glavni urednik

glavni urednik

Bivši dugogodišnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija uputio je oštro pismo članovima SDP-a u kojem upozorava da stranka ne smije ići u koaliciji sa SNSD-om, HDZ-o i SDP-om. Ipak, najveću pažnju javnosti privukao je dio u kojem Lagumdžije ističe da je iza sebe u stranci ostavio „loše kopije“ i „neuspješne đake“.

„Ipak najveća greška mi je bila što sam dozvolio da se moji 'saučesnici', loši učenici i neuspješne kopije, sebi i drugima, predstave kao bezgrešni novi ljudi koji mogu nekažnjeno nastaviti da griješe i da uz to ništa ne nauče osim da krive druge za vlastite greške“, ističe Lagumdžija.

Iako ne navodi imena loših đaka, Lagumdžija nam kroz razne stilske figure daje dovoljno natuknica o kome bi se moglo raditi.

„Nerijetko beskrupulozna i podmukla bitka za 'sigurna' mjesta na listama je pokazala da populizam i demagogija nazanemarljivog broja samozaljubljenih zvijezda, koji su bez SDP-a prazni ljudi čija se radna biografija svodi na JMBG, prosperitetno opasni po državu a danas pogubni po partiju“.

Lagumdžija ne staje na tome, nego se obračunava i sa stanovitim „manekenom srednjoškolcem“.

„Bez razumnog odgovora ostaje pitanje, koje uporno slušam, zašto je na nekim od ključnih konvencija i predstavljanja plana, po kojem mislimo zemlju vaditi iz najveće poslijeratne krize, glavni 'maneken' srednjoškolac“.

U konačnici, ogorčenim tonom zbog kandidata koji, kako ističe, nemaju fakultetske diplome, obrazovanje ili bilo kakav rad mimo budžeta, koji danas čine sam vrh SDP, Lagumdžija upozorava na „deintelektualizaciju SDP-a“ koja se desila:

„Ne znam kakav je prijedlog pred Glavnim odborom, ali je ilustrativna i porazna činjenica da se već sedmicama ništa ne zna, mada se 'zna' da će u Sarajevu četiri nosioca listi (kantonalna, dvije federalne i državna) imati svi zajedno 'tri fakultetske diplome i preko trideset godina s indeksima u rukama“.

Dakle, postavlja se pitanje na koga Lagumdžiji misli kada govori o „praznim ljudima čija se biografija svodi na JMBG“ i manekenima srednjoškolcima.

Kada je riječ o prvom primjeru, Lagumdžija ovdje nesumnjivo govori o zasutpniku SDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i jednom od najprepoznatljivih lica u ovoj stranci danas, Saši Magazinoviću. U sarajevskim kuluoarima ime Magazinovića već odavno krasi popularna doskočica da „od biografije ima samo JMBG“. Naime, riječ o je osobi koja, iako je napunila 40 godina, do sada nije upoznala rad mimo budžeta i uhljebskih funkcija dobijenih preko partije. Tako se Magazinović u svojoj budžetskoj karijeri šaltao od pozicije vijećnika na Ilidži preko zastupnika u Skupštini KS, zastupnika (kao srpski kadar) u Domu naroda FBiH do dva uzastopna mandata u Parlamentu BiH. Da stvar bude gora, Magaznović je na posljednjim izborima osvojio tek 2489 glasova (u svojoj izbornoj jedinici daleko manje od Zlatka Lagumdžije i Damira Hadžića) te je u Parlament ušao preko kompenzacijskog mandata. U konačnici, manje od dvije i po hiljade glasova bilo je dovoljno za platu od oko 7.000 maraka mjesečno. Očigledno se prepoznavši u njegovom pismu, ne treba ni da čudi što je Magazinović ekspresno odgovorio Lagumdžiji nazvavši ga „političkim gubitnikom“.

Kada je pak riječ o „manekenu srednjoškolcu“, ovdje je očito u pitanju generalni sekretar ove stranke Irfan Čengić. Naime, mlađahni Irfan Čengić (26 godina) fakultet još nije završio (navodno još uvijek nešto studira) a mimo stranačkih funkcija i mjesta vijećnika u Općini Stari Grad ništa konkretno nije radio u životu. Ipak, za razliku od Magazinovića, Čengić Lagumdžiji vjerovatno neće odgovioriti na pismo. Oni koji su pratili njegove aktivnosti na društvenim mrežama mogli su se uvjeriti da jezikom i pravopisom ne barata baš najbolje, pa tu vrstu aktivnosti su mu preporučili da što više izbjegava, ali upućeni tvrde da ga zato s druge strane krase prodornost, klijentalizam i spretnost u zakulisnim radnjama, karakterističnim za mentalitet sarajevske mahale iz koje potiče.

Navedeni dvojac Lagumdžija je, nesumnjivo, istakao kao samo dio armije političkih aktivista i funkcionera bez znanja, obrazovanja i bilo kakvog iskustva mimo budžetskih funkcija koji haraju u današnjem SDP-u. Ipak, Lagumdžija bi najprije sebe trebao upitati koliko je on lično doprinio „deintelektualizaciji SDP-a“ koju navodi. Nije li se upravo Lagumdžijino vođenje SDP-a svodilo na to da se na čelu stranke nalazi jedan neprikosnoveni intelektualni vođa okružen ne baš toliko intelektualnim poslušnicima koji slijepo izvršavaju njegove naredbe, dok se s druge strane svako ko se usuđivao samostalno misliti ili intelektualno parirati, ekspresno odstranjivao iz stranke? I nije li upravo današnje rukovodstvo i slika SDP-a posljedica te i takve politike, nakon što su isti oni koji su mu vjerno služili vođi zabili nož u leđa, pa od svega ostade puka želja za uhljebljenjem na budžet.

U teškoj saobraćajnoj nesreći koja se sinoć dogodila na autoputu A1 Sarajevo - Zenica, u smjeru Vogošćanske petlje u mjestu Butile, poginule su tri osobe, dok su dvije teško povrijeđene.

Do nesreće je došlo jučer oko 18.25 sati, kada je automobil BMW X5, kojim je upravljao 20-godišnji Almir E. iz Sarajeva, skrenuo u desnu stranu van kolovoza, te udario u zaštitnu metalnu ogradu pored ceste i metalni stub, tačnije nosač saobraćajne signalizacije.

Tom prilikom na mjestu su poginuli putnici iz vozila 18-godišnja Ajla I., te 17-godišnja N. N., obje iz Sarajeva.

Njihovu smrt u 19.01 sati konstatovali su ljekari Hitne pomoći iz Sarajeva. Tijela su prevezena vozilom KJKP "Pokop" u prosekturu Bare, gdje će po naredbi tužioca sarajevskog Kantonalnog tužilaštva biti obavljena obdukcija.

U nesreći je teške tjelesne povrede zadobila 17-godišnja Lejla O. iz Sarajeva, koja je vozilom Hitne pomoći prevezena u Opću bolnicu u Sarajevu kako bi joj se ukazala ljekarska pomoć. Povrijeđena djevojka potom je upućena na KUM Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, gdje je prilikom ukazivanja ljekarske pomoći preminula u 20.05 sati.

Teško je povrijeđena i 18-godišnja Ajla O. iz Sarajeva, koja je prevezena na KUM KCUS-a, a potom na Kliniku za anesteziju i reanimaciju, gdje je zadržana na daljem liječenju.

Vozač BMW-a također je teško povrijeđen, a doktori su konstatovali da je zadobio prelome pršljena lumbalnog dijela kičme i nosne kosti, te je iz Opće bolnice, gdje mu je prvobitno ukazana pomoć, dalje prebačen u KUM KCUS-a, a potom ponovo u Opću bolnicu u kojoj je zadržan na liječenju.

Prema informacijama iz policije, BMW nije bio registrovan, a na prednoj i na zadnjoj strani imao je različite i nepripadajuće tablice.

O nesreći je obaviješten dežurni tužilac Tužilaštva KS, koji je zajedno sa uviđajnom ekipom MUP-a Kantona Sarajevo i vještakom mašinske struke rukovodio uviđajem.

Košarkaška reprezentacija BiH poražena je u petom kolu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo od selekcije Francuske rezultatom 52:102 , u susretu koji se igrao u tuzlanskoj dvorani Mejdan.

Košarkaši BiH nisu mogli parirati liderima grupe, Francuzima, koji su već obezbijedili drugu rundu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Pekingu koje se igra naredne godine.

Selektor košarkaša BiH, Duško Vujošević, za ovaj meč nije mogao računati na najbolje bh. košarkaše, prije svih Džanana Musu, novog NBA igrača, Andriju Stipanovića te Nemanju Gordića.

Francuzi su dominirali od samog starta susreta, te su prvu četvrtinu završili sa 23:12 u svoju korist. Amar Gegić bio je ponajbolji u timu BiH, dok je s druge strane igru Francuza nosio Evan Fournier, koji je odlično kombinovao sa Nicolasom Batumom.

U drugoj četvrtini, Francuzi su praktično riješili meč. Ostvarili su prednost od 22 razlike, nakon što su slavili sa 21:10 u drugoj dionici.

Tim BiH osluškivao je i rezultat iz Belgije, gdje su se sastajale selekcije Belgije i Rusije. U slučaju pobjede Rusa - selekcija BiH bila bi siguran putnik u drugu rundu kvalifikacija. Na poluvremenu ove utakmice bilo je 47:45 za domaćine.

Nastavak meča u Tuzli donio je identičnu sliku. BiH nije mogla držati korak za raspoloženim Francuzima čija je prednost konstantno rasla, a na koncu treće četvrtine iznosila je 37 poena prednosti za nadmoćne Francuze, odnosno 73:36 (29:14 u trećoj četvrtini).

Jedino pitanje na ovom meču bilo je kojim će se rezultatom završiti odmjeravanje snaga BiH i Francuske - a on je na koncu iznosio 52:102.

Vincent Poirier bio je najbolji kod pobjednika sa 16 poena, isto toliko postigao je i Gobert, De Colo je ubacio 15, a dvocifreni su bili Fournier i Lacombe.

Kod BiH Vrabac je dao 10 poena, Hasandić 9, Lazić i Gegić po 8, a Durmo 7 poena.

Oko 100 migranata i izbjeglica nestalo je a strahuje se da su mrtvi, nakon što njihov čamac prevrnuo na obali Libije, saopćila je obalna straža te zemlje.

Libija, koja ima slabu centralnu vladu a nalazi se u blizini Italije, sve više postaje polazna tačka za mnoge izbjeglice uprkos opasnostima koje donosi prelazak Mediteranskog mora.

Ruta od Libije preko Mediterana do Italije i drugih država EU prošle je godine privukla oko 120.000 ljudi.

U junu je brod krcat izbjeglicama potonuo na obali Tunisa a tada je smrtno stradalo 112 osoba, prenosi Al Jazeera.

U februaru se oko 90 ljudi se utopilo nakon brodoloma na zapadnoj obali Libije.

Međunarodna organizacija za migracije opisuje Mediteransko more kao najsmrtonosniju granicu na svijetu. Prošle godine 3.116 osoba poginulo je pokušavajući preći iz sjeverne Afrike u Evropu.

Građani Bosne i Hercegovine bi, ako je suditi prema predizbornim obećanjima, u naredne četiri godine mogli imati mnogo veće plate i bolji životni standard.No, obećanja političara obično ne prate stanje na terenu, pa je tako za četiri godine mandata ove vlasti prosječna plata u BiH povećana tek za 15 eura. I ovaj put na stolu su nerealne opcije koje udaraju upravo tamo gdje su građani BiH i najosjetljiviji – na životni standard prema kojem trenutna prosječna primanja ne mogu zadovoljiti ni polovinu potrošačke korpe.

Svako šesto domaćinstvo u BiH je siromašno, a oko 48 posto ljudi živi na granici, podaci su UN. S ovim se brojkama podudaraju i podaci državne Agencije za statistiku BiH prema kojoj ispod granice siromaštva i primanja manjih od 200 eura, živi gotovo pola miliona ljudi od 3,5 miliona koliko ih je prema posljednjem popisu bilo u BiH.

Prosječna plata za april ove godine na nivou BiH iznosi 430 eura, što ne može zadovoljiti ni polovinu protrošačke korpe, dok minimalne plate ne mogu pokriti ni trokove ishrane četveročlanoj porodici.U ovakvoj postavci odnosa, svako povećanje primanja i rast životnog standarda za više od polovine bh. populacije značilo bi da mogu napraviti iskorak iz životarenja, prezaduženosti i teškog socijalnog stanja. Upravo je to i glavna tema predizbornih obećanja bh. političkih stranaka, koje su i ovaj put najavile kako će građanima u naredne četiri godine biti mnogo bolje. A za osam, kako je to predvidio predsjednik SDA Bakir Izetbegović, standard bi se uz ekonomske poteze podigao za sto posto.

„Ovo će dovesti do porasta budžeta i fondova minimalno 50 odsto u odnosu na sadašnje, a time i povećanje prosječne plaće sa sadašnjih 425 na 725 eura u 2026. Računamo na uključivanje toplog obroka u plaću u Federaciji BiH, kao što je to slučaj u RS. To bi dovelo do porasta prosječne penzije sa sadašnjih 180 na 310 eura u 2026“, rekao je.

Prosječna plata za april ove godine na nivou BiH iznosi 430 eura, što ne može zadovoljiti ni polovinu protrošačke korpe
U Republici Srpskoj, smanjenjem olakšica i neoporezivanjem dijela prihoda radnicima bi plate trebale biti veće za oko 25 eura, kako je to najavio predsjednik tog entiteta i lider SNSD Milorad Dodik. Krajnji rezultat je značajno povećanje prosječne plate.”Naša ideja i naš posao jeste i mislimo da ćemo sa ovim uspjeti da u Republici Srpskoj, ukoliko realni sektor odluči da prati namjere Vlade, a imamo uvjerenja da to hoće, da prosječna plata u Republici Srpskoj se poveća na 450 evra”, kazao je Dodik.

Ova odluka važiće četiri godine, a toliko traje i izborni ciklus. Troškove će snositi vlast, ali iza toga ne stoje pokazatelji koliko će dugo moći pokrivati takvo stanje i kojim novcem. Obećanja, ali i interventni potezi koji nemaju značajnijih pokazatelja o održivosti samo služe u predizborne svrhe, smatra Žarko Papić, analitičar i direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju.

„Jedna je stvar kad, na primjer, SDA obeća da će prosječna plata biti 1.450 KM, ako se ne varam. Dakle, to je najava povećanja koje će, daj bože, biti nekad, a druga je stvar, mada je i ona predizborno uperena, kad se za naredni mjesec ili ovaj mjesec najavi povećanje penzija i plata, kao što je slučaju u Republici Srpskoj. To su dvije različite stvari, nešto će se ostvariti, nešto neće. Sad se vraćamo na ovo što će se ostvariti. Dakle, i to je, naravno, motivisano predizbornim, pa neću reći obećanjima, nego potpisima, a sa druge strane, preciznu računicu koliko to rasterećenje poreza omogućuje realnom sektoru da poveća plate nemamo, međutim, dosta je sigurno da ovo najnovije zaduženje, prodaja obveznica Republike Srpske u inostranstvo, na bečkoj Berzi, bar dijelom će služiti kao pokriće tog povećanja plata. Dakle, ulazimo malo u tu euforiju uspjeha i raznih divnih rezultata, a masovno sakrivanje onoga što je siromaštvo, socijalne razlike, nejednakosti, nepravda itd.”, smatra Papić.

Dalijo Sijah iz Udruženja „Zašto ne“ koje se bavi analizama izbornih obećanja, ocjenjuje da se najavanma i interventnim povećanjima uglavnom manipulira.„Najavljena povećanja plata u javnoj upravi svakako se mogu dovesti u vezu s predizbornom kampanjom i veoma je diskutabilno koliko su ona ekonomski opravdana i održiva što je najbitnije. Namjera da se ovim povećanjima dodvori biračkom tijelu u javnom sektoru je više nego očigledna i mislim da se ne treba posmatrati odvojeno od izborne kampanje. Svaki od entiteta, s druge strane, zadužen je između dvije i po i tri milijarde eura, a povećanje plata budžetskim korisnicima svakako predstavlja dodatni udar na budžete i pitanje je koliko će sistem biti održiv nakon izbora“, zaključuje Sijah.

I ostale su stranke bilo pozicije ili opozicije, manje više fokusirane upravo na ova obećanja. Čak i svoje platforme i planove za razvoj usmjeravaju upravo ka ovoj populaciji glasača. Tako je i SDP BiH u svom „Planu 10“ planirala rast, mada nije precizirala koliki, a kako prenosi predsjednik stranke Nermin Nikšić:

„U Planu 10 imamo okvir koji će dovesti do konkretnih zakonskih rješenja kada je u pitanju povećanje minimalne plate radnicima, kada je u pitanju poboljšanje uslova rada radnika, rasterećenje poslodavaca kroz smanjivanje doprinosa.“Iza svjetla predizbornih obećanja datih prije četiri godine realnost je da je u BiH minimalna zarada 1,20 eura po satu, a da je u aktuelnom mandatu, prosječna plata povećana tek za oko 15 eura.

-Oni koji ne znaju šta je Kosovo hoće da ga dijele, a staviti to pitanje na referendum može samo onaj ko nema razuma, znanja niti mudrosti, izjavio je mitropolit Amfilohije Radović, obraćajući se vjernicima u manastiru Gračanici, na Vidovdan.

Kako je preneo portal Kossev, Amfilohije je rekao da oni koji ne znaju šta je Kosovo šire priče o njegovoj podjeli.
“Šta znači podjeliti Kosovo? To znači podjeliti život Svetoga Kralja Dečanskog, rasparčati Kralja dečanskoga i njegove svete mošti”, smatra mitropolit.

“To znači takođe dijeliti mošti svetih arhiepiskopa pećkih i svetinje koje sijaju ovde kroz vijekove i sijaće do kraja svijeta i vijeka”, navodi Amfilohije.

Prema Amfilohiju, “ima i onih koji bi htjeli da stave Kosovo, kosovsku grobnicu, kosovski zavjet na referendum”.

“Staviti na referendum glavu Lazarevu može samo neko ko nema razuma, nema pameti, nema znanja, ni mudrosti, jer Kosovo je glava Lazareva, a njegovo ijje u Ravanici – ovaj drugi dio Srbije to je tijelo Lazarevo”, rekao je Amfilohije.

Amfilohije je poručio da je na ovim prostorima kroz vijekove bila tiranija, ali da niko nikada nije dijelio Kosovo i Metohiju.

“Tiranija je bila kroz vijekove na ovim prostorima, ali niko nikada od naroda ni kad je ostajao, ni kad je bježao sa ovih prostora, nije dijelio Kosovo i Metohiju, nije stavljao na referendum Kosovo i Metohiju, nije stavljao na referendum biće svoje, sudbinu svoju”, zaključio je Amfilohije.

Podsjetimo, mitropolit Amfilohije izjavio je za Božić da se boji da politika predsjednika Srbije Aleksandra Vučića vodi “izdaji Srbije i Kosova”.

Političari u Bosni i Hercegovini vrlo malo ili nikako ne koriste društvene mreže iako su one u svijetu odavno prihvaćene kao jedan od osnovnih načina komunikacije s biračima. U vrhu države i entiteta tek tri predstavnika su prisutna na društvenim mrežama, u parlamentima i entiteskim vladama je slična situacija, piše N1...

Najpopularnije stranke na društvenim mrežama su DF, SDP, SDA, SNDS i SDS iza njih slijede oba HDZ, Nezavisni blok i PDP. Najpopularniji političari na Facebook-u su Senad Šepić, Emir Suljagić, Denis Bećirović, Milorad Dodik i Predrag Kojović. Twitteraši najveću podršku daju Damiru Mašiću, Emiru Suljagiću, Saši Magazinoviću, Aleksandri Pandurević te Adamu Šukalu i Branislavu Borenoviću.

Politička analitičarka Ivana Marić smatra da od društvenih mreža veću korist imaju opozicione stranke dok vladajuće pak imaju svoje medije za komunikaciju s građanima. Također smatra kako nisu krivi samo političari nego i oni koji vode njihove prezentacije na društvenim mrežama.

"Velika je šteta što mi imamo jako veliki broj mlađih političara od kojih vrlo mali broj njih komunicira s građanima bilo direktno bilo preko društvenih mreža. Bar bi se od njih trebalo i moglo očekivati da komuniciraju sa svojim biračima. Vidimo da je kod nas postala praksa da političari čim ih izaberemo u parlamente prekinu svaku komunikaciju i izdignu se iznad građana tako da uopće ne komuniciraju s njima", objasnila je Marić.

Ipak, postoje i oni mladi političari koji su uvidjeli prednosti korištenja društvenih mreža pogotovo na nižim razinama vlasti.

Irma Baralija iz Naše stranke je ukazala na koristi od komunikacije preko društvenih mreža.

"Važno nam je pogotovo zato što mi na taj način ostvarujemo direktan kontakt sa građanima i građankama koji nam vrlo često šalju slike, komentare, sugestije, inicijative. Ali također i kritiku koju mi najčešće tumačimo kao dobronamjernu i u skladu s tim korigujemo naše inicijative, ponašanje i slično", kazala je Baralija.

Naši sagovornici se slažu da kada se uporedimo sa evropskim standarima, a i sa svjetskim, naši političari zauzimaju samo dno kada je u pitanju korištenje društvenih mreža.

Općinski sud u Sarajevu osudio je Samira Alihodžića, nastavnika tjelesnog odgoja u Osnovnoj školi "Grbavica 1" u Sarajevu i trenera Odbojkaškog kluba ORT, na godinu zatvora zbog bludnih radnji nad maloljetnicom.

Samir Alihodžić osuđen na godinu zatvora Samir Alihodžić osuđen na godinu zatvora

Ova informacija za Faktor je potvrđena u sarajevskom Općinskom sudu.

Alihodžić se tereti da je 2015. jednoj maloljetnici slao poruke neprimjerenog sadržaja, tražio od nje nage fotografije i pozivao je na seksualni odnos.

Cijeli slučaj policiji su prijavili roditelji djevojčice, a Alihodžić je navodno u porukama djevojčici pisao: "Vidjela si kako te mjerim. Nema prepreka ni predrasuda među nama", te je tražio da za njega odvoji vrijeme "osim ako nećeš da izvučemo analizu i da radiš dodatne vježbe".
Presuda je nepravomoćna i na nju je dozvoljena žalba.

Stanovništvo zapadne Evrope znatno raste zahvaljujući migracijama i doseljavanju, dok istočna Evropa ima problema s demografijom zbog odlaska građana, zaključak je najnovije analize Austrijske akademije znanosti i Demografskog instituta iz Beča.

Austrijski znanstvenici analizirali su razvoj stanovništva u Evropi između 1990. i 2017., uzimajući u obzir prirodni demografski razvoj i migracije. Pritom su došli do spomenutog zaključka prema kojem u Evropi postoji snažna razdjelnica, koja dijeli zapad i istok, tako što u razmaku od samo nekoliko stotina kilometara postoje područja snažnog rasta stanovništva i “alarmirajućeg demografskog pada”. Ili kako je pojasnio jedan od autora Thomas Sobotka: “Migracijska kretanja u međuvremenu su postala glavni faktor koji stoji iza rasta ili smanjenja stanovništva u Evropi”.

Na dva suprotstavljena kraja nalaze su Irska s rastom od 36 posto, prije svega zahvaljujući prirodnom demografskom razvoju, i Bosna i Hercegovina s najvećim smanjenjem stanovništva od 22 posto, prouzročenim emigracijom. Hrvatska je, naravno, među “gubitnicima”, jer ovdje živi 13 posto manje ljudi nego 1990. Godine.

Države s najvećim rastom stanovništva su Švicarska, sa 26 posto, uglavnom zbog useljavanja, Norveška sa 24 posto, podjednako zahvaljujući natalitetu kao i imigraciji, Španjolska sa 20 posto, zbog imigracije, Francuska sa 18 posto (manje imigracija, više natalitet) i Švedska sa 17 posto (pretežno zahvaljujući imigraciji).

Austrija je s plusom od 15 posto u zapadnoevropskoj sredini, pri čemu je rast stanovništva ponajprije rezultat imigracije, a Njemačka je jedina zapadnoevropska zemlja s jasnim prirodnim padom broja stanovništva od četiri posto, ali to nadoknađuje useljenički prirast od devet posto.

Na drugoj strani, u čitavoj postkomunističkoj Evropi broj stanovnika narastao je samo u Sloveniji i Slovačkoj, i to za svega tri posto. Najgore su Bugarska, Latvija, Litva, Moldavija, BiH i Kosovo, u kojima je nakon 1990. broj stanovnika opao za više od 20 posto. Prema spomenutoj analizi austrijskih demografa, nema naznaka promjene trendova.

Negativna kretanja na tržištu rada u Republici Srpskoj, posljednjih godina najviše pogađaju mlade u najproduktivnoj dobi.

Rast stope nezaposlenosti, nemogućnost dobijanja posla u struci, čiji uzrok vide u nepotizmu i korupciji u javnim institucijama, razlog je zašto sve više mladih napušta zemlju.

Analitičari smatraju da političke stranke nastoje zadržati kontrolu zapošljavanja u javnim institucijama, te kako nisu spremne da unapređuju zakone.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH