glavni urednik

glavni urednik

Srbi će uskoro moći da stanu pod jednu šljivu, baš kao što su to proroci Tarabići najavljivali.

Tiho nestajanje Srbije se ne samo nastavlja već i svakom godinom pojačava, a posljednji podaci govore da je za 15 godina čak 654.000 stanovnika napustilo zemlju.

Prema zvaničnim podacima, iz Srbije u OECD zemlje od 2005. do 2014. prosječno godišnje je emigriralo 46.000 ljudi. Nakon 2014. taj broj raste na preko 60.000 godišnje.

Bogatije i razvijenije zemlje na ovaj način dobijaju radnu snagu ili jednostavno potrebne kadrove, ali taj proces, s druge strane, svakako ostavlja demografske i socijalne posljedice u Srbiji. Naime, čak 16 posto iseljenih iz Srbije ima visoko obrazovanje.

654.000 ljudi napustilo je Srbiju od 2000.godine, a najviše ih je napustilo 2015. godine i ta brojka iznosi 60.000 ljudi. Ovo pokazuje najnovije istraživanje Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), po kojem je broj ljudi koji migriraju iz Srbije udvostručen u posljednjih deset godina.

To praktično znači da je svaki deseti stanovnik spreman da spakuje kofere u potrazi za boljim životom.

Ekonomski razlozi uglavnom pretežu kada se anketiraju ljudi koji napuštaju zemlju. Nedostatak posla, neadekvatne radne ponude u odnosu na obrazovanje, ali i visok stepen korupcije i manjak demokratije neki su od razloga koji ljude natjeraju da naprave radikalan rez u svom životu i sreću potraže u drugoj zemlji.

Prema pomenutom istraživanju, Srbi najviše povjerenja imaju u Njemačku, njenu privredu i demokratski poredak, gdje je čak 27 posto ekonomskih emigranata, u brojkama je to 179.000, potražilo posao i bolju budućnost za sebe i svoju porodicu.

Slijede Austrija (105.000) i Švicarska (68.000), od ranije omiljene destinacije građana Srbije.

Istraživanje naslovljeno "Migracije i zdravlje" ukazalo je i na to da bi skoro četvrtina građana (24 posto) bilo spremno da se iseli kada bi imalo priliku!

Napori države Srbije da utiče na taj proces i da eventualno smanji broj odlazaka su gotovo nikakvi.

Mladi tvrde da iz zemlje odlaze u potrazi za boljim standarom i prihodima, a kako navode, žele da "žive" a ne da "preživljavaju."

Početkom 2018. godine, istraživanje rađeno na 11.000 studenata pokazalo je da svaki treći student planira da ode u inostranstvo poslije završetka sudija, a da polovina njih ne razmišlja da se vrati.

Drugo istraživanje, koje je tokom jula 2018. godine provela organizacija "Srbija 21", pokazuje da 1,2 miliona građana Srbije razmišlja da ode. Od ukupnog broja onih koji bi da odu, gotovo polovina ne planira da se vrati.

Kofere bi da spakuje 450.000 mladih - 36 posto ispitanika uzrasta od 18 do 29 godina.

Prosječna starost vozila u Bosni i Hercegovini je 17 godina, dok je više od 50 posto automobila ispod eko-standarda Evropske unije (EU). Izduvni gasovi automobila uzročnik je, između ostalog, zagađenja vazduha, kojem su izloženi stanovnici većine bh. gradova.

Zbog toga je pokrenuta inicijativa Privredne komore Federacije BiH i dva državna ministarstva da se ograniči uvoz polovnih vozila na Euro 5 standard, a novih na Euro 6. Namjera je, kažu u Ministarstvu transporta i komunikacije BiH, da odluku stupi na snagu 1. maja ove godine.

Još prije osam godina ukinuta je odluka o uvozu automobila starijih od sedam godina, a tu odluku trebalo je da prati trend uvođenja euronormi za uvezena vozila. No, prema riječima Harisa Muratovića, predsjednik Udruženja zastupnika i uvoznika novih automobila u BiH, koje je i članica Privredne komore Federacije BiH, nije se radilo kako je trebalo, zato sada postoje posljedice.

"Prošle godine je, na primjer, prosjek uvezenih vozila viši od devet godina starosti, sa rekordnim brojem uvezenih polovnih automobila, dakle blizu 67. 500 polovnih automobila, a 10.500 novih. Taj trend u korist starijih i rabljenih vozila se znatno povećava, a jedan od razloga je taj što zapadne zemlje, naravno, žele da protjeraju ove starije automobile, pogotovo dizele i nalaze tržišta, kao što je tržište Bosne i Hercegovine i ostatka Balkana, kao pogodno tlo da ta stara vozila ovdje nama isporuče. Mi na neki način želimo da se pobrinemo da ta baš stara vozila, ne završe na našem tržištu", kaže Muratović te napominje da Bosna i Hercegovina već ima najstariji vozni park u Evropi.

Posljedice zbog toga trpe svi, jer je vazduh u velikim gradovima Bosne i Hercegovine zagađen i zbog izduvnih gasova motornih vozila.

Koliko je zagađenje vazduha velik problem pokazuju i podaci koje je u izvještaju za 2018. godinu objedinila Evropska agencija za zaštitu okoliša (EEA).

Lebdeće čestice prašine u vazduhu do 2,5 mikrometara (PM 2,5) "krive" su za 3.700, a emisije dušikovog oksida (NO2) za 150 prijevremenih smrti u Bosni i Hercegovini.

U izvještaju koji obuhvata 41 zemlju Evrope navodi se i da su oštećenje ozonskog omotača i emisije ovog plina izazvale 170 prijevremenih smrti u BiH, navodi se u izvještaju Evropske agencije za zaštitu okoliša.

No, pored obećanja da će se raditi na smanjenju zagađenja vazduha iz transporta, ništa još nije urađeno, kaže Muratović.

"Mi smo se obavezali da ćemo do 2020. godine smanjiti uticaj zagađenja iz transporta za deset posto. To je znači ogromno smanjenje kada uzmete podatak da imamo oko milion automobila na cesti. Ono što su pokazale analize koje je radio BIHAMK (Bosanskohercegovački auto-moto klub, prim. nov.) 2016. godine, automobili jesu značaj izvor zagađenja u većim gradovima. Konkretno, za Sarajevo imamo podatke da između 30 i 40 posto zagađenja dolazi zbog automobila. To je porazna činjenica", smatra Haris Muratović, predsjednik Udruženja zastupnika i uvoznika novih automobila u BiH.

Jedan od načina rješenja ovog problema je uvoz novih, odnosno eko automobila, ali i stimulacija uvoza električnih automobila.

"Mi ne tražimo ništa spektakularno, što već nema u zemljama okruženja", poručuje Muratović.

Zato su, kroz djelovanje u Privrednoj komori Federacije BiH, predložili inicijativu ograničavanja uvoza u BiH polovnih vozila na Euro 5 standard, a novih na Euro 6. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH ih je podržalo, te nadležnim institucijama u BiH uputilo zahtjev za mišljenje i gotovo svi su pozitivno odgovorili.

U Ministarstvu transporta i komunikacija kažu da će odluka o ograničenju uvoza polovnih vozila na normu Euro 5, a novih na Euro 6 stupiti na snagu 1. maja ove godine. Posljednja Odluka je na snazi je od 2016. godine, kojom je predviđena mogućnost uvoza polovnih automobila standarda Euro 4.

"Ono što je standard Euro 4 koji je danas na snazi znači da su sva vozila registrovana u EU nekad od 2006. godine, pa do danas. Ispunjavaju uslove kako je to danas predviđeno. Situacija bi se promijenila od 1. maja 2019. godine sa Eko 5 standardom. Obuhvaćena bi bila vozila koja u suštini nisu starija negdje od 2009. godine", kaže pomoćnik ministra transporta i komunikacije BiH Zoran Andrić.

"Ono o čemu posebno vodimo računa", dodaje Andrić, "je standard stanovništva".

"Jer imamo problem sa vozilima koja su već registrovana i godinama se koriste na putevima Bosne i Hercegovine", ističe Andrić, koji ne dijeli mišljenje većine građana da je BiH postala deponija starih vozila iz Evropa.

Andrić naglašava da nema preciznih podataka o uticaju zagađenja vazduha zbog izduvnih gasova motornih vozila.

Još jedna inicijativa, koja je u vezi sa smanjenjem zagađena zbog motornih vozila, dolazi od vijećnika sarajevske Opštine Centar Edina Abdurahmanovića. Njegov prijedlog Skupštini Kantona Sarajevo je da sva taksi vozila budu električna.

"Znači da se sa proizvođačem dogovore povoljni krediti i da isto tako, Kanton obezbijedi na taksi štandovima utičnice za napajanje i da se to taksistima da za narednih pet godina na korištenje besplatno, a da se nakon toga polako uvodi naplata. U isto vrijeme, treba da polako ministarstva i javne institucije počnu koristiti električne automobile. Tako bi odmah na početku imali 1.500 automobila koji se sklonili iz sadašnjeg sistema", objašnjava svoju ideju opštinski vijećnik.

Ekonomska moć građana utiče na stanje voznog parka u BiH to je činjenica, a sve to i na zagađenje vazduha u gradovima širom Bosne i Hercegovine.

Za profesora sarajevskog Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Osmana Lindova, ova odluka nema suštinski značaj, kao ni one ranije odluke o oštrijim mjerama za uvoz polovnih automobila u BiH.

"Čini mi se da će to odgovarati ovima što uvoze polovna vozila. Sada će odmah krenuti prodaja novih vozila, jer čim se nagovijesti nova odluka, ljudi da bi što prije kupili vozilo sa Euro 4 i Euro 3 normom, onda će pohrliti da kupuju. Staće prodaja novih vozila. Mislim da se to radi ad hoc, bez ikakve jasne strategije ili ciljeva smanjenja zagađenja, odnosno uticaja saobraćaja na zagađenje zraka u BiH", zaključuje Lindov.

"Nezavisne" donose hronologiju nekih od najjezivijih zločina od 2005. godine do danas. Bolesni umovi, u nekim od slučajeva, nisu birali žrtve, pa su se na njihovom spisku za odstrel našla i djeca, majke, braća...

Motivi za višestruka ubistva su raznoliki - od psihičkog poremećaja dželata do nesuglasica zbog imovine.

Svoje žrtve su klali, ubadali nožem, ili pak rešetali iz puške.

POKLAO DJECU PA SE OBJESIO

Ubica: Admir Sović
Broj žrtava: 3 djece
Sredstvo: nož
Vrijeme ubistva: 13. decembar 2018.
Mjesto zločina: Mali Lug, Bihać
Admir Sović (37) je u kući, u bihaćkom naselju Mali Lug, zaklao svoje troje djece pa se objesio.

Prethodno je, kako postoje tvrdnje, posjećivao vračaru koja se bavi crnom magijom kako bi saznao zašto mu je žena otišla od kuće. Nakon toga odlučio se na monstruozan čin - nožem je zaklao djecu, pa presudio sebi.

Nezapamćena tragedija dogodila se 13. decembra prošle godine. Najmlađe dijete imalo je tek dvije i po godine, srednje pet, najstarije sedam.

U sobi krvavih zidova pronađen je nož kojima je presuđeno djeci, ali i oproštajno pismo jezive sadržine.

Mališani koje je otac svirepo zaklao kuhinjskim nožem, a potom tijela smjestio u krevet, sahranjeni su u jednom danu. Sović, koji se u istoj kući objesio, sahranjen je dan ranije.

ISKASAPIO NAJROĐENIJE

Ubica: Nezir Kamenica
Broj žrtava: 3 mrtvih
Sredstvo: dvije sjekire
Vrijeme ubistva: 2. maj 2017.
Mjesto zločina: Bogušići, Goražde
Nezir Kamenica (22) osuđen je početkom prošlog mjeseca na 20 godina zatvora jer je, po presudi, 2. maja 2017. u selu Bogušići, kod Goražda, ubio majku Zehru Kavazović, baku Šemsu Džabija, te očuha Ifeta Kavazovića.

Stravičan zločin dogodio se u kući, gdje je sjekirama iskasapio najrođenije. Kamenica je osuđen jer je uzeo dvije sjekire, od kojih je jednu, manju, stavio za pas iza leđa, te riješio da na okrutan i podmukao način pobije ukućane.

Očuha Ifeta, koji je bio za kompjuterom, s leđa je udario po glavi i tijelu. U tom trenutku ušla je njegova majka Zehra, te je Nezir jednu sjekiru zabio u vrata, a potom izvadio manju sjekiru iza pasa i počeo udarati majku. Baku Šemsu je napao sjekirom u njenom krevetu na spratu.

Na kraju je tijela odvukao u kadu i pokrio dekom, a iz džepova im uzeo novac za autobusku kartu do naselja Ilidža u Sarajevu, gdje se narednog dana predao.

IZREŠETAO ŠUMARE

Ubica: Sabahudin Habib
Broj žrtava: 3 mrtvih
Sredstvo: automatska puška
Vrijeme ubistva: 21. mart 2017.
Mjesto zločina: Sokolina, Donji Vakuf
Sabahudin Habib (49), zvani Budo, osuđen je lani na 34 godine robije zbog trostrukog ubistva, koje se dogodilo 21. marta 2017.

Habib je, prema optužnici po kojoj je proglašen krivim, u selu Sokolina, nadomak Donjeg Vakufa, hicima iz automatske puške izrešetao radnike Uprave za šumarstvo Ferida Rahmanovića (48) i Omera Bašića (49), kao i vlasnika lokalne pilane Ševku Draginovića (51).

Oni su pokušali spriječiti Habiba u njegovoj namjeri kada je on, kako je odranije poznato, pokušao izvući dva metra drva iz šume.

Habib je od preprodaje drva izdržavao porodicu i roditelje, te je, shvativši namjeru šumara, za njih pripremio sačekušu na šumskom putu.

Uslijedio je fizički obračun, a kada ni to trojicu šumara nije zaustavilo u njihovoj namjeri, Habib je, po optužnici, otišao po pušku, te je počeo pucati.

ISPALIO 30 METAKA

Ubica: Muhamed Kadirić
Broj žrtava: 3 mrtvih
Sredstvo: puška
Vrijeme ubistva: 24. februar 2017.
Mjesto zločina: Vrhpolje, Sanski Most
Muhamed Kadirić (37) je u selu Vrhpolje, kod Sanskog Mosta, hicima iz automatske puške ubio trojicu komšija, Safeta Kadirića, poznatijeg kao Papo, Emira Bajrića i Elkaza Razića. Muhamed je u februaru 2018. u Kantonalnom sudu Bihać dobio 34 godine zatvora.

Zločinu, počinjenom 24. februara 2017. godine, kumovao je alkohol, jer su prije toga svi zajedno sjedili i pili u Muhamedovoj brvnari.

Pretpostavlja se da su se tokom pijanke sporječkali u vezi s nečim, nakon čega je Muhamed zgrabio pušku i u komšije ispalio čitav okvir od 30 metaka. Razićevo tijelo pronađeno je na krevetu, Safetovo na podu, a Bajrićevo na izlazu iz brvnare. Policija je o ubistvu obaviještena u 14.30, a kako saznajemo, Muhamed je sam povikao komšijama da zovu policiju i da je ubio pomenutu trojicu.

DESETINE UBODA

Ubica: Anto Niče
Broj žrtava: 3 mrtvih
Sredstvo: kuhinjski nož
Vrijeme ubistva: 30. oktobar 2015.
Mjesto zločina: Suhača, Livno
Kantonalni sud Livno u februaru 2017. donio je odluku da trostrukom ubici Anti Ničeu (39) iz Suhače, kod Livna, bude određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi.

Niče je optužen za ubistvo majke Luce (66), gluvonijemih brata Matka (46) i snahe Sandre (44). Zločin se dogodio 30. oktobra 2015. u Suhači, kod Livna.

Iz suda je tada pojašnjeno da je kod optuženoga uračunljivost u vrijeme zločina bila potpuno isključena, odnosno da je bio neuračunljiv, te da je, s obzirom na njegovo stanje i progresiju, opasan i za sebe i za okolinu.

Prema optužnici, Niče je zločin počinio u večernjim časovima, nakon povratka iz jednomjesečnog pritvora zbog porodičnog nasilja.

Nakon što je došao kući, sa čak 35 uboda kuhinjskim nožem usmrtio je majku, gluvonijemog brata usmrtio je s osam uboda, a njegovu takođe gluvonijemu suprugu Sandru izbo je šest puta i zatim pobjegao. Kasnije je uhapšen.

KRVAVI POHOD ZBOG KUĆE

Ubica: Dragan Đokić
Broj žrtava: 3 mrtvih, 1 ranjeno
Sredstvo: automatska puška
Vrijeme ubistva: 28. decembar 2012.
Mjesto zločina: Lopare
Dragan Đokić (63), penzionisani policajac iz Lopara, 28. decembra 2012. ubio je u tom gradu troje i ranio jednog člana porodice svog brata. Nakon toga je sam sebi pucao u glavu, ali je preživio i osuđen je na 38 godina zatvora.

Prema presudi, Dragan je iz automatske puške pucao na brata Mileta i njegovu suprugu Maru. Mara je na mjestu ostala mrtva, a Mile je uspio pobjeći. Međutim, ubica tad ulazi u stan Miletovog sina Dražana Đokića, kojeg je ubio na ulazu.

Dražanova supruga Mira sa djecom je pobjegla u sobu, ali je pomahnitali ubica došao za njima i ispalio je više hitaca koji su ubili Miru i teško ranili njenog tada trinaestogodišnjeg sina, dok je smrt izbjegla njena devetogodišnja kćerka, koja se sakrila iza fotelje.

Mještani su ranije ispričali da Dragan nije mogao da prihvati što je njihov otac porodičnu kuću prepisao na Miletovog unuka, a što je, tvrde, okidač za ovaj zločin.

KLAO MJEŠTANE

Ubica: Nedim Fejzić
Broj žrtava: 3 mrtvih, 7 povrijeđenih
Sredstvo: mesarski nož
Vrijeme ubistva: 14. maja 2010.
Mjesto zločina: Hlapčevići, Visoko
Duševni bolesnik Nedim Fejzić, tada četrdesetogodišnjak, 14. maja 2010. godine u krvavom pohodu u selu Hlapčevići, kod Visokog, zaklao je tri osobe, a povrijedio njih sedam, od čega četvoro djece.

Mesarskim nožem u svom monstruoznom pohodu u četiri kuće ubio je Dževadu Bašini (41), Mehmeda Rožajca (76) i njegovu snahu Zinetu Rožajac (36), a teže povrijedio Dževada Hercegliju (47), Saliha Kapu (53), Fatimu Bukvu (31), te još četvoro mališana u dobi od dvije do četiri godine.

Fejzića su čak udarali lopatom, ali ga nisu uspjeli zaustaviti u krvavom pohodu koji je učinio u stanju neuračunljivosti.

Suđenje Fejziću okončano je 26. februara 2011. Na sudu je kazao da je napravio masakr zbog glasova koje je čuo. Fejziću tada nije izrečena zatvorska kazna, nego mu je određen prisilni smještaj na forenzici Kazneno-popravnog zavoda Zenica i njegov boravak se produžavao po šest mjeseci. Nakon toga, završio je na Psihijatriji u Sokocu, gdje je boravio sve do prošle godine, kada je umro.

DUGOVI POVUKLI OBARAČ

Ubica: Mehmed Muhović
Broj žrtava: 3 ubijenih
Sredstvo: pištolj
Vrijeme ubistva: 3. decembar 2009.
Mjesto zločina: Stup, Sarajevo
Tada pedesetogodišnji Mehmed Muhović, 3. decembra 2009. godine, u sarajevskom naselju Stup, ubio je tri osobe.

On je, kako je ranije objavljeno, zatekao u iznajmljenoj kući tri reketaša, koji su iz Srbije, a koji su se s Muhovićem poznavali odranije.

Oni su tada počeli tući Muhovića, potom je njegova supruga istrčala vrišteći na ulicu, nakon čega su ga pustili, bojeći se da neko od komšija ne uđe u kuću.

Muhović je to iskoristio, uzeo pištolj i ubio ih. Njegove žrtve su Vidosav Diković (51) i Slobodan Vitezović (59) iz Užica, te Zorica Mandić (47) iz Sevojna u Srbiji.

Tokom suđenja je ustanovljeno da je trojka iz Srbije doputovala u Sarajevo da bi s Muhovićem razgovarali o neraščišćenim poslovnim odnosima i isplati novčanog duga koji je Muhović imao prema njima. Osuđen je na 20 godina zatvora, a u KPZ-u Zenica se 6. maja 2015. godine ubio.

PUCNJI U ROĐAKE I KOMŠIJE

Ubica: Tomislav Petrović
Broj žrtava: 6 ubijenih, 1 ranjen
Sredstvo: Pištolj
Vrijeme ubistva: 29. maj 2008.
Mjesto zločina: Lipnica, Tuzla
Tada četrdesetpetogodišnji Tomislav Petrović je u zoru 29. maja 2008. godine u tuzlanskom naselju Lipnica iz pištolja u stanju neuračunljivosti ubio šestoro rođaka i komšija, a jedno lice teško ranio.

Nakon što se autobus zaustavio na stanici u zaseoku Trstje, hicima je u tom vozilu ubio Dragicu Markanović, Niku i Maru Petrović, a teško ranio vozača Mursela Čolića, koji je jedini preživio masakr.

Tokom krvavog pohoda, ubica je Ivu Markanovića pokosio u njegovoj kući, a Miju i Kaju Petrović na kućnom pragu. Petrović je nekoliko puta punio pištolj, a nakon monstruoznog pira pokušao je zapaliti automobil svog rođaka, gdje ga je policija uhvatila. Uhapšen je nakon što je ostao bez municije.

U prvostepenom postupku, Petrović je osuđen na 40 godina zatvora, ali je drugostepeni sud tu presudu poništio, Petrovića proglasio neuračunljivim, te mu odredio liječenje u psihijatriji.

NAKON MASAKRA ČEKAO POLICIJU

Ubica: Vojislav Planinčić
Broj žrtava: 4 ubijenih
Sredstvo: pištolj
Vrijeme ubistva: 18. mart 2005.
Mjesto zločina: Bereg, Sokolac
Do tada mirni domaćin Vojislav Planinčić (71), iz sela Bereg, kod Sokoca, 18. marta 2005. godine je nasumično iz pištolja pucao na komšije i ubio četvoro.

Usmrtio je Milju Batinić, supružnike Delivoja i Stojku Božić, te Borku Božić. Vojislav je, po riječima mještana, oko 9.30 krenuo iz svoje kuće kroz selo. Oslanjajući se o štap, ušao je u kuće Batinića i Božića u kojima je ubio Milju Batinić, Stojku i Borku Božić.

Na Delivoja je pucao u štali, a pritom je ranio i konja. Nakon krvavog pira otišao je svojoj kući i ispričao supruzi šta je uradio. Nakon toga je sačekao dolazak policije, kojoj se mirno predao. Osuđen je na 28 godina zatvora.

Nakon odluke Bh. bloka i Glavnog odbora SDP-a da ne žele formirati vlast s nacionalnim strankama, SDP, DF i Naša stranka, koje u Skupštini Tuzlanskog kantona imaju 15 zastupnika, vlast ne mogu formirati sa SDA. Da li će formirati vlast sa PDA ili ostati opozicija - znat će se nakon sjednica kantonalnih odbora ovih stranaka.

SDP Tuzlanskog kantona, koji je s deset zastupnika vodeća stranka u Kantonalnoj skupštini, može formirati vlast samo sa PDA. Glavni odbor SDP-a je zabranio koaliranje sa SDA, ali ne i sa PDA.

- Po toj odluci je tehnički to moguće, sa SDA nije moguće. Vidjet ćemo šta će zaključiti Kantonalni odbor. Tehnički je to moguće i dozvoljeno, možda je to i kanalisano na taj način - kaže Enver Bijedić, predsjednik Kantonalnog odbora SDP-a TK-a.

No, većina članova Kantonalnog odbora SDP-a je protiv koaliranja sa PDA. SDA, koja sa Strankom za BiH ima 11 zastupnika, još čeka definitivne odluke Bh. bloka za TK, ali su otvoreni za razgovore o koaliranju i sa PDA i SBB-om, koji imaju devet skupštinskih zastupnika. I u PDA najavljuju razgovore o mogućim koaliranjima s oba bloka stranaka.

Predsjednik Kantonalnog odbora SDA TK-a Amir Fazlić ističe da je SDA spremna razgovarati sa svima.

- Vidjeti ćemo poslije pregovora i s jednim ili drugim blokom. Poslije odluke Bh. bloka sve su opcije otvorene - ističe Senad Alić, predsjednik Kantonalnog odbora PDA TK-a.

Kakvu god odluku donese Bh. blok, ključ formiranja izvršne i zakonodavne vlasti je u njihovim rukama. Dva od tri člana rukovodstva Skupštine dolaze iz Bh. bloka, koji većinom glasova između sebe biraju predsjedavajućeg Skupštine koji predlaže mandatara Vlade.

- Dva od tri člana Bh. bloka koji dolaze iz SDP-a će biti u čudnoj situaciji: ili da potpišu i izaberu rukovodioca Skupštine iz reda bošnjačkog naroda koji pripada SDA ili PDA, a isto tako potpišu imenovanje mandatara koji bi bio iz SDA ili PDA, ako odbiju onda do toga neće doći. Onda može biti potpuna blokada - napominje Bijedić.

Podsjećamo, Naša stranaka je ranije donijela definitivan stav da ne želi u vlast sa SDA i PDA, dok je DF bio kategoričan da ne želi u vlast sa PDA.

Nakon što je glavni odbor SDP BiH odlučio da neće ući u pregovore sa SDA, i zvanično je potvrđeno kako BH blok neće koalirati sa ovom strankom. Kao najveći krivac za one koji su priželjkivali ovo savezništvo nametnula se Naša stranka čiji su predstavnici posljednjih dana pod ogromnim pritiskom ali i kako kažu i organizovanim napadom. U međuvremenu počela su prepucavanja i unutar samog BH bloka.Politička retorika u Sarajevu, ocjenjuju analitičari, opasno se približila jeziku mržnje, gušenju pluralizama u javnom diskursu i djelovanju.
Sabina Čudić zastupnica je u Federalnom parlamentu i potpredsjednica Naše stranke. U politici je navikla na napade, oštre polemike, pa i podmetanja, no pritisci kojima je izložena proteklih dana, zajedno sa rukovodstvom Naše stranke, na najgori način svjedoče primitivizmu i nivou političke kulture u BiH.

"Kada predsjednik jedne stranke i bivši član Predsjedništva BiH izađe u javni prostor i kaže da je neko došao iz Srbije nakon rata, imenom i prezimenom prozove Predraga Kojovića, pri tome potpuno svjestan i dokazano svjestan u ličnom razgovoru nam je rekao da zna da to nije istina,sasvim je jasano da je to vid stavljanja mete na naše čelo. Da smo četnici, obavještajci, da radimo za Dodika, utišati nas negirati nas i na kraju krajeva to je jako opasna igra. Ako se meni sutra nešto desi ili gospodinu Kojoviću ili nekome od nas, zbog naše odluke da ne idemo u koaliciju sa ove tri stranke, ko će preuzeti odgovornost za ovu huškačku politiku", pita se Ćudić.

"Ako niste s nama, vi ste neodgovorni, kukavice koja ne prepoznaje važnost historijskog trenutka, i vaš patriotitam je upitan", ovo su samo neke od poruka koje su se mogle iščitati prethodnih dana u izjavama visokih dužnosnika SDA upućenih liderima BH bloka. Neke su bile suptilnije, a neke i ne...

"Dakle teritorija koju je branila Armija BiH, a politički SDA, tu se razvila demokratija. Jedno ozračje u kojem ove lijeve stranke postoje i mogu ovde, evo usred Sarajeva gospodin Kojović da kaže da je njegova istorijska misija, čovjek koji je došao iz Srbije nakon rata, da odstrani SDA", kazao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA, gostujući na FTV-u.

Samo radi podsjećanja, otac Peđe Kojovića mjesecima je bio zatvoren u srpskom logoru , dok je njegova porodica ostala u Sarajevu", upravo ovako je reagovao Kojović po stoti put na slične navode koje je ranije slušao i u Skupštini KS gdje je označavan i četnikom. Što se to dešava

"Paradoks je u tome da SDA poziva Bh. blok da uđe u patriotsku koaliciju, istovremeno u javnom prostoru širi jezik mržnje. Pritom bukvalno crta mete na glavama nekih ljudi. Da živimo u standardiziranoj zemlji, gospodin Izetbegović bii zbog svoje laži bio natjeran da se već sutradan izvini", kazao je Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu.

Pokušaj da se patriotskim discipliniranjem natjera BH blok da uđe u pregovore sa SDA propao je, no podjele unutar samog bloka, ali i unutar stranaka nikada nisu bile dublje..

Od prozivanja Damira Nikšića pojedinih članaova SDP-a, njihovog vrijeđenja na odboru da igraju za SDA, do međusobnog vrjeđanja članova Naše stranke i DF-a po kojima su jedni Čovićevi igrači, drugi obično smeće

"Milslim da je odabrati mudrost i na kraju krajeva i osudu i unutar naših redova kada se to dešava, i ograđivanje od toga, da je to jedini put naprijed", podvlači Ćudić,

No iz Naše stranke nisu se ispričali za opis Željka Komšića, iako je status njihove članice u međuvremenu izbrisan. Slično je i sa DF-om. Jedini koji se ispričao zbog istupa Damira Nikšića kolegama iz TK je Miro Lazović.

Zbog svega navedenog, čini se kako se politička retorika u Sarajevu opasno približila onom što se godinama dešava u RS, jeziku mržnje, gušenju pluralizama u javnom diskursu i djelovanju ili kako primjećuje Asim Mujkić

"Najveći patriotizam u ovom trenutku je podržavati i očuvati pluralizam. Onaj ko zagovara jedinstva, pogotovo po nacionalnoj osnov i, radi za dezintegraciju BiH i protiv je same ideje BIH.SDA i oni simpatizeri takvog jednog organiziranja, predugo su parazitirali na građankoj opciji, dok su istovremeno etnonacionalizirali ono što je bilo pod njihovom kontrolom, od čistačice do upravnih odbora", dodaje sociolog Asim Mujkić.

Glavni odbor SDA pozvao je u subotu na jedinstvo svih bh patriotskih snaga kako bi se spriječili nastraji na evroatlanski put BiH.Na pitanje novinara gdje se tu uklapaju HDZ i SNSD, odgovorili su kako se ne radi o koaliciji, niti partnerstvu, već stankama koje zajedno participoraju u vlasti.

Imate li vi osjećaj, ili ideju, da vašim sudbinama upravlja neki mastermind, neko zao a istovremeno neviđeno lukav, ko vuče konce u koje upliće naše potrošne i mizerne živote? Po meni je to, da prostite, optimistički pogled na stvar. Jer podrazumijeva postojanje razuma (pa makar i posvećenog zlu) i kompetencije (pa makar za zlo). Optimistički je jer ostavlja prostor za rješenje: da bismo pobijedili, da bi nam bilo bolje, treba (samo) biti lukaviji i pametniji od protivnika. Ako je problem racionalno postavljen, onda i odgovor treba biti racionalan.

VLADATI ZNAČI KRASTI

Meni se, ipak, čini da je sve oko nas proizvod ne razuma, nego prezrenja dostojnih rupa, zapravo rupetina ljudske prirode. Proizvod grabeži, pohlepe, nezasitosti, bestidnosti. I beskrajne nekompetencije.

Vlast, naravno, krade, šta bi drugo i radila. Jer, kao što veli Camus, vladati znači krasti i to svako zna. Jesu, lopovi su. Ali da su kompetentni – nisu. Da su sposobniji i mudriji od vas – nisu. Jeste, izradili su nas kao posljednje amatere. Ali i oni su amateri.

Oni su amaterska pljačkaška trupa, koja se naklepala para, no gomilu toga što su pokrali đavo će im odnijeti. Jer su, rekoh, amateri. Jer kradu nesofisticirano, kao što se kralo prije dva vijeka. Jer ne poznaju vještinu savremenog “održivog lopovluka”.

ODRŽIVI LOPOVLUK

Šta je održivi lopovluk? Jasno: to je lopovluk koji pokradeni ne prepoznaje kao takav, lopovluk dugog, sa tendencijom beskonačnog trajanja, lopovluk koji se, kao porodični biznis i bogatstvo, ostavlja u nasljedstvo djeci, njihovoj djeci i djeci njihove djece. Lopovluk koji podrazumijeva da djeca lopova idu na najbolje, najskuplje, slavne svjetske škole i univerzitete za djecu globalnih lopova, a ne da ta djeca idu na narodnjake i jurcajući džipovima i BMW-ima skupljaju saobraćajne kazne koje će biti pocijepane kada tata nazove šefa policije.

Umjesto da sprovode agendu održivog lopovluka, naše elite, koje se predstavljaju kao “državotvorne” i zaštitnice nacije i države, ponašaju se kao horda koja je okupirala neku teritoriju pa u najvećoj žurbi pljačka sve na što naiđu, prije nego ih neko ne objesi ili ne otjera iz zemlje.

Amateri, velim.

A ako su amateri, shodno definiciji ametarizma, red je da nas pljačkaju džabe. Ne moramo ih, kao do sada, plaćati za to.

DEVET MILIONA EURA

Sitna je to para – 25 000 KM – ali i to je za uhar. Kad bi bilo ukinuto finansiranje političkih partija na nivou cijele države – nakupilo bi se.

Lokalni parlament u Donjem Vakufu neki je dan donio odluku o obustavi finansiranja političkih stranaka iz budžeta.

Bosanskohercegovačkim političkim strankama 2017. je iz budžeta isplaćeno 18 129 757 KM. Devet miliona eura. To je već ozbiljna cifra.

Od toga je SDA uzela 3 113 626 KM. Dodikovima je usuto 1.660.878 KM. SBB se ofajdio sa 1 541 568 KM, SDP sa 1 524 173 KM, HDZ sa 1 133 041 KM i DF sa 1 125 151 KM.

Da je BiH firma, a vi, građani, njeni dioničari, da li biste upravi koja državu/firmu vodi tako katastrofalno nekompetentno platili 9 miliona? Da ste dioničar velike firme, a djecu ste morali poslati u Njemačku, da tamo zidaju zgrade i peru suđe, pa vam šalju pare koje su vam nužne da preživite, da li biste upravi koja je opljačkala vašu firmu i obezvrijedila njenu imovinu za tu uslugu svake godine, i tako četvrt vijeka, isplatili milionsku cifru? Ne biste, naravno. Jer biste pare koje ste zijanili prepoznali kao svoje.

Za razliku od državnih para, koje ne držite za svoje.

To i jeste ono u čemu se razlikujete vi i oni na vlasti. Oni, za razliku od vas, državne pare smatraju svojima.

PIŠE: Andrej Nikolaidis, Žurnal.info

Galupovo istraživanje pokazalo je da BiH u ovom trenutku želi da napusti 57 populacije između 15 i 29 godina, kako bi započeli život u nekoj drugoj državi, bez ideje o povratku.

Našu zemlju u ovom trenutku želi da napusti 57 posto populacije između 15 i 29 godina, kako bi započeli život u nekoj drugoj državi, bez ideje o povratku. Osim toga, i 40 posto školovane populacije, odnosno visoko-obrazovanog kadra, izrazilo je spremnost da trajno napusti našu zemlju, čime se indeksom „gubitka“ populacije BiH mjeri sa čak 32 procenta.

Ovako loš rezultat –jedan je od ubjedljivo najgori na Balkanu, i jedan i od najgorih u svijetu, pokazalo je novo veliko istraživanje kompanije Gallup o globalnoj spremnosti na migracije.

Istraživanje je provedeno između 2015. i 2017. na uzorku od pola miliona ljudi iz 152 zemlje svijeta u pokušaju da se dođe do ‘indeksa odlijeva mozgova’, tj. kolike su šanse za odlaskom mladih i obrazovanih osoba te useljavanjem u pojedinu zemlju.

Ovako loš rezultat na Balkanu pored naše zemlje ima još Albanija sa kojom dijelimo neslavno drugo mjesto, a najlošiji rezultat ima Kosovo čiji se gubitak populacije mjeri sa čak 42 procenta.

Treće mjesto pripalo je Makedoniji kojoj prijeti odlazak 30 posto populacije, a slijede Srbija sa 25 posto.

Zanimljivo je da se Hrvatska nalazi u relativno povoljnoj situaciji -prijeti joj gubitak tek 6 posto populacije , a još zanimljiviji rezultat je vezan za Crnu Goru za koju Gallup pretpostavlja da ima veće šanse da privuče mladi i obrazovani kadar nego li da se takav iseli, i to za solidnih 25 posto.

Iz Rumunije bi, prema ovim podacima, otišlo 22 posto građana, Mađarske 16, Bugarske 12 posto.

Sa druge strane, među obećanim zemljama za većinu ispitanika na prvom mjestu je Novi Zeland, sa 231 posto šanse da dobije mlado i obrazovano stanovništvo, zatim Island sa 208 posto i Ujedinjeni Arapski Emirati sa 204 posto.

Veći dio članova GO protivi se ideji da se SDP pridruži nacionalnim strankama u vlasti na federalnoj i državnoj razini, a što inače najsnažnije zagovara Kantonalni odbor SDP-a Tuzle, koji je na proteklim izborima, jedini unutra SDP-a, izašao kao pobjednik za kantoalni novo vlasti te ima priliku nakon duljeg vremena predvoditi novu vladu Tuzlanskog kantona.

No, tome se snažno protivi veći dio članova GO SDP-a iz ostalih kantona, ali i Gradska organizacija SDP-a Tuzla koja je pod snažnim utjecajem dugogodišnjeg načelnika tog grada, Jasmina Imamovića, koga inače u SDP zovu „kontraš“.

Javna je tajna da Imamović i Bijedić već godinama nisu u dobrim odnosima, a njihova međusobna nesnošljivost došla je do izražaja i kod „sudbonosnog“ pitanja treba li SDP sudjelovati u vlasti ili ostati u opoziciji.

Sam Imamović je na vlasti dulje od dvije decenije i spada u red političara s najduljim funkcionerskim stažom u cijeloj BiH.

S druge strane, predsjednik KO SDP-a, Enver Bijedić, nakon duljeg vremena ima povijesnu priliku proširiti vlast SDP-a izvan gradskih okvira Tuzle. Ta mu se prilika ukazala nakon raskola u SDA i formiranja nove partije PDA. Poredak na oktobarskim izborima je slijedeći: na prvm mjestu isplivao je SDP, na drugom mjestu SDA a na trećem mjestu PDA. Eventualnim ujedinjenjem SDA i PDA, o čemu se posljednjih dana uveliko šapuće, sasvim je izvjesno da se slična prilika SDP-u još zadugo neće ukazati.

Glavni odbor SDP-a nakon 12 sati zasjedanja odlučio je da ide u opoziciju.

"Za" koaliciju sa SDA glasao je 31 član SDP-a, a protiv je bilo njih 62. Suzdržanih je bilo 6.

Nermin Nikšić je na pres-konferenciji potvrdio da je SDP odlučio da neće u koaliciju SDA-HDZ- SNSD.

- Nećemo s etnonacionalnim strankama - rekao je Nikšić.

Dodao je da nema podjela u SDP-u bez obzira na mišljenja delegata iz Tuzle.

Novinarima je pojasnio zašto SDP neće sa SDA u koaliciju.

- SDA je uništila svaku mogućnost ulaska SDP-a u vlast zbog uvođenja delegata HDZ-a i SNSD-a u Domove naroda čime je omogućena blokada svih procesa - potcrtao je Nikšić.

Istakao je da je SDA igrala dvostruku igru.

- SDA je igrala dvostruku ulogu, pozivajući Bh. blok u vlast, a u isto vrijeme iskoristila priliku da ojača poziciju SNSD-a i HDZ-a - kazao je predsjednik SDP-a.

Dodao je da je SDA glasanjem u NSRS-u omogućila ulazak četiri SNSD-ova delegata u Dom naroda BiH, dok je podrškom HDZ-u u Skupštini ZDK prošle sedmice to isto učinila i kada je riječ o HDZ-u.

SDP je spreman deblokirati formiranje vlasti u FBiH izborom potpredsjednika FBiH iz reda srpskog naroda, ali tako što će predložiti svog kandidata, poručio je. Nakon ovoga, logično se postavlja pitanje: Da li će vlast u TK opet praviti Kuko i Bego?

Na adresu Vidiportal.ba stiglo je reagovanje (istina, zamišljeno kao demantij) na posljednji tekst o dešavanjima SDA članova – Abdela Đozića i Midhata Čauševića. Pisao nam je Suad Suljić, advokat Midhata Čauševića koji u tzv. demantiju kaže kako su, tobože, neistiniti svi što smo napisali o njegovom klijentu. Evo tzv. demantija:

On to tvrdi ali NE NAVODI argumente, pretpostavljajući valjda da tako treba izgledati demantij. Među brojnim dubioznim i nemušto sročenim pravnim rečenicama advokat Suljić tvrdi kako je autor teksta „Sramota i prevara u SDA redovima – šta nam to rade?“ njegovog klijenta Čauševića – navodno – oklevetao i nanio mu „nesagledivu štetu časti i ugledu ličnosti“. Među ostalim nebulozama se navodi kako „..nije istina da naš klijent ima dvije plate...uzima svaki mjesec više novca nego što bi po zakonu trebao...te da su mu primanja veća od 4000“. Ponavljamo, tvrdi ali ne argumentira. Nikakve dokaze zbog kojih bi reagovanje advokata Suljića bilo shvaćeno kao demantij nije nam vrli pravnik poslao: nema platnih lista, nema izvještaja o ostvarenom iznosu naknade po osnovi prevoza Čauševića – NIŠTA. I to bi trebao biti demantij...

Nije sramota što Suljić ne zna kako se demantij piše – on nije žurnalist niti medijski radnik. Nije sramota ni što on traži izvinjenje (!) za objavljeni tekst jer je kao pravnik plaćen da zastupa svog klijenta na način kako to on najbolje zna i umije iako je svjestan da su navodi u „spornom“ tekstu tačni. Sramota pak jeste što advokat Suljić ne priznaje sudsku vlast Bosne i Hercegovine – konkretno Općinski sud u Tuzli – budući da je kao pravni zastupnik Čauševića upoznat sa sadržajem predmeta koje vodi svom klijentu (valjda?) Ali, sramota jeste osmisliti „demantij“ koji je u suštini samo niz negiranja rečenica – tačnije, navoda objavljenih na osnovu integralnog dijela Opštinskog suda u Tuzli i ujedno nepoštivati odluke i zapisnike suda pred kojim se Suljić pojavljuje. Ako mediji i žurnalizam nisu struka advokata Suljića, pravo i fungiranje sudske vlasti bi moralo biti...

Podsjećamo, u spornom tekstu navodi se tačan broj predmeta - 32 0 - 307783 17 P - (koji se vodio pred Opštinskim sudom) u sklopu kojeg se na stranici 11 zapisnika Opštinskog suda u Tuzli (i to na osnovu dokumenata koje je pribavio sud) može vidjeti da pomenuti naplaćuje između 57,40 KM i 292 KM mjesečno na osnovu prevoza. U tumačenju sudskog vještaka od 6.6.2018 sam Čaušević izjavljuje kako od 2011. živi u Tuzli (ulica M. Uskufija) ali sa adrese u Kladnju se nikad nije odjavljivao. Oni koji pak žive u Tuzli znaju da je iznos naknade za prevoz na području grada Tuzle 45 KM i ni blizu 150-200 KM koje Čaušević dobiva „po zakonu“ iz kase građana Tuzlanskog kantona.

Također, u istom zapisniku se navode i podaci iz platnih lista (koje je, ponovit ćemo, sud utvrdio a Čaušević potvrdio) gdje se prostom algebrom da utvrditi da Čaušević kao asistent prima platu i kao viši asistent na Filozofskom fakultetu u Tuzli i naknadu kao skupštinski zastupnik Tuzlanskog kantona. Iz sudskog zapisnika, a koji je vidio njegov advokat, upisani su podaci s platnih lista sa Filozofskog fakulteta (1300 - 1517 KM) te naknade za rad u Skupštini TK (1520-2000KM) koja doseže jako blizu „spornih“ 4000 KM (u ovisnosti od mjeseca). Svi navodi su potkrijepljeni skeniranim stranicama zapisnika Opštinskog suda i highlight-ovani. Suljić, kao advokat i pravni zastupnik Čauševićev, bi morao ili trebao znati šta piše u zapisnicima pri čijem je sačinjavanju on sam svjedočio.

Legitimno je pitanje zašto sam Čauševićev advokat, Suad Suljić, negira ono što je Opštinski sud u Tuzli utvrdio? Da li je u pitanju strukovna nestručnost ili aljkavost, arogancija nepriznavanja sudske vlasti ili samo oportunizam u vidu dodatne finansijske koristi od zastupanja (možda već bivšeg) SDA zastupnika? Također je legitimno pitanje zašto natprosječno plaćeni Midhat Čaušević (sa primanjima od 3-4 prosječne bh plate!) povredom „ugleda i časti“ smatra izvještavanje javnosti o prekomjernom, bezobraznom i bespravnom sticanju finansijske koristi javnih bosanskohercegovačkih dužnosnika? Znamo da Čauševića nije sramota iz javne kase – kase svih građana Tuzlanskog kantona – uzimati dvije plate i lažno prijavljivati mjesto boravišta u Gojsalićima kod Kladnja a stanovati u Tuzli te tako naplaćivati i do 292 KM (!) mjesečno u odnosu na – po zakonu – predviđenih 45 KM. Ali eto, kaže on kako ga je sramota da se o tome piše. Mi pak ne dijelimo taj osjećaj.

Uostalom, evo teksta na koji je advokat Suljić reagirao, pa prosudite sami:

 

http://www.vidiportal.ba/index.php/novosti/10370-sejn-husejnefendic

Odgovara: Dr. sci. Šejn Husejnefendić, doc.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH