glavni urednik

glavni urednik

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik i članovi Predsjedništva Željko Komšić i Šefik Džaferović borave u posjeti Briselu.Na put su otišli odvojeno. Sarajevski dvojac redovnom linijom, Milorad Dodik svojim avionom ili avionom Republike Srpske. To vam dođe na isto. Osim što su otišli na put u Brisel, nemaju ni približno zajedničku viziju briselskog ili evropskog puta ove zemlje. Evropa Bosnu i Hercegovinu samim tim ne može da shvati ozbiljno i pored najboljih namjera. Ako ih uopšte ima.

Amerika se odavno umorila od Bosne, Evropa ipak nema taj luksuz, dio smo kontinenta koji ima sve više problema. Ne trebamo im kao još jedan, to je i naš jedini adut. Kada je prošle godine Visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednosnu politiku Federika Mogerini dolazila u Sarajevo, nije mogla da sleti zbog magle.

Mislim da je za nju to bio i najbolji dio posjete. Jer Bosna i Hercegovina ne mrda nikuda osim unazad i u mjestu.U sigurnim je rukama političara i njihovih partija koji je u potpunosti i sve više kontrolišu. Ispunjavanje upitnika i pristupnih dokumenata počinje jednostavnim pitanjem, Koliko vaša zemlja ima stanovnika, a dok se ne odgovori na to pitanje, ne može se preći na naredno.

Poznato je i briselskim administrativcima da ni oko te brojke ne postoji konsenzus, popis stanovništva se u jednom dijelu zemlje prihvata kao validan, u drugom ne.Kao što im je poznato da je više od milion ljudi iz BiH uveliko u Evropi i da se ta brojka, vrijednih i radno sposobnih ljudi svakodnevno povećava. Tom demografskom matematikom ovo će u budućnosti biti zemlja staraca i zatvorenih porodilišta.Realno, zašto bi ta strašna slika budućnosti brinula bilo koga u Briselu ako već ne brine nikog od nacionalnih poglavica u Sarajevu, Banjaluci ili Mostaru? Ili ako ova pošast ne brine narod koji većinski godinama bira politike koje ga ne vode nigdje. Tu smo, gdje smo.Bosna i Hercegovina i nakon ove protokolarne posjete Tročlanog Predsjedništva Briselu ostaje na istom mjestu, mjestu najtužnijeg političkog vica Evrope.

Prema ideji Aleksandra Trifunovića, karikaturu za Buka magazin nacrtao je Mladen Oljača

U policijskoj akciji na autoputu A-1 u blizini Sarajeva pronađeno je više od 100 kilograma opojne droge skank i uhapšene su tri osobe, saopćilo je Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo (KS).

''Provodeći plansku akciju, kodnog naziva 'Sedlo', pripadnici Sektora kriminalističke policije Uprave policije MUP-a KS, uz asistenciju Obavještajno-sigurnose agencije BiH, a pod nadzorom Tužilaštva KS, zaustavili su automobil marke 'renault kangoo' na naplatnom mjestu Tarčin, općina Hadžići, u kojem su pronašli više od 100 kilograma opojne droge, najvjerovatnije skanka', navodi se u saopćenju Tužilaštva.

Dodaje se da je prilikom pretresa, osim droge, u automobilu pronađen novac u različitim valutama, mobilni telefoni i drugi predmeti koji mogu poslužiti u daljnjem krivičnom postupku. ''Uhapšene su tri osobe, među njima vozač automobila 'renault kangoo' inicijala A.G., suvozač inicijala V.J. i vozač automobila marke 'polo' zagrebačkih registarskih oznaka, koji je bio u pratnji.

Nakon kriminalističke obrade u MUP-u KS, osumnjičeni za krivično djelo 'Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga' biće predati u nadležnost Tužilaštva KS na daljnje postupanje'', kaže se u saopćenju.

Ljudi svakodnevno napuštaju Bosnu i Hercegovinu i ne postoje zvanični podaci o tome, a kamoli planovi kako ih zadržati. Glavna motivacija je potraga za poslom i sigurniji život negdje drugo. Između ostalog, više od 500 medicinskih radnika od 2012. godine, uz pomoć "Triple Win" projekta, otišlo je da rade u struci kod pouzdanih poslodavaca u Njemačkoj.

Koordinator ovog projekta Emir Čomor pojašnjava da ovo nije nije agencija, niti kandidatima naplaćuju bilo kakve usluge vezano za posredovanje, a sve troškove plaćaju poslodavci.
''Triple Win je projekat posredovanja pri zapošljavanju medicinskih radnika iz BiH u Njemačkoj. Projekat provodi GIZ (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit GmbH) uime njemačke vlade, na temelju sporazuma i saradnje između Centrale za rad sa strancima i stručno posredovanje SR Njemačke, Savezne agencije za rad SR Njemačke, te Agencije za rad i zapošljavanje BiH (ARZ). Naziv "Triple Win" temelji se na trostrukim pogodnostima koje proizlaze iz projekta - Njemačka rješava nedostatak medicinskih radnika, stopa nezaposlenosti u BiH se smanjuje, a doznake koje šalju imigranti doprinose ekonomskom razvoju njihove zemlje'', kazao je Čomor.

Naglašava da se projekt zasniva na međudržavnom dogovoru, a podržavaju ga državne institucije i pravno obavezujući sporazumi među njima. Za potencijalne kandidate to zapravo znači pouzdanu, punu i besplatnu podršku od trenutka kada su izabrani za posredovanje, do njihovog odlaska, kao i tokom prve godine boravka u Njemačkoj.

''“Triple Win” projekt se provodi na temelju Ugovora o postupku, izboru i zapošljavanju medicinskog osoblja, uspostavljenom između Njemačke federalne agencije za zapošljavanje i Agencije za rad i zapošljavanje BiH. GIZ, u okviru suradnje sa Saveznom agencijom za rad, podržava partnersku organizaciju u BiH kroz tehničku i jezičku pripremu, kao i podršku u odlasku kandidata i njihovu integraciju u Njemačku. Dakle, prije svega, posredovanje kroz Triple Win projekt obezbjeđuje sigurnost, jer ga podržavaju državne institucije. Podrška kroz projekat podrazumijeva pronalaženje odgovarajućeg poslodavca, organiziranje intervjua i pokrivanje svih troškova u vezi sa tim. Zbog nedoumica koje se čuju u javnosti, želim napomenuti da kandidati mogu birati gdje žele živjeti i za koga raditi. Recimo i to da projekt pokriva i troškove kursa njemačkog jezika do potrebnog nivoa (B1) u saradnji s Goethe institutom. Osim toga, pomažemo sa pronalaskom pouzdanog poslodavca u Njemačkoj, s kojim se potpisuje ugovor o radu prije odlaska u Njemačku, a pomažemo i sa procesom aplikacije za vizu. Naši kandidati pohađaju i informativne kurseve, kako bi bolje razumjeli njemački sistem zdravstvene njege, te kulturu i društvo dio kojeg će da postanu'', navodi Čomor.

Dalje ističe da projekt pokriva troškove prijevoza i pomaže unaprijed pronaći smještaj, tako da su osigurani osnovni elementi za siguran dolazak u Njemačku.

''U toku boravka u Njemačkoj, pomažemo sa verifikacijom diploma za koju troškove snose poslodavci. Na kraju, pomažemo u spajanju porodica, kada se steknu uslovi za to. To je proces koji osigurava uspješnu integraciju građana BiH u njemačko društvo'', rekao je.

Naglašava da svi kandidati potpisuju ugovore s poslodavcima, prema istim uslovima kao i drugi radnici u Njemačkoj, prema njemačkom zakonu o radu. To znači da je svaki kandidat podjednako zaštićen ugovorom i ima ista radnička prava i obaveze kao i svaki drugi radnik Njemačkoj.

''Ono za šta su ljudi uglavnom zainteresirani jeste kakve plate mogu očekivati. Do verifikacije diplome kandidati mogu raditi kao asistenti medicinskom osoblju. Na taj način, uz podršku poslodavaca, stiču praktično iskustvo i stručnost za ispit koji je potrebno da polažu da bi dobili njemačku diplomu, što je preduslov za njihov daljnji boravak i rad u Njemačkoj. U tom razdoblju poslodavac osigurava plaću u iznosu od 2.000 eura bruto, dok ona raste na 2.400 odmah po završenom procesu verifikacije diplome. Svaki poslodavac obezbjeđuje jednog svog zaposlenika kao savjetnika za zaposlenike koji dolaze putem posredovanja, tako da kandidati imaju nekoga kome se mogu obratiti za savjet i pomoć u bilo kojem trenutku. U kasnijoj fazi poslodavac podržava kandidata i, ako se odluči za to, pokriva troškove obrazovanja za daljnji profesionalni razvoj i fleksibilan je s povoljnijim radnim smjenama, kako bi omogućio prisustvovanje predavanjima'', rekao je Čomor.

Projekt pomaže i spajanje porodica, ali to se može desiti tek nakon što kandidati verifikuju svoje diplome i postanu kvalifikovani medicinski radnici u Njemačkoj. Postoje i drugi uslovi koji se moraju ispuniti da bi im se porodice pridružile, kao što je osiguranje adekvatnog smještaja, prema unaprijed određenim standardima.

''Važno je napomenuti da se kandidati mogu prijavljivati kontinuirano, ali ako žele biti uzeti u obzir za prvi sljedeći intervju, koji organiziramo tri puta godišnje, trebali bi pažnju obratiti na objave datuma ovih intervjua. Sljedeći intervju organiziramo već krajem februara ove godine, tako da će kandidati koji se prijave do 03.02.2019. godine biti uzeti u obzir za taj rok. Svi ostali kandidati koji se u međuvremenu prijave, biće uzeti u obzir za sljedeći krug intervjua, planiran za maj 2019'', kazao je Čomor, dodajući da se sve informacije o načinu i uslovima za prijavu mogu naći na stranici Agencije za rad i zapošljavanje BiH ili u lokalnom birou za zapošljavanje.

Od pilot faze projekta (2011-2012.) do danas 500 medicinskih sestara i tehničara iz Bosne i Hercegovine je putem projekta otišlo da rade u raznim zdravstvenim ustanovama u Njemačkoj.

''Treba naglasiti da ovaj broj varira iz dana u dan, jer je posredovanje kontinuirano i svakodnevno. Dosadašnja iskustva i reakcije su bili veoma pozitivni, kako njemačkih poslodavaca tako i kandidata koji su zaposleni kroz ovaj projekat. Do sada nismo imali povratnika zbog neispunjavanja uslova za posredovanje. Svi naši posredovani kandidati su dobri i cijenjeni radnici, koji veoma brzo napreduju u svom poslu nakon početnog perioda prilagodbe'', zaključio je Čomor.

„HT Eronet“ i „BH Telecom“ su godinama bez konkursa zapošljavali članove vladajućih stranaka i porodica uposlenika. Vlada FBiH je to dozvoljavala pa ostali građani nisu imali jednaku šansu za posao.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Ekonomistica Vesna Butigan se odrekla otpremnine kada je 2015. godine otišla u penziju iz Javnog preduzeća „Hrvatske telekomunikacije Eronet“. Zauzvrat, Uprava je zaposlila njenu kćerku Mirjanu, profesoricu engleskog jezika i hrvatskog jezika i književnosti. Tako su, smatraju u Upravi, podmladili kadar i uštedjeli, a nisu mijenjali broj radnika.

Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazuje da je Butigan jedna od najmanje četiri uposlenice koje su 2014. i 2015. godine otišle iz „Eroneta“ kako bi napravile mjesto svojoj djeci. U tom periodu u ovom javnom preduzeću niko nije zaposlen konkursnom procedurom.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je dozvoljavala takvu praksu u javnim preduzećima, a proteklih sedam godina je samo formalno nastojala uvesti red pri zapošljavanju. Federalni revizori su utvrdili da je i pored toga postojao prostor za neregularno zapošljavanje i korupciju.

Osim djece uposlenika, svoja mjesta na visokim pozicijama u javnim telekomima pronalazili su i stranački kadrovi.

„Javna preduzeća i jesu, zapravo, najveći prostor političkim partijama da zapošljavaju svoje članove i da na taj način svoju bazu obezbjeđuju“, kaže Ivana Korajlić, vršiteljica dužnosti direktora Transparency Internationala BiH.

Posao s koljena na koljeno

Mirjana Butigan je 2007. godine diplomirala na Filozofskom fakultetu u Mostaru. Radila je kao predavačica, prevoditeljica te kao administrativna radnica u privatnoj firmi. U međuvremenu se prijavljivala na konkurse u državnim institucijama, ali nije mogla dobiti posao.

Bezuspješno je posao tražila i u „HT Eronetu“ sve dok joj majka Vesna nije napravila mjesto. Vesna Butigan je iskoristila mogućnost da ode u prijevremenu penziju bez otpremnine, uz uslov da njena kćerka dobije posao. „Čovjek u takvim nekakvim okolnostima, pa neću reći koristi svakakve mogućnosti, ali evo, znate, uglavnom, kakva je situacija“, kaže ona.

Mirjana Butigan danas radi u Sektoru za korisničku podršku „Eroneta“, a za CIN kaže da su joj u opisu posla i prevođenje i komuniciranje sa korisnicima na engleskom jeziku.

Preko roditelja su u „HT Eronet“ tokom 2014. i 2015. godine zaposlene još najmanje tri osobe. Umjesto Ivanke Kožul, kuharice po zanimanju, u preduzeće je došao njen sin Dario, inženjer računarstva, dok je pravnica Anka Grizelj osigurala mjesto kćerki Oliviji Grizelj-Perić.

Grizelj-Perić je bila savjetnica federalnom ministru trgovine Miloradu Bahilju, a potom jedna od direktorica u „Cestama Federacije“. Nakon toga je stigla u „Eronet“.

Uz dogovor sa Upravom, svi su dobili stalni posao nakon što su njihovi roditelji otišli iz preduzeća i odrekli se otpremnine. Federalno ministarstvo prometa i komunikacija im je za to dalo saglasnost.

Niko od ovih uposlenika nije želio govoriti za CIN.

U „Eronetu“ ovakvo zapošljavanje smatraju uspješnim. Praksu je pokrenuo tadašnji direktor Stipe Prlić koji kaže da je firma tako uz uštede dobila visokoobrazovani mladi kadar. Prlić je saglasan da je ovako uskraćena prilika drugim građanima da rade u „Eronetu“, ali smatra da svaka odluka ima prednosti i mane: „Bilo kako da se radilo, uvijek bi neko bio uskraćen, a mislim da je ovako ipak i nekakva zadovoljština – ljudi su radili 30 i nešto godina, a djeca su startala“.

Interes za posao u ovom preduzeću je veliki – trenutno se u bazi firme nalazi 22.000 prijava.

Ni „BH Telecomu“ zapošljavanje djece radnika nije bilo strano. Donedavni generalni direktor Mirsad Zaimović kaže da su bez konkursa zapošljavali članove porodica umrlih radnika.

„Htjeli smo da u tom smislu budemo socijalno osjetljivi“, pojasnio je Zaimović.

Registar za izbor direktora

Prema dosadašnjem zakonu, javna preduzeća nisu bila obavezna objavljivati konkurse za prijem novih radnika. Tek od novembra 2018. godine Zakon o radu u FBiH to izričito propisuje.

Vlada FBiH godinama nije uspijevala uspostaviti transparentno zapošljavanje u javnim preduzećima, smatraju u Uredu za reviziju institucija FBiH.

Niko iz Vlade FBiH o ovome nije želio razgovarati sa novinarkom CIN-a.

U reviziji učinka „Transparentnost zapošljavanja u javnim preduzećima FBiH“ koja obuhvata i dva telekom operatera, revizori su zaključili da nisu svi zainteresovani građani imali jednake šanse za zapošljavanje u javnim preduzećima te da su uprave imale diskreciono pravo da odluče kako će provesti zapošljavanje.

Tako su u „BH Telecom“ tokom proteklih godina novi radnici stizali i preko registra aplikacija. Iako je za vrijeme njegovog rukovođenja preduzećem na ovaj način primljeno više od 20 osoba, Zaimović nije mogao objasniti kako registar funkcioniše.

„Mogu nešto pogriješiti tu, vezano za funkcionisanje tog sistema, tako da ne rizikujem“, rekao je.

Iz registra aplikacija u direktorske fotelje „BH Telecoma“ sjeli su Mirza Drpljanin i Adis Halilović.

Njihovi prethodnici su novinarima CIN-a ispričali da su sa ovih pozicija otišli po političkoj liniji nakon smjene vlasti.

„Sasvim je normalno da neka druga stranka dođe i da predloži svoje“, kaže Munir Ramić, bivši direktor brčanskog „Telecoma“.

Njega je na ovoj poziciji naslijedio Mirza Drpljanin, dotadašnji šef Odjela za komunalne poslove u Vladi Brčko distrikta kao član Saveza za bolju budućnost (SBB).

Adis Halilović je dugogodišnji član Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) i bivši poslanik u Skupštini Bosansko-podrinjskog kantona. Ovaj profesor odbrane i sigurnosti je nedugo po dolasku u „BH Telecom“ imenovan za direktora Direkcije „Goražde“.

Upravu „BH Telecoma“ su u prošlom mandatu činili članovi SBB-a i SDA. Uprava imenuje direktore direkcija na prijedlog generalnog direktora. Uprkos tome, bivši direktor Zaimović kaže da zapošljavanje nema veze sa politikom.

„Svakako sam ja obavljao šire konsultacije, vezano za imenovanje ljudi koji će rukovoditi pojedinim direkcijama“, kaže Zaimović za CIN, ali ne objašnjava s kim se konsultovao, s obzirom na to da Halilović i Drpljanin do tada nisu radili u „Telecomu“.

Njih dvojica nisu htjeli razgovarati o načinu na koji su se zaposlili u ovom preduzeću.

U „HT Eronetu“ kažu da zapošljavaju iz svoje baze prijava. Direktor Sektora za upravljanje ljudskim resursima „HT Eroneta“ Ivica Rotim kaže da su svi zainteresovani za posao mogli poslati svoje podatke preko internet-stranice preduzeća. Rotim objašnjava da nisu mogli razgovarati sa svim kandidatima.

„Navala velika“, kaže on, ali nije mogao objasniti na osnovu čega su iz baze prijava birali kadrove.

U Transparency Internationalu BiH ne misle da je ovo ispravan način zapošljavanja. Oni su zagovarali izmjene Zakona o radu kojim bi bila uvedena obaveza objavljivanja konkursa. Od prijedloga Vlade do usvajanja Zakona u Parlamentu čekalo se skoro dvije godine.

Ivana Korajlić smatra da su javna preduzeća godinama odbijala da uvedu konkurs radi zapošljavanja po partijskoj, rodbinskoj i „svakoj drugoj liniji“.

„Kažu, eto, mi smo imali tu nekih prijava pa smo mi na osnovu toga. I baš među tim prijavama nečija kćerka, sin“, komentariše Korajlić.

Konkurs obustavljen, prijem nastavljen

Vlada FBiH je 2011. godine donijela zaključak da se u statute javnih preduzeća unese obaveza zapošljavanja isključivo preko javnog konkursa. Međutim, kada su nakon sedam godina revizori pitali za provođenje zaključka, za njega nisu znali ni u javnim preduzećima ni u ministarstvima koja su bila dužna da ga provode.

Vlada je nametnula i takozvani moratorij na zapošljavanje, odnosno zabranu prijema novih radnika bez njene saglasnosti.

Saglasnost za zapošljavanje u javne telekome su davali Vlada ili Federalno ministarstvo prometa i komunikacija, ali samo formalno – nisu pratili ko će i kako biti zaposlen. U Ministarstvu kažu da za to nisu nadležni. Davali su saglasnost da bi pratili broj zaposlenih, ali nisu imali garanciju da će njihove odluke biti ispoštovane jer moratorij nije bio obavezujući.

„Znači da mi, jednostavno, damo-ne damo, oni će postupiti po svom. A ovo njima služi kao pokriće da je neko to odobrio, da pokrije rad Uprave“, kaže Ernest Đonko, pomoćnik federalnog ministra za elektronske komunikacije i pošte.

On navodi da su javna preduzeća u Zakonu našla uporište da ne raspisuju javne pozive za posao. „Koliko god mi smatrali da je to netransparentno, nerealno, nepošteno prema drugima (…) to je, jednostavno, tako“, kaže Đonko.

Vlada je moratorij provodila sporadičnim zaključcima kojima je propisivala da preduzeća „odmah obustave konkursne procedure prijema zaposlenika“. Ovim nisu ograničavali druge načine zapošljavanja.

Prema CIN-ovom istraživanju, upravo su drugi načini dominirali prilikom zapošljavanja u „BH Telecomu“ i „HT Eronetu“.

U „BH Telecom“ je za četiri i po godine konkursnom procedurom došlo 70 osoba, od ukupno 336 primljenih.

„Ne bih se složio sa tvrdnjom da smo vrlo malo raspisivali konkurs“, kaže Zaimović.

„HT Eronet“ nije dostavio CIN-u podatke o zaposlenim, javnim konkursima, kao ni Statut preduzeća, navodeći da je riječ o ličnim podacima. Revizori su ustanovili da je u ovom preduzeću za tri godine zaposleno 100 osoba i da su sve primljene bez konkursa.

Bivši direktor „Eroneta“ Stipe Prlić je za CIN objasnio zašto je to tako:

„Raspisivali smo mi konkurs pa se na sedam radnih mjesta 1.200-1.300 ljudi javljalo i to je, jednostavno, nemoguće bilo. Toliko su procedure dugo trajale i uvijek svak’ je mislio, ko nije primljen, da je zakinut. I onda, pošto nam je zakonski to bilo omogućeno, mi smo tako radili“.

Preminuo je profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu Zdravko Grebo.

Profesor Grebo je rođen 30. jula 1947. u Mostaru.

Radio je kao redovni profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu. Bio je osnivač gradskog radija ZID, osnivač i direktor Izdavačke kuće ZID, član Executive Board of Bosnian Peace Corps, osnivač HCA za ex-Yu, direktor Pravnog Centra FOD BiH, direktor međunarodnog postdiplomskog kursa “Evropske studije” i osnivač Open Society Fund BiH.

Dobitnik je Nagrade Evropskog kluba za mir i protiv rasizma i ksenofobije 1994., Ruzveltova medalja 1994. Francuska legija časti, 2003.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona podiglo je optužnicu protiv Elzine Pirić, zastupnice u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta, Midhata Husića, načelnika općine Banovići, i Nijaza Mezetovića, predsjednika Općinskog odbora PDA Kladanj, zbog krivičnog djela primanje nagrade i drugih oblika koristi za trgovinu utjecajem.

Optuženi su za utjecaj na v. d. direktora Javnog preduzeća Šume TK-a da smijeni jednog zaposlenika s funkcije rukovodioca Šumarije Banovići.

Optužnicu je potvrdio Općinski sud u Živinicama.

Zbog teške krađe i podmetanja požara u firmi "Murex" iz Špionice kod Srebrenika, gdje je radio kao čuvar, Omer Đikanović (43) iz tog mjesta osuđen je danas u Kantonalnom sudu u Tuzli na zatvorsku kaznu u trajanju od osam godina i pet mjeseci.

Sudsko vijeće je ocijenilo da Đikanovićevo djelo, počinjeno 17. septembra prošle godine kada je opljačkao firmu, a zatim podmetnuo požar da zataška svoju rabotu, spada u teška krivična djela, kojom prilikom je "Murexu" pričinjena šteta od blizu četiri miliona maraka.

Kao noćni čuvar u "Murexu", Đikanović je alatom obio metalnu kasu iz koje je otuđio 10.000 konvertibilnih maraka. Iz ladice u drugoj prostoriji uzeo je još 750 maraka, da bi iz Službe računovodstva ukrao metalnu kasu sa 3.300 maraka, ukupno prisvojivši oko 14.050 maraka.

Nakon svega, kako bi zataškao krađu, plinskom bocom izazvao je požar u objektu u kojem je uništena veća količina raznog materijala u vrijednosti od milion maraka, dok je na cijelom objektu šteta procijenjena na tri miliona KM.

Pobjegao je u službenom automobilu "renault megane", a uhapšen je 21. septembra u Višegradu. Tokom istrage priznao je pljačku i paljevinu.

Đikanoviću je za tešku krađu izrečena zatvorska kazna od šest mjeseci, a za paljevinu osam godina, te mu je kazna objedinjena na ukupno 101 mjesec zatvora. Uračunato je i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od uhićenja do danas, rečeno je prilikom izricanja presude.

Od jedanaest pozicija glavnih tužilaca u Federaciji BiH više od pola drže Hrvati. Srbi imaju jednog glavnog tužitelja u Federaciji, Bošnjacima pripadaju četiri pozicije, dok su Hrvati na čelu pet kantonalnih i Federalnog tužilaštva. Tome treba dodati i poziciju glavnog tužioca Tužilaštva BiH.

Pravosuđe

U Zapadno-hercegovačkom kantonu nijednu pravosudnu poziciju ne drže Bošnjaci. Bosiljka Rudeš je predsjednica Kantonalnog suda u Širkom Brijegu, Ivanka Kopilaš je na čelu Općinskog suda u Širokom Brijegu, dok Općinskim sudom u Ljubuškom rukovodi Ankica Čuljak.

Glavna tužiteljica Kantonalnog tužilaštva Široki Brijeg je Vesna Čavar. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu Bošnjacima pripada samo mjesto predsjednika Općinskog suda u Konjicu. Istovremeno, Općinskim sudom u Čapljini rukovodi Zdenka Filipović, Općinskim sudom Mostar Divna Bošnjak, Kantonalnim sudom u Mostaru Jasminka Rajković, dok je glavni kantonalni tužilac u Mostaru – Zdenko Kovač.

U Kantonu 10 Livno Bošnjaci upravljaju Kantonalnim sudom. Općinskim sudom Livno, pak, rukovodi Niko Cvitanović, a na čelu Kantonalnog tužilaštva Livno je Vaso Marinković.

Kantonalnim sudom u SBK rukovodi Katica Jozak Mađar, Općinskim sudom Travnik Goran Dujić, a na čelu Općinskog suda Kiseljak je Božana Banduka.

Glavna kantonalna tužiteljica Zeničko-dobojskog kantona je Hrvatica Vesna Kaknjo, dok je na čelu Općinskog suda u Zenici Snježana Čolaković. Općinskim sudom u Žepču rukovodi Dragica Dragičević, dok je na čelu Općinskog suda u Tešnju Zdravko Popović. U Kantonu Sarajevo Bošnjaci drže poziciju glavnog kantonalnog tužioca, dok je na čelu Općinskog suda Sarajevo Janja Jovanović, a Kantonalnog suda Vladimir Špoljarić. Na čelu Općinskog suda u Bihaću je Dijana Ostojić.

U Tuzlanskom kantonu glavni kantonalni tužilac je Tomislav Ljubić, predsjednica Općinskog suda Gradačac je Slobodanka Kojić, predsjednica Općinskog suda u Kalesiji je Dražena Pejanović. U Posavskom kantonu, istovremeno, nijednu poziciju ne drže Bošnjaci. Glavni kantonalni tužilac u Orašju je Luka Dabić, predsjednica Kantonalnog suda u Odžaku je Marija Čolić, dok je na čelu Općinskog suda u Orašju Darko Župarić.

Istovremeno, glavni federalni tužilac je Tihmir Jurko, dok je predsjednik Vrhovnog suda FBiH Milorad Novković. Dakle, Hrvati su na čelu tužilaštava u Širokom Brijegu, Mostaru, Zenici, Tuzli i Orašju, dok, kao nadzorni organ svim kantonalnim tužilaštvima u Federaciji upravlja glavni federalni tužilac Hrvat – Tihomir Jurko.

Istovremeno, federalni ministar pravde je Hrvat Mato Jozić, dok je državni ministar pravde također Hrvat Josip Grubeša. Na čelu VSTV-a je Milan Tegeltija, predsjednik Suda BiH je Ranko Debevec, dok je od prošle sedmice i formalno glavna državna tužiteljica – Gordana Tadić. To znači da od 12 tužilaštava čije je sjedište u Federaciji BiH Hrvati rukovode sa njih sedam.

Finansije i energetika

No, da priča o majorizaciji ne bi ostala samo na pravosuđu, navest ćemo još primjera. Finansije. Federalni ministar finansija je Jelka Miličević. Državni ministar finansija je Vjekoslav Bevanda. Njih dvoje su istovremeno članovi Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH i to s pravom veta prilikom odlučivanja.

Osim njih, pravo veta ima još ministar finansija iz Vlade Republike Srpske, dok su bošnjački članovi UO UIO samo formalni članovi, bez prava glasa.

Upravom za indirektno oporezivanje upravlja HDZ-ov kadar Miro Džakula.

Poreznom upravom FBiH upravlja Bošnjak. No, sve njegove odluke moraju ići na reviziju u Ministarstvo finansija FBiH kojim rukovodi kadar HDZ-a BiH Jelka Miličević. Istvremeno, Agencijom za nadzor nad osiguranjima FBiH upravlja Dinko Musulin, a odluke te Agencije su izvršne i konačne. Kada je u pitanju carinska politika, njom suštinski upravlja direktor UIO Miro Džakula. Dakle, kompletan državni uvoz i izvoz kontroliše kadar HDZ-a BiH. A kad smo već kod granica, treba napomenuti da je na čelu Granične policije BiH – Zoran Galić, kadar HDZ-a BiH.

Energetski sektor u BiH pod apsolutnom je kontrolom HDZ-a BiH i SNSD-a. Direktor Elektroprenosa BiH je kadar HDZ-a Matan Žarić. Nezavisnim operaterom sistema BiH (koji kontroliše promet električne energije) upravlja Milodrag Košarac iz SNSD-a. Direktorica FERK-a (Regulatorne komisije za električnu energiiju u FBiH) je Sanela Pokrajčić iz HDZ-a BiH. Državnom regulatornom agencijom za električnu energiju (DERK) predsjedava SNSD-ov kadar Milorad Tuševljak.

Dakle, pravosuđe, finansije i elektroenergetski sektor BiH pod punom je kontrolom HDZ-a BiH, piše Žurnal.

Nekadašnji funkcioner Srpske napredne stranke (SNS) Đorđe Višekruna u pritvoru je u Mađarskoj, nakon što je uhapšen u nedelju u toj državi, a po Interpolovoj poternici zbog navodnih pretnji državnom vrhu Srbije.

Agenciji Beta rečeno je da je sudija za prethodni postupak Višeg suda u Beogradu 25. decembra odredio pritvor do 30 dana i doneo naredbu o izdavanju poternice za Višekrunom zbog opasnosti od bekstva.

Kako je rečeno u Višem sudu, Višekruna se tereti za krivično delo ugrožavanje sigurnosti i proganjanje.

Porodica Đorđa Višekrune potvrdila je večeras Beti da se on nalazi u pritvoru u Budimpešti.

Oni su kazali da su došli da se vide s njim u Budimpešti, gde je on stigao iz Holandije u kojoj živi u poslednje vreme, zbog "straha od moguće represije u Srbiji".

Višekruna je nekada bio funkcioner SNS-a, a 2013. godine optužio je pojedince iz svoje bivše stranke da stoje iza njegovog tadašnjeg privođenja i "lažnih optužbi" da je pretio smrću predsedniku te partije Aleksandru Vučiću.

Višekruna je tada novinarima ispričao da ga je policija privela i kazala mu da je osumnjičen da je preko društvene mreže Fejsbuk pretio smrću Aleksandru Vučiću.

Dodao je da mu je policija kazala da je na Fejsbuku napisao da "On (Vučić) neće sići sa vlasti bez metka". Višekruna je demantovao da je to napisao.

Na njegovom profilu na Fejsbuku je, izmedju ostalog, pisalo: "To neće sa vlasti bez metka...".

Građani zemalja regije napuštaju ove prostore u potrazi za poslom i boljim životom. U dijaspori uglavnom žive i rade sa dokumentima i državljanstvom stečenim po rođenju, ali znatan broj njih stječe i prava na prijem u knjigu državljana zemlje prijema.

Tada počinje dvoumljenje oko ulaska u proceduru i spremnosti na izdvajanje novca, pogotovo ako građani sa područja Balkana imaju dvojna državljanstva, što nije rijetkost.

“Nakon 15 godina življenja u Beču, odlučio sam se na promjenu državljanstva. Supruga ima hrvatsko državljanstvo, a ja bosanskohercegovačko. Naš devetogodišnji sin ima dvojno državljanstvo, a mlađi hrvatsko. Vrijeme je da se na neki način unificiramo“, kaže Mirad Odobašić, nekada Zeničanin, a uskoro Austrijanac.

Nedavno je želio putovati na odmor u Škotsku, ali je sa pasošem svoje domovine morao platiti oko 200 eura za vizu, koliko bi ga koštao i kratki boravak na odmoru. I stajanje na granicama mu je ubrzalo odluku. Država prijema, Austrija, pozitivno je odgovorila na zahtjev o prijemu u njihovo državljanstvo.

Od taksi 740.000 eura

“Čekali smo 20 mjeseci, što je duplo duže od najavljenog. Slijedio je odlazak u domovinu i zgradu opštine gdje se vade standardni dokumenti – rodni, vjenčani listovi…, te zajedno s prevodom rješenja iz Austrije, popunjenim obrascem, pasošem, ličnom kartom i uplaćivanjem takse u visini od 407 eura po predmetu, sve sam to predao u Ministarstvo civilnih poslova BiH. U roku od sedam dana se dobije rješenje ispisa iz bh. državljanstva. Prihvatanje austrijskog će nas koštati oko 1.600 eura, s tim da supruga već ima državljanstvo zemlje Evropske unije“, objašnjava Odobašić.

Legalni boravak u trajanju od tri do 10 godina

Zakoni i politike kažu da bi redovnim putem postali naturalizovani građanin Bosne i Hercegovine ili Hrvatske, stranac mora legalno boraviti najmanje osam godina. U Makedoniji šest, u Sloveniji 10, a u Srbiji samo tri godine.

U Crnoj Gori je pet godina, s tim da je od početka 2019. godine na snati program o ekonomskom državljanstvu za najviše 2.000 investitora koje se ostvaruje za tri godine.

Na sličan način je do drugog državljanstva već došlo 83.786 nekadašnjih državljana Bosne i Hercegovine, koji su prije toga ispisani iz knjige državljana ove zemlje.

Naplatu obrade zahtjeva i izdavanje rješenja vrši Ministarstvo civilnih poslova BiH i dobijene novca uvrštava u državni budžet:

„Prema Izvodu glavne knjige Ministarstva finansija i trezora BiH, ukupan prihod od naplaćenih taksi za 2018. godinu iznosi 1.446.929,70 KM (oko 740.000 eura). Pomenuti iznos odnosi se na uplaćene takse za odricanja, čiji postupak se vodio u sjedištu Ministarstva civilnih poslova BiH u Sarajevu. Za takse uplaćene za predmete koji su podneseni putem diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inostranstvu nemamo podatke“, poručuju iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Paralelno s ispisom iz državljanstva, Bosna i Hercegovina je i primila u državljanstvo, i to 6.447 osoba za devet godina, što ipak ne nudi dovoljno razloga niti za kvantitativnu kompenzaciju.

U posljednjih pet godina, Služba za poslove sa strancima je odobrila privremeni boravak po osnovu humanitarnih razloga za četiri osobe bez državljanstva. Podsjetimo, sporazum o dvojnom državljanstvu BiH ima sa susjednim zemljama i Švedskom.

U ostalim zemljama Balkana se odlukama vlada pokušava nadoknaditi gubitak stanovništva. Olakšava se upis državljanstva potomcima iseljenika nekoliko generacija unazad, te pripadnicima naroda gdje god da živio. Kao demografska mjera se ukida uslov poznavanja jezika.

Svi Srbi mogu u Srbiju

Državljanstvo Republike Hrvatske je napustilo više osoba nego što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, ali su i neuporedivo više imali prijema u državljanstvo. Od prvog dana 1992. do posljednjeg u 2017. godini, hrvatskog državljanstva se odreklo 86.746 osoba. Prijemom stranaca u hrvatsko državljanstvo primljene su 1.088.662 osobe. Od toga su na osnovi pripadnosti hrvatskom narodu državljanstvo stekle 679.482 osobe dok je 20.489 osoba primljeno u hrvatsko državljanstvo jer su iseljenici i njihovi potomci te bračni drugovi iseljenika.

Kosovo: Ispisa 18 puta više nego upisa

Republika Kosovo je zemlja sa izraženim migracionim trendovima. Službena statistika kaže da je u periodu od 2013. do 2017. godine emigriralo oko 181.000 Kosovara, a imigriralo oko 53.900 osoba, od kojih je većina kosovskih povratnika.

Ako se posmatraju apsolutni brojevi ispisa iz državljanstva i prijema u državljanstvo stranaca, onda se oni kreću sve do omjera 18:1 u korist onih koji se više ne vode kao državljani Kosova, s tim da se u posljednjih nekoliko godina bilježi trend sve većeg prijema stranaca u državljanstvo i to zbog povećanja broja zaposlenih stranaca.

Državljanstvo Kosova su najčešće uzimali nekadašnji državljani Albanije, Srbije, Turske, Makedonije i BiH. Na listi prvih pet zemalja čije državljanstvo uzimaju bivši Kosovari se nalaze Njemačka, Austrija, Slovenija, Crna Gora i Norveška.

U posljednje tri godine taj trend je nastavljen, kao i mali broj apatrida.

“U Republici Hrvatskoj je s odobrenim boravkom u 2018. godini bilo sedam osoba bez državljanstva te 22 osobe neutvrđenog državljanstva, u 2017. godini šest osoba bez državljanstva i tri osobe neutvrđenog državljanstva, a u 2016. godini pet osoba bez državljanstva i četiri osobe neutvrđenog državljanstva”, saopštavaju iz MUP-a RH.

U 2017. godini Ministarstvo uprave Republike Hrvatske evidentiralo je više od 27.000 upisa u maticu rođenih iz inostranstva, a u 2016. godini više od 25.000. Ispis je 350, a cijena upisa je znatno niža – pogotovo za one iz zemalja regije.

Slična situacija je i u Srbiji. Državljanstvo mogu dobiti svi Srbi, prvo iz regiona, pa onda i iz iseljeništva. Cijena prijema u državljanstvo (oko 143 eura) je mnogo niža nego ispis iz državljanstva Srbije (oko 265 eura). Za posljednjih 12 godina ispis iz državljanstva Srbije je odobren za 37.601 lica, a podnesenih zahtjeva MUP-u je bilo barem duplo. Za pozitivan stav države o ispisu treba biti punoljetan, imati regulisane poreze, vojnu obavezu i ne biti krivično gonjen.

Veliki disbalans u prijemima u državljanstva je Srbiju i Hrvatsku doveo do situacije da na evidencijama državljana imaju znatno više osoba od onih na evidencijama o prebivalištu u zemlji. Odgovore o razlozima treba tražiti u drugoj temi. Realna slika je da se i tamo broj stanovnika smanjuje, kao i u ostalim zemljama regije, a omjer stanovništva i dijaspore je manje-više jednak, s tim da svi državljani mogu da učestvuju u izbornom procesu, a poreze plaćaju samo oni sa prebivalištem. Upravo iz ovih zemalja nismo dobili podatke o broju osoba bez državljanstava na njihovoj teritoriji.

Sistematsko povećavanje

U Makedoniji je već niz godina poprilično ujednačen broj onih koji se upisuju i onih koji se ispisuju iz državljanstva ove zemlje. Imaju i iskustva sa osobama bez državljanstva:

“Na osnovu člana 7a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državljanstvu Republike Makedonije, 48 osoba sa statusom bez državljanstva i lica sa priznatim statusom izbjeglice su primljeni. U Ministarstvu unutrašnjih poslova u toku je postupak za priznavanje državljanstva devet osoba sa statusom bez državljanstva“, kažu iz MUP-a Makedonije.

I Crna Gora sistemski radi na povećanju broja državljana, mada se povećava i broj ispisa iz državljanstva. U periodu od avgusta 2013. do avgusta 2018. godine, na osnovu ličnog zahtjeva za otpust iz crnogorskog državljanstva odobreno je 1.100 zahtjeva, a samo u 2018. godini je državljanstvo izgubilo 366 osoba. Cijena taksi za te slučajeve je 305 eura.

“Kada su u pitanju apatridi, u skladu sa Zakonom o strancima u 2018.godini podnijeto je osam zahtjeva za izdavanje putne isprave za lica bez državljanstva, od čega su izdate četiri putne isprave za lica bez državljanstva i u proceduri se nalaze četiri zahtjeva za dobijanje putne isprave za lice bez državljanstva. U 2014. smo u saradnji sa OSCE-om i UNHCR-om imali kampanju regulisanja pravnog statusa za lica koja borave u Crnoj Gori, a nemaju pristup nijednom državljanstvu ili ne mogu to dokazati. Na javni poziv se odazvalo 486 lica, a samo za sedam lica je dokazano da su lica bez državljanstva. Od toga je za pet lica izdata putna isprava sa rokom važenja od godinu dana, dok je jedno lice steklo crnogorsko državljanstvo, a jedno stalno nastanjenje“, objašnjavaju iz Direkcije za državljanstvo MUP-a Crne Gore.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH