog kupovine 26 rabljenih autobusa na plin bez provedenog postupka javnih nabavki. Autobuse je GRAS tokom 2017. godine, kupio od “Junuzović kopexa”, a kako navode u Tužilaštvu, sve s ciljem “pribavljanja imovinske koristi prodavcu od više stotina hiljada maraka, pri ćemu su korištena dodjeljena budžetskih sredstava Kantona Sarajevo, iz kojih sredstava je i ostvarena ova korist”. Također, istraga se vodi i za pokušaj da se na isti način i sa istim ciljem pribavljanja takve koristi provede i nabavka 25 minibus vozila u GRAS-u, od iste firme i po sličnoj matrici poslovanja.

Nezvanično predmet interesa istražitelja FUP-a, pored kupovine autobusa bez provedene javne nabavke, su i upitna garancija autobusa, odnosno plinskih boca koje se u njima nalaze, koje su metalne, a trebale bi biti karbonske. Saznajemo da je više od pola, od 26 kupljenih autobusa, većinu vremena provelo u depou nego na cesti. Svi autobusi su registrirani u Tuzlanskom kantonu, a koriste se u Kantonu Sarajevo i njihova daljnja registracija je upitna.

Na upit o sigurnosti plinskih boca u autobusima, tužilac Halilčević kaže da je tužilaštvo vršilo neke provjere po tom pitanju, ali da još uvijek nije otvorena istraga i u tom pravcu.- Upoznati smo s tim i dalje vršimo provjere u tom dijelu, pa ćemo vidjeti – rekao je Halilčević, dodavši da ne želi ići u detalje istrage.

Detalji istrage kada su u pitanju plinske boce u kupljenim autobusima, mogli bi se odnositi na legalnost registracije samih vozila, atestiranje plinskih boca…Nezvanično “Junuzović kopex” autobuse je uvezao iz Mađarske i Njemačke. Postoji sumnja da se radilo o otpisanim vozilima, koja ne mogu na ceste Evropske unije, stoga se ni kod nas ne bi mogla naći na cesti. Da li je to zaista i bilo tako utvrdit će istraga.

Inače, “Junuzović kopex” je firma koja pored prodaje autobusa drugim kompanijama, održava javni gradski prijevoz u Tuzli, jer je većinski vlasnik “Gradskog i prigradskog saobraćaja” (GiPS) Tuzla. Prilikom rukovanja plinskim bocama jedan radnik GiPS-a povrijeđen je 8. avgusta, što bi vjerovatno bilo zataškano da FUP o ovom događaju nije obavijestio Policijsku stanicu Zapad u Tuzli.

– Nepoznata osoba 8. avgusta obavijestila je FUP o nesreći na parkingu GiPS-a kod Siporeksa. Pripadnici FUP-a alarmirali su PS Zapad i izlaskom na lice mjesta utvrđeno je da je radnik N. A. (25) zadobio teške povrede ruke nakon rukovanja plinskom bocom. Teretno motorno vozilo je dovezlo plinske boce, koje su na licu mjesta pretekane u rezervoar iz kojeg se plin sipa u autobuse. Radnik je odvrnuo pogrešan ventil i došlo je do nesreće u kojoj je povrijedio ruku – rekao je glasnogovornik MUP-a TK Izudin Šarić.

Dakle, iako je radnik zadobio teške tjelesne povrede, niko nije našao za shodno da pozove policiju.Kada budu okončane sve istražnje radnje, koje po nalogu Tužilaštva TK provodi FUP, bit će poznato i da li postoji problem s plinskim bocama koje u autobusima GRAS-a kopljenim od “Junuzović kopexa” kruže Sarajevom.

Prema podacima Europsko-mediteranskog seizmološkog centra (EMSC), snažan zemljotres jačine 4,6 stepena prema Richteru zabilježen je jutros u 5 sati i 33 minute na području Glamoča.

Epicentar zemljotresa bio je 19 kilometara zapadno od Glamoča, na dubini od 10 kilometara.

Nakon ovog, uslijedila su još dva manja zemljotresa, jačine 3,1 i 3,3 stepena prema Richteru.

Potres je probudio i uplašio mnoge građane na tom području. Stranica EMSC-a puna je komentara ljudi iz obje države.

"Probudio me, krevet mi je plesao", komentirao je jedan korisnik iz Kijeva.

"Krevet mi se tresao, čuo sam i ogledalo na prozoru", komentirao je jedan Kninjanin.

Neki su rekli da je potres trajao pet, deset ili čak 15 sekundi sekundi. Kijevo, Maovce, Podosoje i još neka mjesta u Zagori ostala su bez struje nakon potresa, pišeDalmacija danas. Jedna žena iz Splita napisala je: "Popadalo mi sve s polica, strašan osjećaj".

NOGOMETAŠI Crvene zvezde ostvarili su povijesni uspjeh i prvi put otkad se Liga prvaka igra u ovom formatu plasirali se u skupine tog natjecanja.

Srpski prvak je u uzvratu protiv Salzburga odigrao 2:2, iako je gubio 2:0, i ušao u Ligu prvaka zbog većeg broja golova u gostima budući da je prva utakmica u Beogradu završila bez golova.

Salzburg, koji i dalje sanja igranje u LP-u, bio je puno bolja momčad sat vremena i pravo je čudo da je prvi gol zabio tek u 45. minuti. Tada je Ulmer prekrasno nabacio, a Dabbur s vrha peterca pogodio za 1:0. I kad je već u trećoj minuti nastavka isti igrač iz kaznenog udarca zabio za 2:0, činilo se da Zvezdi nema spasa.

Nisu gosti složili nijednu pravu priliku, ali su u razmaku od 60 sekundi od 65. do 66. minute ni iz čega dali dva gola i šokirali Austrijance. Prvo je Degenek nakon slobodnog udarca na drugoj stativi našao Bena za 1:2, a manje od minutu kasnije isti dvojac je zabio za golemo slavlje više od 10.000 navijača Zvezde. Krstičić je s centra izveo slobodan udarac, Degenek je na vrhu peterca glavom prebacio loptu prema golu, a Ben je na vrlo sličan način "potvrdio" gol za 2:2.

Salzburg je stiskao do kraja utakmice, a u sudačkoj nadoknadi je promašio dva zicera i Srbi su se uspjeli obraniti.

O Miloradu Dodiku ćete čuti samo riječi hvale u njegovom rodnom gradu, piše autorica članka Hannah Lucinda Smith u uglednom i uticajnom britanskom listu The Times.

"On je čovjek iz naroda. Štiti interese Republike Srpske", rekao je tridesettrogodišnji Milan Babić iz Laktaša za The Times.

To je sentiment na koji se Dodik oslanja u velikoj mjeri – izazivanje straha od islamskih ekstremista, poricanje ratnih zločina koje su počinile srpske jedinice, te češće spominjanje održavanje referenduma koji bi podijelio državu na dva dijela, navodi ovaj list.

"Na vlasti je već 12 godina i dominirao je Republikom Srpskom od prvih dana kada je izabran za premijera, sve do danas kada je na mjestu predsjednika tog entiteta. U ranim godinama je imao finansijsku podršku Europske unije koja ga je smatrala umjerenim političarom u odnosu na političare iz ratnog doba", stoji u tekstu The Timesa.

Kako tvrdi ovaj list, "Dodikov sin je primio kredite u vrijednosti 5,65 miliona američkih dolara namjenjene za državnu investicionu banku, a porodična kuća u zaseoku blizu Laktaša danas predstavlja ogromno zdanje u čijem prilazu se nalazi nekoliko luksuznih vozila".

"Njegovi protivnici kažu da on vodi 'državu jednog lica'. 'Sve se radi po Dodikovim instrukcijama. To je tragedija za našu zemlju', kazao je Branislav Borenović, predsjednik PDP-a, te dodao 'umjesto da imamo organozivanu državu, čelnici svih institucija idu njemu za konačnu odluku. To je tragedija za našu zemlju'", piše The Times.

Prošle godine, SAD su nametnule sankcije Dodiku zbog kršenja Dejtonskog sporazuma, što je konačna faza njegovog puta od reformatora to sektaškog populiste.

Odbio je dati intervju za The Times, ali je premijerka Republike Srpske, Željka Cvijanović, inače njegova bliska saradnica, odlučno je tvrdila da su sve kritike koje dolaze na račun vlade rezultat zapadne pristrasnosti usmjerene protiv Srba u Bosni.

"Mi smo veoma pro-europski, ali samo tražimo racionalan pristup i poštovanje našeg ustava", rekla je Cvijanović. "Mislim da se nikada nisu pošteno odnosili prema nama i uvijek su nas posmatrali kroz političku prizmu", naglasila je.

Babić, sa početka ove priče, je na kraju rekao da i pored njegove podrške predsjedniku Republike Srpske, planira da i sam napusti zemlju i ode u zapadnu Europu.

"Mnogo ljudi ide na Zapad i mislim da se neću nikada vratiti", zaključio je.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH