glavni urednik

glavni urednik

Braća Hastor su naslijedila od oca kompanije Prevent i ASA Group koje se bave raznim djelatnostima, a one su im donijele bogatstvo 412 miliona dolara. Hastorovi si daleko od medijskih reflektora i za javnost Balkana su nepoznanica. Nema ih u vijestima o lokalnom džet setu, politički su nevidljivi i zasad nemaju nikakvu želju da se medijski eksponiraju. Njihov otac je svoj biznis razvio u Njemačkoj. Braća su se školovala u SAD i nakon toga preuzeli su menadžerske pozicije.

Američki magazin Forbs redovno objavljuje liste najbogatijih ljudi svijeta, a na osnovu njihovih podataka je portal Slavorum objavio listu najbogatijih ljudi iz našeg regiona. Na listi su se našli i građani balkanskih zemalja koji ne borave u svojim domovinama, ali i građani drugih zemalja koji su na Balkanu našli dom.

Evo ko je na listi:

Srbija – Filip Cepter: 5 milijardi dolara

Milan Janković, poznatiji kao Filip Cepter, završio je Ekonomski fakultet u Beogradu i nakon toga je otišao u Beč, gdje je ostao i sagradio imperiju. Godine 1986. osnovao je vlastito preduzeće pod imenom Zepter koja je ubrzo postala sinonim za dobro posuđe – a danas posluje u 40 zemalja. Njegovo bogatstvo procjenjuje se na 5 milijardi dolara. Poznato je i da je njegova porodica osnivač privatne opere “Madlenijanum”. Sada živi u Monaku.

Crna Gora – Taksin Šinavatra: 1,78 milijardi

Bivši tajlandski premijer sada živi i radi u Crnoj Gori, a težak je 1,78 milijardi dolara. Bio je premijer Tajlanda od 2001. do 2006, kada se u toj zemlji odigrao puč koji ga je zbacio sa vlasti. Više puta je bio optuživan za korupciju, a jedno vrijeme je imao i udio u dionicama fudbalskog kluba Mančester siti. Obogatio se zahvaljujući svojoj Šin korporaciji za telekomunikacije. U Crnoj Gori nastavio je da uživa u luksuznom životu.

BiH – Kenan i Damir Hastor: 412 miliona dolara

Braća Hastor su naslijedila od oca kompanije Prevent i ASA Group koje se bave raznim djelatnostima, a one su im donijele bogatstvo OD 412 miliona dolara. Hastorovi si daleko od medijskih reflektora i za javnost Balkana su nepoznanica. Nema ih u vijestima o lokalnom džet setu, politički su nevidljivi i zasad nemaju nikakvu želju da se medijski eksponiraju. Njihov otac je svoj biznis razvio u Njemačkoj. Braća su se školovala u SAD i nakon toga preuzeli su menadžerske pozicije.

Hrvatska – porodica Lukšić: 15 milijardi dolara

Čak 15 milijardi dolara čini porodicu Lukšić najbogatijim Hrvatima. Već početkom XX veka Polikarp Lukšić je emigrirao u Čile gdje se oženio Bolivijkom i dobio sina Andru. Upravo je on pokrenuo poslove koji su donijeli porodici milione. Bavio se raznim granama privrede i ulagao je u svašta, najviše u Evropi a zatim i nazad u Čileu. Zaradio je ogromno bogatstvo. Danas, ova porodica posJeduje brojne luksuzne hotele na hrvatskom primorju.

Makedonija – Joran Kamčev: 238 miliona

Vlasnik Orka Holdinga je sa 238 miliona dolara najbogatiji čovjek Makedonije. Kamčev je od oca naslijedio tekstilnu firmu, koja je zapravo privatizovana bivša državna firma sportske odeće. U Makedoniji se smatran “plejbojem” jer se ženio i razvodio dva puta. Zbog utaje poreza protiv njega je vođena i istraga, ali je on tada pobjegao iz zemlje. Nakon toga je uhapšen i proveo je 12 sati u zatvoru prije nego što je izašao uz kauciju od 70.000 eura.

Slovenija – Iza i Samo Login: 700 miliona dolara

Moćni slovenački bračni par stekao je ogromno bogatstvo od nule – zahvaljujući aplikaciji “Talking Tom Cat”. Kada je mačak koji priča, ponavlja rečenice, duhovito reaguje na dodir, pere zube i na različite načine zabavlja korisnika, lansiran u julu 2010. godine, postao je globalni hit za veoma kratko vrijeme i donio im milione. Oni sada uspješno posluju u nekoliko zemalja, proširili su posao i potpisali ugovor i sa “Diznjijem”.

Mjesto glavnog tužioca Tužilaštva BiH uskoro bi trebalo biti popunjeno u punom mandatu. Pozivajući se na Visoki sudski i tužilački savjet BiH, mediji su objavili imena 13 kandidata za ovu poziciju, piše N1...

Iz VSTS-a su objavili da je konkurs zatvoren, te da Podvijeće za predlaganje kandidata za imenovanje na nivou BiH treba da odluči kada će obaviti intervju sa kandidatima, i sačiniti prijedlog za imenovanje. U popunjavanju ove pozicije ne bi bilo ništa čudno, da nije činjenice da nijedan od dosada imenovanih glavnih tužilaca državnog Tužilaštva nije poziciju napustio prije isteka mandata, uglavnom zbog afera i suspenzije.

13 kandidata u utrci je za užareno mjesto glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Pozivajući se na neimenovani izvor iz Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH, neki mediji objavili su i imena kandidata. Od njih 13, 9 kandidata su aktuelni tužioci u državnom Tužilaštvu. Među njima i Gordana Tadić, koja je od septembra 2016. vršilac dužnosti glavnog tužioca.

Prema navodima pojedinih medija, upravo Gordana Tadić ima najveće šanse da dobije puni mandat na ovoj poziciji. Ambicije da sjedne u fotelju glavnog tužioca ima i Diana Kajmaković, javnosti poznatija kao tužilac u predmetu Zijad Turković i drugi. Slične ambicije dijeli i Ismet Šuškić, tužilac u Tužilaštvu BiH, koji je bio i kandidat za predsjednika Suda BiH. Koliko je ova pozicija atraktivna, ilustruje podatak da su među prjavljenima i kandidati iz Tužilaštva Federacije BiH, Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, te čak jedan kandidat z Federalne uprave policije.

Da izbor glavnog tužioca neće ići glatko dalo se naslutiti još pri konkursnoj proceduri. Tako je VSTS u novembru prošle godine odlučio da konkurs za glavnog tužioca na koji se prijavilo 10 kandidata – svi tužioci državnog Tužilaštva, poništi. Obrazloženje je bilo da se da prilika i ljudima izvan ove institucije da se prijave. Prema posljednim informacijama, konkurs je završen i čekaju se razgovori sa kandidatima.

VSTS BiH: '"Visoki sudski i tužilački savjet ne može predvidjeti kada će biti okončana procedura, odnosno kada će biti imenovani glavni tužilac i zamjenik glavnog Tužioca BiH."

Sjednica VSTS-a biće održana u utorak, 23. januara. No, gotovo je sigurno da do tada sve procedure neće biti završene, te će se još čekati na izbor novog glavnog tužioca i njegovog zamjenika.

Inače, poziciju glavnog tužioca u državnom Tužilaštvu od osnivanja ove institucije prije 15 godina pratili su problemi i afere. Nijedan od tri glavna tužioca nije mandat završio do kraja. Prvi glavni tužilac bio je Marinko Jurčević, koji je 2008. godine otišao na bolovanje. Ubrzo je podnio ostavku na tu funkciju te kasnije prešao u notare.

Njegov nasljednik Milorad Barašin odstupio je s funkcije nakon što su u javnost procurili njegovi kontakti sa međunarodnim trgovcem oružjem Slobodanom Tešićem, koji je na crnoj listi SAD-a. Za glavnog tužioca nakon Barašina izabran je Goran Salihović. Zbog nesavjesnog rada u službi i zloupotrebe položaja, protiv njega je pokrenut prvo disciplinski postupak, a kasnije i istraga državnog Tužilaštva.

A kada bude izabran, novi glavni tužilac, pored istraga i predmeta, moraće da se uhvati u koštac sa poljuljanim povjerenjem u bh. pravosuđe.

Jedan od čelnika organizacije "Srbska čast" B.S. iz Niša, o kojem su mediji izvjestili da navodno učestvuje u formiranju paravojske u Republici Srpskoj, bio je jedan od učesnika-predvodnika grupe mladića i devojaka koji su ljetos napadali ekipu Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) u Nišu.

Ti incidenti su organizovani ispred i u Medija centru u Nišu, 22. juna 2017. godine, kada su, uz prijetnje, uvrede i bacanje kamenica, sprečili projekciju dokumentarnog filma "Albanke su naše sestre", koji je nastao u produkciji NDNV-a, BIRN-a Kosovo i Foruma ZFD, piše danas Vojvodjanski istraživačko - analitički centar (VOICE).

Na snimcima incidenta vidi se B.S. koji sa još nekim mladićima stoji ispred Medija centra u Nišu, vidno izdvojen iz mase izgrednika, kako nadgleda situaciju.

Organizacija "Srbska čast" i sam B.S. hvalili su se nakon incidenata na Facebooku u da su pozivali građane da im se tog dana pridruže u izazivanju nereda, a kasnije i da su uspjeli da "gamad isteraju iz Niša".

Na Facebook stranici te organizacije i njenog prvog čovjeka, 22. juna bila je objavljena poruka: "Danas je trebalo da se održi dokumentarna projekcija o stradanju šiptara na Kosmetu! Zahvaljujući Delijama, odredu Beli Krstić (Meraklije), Četnicima i Srbskoj časti, uspeli smo da im osujetimo pokušaj održavanja zločinačke i sramne manifestacije i prekinuto je njihovo izlaganje! Srbija je Večna dok su joj deca Verna".

Osim toga, on je na svom profilu dodao i opasku: "Da nećete možda da vas mazimo".

U komentarima na pomenute objave, imenom i prezimenom javljali su se ljudi koji su upućivali podršku nasilju koje je pred Medija centrom demonstrirano tog dana, pozivajući također na zastrašivanje i čak ubistva svih koji zastupaju drugačije stavove o ratnoj prošlosti Srbije tokom devedesetih godina.

U komentarima je pisalo da organizatore projekcije treba staviti "u limeni sanduk i poslati Haradinaju", negirane su činjenice o stradanju albanskog stanovništva na Kosovu tokom 1999. godine, pozivano je da se organizatorima i "onima koji odobravaju takve projekcije" treba "ubaciti bomba kroz prozor", a zbog naslova filma pojavio se i komentar da su Albanke "dobre samo kao mrtve navodne sestre".

Stranica "Srbske časti" na Facebooku u ovom momentu ima gotovo 46.000 pratilaca, a B.S. na istoj mreži prati više od 26.000 ljudi.

Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak ocjenjuje da ubistvo Olivera Ivanovića, te destabilizacija Balkana uopšte, ide u prilog Rusiji.

"Sve što se dogodilo ide u korist aktuelnom režimu u Rusiji. Neću da krećem od toga da je staro pravilo da kada imate naručeno ubistvo obično je ubica onaj ko prvi izjavi saučešće", rekao je Čanak za TV Pink.

On kaže da je sramota što vlasti na Kosovu nisu uključile policiju i službe iz Srbije da pronađu zločince.

"Siguran sam da je prst koji je povukao obarač iz lokalnog kriminalnog miljea, ali je iza svega ruski interes, koliko ja umem da čitam politiku", zaključuje Čanak.

Govoreći o Oliveru Ivanoviću, za koga kaže da ga je lično poznavao, ističe da je Ivanović bio ozbiljan čovjek "sa kojim je bilo zadovoljstvo razgovarati" i dodaje da nisu bili posebno bliski već da je njihova komunikacija bila "poslovna i korektna".

Ističe da je reakcija Ministarstva spoljnih poslova Rusije, nakon Ivanovićevog ubistva, da Moskva insistira na otkrivanju počinilaca, čudna, jer se to dogodilo negde gdje Rusija nema niti ingerencije, niti svoje državne interese.

Smatra da destabilizacija Balkana ide u prilog Rusiji, jer ona na taj način dobija mogućnost da se prikaže kao mirovnjačka strana koja može da sredi i smiri situaciju, a da zauzvrat međunarodna zajednica "zažmuri" na Krim i Donbas i da prihvati uzurpaciju dijelova teritorija susjedne države, iza koje Rusija stoji.

Dodaje i da Rusija na ovim prostorima ima "ozbiljnu investiciju":

"Taj direktni uticaj je vezan za činjenicu da imate humanitarnu organizaciju Srbska čast u Banjoj Luci, što je direktno paravojna jedinica i imate kompletnu priču o špijunskom centru u Nišu, koji se naziva humanitarnim, a koji treba da bude ruska vojna baza i zato im treba diplomatski status da se ne bi kontrolisalo šta ulazi u taj centar i da ne bi bilo nesporazuma tog tipa", objašnjava Čanak.

Od 22. marta ove godine, građani BiH ponovo bi se mogli suočiti s ozbiljnim problemom nemogućnosti izdavanja pasoša. Naime, tada ističe jednogodišnji ugovor s firmom Muhlbauer...

Senad Hasanagić danas je sretan čovjek. Možda i u posljednji trenutak, za svoju djecu uspio je izvaditi putovnice. Zimski godišnji odmor ipak neće propustiti.

"Drago mi je jer planiramo na putovanje, ali to je graška vlasti BiH, što uvijek imamo probleme s pasošima, ponuđačima. To je sramota za državu, to bi trebalo ići normalno da predate, dobijete i da o tome ne pričamo", poručuje Hasanagić.

On će sa obitelji na godišnji, no mnogi građani u BiH kojima datum u putovnici ističe sljedećih dana ili tjedana mogli bi ostati zarobljeni unutar granica BiH.

Nova- stara afera ponovno kuca na vrata. Još jedna - tenderska procedura, još jedna nova neizvjesnost. I dok ističu posljednji dani jednogodišnjeg ugovora s tvrkom Muhlbauer, novi ponuđač još nije izabran. Prvi tender pao, drugi u tijeku. Iako je IDDEEA raspisala tender za izbor ponuđača za nabavku knjižica, pred sami kraj zatvaranja ponuda, uslijedila je i žalba francuske kompanije Gemalta, kao zainteresiranog kandidata, a koja se žalila na tekst tenderske dokumentacije. Iako je odluka Ureda za razmatranje žalbi BiH trebala biti donesena početkom siječnja, zbog složenosti postupka, ovaj rok za odluku produžili su za još mjesec dana.

Rok za donošenje odluke 15. veljače. Ugovor s sadašnjim ponuđačem ističe 22. ožujka.

"Cijela ta procedura se neće moći završiti iako se odbaci žalba, a ako se prihvati - tek onda ćemo biti sigurno da će doći do probijanja rokova i izvjesno je da će građani ostati bez pasoša", smatra Ivana Korajlić, TI.

Novi alarm za građane upaljen. Iz Agencije za identifikacijske dokumente BiH uvjeravaju: nema razloga za paniku:

"Agencija će učiniti sve da građani ne ostanu bez isprava, takav scenariji nije moguć. (A, da li je moguć?) Možda to netko priželjkuje, ali to se ne smije dogoditi. (Možete li Vi kao direktor to obećati?) Ja ću uraditi sve da uradim po zakonu i na vrijeme", ističe Arif Nanić, direktor IDDEEA-e.

Iz TI BiH upozoravaju: ne učimo iz grešaka, ovdje se radi o višemilijunskom ugovoru i u cijelom procesu - svi se bore za svoj dio kolača.

"Očigledno je da je tu borba interesa ponuđača, ali i u institucijama koji navijaju za jednu ili drugu stranu, ali je apsurdno da ukoliko se dođe da produže rok s Muhlbauerom, oni su na dobitku, ali građani će čekati i stvoriti se kaos", ocjenjuje Korajlić.

Prema posljednjem tenderu - u igri za ovaj 4-godišnji posao, za koji zakon predviđa izdvajanje 25 milijuna i 641 tisuća maraka bez PDV-a, su dvije kompanije: njemačka kompanija Veridos i javnosti poznati Muhlbauer, koji već godinama obavlja ovaj posao.

"Ovaj tender je omogućio svim potencijalnim kandidatima da se prijave na tender i sukladno principima o javnim nabavkama nema favoriziranja ponuđača", tvrdi Nanić.

Afera "pasoši" ima puno veću dimenziju. Afera je to koju su obilježili odlasci direktora što zbog navodne bolesti, što zbog drugih razloga. Afera u kojoj je zbog sumnje na višemilijunske zlouporabe i nezakonitosti Tužiteljstvo BiH pokrenulo istragu, a još 2016. uhićen i bivši direktor Siniša Macan. Predmet je to o čijem se ishodu i tijeku danas jako malo zna. Iz Tužiteljstva BiH danas unatoč našem zahtjevu, ni riječi.

Američki list Washington Post upozorio je ove sedmice na ozbiljnost formiranja, kako navode, paravojnih formacija u Bosni i Hercegovini koje dolaze iz Rusije, naglašavajući da su takve informacije potvrdili bh. dužnosnici.

Ovakve aktivnosti list u analizi upoređuje s pojedinim slučajevima u zemljama u kojima Rusija ima svoj interes, ali uz isticanje da se radi o manjim grupama u inače mirnim zemljama.

"Daleko ozbiljniji je slučaj u BiH gdje su ruski obučeni plaćenici navodno osnovali paravojnu grupaciju koja bi trebala biti na usluzi srpskom separatističkom lideru", istaknuto je u članku Washington Posta.

Nadalje su izdvojili izjavu bivšeg bh. ministra energetike koji je kazao za Guardianu da je to dio veće promjene u međunarodnom poretku, dodajući da su Rusi odlučili iskoristiti svoj utjecaj na Balkanu da bi "ponovno pokrenuli sukob u BiH".

Washington Post ocjenjuje da bi bilo moguće odbaciti ove slučajeve kao izolirane i nevažne da nije poznata činjenica koja govori o tome da Rusija ima historiju korištenja paravojnih formacija uz dezinformiranje javnosti, podmićivanje i druge taktike s ciljem destabiliziranja susjednih zemalja.

Kao primjer su naveli okupaciju Krima u Ukrajini kada je Rusija tamo uputila vojnike bez zvanične ruske uniforme, a postoje i stariji primjeri kao što je pojavljivanje naoružanih lokalnih grupa koje su prethodno obučene u Sovjetskom Savezu i bile su dio onoga što je omogućilo sovjetizaciju srednje Evrope još od 1945. godine.

"Ovome bi smo se možda nasmijali da je 2015. godina, ali 2016. godine pokazalo se da je Rusija sposobna provesti čitavu kampanju dezinformacija čak i u Sjedinjenim Američkim Državama", podsjeća Washington Post.

No, kako zaključuju svijet je sada upoznat s ruskim kampanjama dezinformiranja koje su namijenjene za narušavanje demokratije i sijanje nepovjerenja u mnogim zapadnim zemljama.

Posjet predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Bosni i Hercegovini uglavnom je protekao u saniranju problema i napetosti što ih je u odnosima dviju susjednih država velikim dijelom sama izazvala. Upravo njezine izjave o tisućama ISIL-ovaca koji iz BiH prijete Hrvatskoj i regiji izazvale su pravu buru u Sarajevu, a nije dobro primljena ni njezina reakcija na nedavnu hašku presudu za Herceg-Bosnu i samoubojstvo Slobodana Praljka. Nezadovoljstvo u Sarajevu kulminiralo je tijekom njezinog prošlotjednog posjeta turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, kada je zbog razgovora u Ankari o novom izbornom zakonu u BiH od strane jednog dijela bosansko-hercegovačkih političara i medija optužena za miješanje u unutarnje stvari susjedne države. Kolinda Grabar Kitarović sve je to u Sarajevu izričito zanijekala uvjeravajući domaćine kako BiH u Hrvatskoj ima istinskog prijatelja. Hrvatska, rekla je predsjednica, iskreno podržava BiH na putu u EU zauzimajući se za ravnopravnost i konstitutivnost Hrvata u BiH. "Hrvatski narod želi mir i ravnopravnost s Bošnjacima i Srbima, a Hrvati nisu i neće biti nacionalna manjina", poručila je hrvatska predsjednica.

Samo vijenac, bez isprike

Iako je u Bosnu i Hercegovinu stigla dan kasnije nego što je to bilo predviđeno, navodno zbog sigurnosnih razloga, a iz BiH otišla dan ranije, hrvatska je predsjednica ipak nenajavljeno posjetila Ahmiće u srednjoj Bosni, mjesto najvećeg pojedinačnog pokolja u hrvatsko-muslimanskom sukobu u BiH. Bio je to simbolični vrhunac njezinog posjeta BiH, iako je u Ahmićima boravila diskretno, bez pratnje medija. "Na takva mjesta pijeteta volim odlaziti u tišini", objasnila je predsjednica, koja se u Ahmićima poklonila i položila vijenac bošnjačkim žrtvama, bez isprike. Samo u jednom danu, 16. travnja 1993., u Ahmićima je ubijeno 116 bošnjačkih civila, od čega 32 žene i 11 djece. Predsjednica je potom otišla i u Križančevo Selo, u kojem su postrojbe Armije BiH nekoliko mjeseci nakon pokolja u Ahmićima likvidirale 44 hrvatska civila i ratna zarobljenika.

Posjet hrvatske predsjednice BiH izazvao je veliku pozornost bosansko-hercegovačke javnosti, ali je budno praćen i u Hrvatskoj. Jedan od vodećih hrvatskih komentatora Tomislav Klauški u svom komentaru na portalu 24 sata nazvao je odlazak predsjednice u Ahmiće "možda najvažnijim potezom u njezinom dosadašnjem mandatu". U izjavi za DW Klauški objašnjava da je predsjednica Grabar Kitarović otišla u službeni posjet BiH praćena kontroverzama i napetostima u odnosima s vlastima te zemlje. Odnosi su, po njegovim riječima, bili napeti "ne samo zbog miješanja u izborni zakon BiH, već i zbog reakcija na hašku presudu Slobodanu Praljku, a posredno i Franji Tuđmanu, kao i zbog tvrdnje o deset tisuća mudžahedina na granici s Hrvatskom".

Izostala državnička poruka

"Stoga je bilo evidentno da se tijekom cijelog posjeta Sarajevu predsjednica trudila zakopati ratne sjekire, ostaviti dobar dojam, popraviti odnose, poslati poruku da su njezine izjave izvađene iz konteksta i poručiti da je Hrvatska odani saveznik BiH", analizira Klauški, koji u istom kontekstu gleda i na njezin odlazak u Ahmiće, mjesto ratnog zločina hrvatskih snaga nad muslimanskim stanovništvom. "Bio je to možda mali korak za Hrvatsku, s obzirom na to da je Ivo Josipović kao predsjednik već posjetio Ahmiće i ispričao se zbog hrvatskog zločina, ali je bio veliki korak - pa makar polovičan - za Kolindu Grabar Kitarović kao uzdanicu nacionalističke desnice i sljedbenicu politike Franje Tuđmana, osobe posthumno osuđene za podjelu BiH", ocjenjuje ovaj komentator.

Precizira da je njezin korak bio polovičan zbog toga što je Kitarović, po jasenovačkom modelu, u Ahmiće otišla bez medija, gotovo inkognito, izvan službenog protokola i bez ikakvih popratnih izjava. "Kao da je obavila formalnost. Izostala je državnička poruka i javna osuda hrvatskih zločina, koja je naročito bitna ako bi došla od osobe koja je osporila hašku presudu Praljku i Tuđmanu za udruženi zločinački pothvat", smatra Klauški. Naš sugovornik ipak ocjenjuje kako je za predsjednicu - političarku s desne strane političkog spektra - odlazak u Ahmiće "velika stvar". "Ona je otišla u Ahmiće, ali tako da se njezin posjet što manje primijeti. Ona je ipak u kampanji i mora voditi računa o tome kako će reagirati njezino biračko tijelo, u Hrvatskoj i u BiH. Ali svojim odlaskom razoružala je kritičare u BiH i zaokružila svoj posjet pozitivnim pomakom u odnosima sa susjednom državom", zaključuje Klauški.

Smirivanje tenzija

I Snježana Pavić, komentatorica Jutarnjeg lista i odlična poznavateljica prilika u susjednoj BiH, naglašava kako je do posjeta hrvatske predsjednice BiH došlo u posebno osjetljivom trenutku u odnosima dviju država. "U njezinom slučaju, nakon svega što se proteklih mjeseci događalo, bila je potrebna i hrabrost za takav posjet, osobito nakon njezinog posjeta Ankari. Taj se posjet zbog nespretno poslane poruke iz njezinog ureda, u kojoj je stajalo da će hrvatska predsjednica s turskim predsjednikom razgovarati o izbornom zakonu u BiH, pretvorio u diplomatski skandal", ocjenjuje Snježana Pavić.

Naša sugovornica napominje da hrvatska predsjednica nema velike izvršne ovlasti, ali zato ima "potencijalno veliki simbolički utjecaj". Upravo zato smatra da je važno da predsjednica, koristeći svoj simbolički značaj, obilazi mjesta stradanja, poput Ahmića i Križančeva Sela, pridonoseći smirivanju tenzija između država i naroda.

Odlazak predsjednice države u Ahmiće, po njezinom mišljenju, jako je važan, kako za Hrvatsku, tako i za BiH, ali i za "odnose Hrvata i Bošnjaka u BiH". Važno je, kako kaže, da se u ovom slučaju Hrvatska "pokaže kao zrela nacija koja je u stanju priznati da je u njezino ime počinjen zločin i da joj je zbog toga žao i da to osuđuje". "Samo s te točke moguće je graditi normalne odnose i normalan život sa susjedima. Tek tada moguće je zahtijevati da se osude zločini koje je počinila druga strana i tek tada je moguća borba za prava pripadnika vlastitog naroda u drugoj državi. Jer što god mislili o politici tamošnjeg HDZ-a, činjenica je da Hrvata u BiH ima najmanje, kao što je i činjenica da se njihova politička prava grubo krše", upozorava novinarka Snježana Pavić.

Jerka Ivankovića Lijanovića, bivšeg federalnog ministra poljoprivrede, Kantonalni sud u Tuzli osudio je na zatvorsku i novčanu kaznu zbog nezakonite dodjele poticaja. Pravosuđe još nije istražilo sve prijave o nezakonitostima pri dodjeli poticaja i kupovini glasova budžetskim novcem.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Kantonalni sud u Tuzli nepravosnažno je osudio bivšeg federalnog ministra poljoprivrede Jerka Ivankovića Lijanovića na devet godina zatvora, uz obavezu da vrati nezakonito stečenih oko 650.000 maraka. Prema presudi, on je organizovao kriminalnu grupu koja je od poljoprivrednika tražila pola novca od svakog isplaćenog poticaja. Uz Lijanovića, osuđen je i njegov stranački kolega iz Narodne stranke Radom za boljitak (NSRZB) i bivši savjetnik Stipe Šakić na godinu dana zatvora i novčanu kaznu od 18.000 KM.

Kantonalno tužilaštvo u Tuzli je krajem 2015. godine podiglo optužnicu protiv Lijanovića, Šakića i još dvojice članova NSRZB-a za organizovani kriminal i zloupotrebu položaja, dok je treći ranije priznao krivnju. Lijanović je kao ministar odlučivao o tome kome će se isplatiti poticaji, a ostali su na terenu od poljoprivrednika uzimali polovinu tog novca. Deset posto su zadržavali za sebe, a ostatak davali ministru.

Poljoprivrednici koji su to odbili ili su prestali davati novac, kasnije nisu ni dobijali poticaj. Jedan od njih je i svjedok Tužilaštva Fahrudin Delibajrić. On je otac suvlasnice kalesijske firme „Kornišon Bosnia“. Njega i drugog suvlasnika – Ahmeta Hublića – kontaktirale su Lijanovićeve kolege kada su tražili novac.

Delibajrić kaže da je iznos koji Lijanović mora vratiti nakon presude sitnica u poređenju sa milionima koje je njegova grupa godinama iznuđivala od poljoprivrednika.

„Svi su morali dat’. Jer ko ne da – neće ni dobit’“, rekao je Delibajrić novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN).

Tri člana ove grupe su priznali da su uzimali novac od poljoprivrednika i dijelili ga sa Lijanovićem. Mersed Šerifović, dopredsjednik NSRZB-a i predsjednik Kantonalnog odbora stranke u Tuzli, dobio je dvije i po godine zatvora i novčanu kaznu od 18.000, a oduzeto mu je 50.000 KM nezakonite dobiti. Istu zatvorsku i novčanu kaznu je dobio i Lijanovićev savjetnik u Federalnom ministarstvu poljoprivrede Suad Čamdžić, a oduzeto mu je 70.000 KM. Tadašnji ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Tuzlanskog kantona (TK) Edin Ajanović je osuđen na godinu zatvora.

Lijanović negira da je počinio bilo kakvo krivično djelo. Za optužujuće izvještaje pet institucija, svjedočenja više od 400 svjedoka te dva sudska procesa na državnom i na tuzlanskom sudu kaže da su djelo političke konkurencije, prvenstveno Hrvatske demokratske zajednice (HDZ BiH).

„I oni su sigurno jedni koji su vodili taj proces, ali sigurno to nisu mogli sami…”

Pola-pola

Kalesijska firma „Kornišon Bosnia“ otkupljuje od poljoprivrednika krastavce koje u svojim postrojenjima obrađuje i izvozi u zemlje Evropske unije.

Ovoj firmi su isplaćeni poticaji za izvoz u dva navrata u iznosu od skoro 380.000 maraka. Međutim, pola od ovog iznosa Delibajrić i Hublić su morali dati Lijanovićevom kolegi Šerifoviću.

Delibajrić je prepričao kako se to desilo.

Prvi put su poticaj dobili 2011. godine. Šerifović je prvo nazvao njegovog partnera Hublića i tražio da se sastanu u restoranu u tržnom centru „Dramar“ u Tuzli. Na sastanku im je Čamdžić rekao da zna koliki iznos poticaja im je odobren i dodao: „…od toga pola je naše.“

Delibajrić kaže da su on i Hublić negodovali, na šta je Čamdžić pokazao iznos od 108.429,50 KM na telefonu. To je bila polovina iznosa koji im je odobren za poticaje. Rekao im je: „…evo, tu sam poruku dobio od šefa i toliko trebate dati.“

“Tačno pola, u fening”, kaže Delibajrić.

On i Hublić su pristali na ucjenu.

“Mi smo iz tog prvog poticaja kad je bio, dividendu digli lično iz tog ‘Kornišona’ i dali. Svoje pare dali. 108.000 KM. I sad nema više dividende“, prepričao je Delibajrić novinarima CIN-a.

Hublić je Tužilaštvu opisao kako se odvijala primopredaja novca. On je, po Šerifovićevom pozivu, dolazio pred „Dramar“ i na sjedište njegovog automobila ostavljao koverte sa novcem od 10.000 do 15.000 maraka. Na ovaj način su isplatili cijeli traženi iznos u narednih devet mjeseci.

Slično su uradili i godinu poslije kada su dobili drugi poticaj.

Nakon trećeg odobrenog poticaja od 350.865 maraka u 2014. godini, Šerifović ih je ponovo nazvao kako bi mu dali pola novca. Međutim, njih dvojica ovaj put nisu pristali.

„Ja nisam htio to više da radim. Ja sam dva puta njemu dao. I kad je ponovo tražio, ja rek’o više ne dam. On kaže – nećeš ni dobit. (…) I ja kažem – nema problema“, kaže Delibajrić za CIN.

Odobreni poticaj nakon toga nije isplaćen firmi „Kornišon Bosnia“.

Delibajrić je nakon toga sve ovo prijavio. „I zakažu mi u Tužilaštvu termin i šest sati tamo budem i cijeli sistem otkrijem.“

Presudom tuzlanskog suda je utvrđeno da je Lijanovićeva grupa na ovaj način uzimala novac od poljoprivrednika iz TK, Visokog, Kiseljaka i Mostara.

Milioni podijeljeni bez ispunjenih uvjeta

U augustu 2012. godine Vlada FBiH je zadužila nekadašnjeg savjetnika premijera Ivicu Mladinu da predvodi Radnu grupu koja treba istražiti optužbe poljoprivrednika o zloupotrebi novca. Uz Mladinu su imenovani i Lijanovićev savjetnik Stipe Šakić, predstavnik Federalnog ministarstva finansija Marko Musić, te predstavnici Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo pri Parlamentu FBiH Enver Mehmedović i Hajrudin Bećirović.

Mladina je tokom istrage objasnio tužiocima da je Radna grupa tražila od Federalnog ministarstva poljoprivrede dokumentaciju o isplaćenim poticajima. Međutim, Lijanović i Šakić su odugovlačili s odgovorom skoro dva mjeseca. Zbog toga je Mladina počeo sam obilaziti poljoprivrednike za koje je čuo da su dobili poticaj. Ispričao je da su mu tada nepoznati ljudi počeli nuditi mito i prijetili smrću pokušavajući ga spriječiti da objavi službeni izvještaj.

Kada je Radna grupa dobila na uvid dokumentaciju iz Ministarstva, završila je izvještaj i predala ga Vladi FBiH.

Mladina je izjavio da je tadašnji premijer Nermin Nikšić vidio izvještaj, ali ga nije stavio na dnevni red Vlade. Zatražio je od Mladine da zadrži dokument kod sebe. Nikšić je u decembru 2015. godine tužiocima rekao da izvještaj nije predložio Vladi jer je znao da „oko njega neće biti saglasnosti“. Tužiocima je objasnio da se Vlada tada podijelila na dva približno jednaka bloka, pa je ocijenio da treba sačekati bolje političke uvjete.

Radna grupa je kontrolisala isplate za 61 pojedinca i firmu koji su dobili poticaje za kapitalna ulaganja i zaključila da je tekst javnog poziva za poticaj nejasan i neusklađen sa važećim propisima. Naime, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva je 2012. godine pozvalo sve poljoprivrednike koji su ulagali u svoja gazdinstva između 1. juna 2010. i kraja 2011. godine da traže od Ministarstva isplatu četvrtine uloženog novca. Radna grupa je uskoro utvrdila da su poticaje dobili oni koji nisu vlasnici objekata te vlasnici koji su u svoje objekte ulagali mnogo prije perioda iz javnog poziva.

Pri tome su bili oslobođeni zakonske obaveze da ulaganja dokazuju računima, već im je dovoljna procjena sudskog vještaka o vrijednosti ulaganja u objekte.

Radna grupa nije mogla utvrditi na osnovu kojih propisa je ministar Lijanović dozvolio da procjena sudskog vještaka bude dokaz visine ulaganja. Uz to, službenici Ministarstva su isplaćivali poticaje iako nisu utvrdili stanje na terenu, a od nekih klijenata su tražili da dopune dokumentaciju nakon zatvaranja javnog poziva.

Mladina je tužiteljima ispričao kako je uvjete ispunjavalo tek oko deset posto kontrolisanih dobitnika poticaja.

Poticaj za kapitalna ulaganja dobila je i „Farma Spreča“ – 354.822 KM za nabavku junica, koje je kupila od firme „Milkos“. Ove dvije firme imaju zajedničkog vlasnika – „Teloptic“, koji je, također, dobio poticaj. „Telopticu“ je odobren poticaj od 775.299 KM za nabavku opreme i rekonstrukciju „Farme Spreča“. Budući da su ove firme povezane, federalni revizori su u izvještaju naveli da isplata poticaja za nabavku junica „Spreči“ nije bila opravdana.

Direktor „Milkosa“ Adin Fakić je za CIN rekao da ne može detaljno komentarisati primjedbe revizora, jer se odnose na davni period. Kaže da su „Farmu Spreča“ kontrolisale nadležne službe, koje nisu tražile da vrate poticaje.

“Ono što mogu reći je da smo je kupili devastiranu i napuštenu. Uložili smo 20 miliona maraka, zapošljavamo 80 radnika, 800 hektara obrađujemo i poticaje ostvarujemo u skladu sa zakonom i programom.”

Radna grupa Vlade FBiH je izvještaj o uočenim nezakonitostima prilikom dodjele poticaja za kapitalne investicije završila u martu 2013. S obzirom na to da ga nije mogao predstaviti Vladi, Mladina ga je sedam mjeseci kasnije predstavio Parlamentu FBiH, na tematskoj sjednici posvećenoj poljoprivredi. Parlament je naložio Vladi FBiH da u roku od 30 dana razmotri izvještaj i obavijesti istražne i inspekcijske organe.

Međutim, Vlada FBiH je to uradila tek u augustu 2015, kada je, između ostalog, naložila i Ministarstvu poljoprivrede da obradi preostalih 420 zahtjeva za dodjelu kapitalnih poticaja koji su ostali neotvoreni.

Ministar Šemsudin Dedić je u aprilu 2017. godine na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH posvećenoj poljoprivredi iznio podatke da je Vlada poništila 68 rješenja o dodjeli poticaja, od kojih se dio odnosi na kapitalne investicije. Sudovi su donijeli 54 osuđujuće presude protiv poljoprivrednika. Oko 200.000 KM nezakonito isplaćenih poticaja je vraćeno u budžet.

Kupovina glasova i poticanje vlastitih firmi

Lijanović je kao ministar koristio budžet i za kupovinu glasova na općim izborima, o čemu je CIN ranije pisao. Inspektori Federalne uprave policije (FUP) su opisali kako je Lijanović organizovao grupu sa 56 osoba i novcem od poticaja nagrađivao birače koji su glasali za njegovu stranku, što joj je pomoglo da 2010. godine uđe u vlast. Lijanovićevi aktivisti su lobirali građane slabog imovnog stanja. Obećavali su im po 100 KM za glas koji će dati kandidatima NSRZB-a. U vrijeme kada je Lijanović postao ministar, oni još nisu dobili obećani novac. Aktivisti stranke su ih na terenu upućivali da pošalju zahtjeve za jednokratne poticaje u Ministarstvo ili su ih sami ispunjavali u njihovo ime.

Lijanović je po dolasku na ministarsku poziciju promijenio Program za podršku poljoprivredi i tako omogućio isplatu jednokratnih poticaja, bez posebne kontrole. Time je skoro tri miliona maraka dodijelio ljudima koji su glasali ili prikupljali glasove za NSRZB. Prema uputama koje je dobila, Stajka Aukst iz Zavidovića poslala je zahtjev za poticaj. Glasala je za NSRZB i dobila poticaj za voćnjak, iako živi u stambenoj zgradi i ne bavi se uzgojem voća. Na stotine osoba je policiji dalo slične iskaze. FUP je podnio krivičnu prijavu protiv ministra Lijanovića i njegovih saradnika. Svjedočilo je najmanje 400 osoba, a predočeni su i materijalni dokazi, poput rješenja o isplatama i upute o glasanju. Prijava je proslijeđena Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu, ali navodi iz nje nikad nisu provjereni, jer još nije utvrđeno koji sud je za to nadležan.

Lijanović je poticaje dodjeljivao i firmama povezanim sa njegovom porodicom. Za tri godine je iz budžeta Ministarstva za poticaj izvoza isplaćeno 2,7 miliona KM firmama „ZD.I. Produkt“ i „Alpen – Mit“. U Upravi za indirektno oporezivanje (UIO) BiH sumnjiče članove porodice Lijanović da su osnivali ove firme kako bi izbjegavali plaćanje PDV-a. Osim toga, ove firme su im služile da nastave poslovati sa mesom, nakon što bi prethodne kompanije stvorile poreska dugovanja zbog kojih im je blokiran rad. Sve firme radile su u pogonima Mesne industrije Lijanovići, zapošljavale iste radnike i koristile istu opremu i robu.

Američki stručnjak Džon Šindler u svojoj analizi za "Obzerver" izražava bojazan da ubica Olivera Ivanovića nikada neće biti otkriven.

Ubistvo Olivera Ivanovića, odrađeno je po klasičnom šablonu po kojem se u jugoistočnoj Evopi "rješavaju" politički protivnici, već sada je uzrokovalo probleme u normalizaciji odnosa Beograda i Prištine, te je neizvjesno kada će i pod kojim uslovima, dijalog biti nastavljen, piše

Atentat na Ivanovića dogodio u danu kada je u Briselu trebalo da počne tehnički dijalog Beograda i Prištine, poslije skoro više od godinu dana, ali do njega nije došlo kada je srpska delegacija čula šta se desilo u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice.

Još od rata 1999. godine na Kosovu, piše "Obzerver", vlasti u Beogradu ne mogu da se pomire sa činjenicom da je u tadašnjem ratu Srbija "izgubila svoju južnu pokrajinu".

Izgubljeni rat nakon NATO bombardovanja doveo je do pada Slobodana Miloševića. Njegovim padom i uspostavljanjem novog političkog poretka činilo se da je Srbija sve bliža Evropskoj uniji, pa da će tako uskoro biti riješen i vjekovni problem Srba i Albanaca. Činilo se da će tako biti, sve do ubistva Ivanovića, zbog kojeg se, kako izgleda, ovaj problem vraća nekoliko koraka unazad.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, ovaj čin okarakterisao je kao "akt terorizma", te odmah sazvao sjednicu Savjeta za nacionalnu bezbjednost koja će se baviti atentatom. I delegacija iz Brisela, čim je čula za atentat, poručila je da dijaloga neće biti i vratila se u Beograd.

"Ko je zapravo Oliver Ivanović? Svakako - čovjek sa veoma mnogo neprijatelja. Nije bio omiljen ni među Albancima, a ni među Srbima", piše Obzerver.

Albanci su ga mrzeli zbog navodne umiješanosti u ratne zločine 1999. godine, zbog kojih je bio i osuđen, ali je na to uložena žalba. U vrijeme kada je ubijen, Ivanović je čekao novo suđenje.

Nije bio popularan ni kod srpskih nacionalista, jer je bio spreman da pregovara sa kosovskim političarima, a u vezi sa konačnim statusom Kosova. Ivanović je na kraju prihvatio kosovsku realnost, a povrh svega, da je Kosovo davno "otišlo na svoju stranu" i to u nepovratnom pravcu, iako toga mnogi u Beogradu nisu bili svjesni.

Tokom godina, Ivanović je dobijao više prijetnji od Srba, nego od Albanaca, konstatuje autor "Obzervera".

U tekstu se konstatuje da su se u posljednje skoro dvije decenije u Srbiji desila mnoga ubistva političara, novinara, kriminalaca koja do danas nisu riješena, te postoji bojazan i da ubica Olivera Ivanovića nikada neće biti otkriven.

Problem je, piše Obzerver, što nakon raspada Jugoslavije 1991, komunistički bezbjednosni aparat nikada nije rasformiran. Tačnije, nikada nije došlo do lustracije.

Poslije raspada Jugoslavije, formirana je tajna policija, a pojedini njeni članovi su bili iz kriminalnog miljea, te su oni korišćeni za obavljanje prljavih poslova u inostranstvu. Međutim, ove strukture nastavile su dalje da metastaziraju, pa su bili uključeni u špijuniranja, kidnapovanja kriminalaca, ali i političara.

Ubistvo Zorana Djinđića dovelo je do serije hapšenja kriminalaca, ali nije se ušlo u rješavanje koruptivnog sistema. Petnaest godina kasnije, ništa se nije promijenilo, tajni agenti i dalje se nalaze u vrhovima političkih partija i velikih kompanija. Nije teško pomisliti da su neki od njih bili umiješani u ubistvo Ivanovića.

"Kako god, jugoistočna Evropa danas je opasnije mjesto nego što je to bila 2003. godine. Ruski uticaj u ovom dijelu Evrope je nevjerovatno porastao pogotovo u Srbiji i BiH, dok podrška Rusije Srbima na sjeveru Kosova nije nikakva tajna", smatra "Obzerver".

Ruski predsjednik Vladimir Putin obnovio je istorijske veze sa "pravoslavnom braćom" Srbima i svako ko je upoznat sa tim koliko je puta ovaj uticaj bio maligan, pogotovo kada su u pitanju atentati, Balkan, ali i cijela Evropa treba da se brinu da je baš Kremlj povezan sa Ivanovićevim ubistvom, piše u tekstu.

Za sada, region čeka da sazna ko je i zašto ubio Olivera Ivanovića. Ovo je Balkan, pa niko ne očekuje da ubica i nalogodavci uskoro biti otkriveni, kao ni da će zvaničnici biti potpuno iskreni kada je u pitanju njegovo ubistvo.

"Sigurno je to da će se u narednim danima pojaviti razne teorije zavjere zašto je do atentata i došlo. Najgore je to što je nada da će uskoro doći do normalizacije odnosa Beograda i Prištine umrla zajedno sa Ivanovićem - i to u šablonu kakav je karakterističan za ovaj dio Evrope. Kako će Moskva odreagovati na ovaj zločin može da odredi sudbinu ovog problematičnog regiona, ali i šire", zaključuje analitičar "Obzervera".

"Kakav je to patriota, veliki Srbin, biti danas u Beogradu i ne otići na sahranu patrioti kakav je bio Oliver Ivanović", kazala je večeras u emisiji ''Puls'' BN televizije ekonomski stručnjak Svetlana Cenić.

Cenićka se ovim riječima osvrnula na današnju posjetu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Beogradu koji nije prisustvovao sahrani Oliveru Ivanoviću.

"Kakav je to patriota, veliki Srbin, biti danas u Beogradu i ne otići na sahranu Oliveru Ivanoviću", kazala je Cenićka, dodajući da je baš interesuje kome je palo napamet da se u vrijeme sahrane drže neki sastanci.

"Baš me interesuje kakav je patriota i veliki Srbin da bude u Beogradu i da ne ode na sahranu. Kome je palo napamet da se sastanu u vrijeme sahrane..", kazala je Cenićka.

Ona je konstatovala: "Da li se Dodik možda nije pojavio na sahrani zato što nije išao Aleksandar Vučić" i upitala: "Je li to naličje patriotizma!?

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH