glavni urednik

glavni urednik

U intervjuu za "Blic" Čedomir Jovanović, predsjednik LDP-a u Srbiji komentirao je predsjednika Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Na pitanje da li je Dodik posljednji veliki srpski državnik Jovanović je naglasio da je Dodik velik koliko i američki tenk na kojem je došao na vlast, prenosi Blic.

- On je velik onoliko koliko je bio veliki američki tenk na kojem je došao u Banja Luci na vlast 1996. ili 1997. Njegova veličina se mjeri količinom gluposti koju je ostavio. Često putujem kroz pustu i nesretnu Republiku Srpsku. Kakav je to div i junak. Ne da mira srpskim kostima po Jasenovcu, mene zajedno s Kusturicom proglašava izrodom da bi njih dvojica jadni s ustašama pravili koaliciju, silujući Srbe po Drvaru i Grahovu da svi glasaju za HDZ i Čovića koji je uspio da otjera Aleksu Šantića iz Mostara i bulevar nazove imenom Mileta Budaka. Kakva fantastična koalicija! Ofucane Srbende kojima smeta što im je koalicioni partner ostao pred vratima Predsjedništva, jer sam ja stao uz Komšića koji je uspio tu grotesknu trojku da prestigne - zaključio je Jovanović.

Predsjednik Sabora IZ u BiH u mandatu 2014.-2018. je Hasan Čengić, (bivši) imam, pomoćnik komandanta Vrhovnog štaba Armije BiH tokom rata, bivši pomoćnik ministra u Vladi i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH te delegat u Domu naroda državne Parlamentarne skupštine BiH ispred Stranke demokratske akcije čiji je jedan od osnivača.

Čengić se uz Aliju Izetbegovića i grupu muslimanskih intelektualaca 1983. godine našao na optuženičkoj klupi u Sarajevskom procesu zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani i osuđen na 10 godina zatvora. Smatra se bliskim i s Alijinim sinom Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA i donedavnim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH.

Čengićevo ime se od 2003. godine nalazi na "crnoj listi" američkog Ureda za kontrolu stranih sredstava (OFAC) koji funkcionira pri Ministarstvu finansija SAD-a. Na to listi su i odreda optuženi i/ili osuđeni ratni zločinci poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, navodni pomagači u njihovom skrivanju ili članovi obitelji poput Sonje i Aleksandra Karadžića, bivši šef nekadašnje bošnjačke obavještajne službe (AID) i nekada visoki dužnosnik SDA Bakir Alispahić, trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, visoki dužnosnik SNSD-a Nikola Špirić ili Nusret Imamović i Bajro Ikanović koji su osumnjičeni da su vrbovali za tzv. Islamsku državu i Nusra Frontu koje je UN proglasio terorističkim organizacijama. Osobama s ove liste je, između ostalog, "zamrznuta" sva imovina u SAD-u, zabranjen im je ulazak u tu zemlju, a američkim kompanijama i fizičkim osobama je zabranjeno poslovati s njima.

Afere s kojima se povezivao Čengić bile su trgovina oružjem i kontroliranje humanitarne organizacije TWRA za pomoć muslimanima u BiH tokom rata, kao i poznata izgradnja aerodroma u Visokom koji nikad nije urađen. Organizacija TWRA je također na američkoj "crnoj listi" zbog sumnje da financira terorizam.

Čengićev zamjenik u aktualnom mandatu je Ramiz Jelovac. I on je jedno vrijeme bio u vrhu SDA, a bio je i zastupnik i predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona ispred ove stranke. Dolaskom novog rukovodstva te stranke na čelu s Bakirom Izetbegovićem praktično je eliminiran iz te stranke. Jelovac, član mostarskog mešihata, nekoliko puta je dolazio u sukob s predsjednikom Sabora IZ Hasanom Čengićem, pa je u maju 2017. godine čak podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Sabora. Tad je Sabor na inicijativu dijela sabornika predložio nekoliko akata koji reguliraju rad određenih organizacionih jedinica koje djeluju pri Rijasetu IZBiH, poput muftijstava ili Vakufske direkcije, a kojima se smanjuju ovlasti Rijaseta IZBiH i reisu-l-uleme.

Zbog neslaganja oko dnevnog reda u proteklih nekoliko godina su sjednice Sabora prekidane i prije nego što su počele, a neki od sabornika su, prema izvještajima medija, tražili da se na dnevni red stavi smjena predsjednika Sabora Hasana Čengića. Tražila se i analiza rada Ustavne komisije koja razmatra prijedloge koji se dostave pred Sabor, a kojoj je na čelu također nekada visoki dužnosnik SDA i bivši kantonalni ministar Jusuf Zahiragić.

Drugi potpredsjednik Sabora IZ u BiH je Edin Atlagić koji je predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Član stranke, član Sabora IZ u BiH

Što se tiče članova Sabora IZ u BiH u posljednjem mandatu 2014. – 2018. koji dolaze iz reda "civila", brojni su članovi stranaka pa i izabrani ili imenovani predstavnici u vlasti u BiH. Bekir Isaković je u vrijeme izbora za člana Sabora IZ u BiH bio u rukovodstvu Asocijacije mladih SDA, Suljo Kmetaš je bio vijećnik SDA u općini Prozor-Rama, a u Saboru je i SDA-ov načelnik Tešnja Suad Huskić i Damir Šišić koji je u vrijeme izbora bio vijećnik SDA Doboj-Istok.

U Saboru je do sada bio i SDA-ovac Ahmed Ćerim, inače ljekar kojeg je Općinski sud u Zenici u januaru 2018. godine zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja dok je bio direktor Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK osudio na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Član Sabora u mandatu 2014. – 2018. je i Safet Softić, potpredsjednik SDA i delegat u Klubu Bošnjaka u državnom Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Softić je bio imam do 1995, kad se uključio u politiku i imenovan za ministra u Vladi Tuzlanskog kantona, a da nije zaboravio svoj "zanat" pokazao je u decembru 2012. kad je tokom službenog državnog posjeta Iranu proučio ezan (islamski poziv na molitvu) u džamiji Imama u Isfahanu.

Izabran je i vijećnik SDA u Travniku Kadir Selman, bivši SDA-ov načelnik Jajca Nisvet Hrnjić, odbornik SDA u Skupštini općine Bosanska Dubica Omer Veladžić.

U Saboru IZ u BiH od 2014. godine sjedi i Šemsudin Dedić, bivši premijer Unsko-sanskog kantona i bivši zastupnik SDA u mandatu 2010.-2014. koji je trenutno ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Federacije BiH. S njim je iz istog bihaćkog okruga izabran i Agan Bunić bivši SDA-ov načelnik općine Bužim te član Kantonalnog odbora Asaf Šehić.

Sabornik je i predsjednik Općinskog odbora SDA Kakanj Sejad Zaimović.

Jedan od sabornika je i profesor na Univerzitetu u Sarajevu Tarik Zaimović koji je vodio fondaciju "Popis 2013" poznatoj po kampanji "Bitno je biti Bošnjak" s ciljem da se što više ljudi popiše kao Bošnjaci i da ne bi "pogriješili" pa se popisali kao Muslimani ili nekako drugačije. U članstvo je prije četiri godine bio izabran i bivši direktor Televizije Tuzlanskog kantona Edib Kravić.

Što se tiče žena u Saboru IZ u BiH, sabornica je u mandatu 2014. – 2018. bila Senija Bubić, koja je bila predsjednica Asocijacije žena SDA, članica Predsjedništva i kadrovske komisije te stranke koja je obavljala još nekoliko funkcija unutar stranke. Nju je Vlada Federacije BiH, po dogovoru vladajućih stranaka HDZ-a BiH, SDA i SBB-a, početkom 2017. godine imenovala i u Upravu Razvojne banku Federacije BiH, koja je u vlasništvu Vlade i koja po kamatama nižim od tržišnih financira projekte u BiH.

U Sabor je 2014. izabrana i liječnica Amila Alikadić-Husović, nekada zastupnica SDA u Parlamentu Federacije, ali i Stranke za BiH koju je osnovao Haris Silajdžić nakon raskida sa SDA. Alikadić-Husović je trenutno šefica Klinike za očne bolesti na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Ona je s te klinike otišla "zbog neslaganja" s bivšim direktorom Farisom Gavrankapetanovićem kojeg je imenovala vlada na čelu sa Socijaldemokratskom partijom (SDP) BiH, a vratila se 2018. godine. U jednom intervjuu je izjavila da se "odlučila na povratak zbog prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a"… čija su joj "čast, sposobnost i energija motiv da radi u KCUS-u. Sebija Izetbegović je inače supruga predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koja je na proteklim izborima kao kandidatkinja te stranke izabrana u Zastupnički dom Parlamenta FBiH.

Zbog svega navedenog, često se Islamsku zajednicu u BiH iz bošnjačkih stranaka optužuje da preko svojih imama utječe i na rezultate izbora, barem među muslimanima Bošnjacima u BiH, ali i da politika utječe na rad same Islamske zajednice u BiH.

Optužbe dolaze i iz hrvatskih i srpskih stranaka. Nakon proteklih izbora je i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović za izborni poraz i pobjedu šefa Demokratske fronte Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH otvoreno optužio upravo Islamsku zajednicu u BiH (i Tursku), što zbog činjenice da je Komšić većinu od 225.500 glasova dobio u područjima gdje žive Bošnjaci, što zbog toga što je Čović, kao član Predsjedništva BiH od 2014. do 2018. godine, blokirao potpisivanje ugovora između IZ u BiH i države BiH kojom bi se regulirala i navodno dala široka prava kako IZ u BiH tako i muslimanskim vjernicima.

Velike ovlasti Sabora IZ u BiH

S druge strane, i politiku se, zbog samog sastava Sabora, često optužuje da pokušava utjecati na rad Islamske zajednice u BiH. Ovlasti samog Sabora su prilično velike, a samo rukovodstvo IZ u BiH dužno je Saboru podnositi izvještaj za svoj rad.

A nakon izbora novog saziva predstavničke i zakonodavne vlasti IZ u BiH, čiji se izbor slučajno poklapa i s godinama u kojima se održavaju opći izbori u BiH za državnu, entitetsku i kantonalnu vlast, krajem sljedeće godine slijedi izbor reisu-l-uleme, odnosno vrhovnog muftije.

Očekuje i izbor novih muftija, odnosno čelnika muftijstava, nižih, većih administrativnih područja unutar IZ u BiH (sličnih biskupijama u Katoličkoj ili episkopije u pravoslavnim crkvama).

Njih je ukupno devet: banjalučko, bihaćko, goraždansko, mostarsko, sarajevsko, travničko, tuzlansko te zeničko kao i vojno muftijstvo koje se (kao i Pravoslavno i Katoličko dušobrižništvo) brine za duhovne potrebe vojnika Oružanih snaga BiH. Osim toga, IZ u BiH ima i tri mešihata, vjersko-administrativna upravna organa i to u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji koji također imaju svoje Sabore.

Upravo muftije skoro po pravilu budu i kandidati za reisu-l-ulemu, inače funkciju koja je specifična samo za muslimane na Balkanu, a koja je uspostavljena nakon povlačenja snaga Osmanlijskog carstva i dolaska prvo Austrougarske vlasti, a potom formiranja Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije te kasnije SFR Jugoslavije i koja će, po Ustavu IZ u BiH, trajati "sve do uspostave Hilafeta", odnosno jednog i jedinstvenog halifa koji bi bio lider svih muslimana u svijetu kao vjerskog, ali i političkog autoriteta. Inače, posljednji, Osmanlijski hilafet je ukinut 1924. godine, godinu dana nakon što je Kemal Ataturka osnovao Republiku Tursku kao sekularnu državu, a posljednji halif je bio Abdul-Medžid II. Prvi reisu-l-ulema IZ u BiH bio je Mustafa Hilmi Hadžiomerović kojeg je imenovala austrougarska uprava, prvi "jugoslavenski" reis bio je Ibrahim Maglajlić (imenovan 1930.), dok je Mustafa Cerić obavljao tu funkciju od 1993. do 2012.

Specifičnost bh. muslimana u svijetu

Sama IZ u BiH djelovala je u početku na osnovu statuta donesenog 1909. godine, a potom na osnovu svog ustava, od kojih je prvi donesen 1930. godine, a kasnije je mijenjan i dopunjavan. Suština se nije mijenjala još od Austrougarskog doba u kojem je ova zajednica i osnovana na osnovu dogovora lokalnih muslimanskih uglednika, austrijske te turske vlasti koja je to blagoslovila.

U Sabor IZ BiH, prema Ustavu, može biti izabran "svaki njen pripadnik koji prihvati članstvo u Islamskoj zajednici i izvršava propisane obaveze".

Sam Sabor IZ u BiH potvrđuje imenovanja i razrješuje dužnosti muftije čiji mandat inače traje pet godina s mogućnošću jednog reizbora. Muftije opet predlažu imenovanje, razrješenje i premještaj glavnih imama u nižim administrativnim jedinicama, odnosno džematima (sličnim župama u Katoličkoj, odnosno parohijama u pravoslavnim crkvama).

Što se tiče Rijaseta IZ u BiH njega sačinjavaju direktori uprava, zamjenik reisu-l-uleme i reisu-l-ulema. Direktore uprava također imenuje Sabor IZ u BiH na prijedlog reisu-l-uleme.

Reisu-l-ulemu biraju sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami, predsjednici izvršnih odbora medžlisa. Izborno tijelo ukupno čini oko 300 članova.

Tokom izbora za reisu-l-ulemu, odnosno vrhovnog muftiju, Sabor mora predložiti najmanje dva kandidata koji moraju biti stariji od 40 godina, biti najmanje 15 godina na dužnostima u IZ u BiH, imati visoko islamsko obrazovanje i biti "ugledni alim", odnosno imati "opći ugled i povjerenje članova IZ u BiH". Njegov mandat je sedam godina s mogućnošću jednog reizbora.

Reisu-l-ulema u roku tri mjeseca nakon izbora predlaže svog zamjenika kojeg u tom periodu imenuje Sabor. Uvjeti za zamjenika su isti kao i za vrhovnog muftiju.

Iako do izbora novog reisu-l-uleme ima još godina dana, već se u krugovima bliskim vrhu IZ-a u BiH spominje da će aktualni reis Husein ef. Kavazović ponovno biti kandidat, a kao protukandidati se spominju profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić koji je 2005. godine bio protukandidat Mustafi Ceriću, a izgubio je u 60-ak glasova, od ukupno 300 članova Izbornog tijela prisutnih na sastanku. Kavazović, Cerić i Karić su u odabiru Kraljevskog islamskog centra za strateška istraživanja iz Jordana ove godine uvršteni među 500 najutjecajnijih muslimana u svijetu, a prvi na listi je turski predsjednik Redžep Tajib Erdoan. Kao kandidat se ponovno spominje i slovenski muftija Nedžad Grabus koji je 2012. godine odbio kandidaturu.

Srbijanska politika iz dana u dan pokazuje kako se veličanje i glorifikacija ratnih zločina i ratnih zločinaca i bukvalno isplate. Najnoviji primjer je Ljiljana Bulatović Medić, autorka mnoštva sramnih knjiga o Ratku Mladiću. Ona je ovogodišnji laureat nagrade “Zlatno pero”, koju Društvo novinara Vojvodine dodeljuje za značajan doprinos razvoju novinarstva.

Kako je moguće da jedno takvo novinarsko udruženje dodijeli nagradu negatorki ratnih zločina, falsifikatorici povijesnih činjenica, nadriznalcu i privatno gotovo patološki zaljubljenoj osobi u ratnog zločinca Ratka Mladića? Ne, ne treba vam mašta, niti neki bolesni opsenarski um pa da dobijete odgovor na to pitanje.

Jer…

Jer, postoji zvanično pojašnjenje i objašnjenje istog tog Društva novinara Vojvodine. Kada pokrajinska sekretarka za kulturu i informisanje Dragana Milošević kaže “visok profesionalni kredibilitet Društva novinara Vojvodine kao predlagača i novinarski angažman i kreativnost laureata podudarili su se u dodeli ovogodišnjeg ‘Zlatnog pera'”, ona ne laže. Osim, naravno, fakta da je taj standard smeće, ostaje činjenica da se razmišljanja i promišljanja o novinarstvu i istini jedne države podudaraju sa glorifikatoricom ratnog zločinca.

Novinarstvo u doba ljubavi prema Mladiću

Sramno je to, dabome, nakaradno i naopako, ali opet, tako je. I to što je tako govori i o državi, Srbiji, podosta, a i o kvazinovinarki Ljiljani Bulatović Medić. A takozvana novinarka je poznata po držanju slavodobitnih panegirika Ratku Mladiću, po opskurnim promocijama knjiga u slavu ratnog zločinca. Čest je i rado viđen gost u Banjaluci, kod vladajućeg establišmenta, gdje figurira kao neko između, pazite sad?, umjetnice i novinarke.

Ni to nije čudno, ali valja pomenuti, ta ista Ljiljana Bulatović Medić je jedan od suonivača nekakvog Komiteta za zaštitu Ratka Mladića, ona dostojanstveno hoda po uniženoj Srbiji i bh. entitetu Republika Srpska dok čita svoju knjigu, ako je tako možemo nazvati, Raport komandantu, posvećenu, dabome, narečenom Ratku Mladiću.

I zašto nije samo ona kriva? Evo zašto:

Ovako su srbijanske Novosti, mejnstrim novina sa istočne strane Drine, opisale u nekoliko rečenica gostovanje ove kavazinovinare u Banjaluci septembra 2012. godine.

Veličanstveni skup poštovalaca zločinaca

“U veličanstvenoj atmosferi, prepunoj emocija i nadahnuća o generalu Ratku Mladiću i ratnom putu Vojske Republike Srpske, 17. septembra ove godine, u prelepoj Kristalnoj dvorani hotela ‘Bosna’ govorili su ugledni ljudi, generalovi saborci, prijatelji, istoričari – povodom mojih knjiga Raport komandantu“ i Raport komandantu u ogledalu epohe, u organizaciji dostojne toga – Boračke organizacije Republike Srpske i Instituta za traganje za ubijenim i nestalim u Republici Srpskoj.”

Na stranu sva perverzna “veličanstvenost” ovog skupa, činjenice i fakti govore da je odistinski dvorana bila puna, da su nakaradnu promociju organizovale dvije nevladine organizacije na sisi zvaničnih institucija Republike Srpske. Fakti govore da se na toj (ali ne samo na toj) promociji pojavio nekakv džet set od razvojačenih oficira VRS-a, do političara, advokata i takozvanog finog svijeta. A sve njih ujedinjuje isti moto – ono što mislimo Ljiljana Bulatović Medić govori i piše. Ma šta piše, za pisanje dobija i nagrade!

Vidite, koliko god ljudi govorili da ima nagrada i “nagrada”, posebno u svijetu novinarstva, i koliko god to bilo tačno, činjenica da jedna negatorka ratnih zločina i glorifikatorica ratnih zločinaca baš za to svoje (ne)djelo dobije pokrajinsku nagradu puno govori o zemlji u kojoj obitava. Pa se onda narativ po kojem u Srebrenici nije počinjen genocid, nego strašan zločin, kako mu tepa premijerka Ana Brnabić u potpunosti demistifikuje i postaje državni moto. Jer, kako objasniti drugačije premisu po kojoj jedna Ljiljana Bulatović Medić dobija “Zlatno pero”?

Od ‘Zlatnog pera’ do kokošijeg perja

A pero joj je zlatno, jer…

Kako je to Tomislav Marković odlično primijetio u svom tekstu za Analiziraj.ba: “Bulatović Medić je autorka jedne od najogavnijih izjava o Srebrenici koja glasi: ‘Ja tražim svojim istraživanjima, svojom budućom knjigom, da oni prenesu svoje mezare na njihovu teritoriju, jer je to plodno zemljište koje narod treba da obrađuje.’ Ovu rečenicu, koja zaista zaslužuje da uđe u antologiju beščašća, Ljiljana Bulatović Medić izgovorila je 17. maja 2005. godine na Pravnom fakultetu u Beogradu, na tribini “Istina o Srebrenici” desničarske studentske udruge Nomokanon”, poentira Marković.

Da li joj je zato pero zlatno u Srbiji? Što predlaže da se potočarsko mezarje, rana na licu moje zemlje, pretvori u obradivo zemljište, pa da se mrtvi, njih 8.372, po drug put ubiju i presele u nekoj morbidnoj koloni otkopanih tabuta? Je li zato “Zlatno pero”? Jesu li u tome prepoznali umjetnički oreol ljudi poput nadrinovinara izvjesnog Petra Đokića iz Društva novinara Vojvodine, koji je, bez i da trepne, odapeo ovu glupost: “Pokazala se kao dosledan novinar, po našem sudu. Mi ne ulazimo u to koliko su ideološki ispravni ili politički korektni njeni stavovi.”

Nakaradni provizorij Vučićeve Srbije

Tačno, Petre, dosljedna je Bulatović Medić, i to joj niko ne može osporiti. Dosljedna je u naumu da kosti pobijenih Bošnjaka pretvori u obradivu zemlju i da silno zagrli ratnog monstruma Mladića. A to što ne ulazite u “ideološku ispravnost”, to govori čak više o pojedincima iz tog udruženja i državnim uzusuma nego o radu kavzinovinarke.

Da li joj je pero zlatno zato što izdaje i objavljuje knjige poput Oreol ili omča za Ratka Mladića i General Mladić i Zavjet majke Radovana Karadžića? Sigurno je i zato zlatna novinarka. Jer, treba napisati sve ovo pa naći izdavača, pa objaviti, pa gostovati na bezbroj promocija i tribina. I to je posao. Morbidan, doduše, za ostatak čovječanstva, ali sasvim dovoljan za nakaradni provizorij Srbije Aleksandra Vučića.

Na sramotu pobijenih u genocidu. I na sramotu ove zemlje koja nema zakon o zabrani negiranja genocida, pa se ovakve kreature poput zvijezda smrti sve sa nekim nagradama mogu šepuriti po ranjenoj zemlji bosanskoj.

Osuđeni ratni zločinac, general Ratko Mladić zatražiće od Mehanizma u Hagu da ga pusti na četiri dana da bi obišao grob majke i nedavno preminulog bratanca u Kalinoviku, kao i kćerke u Beogradu, pišu beogradske "Večernje novosti", a prenosi Srna.

"Večernje novosti" navode da je Vlada Srbije juče odlučila da izda garancije da će obezbjeđivati Mladića na svojoj teritoriji i vratiti ga nazad u pritvor.

List ističe da su obavljene sve bezbjednosne provjere i garantuje se da će general biti pod strogom kontrolom nadležnih službi, a garancije je nedavno dala i Republika Srpska.

Prema pisanju "Večernjih novosti", odbrana generala Mladića bi u ponedjeljak, 10. decembra trebalo da podnese i zvaničan zahtjev sudskom vijeću.

Prije odluke suda, tužilaštvo ima rok od deset dana da iznese svoje mišljenje o ovom zahtjevu, a vijeće će tek poslije toga razmatrati da li da Mladiću dozvoli da obiđe grobove najbližih.

Prvobitna namjera je bila da Mladić zatraži privremeno puštanje od 10. do 14. decembra da bi prisustvovao davanju 40 dana od smrti najbližeg rođaka, ali će zbog kratkih rokova pokušati da zatraži neka druga četiri dana.

"Večernje novosti" pišu i da je ad hoc postavljeno tročlano vijeće u žalbenom postupku odbilo zahtjev tužilaštva da se poništi odluka sudije Žan-Kloda Antonetija o izuzeću sudija Teodora Merona, Karmela Ađijusa i Li Daćuna zbog pristrasnosti, tako da u Mladićevom Žalbenom vijeću neće biti promjena, te će pravosnažnu presudu donijeti sudije koje je Antoneti postavio.

Mladićev branilac Dragan Ivetić objašnjava da tužilaštvo više nema pravo na žalbu o tom pitanju.

"Ovo je velika pobjeda prava i uspjeh odbrane. Očekujemo da će ovo veće biti pravednije i da će general konačno imati fer suđenje, koje je izostalo proteklih godina", rekao je Ivetić za "Večernje novosti".

Ivetić je izrazio uvjerenje da odbrana ima veliku šansu da im bude uvažena žalba na prvostepenu presudu, kojom je Mladić osuđen na doživotnu kaznu zatvora.

Odbrana sada privodi kraju prikupljanje i obradu novih dokaza, raznih dokumenata i svjedoka do kojih nisu mogli da dođu tokom suđenja. Njih treba da prilože do kraja godine, kada im ističe rok.

Tužilaštvo u Hagu krilo je određenu dokumentaciju od odbrane, koja sada analizira te papire tražeći da li ima nešto validno što se može iskoristiti u žalbenom postupku.

U samom centru Novog Travnika večeras oko 20.30 sata za sada nepoznati muškarac je upravljajući vozilom Opel astra, kod gradske džamije udario majku i četvero maloljetne djece.

Prema neslužbenim informacijama, majka i jedno dijete na mjestu su ostali mrtvi, dok se doktori bore za život troje djece.

Policija je privela vozača koji je navodno vozio u alkoholiziranom stanju, a prema "Avazovim" informacijama, radi se o Nerminu Rustempašiću koji je odranije poznat policiji.

Prema riječima mještana, Rustempašić je sklon konzumiranju narkotika.

Kako saznajemo, nesretna žena vodila je četvero djece od kojih je dvoje bilo njeno. Curica je preminula, a dječaku se bore za život, kao i za drugo dvoje djece, koja su od njene prijateljice.

Više od 20 hiljada KM isplaćeno je iz džepova građana BiH na račun bivše zamjenice predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Vesne Švancer u periodu u kojem je, umjesto da sjedi u parlamentarnim klupama, ležala u zatvorskoj ćeliji u Tuzli.

Tu nije kraj, sve vrijeme provedeno u ženskom zatvoru u Tuzli Vesna Švancer imala je savjetnicu kojoj je plaća isplaćivana iz Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine. S pravom se postavlja pitanje opravdanosti isplaćenih sredstava savjetnici Adaleti Kurtović s obzirom na to da sedam mjeseci nije imala koga savjetovati, odnosno nije mogla pružati savjetničke usluge pritvorenoj šefici, piše Klix.ba.

Bivša zamjenica predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Vesna Švancer, a koja je mandat dobila s liste Saveza za bolju budućnost (SBB), uhapšena je 20. aprila 2018. godine zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti.

Iz Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine potvrdili su nam da je Švancer i nakon hapšenja nastavila primati plaću u iznosu od 2.992 KM, odnosno da je od aprila do oktobra 2018. godine na njen račun isplaćeno 20.947,99 KM plaće.

Pored toga, Švancer je uplaćeno 1.071 KM paušala i to 630 KM za april i 441 KM za maj 2018. godine. Prema podacima Parlamenta FBiH, Švancer je u mjesecu kad je uhapšena primila 178 KM naknade za topli obrok, 300 KM naknade za odvojeni život i 100 KM naknade za stan i troškove smještaja.

Kada se sve sabere, Vesna Švancer je od aprila do oktobra 2018. godine iz džepova građana BiH naplatila 23.038,41 KM uprkos tome što se od 20. aprila 2018. godine nalazi u zatvoru.

Da stvar bude gora, skoro identičan iznos isplaćen je savjetnici Adaleti Kurtović, nekadašnjoj pomoćnici Edite Đapo (SBB) za vrijeme dok je obnašala dužnost zamjenice ministra finansija i trezora BiH. Kurtović je već svjedočila u sudskom procesu koji se vodi protiv Švancer pred Općinskim sudom u Tuzli, a zbog zloupotrebe sredstava iz tekuće rezerve.
Od aprila do oktobra 2018. godine građani BiH isplatili su savjetnici Vesne Švancer 14.897 KM plaće, 1.139 KM naknade za topli obrok, 600 KM naknade za odvojeni život i 864 KM naknade za prijevoz. Kurtović je čak uspjela naplatiti i 440 KM regresa u periodu dok se Švancer nalazila u zatvoru, piše Klix.ba.

Podsjećamo, Švancer se sumnjiči da je zloupotrijebila položaj ili ovlasti u vezi s dodjelom grantova iz budžetskih rezervi, odnosno da je tražila povrat pola novca.

Švancer je i u januaru prošle godine na Općinskom sudu u Zenici osuđena na uvjetnu kaznu zatvora zbog krivičnog djela prevare. U tom slučaju ona je u maju 2013. godine lažno obećala osobi inicijala D. V. da će u njeno ime prodati stan koji se nalazi u njenom vlasništvu za iznos 19.800 eura, odnosno blizu 40.000 KM te da će dobijeni novac predati D. V., a Švancer je ovaj novac zadržala za sebe.

Bosansko-hercegovački političari najplaćeniji su u regionu. Od Predsjedništva, preko Vijeća ministara do državnog Parlamenta, ali i oni na nižim nivoima vlasti primaju plate iz budžeta koje su između dvije i tri hiljade eura.Prema bazi podataka koju je objavio Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva, a koja se odnosi na imovinu bosansko-hercegovačkih političara, prosječna plata članova Predsjedništva BiH je oko tri hiljade eura. Prosječna plata ministara u Vijeću ministara je između dvije i dvije i po hiljade eura, a isto toliko primaju i državni poslanici. Pored toga veliki broj njih dobija i naknade za odvojeni život, koje su u prosjeku oko 500 eura.

Odlazak na utakmice na račun budžeta

To što iz državnog budžeta inkasiraju ogromne plate neke od političara ne sprječava da negiraju ili direktno rade protiv interesa Bosne i Hercegovine. Takvu situaciju politički analitičar Adnan Huskić ocjenjuje kao licemjernu.Kako ističe, primaju velike plate, a istovremeno se bave pitanjima koja negiraju ili urušavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH, ne rade za interese države i to se vrlo jednostavno može podvesti i pod strategiju.“Dakle, vi upravo na taj način, tako što ste dobro plaćeni, istovremeno ste i neko ko podriva i na taj način ispunjava jednu političku agendu, jedan politički cilj, kroz samo negiranje države”, kaže Huskić.

Iako je više puta ponovio da ne priznaje Bosnu i Hercgovinu, novom predsjedavajućem bosansko-hercegovačkog Predsjedništva Miloradu Dodiku, nije palo napamet da odbije da prima platu iz državnog budžeta, koja će prema prosjeku dosadašnjih plata u Predsjednišvu biti oko tri hiljade eura. Istovremeno, njegov imovinski karton pokazuje više nekretnina i višegodišnja primanja na različitim funkcijama, koje su iznad svakog bosansko-hercegovačkog prosjeka.

Isto tako, nijedan od bosansko-hercegovačkih političara nije se pobunio protiv kupovine luksuznih automobila, plaćenih putovanja, odlazaka na utakmice na račun budžeta Bosne i Hercgovine, poput doskorašnjeg člana Predsjedništva Dragana Čovića, ali su veoma aktivni ako je potrebno stati na put nekom od bitnih procesa u državi poput konstituisanja vlasti.Ni kopredsjedavajućoj državnog Parlamenta Borjani Krišto nije zasmetalo što skoro dvadeset godina zarađuje mjesečno hiljade eura baveći se politikom, a posao obavlja tako što je između ostalog posljednji put blokirala sazivanje konstitutivne sjednice Parlamenta BiH.

Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović kaže da je riječ o odsustvu političke kulture i odgovornosti.“To nas vodi zapravo, u nastavak situacije političke nekulture u kojoj se odgovornost izabranih funkcionera i zvaničnika ne procjenjuje na osnovu realnih potreba građana, već i dalje na osnovu ideoloških, iluzornih politika. Star je vrlo jednostavna, njihovi kratkoročni interesi su isključivo konzumerističke naravi, tako da u njihovom ideološkom spektru, novac je jedina ideologija koja ih interesuje. I dok im to dozvoljavamo, kao građani ove zemlje, kao poreski obveznici, ne vidim nijedan razlog zbog čega bi oni mijenjali svoje ponašanje”, objašnjava Abazović.

Novinar magazina Žurnal Amarildo Gutić upravo je pisao o tim, kako ih naziva, dvostrukim standardima političara u BiH.“Radi se o klasičnom pokazivanju dvostrukog morala naših političara, koji nije neuobičajen, i ne samo političara već i mnogih drugih javnih ličnosti, kojima su puna usta ili hvale ili kritike za BiH, a sa druge strane ne libe se da dobro naplate tu svoju kritiku i da rade protiv države”, navodi on.

Huskić upozorava na činjenicu da su i oni koji sebe nazivaju zaštitnicima bosansko-hercegovačke državnosti i države BiH, jednako tako dobro plaćeni, ali na drugačiji način uništavaju integritet države i društva uopšte.“Pri tome mislim na način na koji se vodi politika kroz nepotizam, kroz korumpiranost, koz neodgovornost, a to vidimo kod svih stranaka, čak i onih koje se u grudi busaju da su probosanske i da štite državu. Ja ne znam tačno, da li je jedno teže od drugog? Da li je licemjernije i gore biti onaj ko tvrdi da ova država ne treba da postoji, a istovremeno uzima ogromnu platu od te države, jer to možete podvući pod političku taktiku – ja na taj način uništavam ovu državu. Ali kako opravdati ove velike branioce, zaštitnike BiH, koji istovremeno nju i nas kao društvo urušavaju”, kaže Huskić.

Zakonu o budžetu BiH

Da nisu samo političari spremni za velike pare raditi mimo interesa države, pokazuje i primjer koji u svom tekstu navodi Gutić. Novinar Večernjeg lista Zoran Krešić, inače predsjedavajući Upravnog odbora Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine, za koju iz državnog budžeta dobija honorar, javno je napisao „Da ja predstavljam nešto, ja bih zablokirao cijelu državu i ni jedan proces se ne bi odvijao dok se ne riješe nacionalna pitanja“. Članove Upravnog odbora javnog servisa inače direktno imenuju političke partije, prenosi RSE.

“Shvatiš da ljudi koji zauzimaju javni prostor, i nije bitno jesu li kolege ili ne, imaju ogovorne funkcije i da bi trebalo svojim radom da jačaju državu i institucije u kojima dobijaju obilan honorar. Tim javnim istupima negiraju državu, ali ne odbijaju honorare, blago rečeno honorare, to su vrlo dobra primanja za bosansko-hercegovačke uslove. I onda se pitaš koliko on na tom svom radnom mjestu, u ovom slučaju Radio Televiziji BiH doprinosi da kriza u kojoj je ta kuća, i koja je na kraju krajeva ogledalo države, bude bolja, da radi na jačanju te i takve države televizije, pa samim tim i države. Nije kolaga Krešić jedini, ali je bio posljednji primjer i vrlo ilustrativan”, navodi Gutić.Prema Zakonu o budžetu BiH, prihodi budžeta ostvaruju se, između ostalog od, poreskih i neporeskih prihoda, prihoda od preduzetništva i imovine, prihoda od taksi i naknada, novčanih kazni, prihoda od pružanja javnih usluga.

Najveći dio budžeta institucija BiH dolazi od poreza. Pojednostavljeno, budžet pune građani BiH i tako finansiraju enormno visoke plate svojih političara i drugih javnih zvaničnika, piše Oslobođenje.

Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH, i Željka Cvijanović, predsjednica Republike Srpske, odlučili su nakon današnjeg sastanka da iz diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH povuku 16 srpskih ambasadora i konzula, a to bi se moglo desiti već na idućoj sjednici Predsjedništva BiH, koja će biti održana u srijedu.

Odmah nakon povlačenja otpočeće procedura imenovanja novih ljudi, ali za razliku od prethodnih godina, ovog puta imenovanja ambasadora odvijaće se na način da predsjednik Republike Srpske srpskom članu Predsjedništva BiH dostavi prijedloge za imenovanje, kako nalaže i Ustav Republike Srpske.
"Jako je važno da jedan ovako važan proces vratimo u okvire ustavnih procedura i da odaberemo one ljudi koji će znati kako se izražavaju interesi Republike Srpske, a da pri tome ne nanose štetu bilo kome drugom", rekla je Cvijanovićeva.

Odluke o razrješenju ambasadora i konzula Dodik bi mogao donijeti već sljedeće sedmice, a u BiH iz svijeta biće povučeni Borislav Marić, ambasador u Japanu, te Lepa Babić, koja je bliska PDP-u, a koja je zahvaljujući potpisu Bakira Izetbegovića za ambasadora BiH u Bugarskoj imenovana 19. novembra, odnosno posljednjeg radnog dana starog saziva Predsjedništva BiH. Od ambasadora iz PDP-ovih redova biće povučeni i Slavko Vučurević (Slovenija), bivši gradonačelnik Trebinje, Branko Dokić (Grčka), dugogodišnji član PDP-a koji je u ime te partije obavljao važne i visoke funkcije, i Vinko Radovanović (Crna Gora), koji je kao kandidat PDP-a bio gradonačelnik Istočnog Sarajeva.

Iz SDS-ovog ešalona biće povučeni Anđelko Grahovac (Švajcarska), Srđan Lalić (Kanada), Lazar Mirkić (Srbija), Aleksandar Dragičević (imenovan za ambasadora u Rumuniji, još nije prošao pripreme) i Zoran Milićević, koji čeka agreman za službu u Češkoj. S funkcije ambasadora stalne Misije BiH pri OEBS-u biće povučen i Jugoslav Jovičić, koji je bio dugogodišnji član SDP-a, a na tu je funkciju imenovan kao kadar SDS-a.

Takođe, biće povučeni i Jelena Rajaković (Izrael), koja je na funkciju ambasadora imenovana kao kadar NDP-a, Luciano Kaluža s mjesta generalnog konzula u Frankfurtu, kao i njegov kolega iz stranke Duško Stojanović, koji je ambasador u Egiptu, a kojem je i istekao trogodišnji mandat.

Odlukom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, biće povučen i konzul Igor Babić iz Instanbula, koji se nalazi na pripremama, a u srpskoj kvoti je i Makedonija, gdje još niko nije imenovan.

"Na njihovo mjesto biće imenovani drugi ljudi. U nekim zemljama su razvaljeni dobri odnosi koje smo imali, a među njima je Izrael. Bila je politički negativna konotacija bilo kakve pozicije Srpske u ovoj važnoj zemlji. Došlo je vrijeme da mi kažemo šta mislimo o tim politikama i to ćemo i pokazati na sjednici Predsjedništva BiH naredne sedmice", rekao je Dodik, dodajući da Ustav BiH govori da je BiH sastavljena od dva entiteta i tri naroda, iz čega proizilazi njegova ustavna, zakonska i politička obaveza da osnovu za kreiranje stavova i politika koje se vode na nivou BiH treba tražiti u institucijama Srpske. Takođe, naglasio je da je spreman da uvaži prijedloge o spoljnoj politici koji dolaze iz Republike Srpske te da ranije nije bilo moguće koordinisati sa srpskim predstavnicima u zajedničkim institucijama.

Odluku o povlačenju 16 ambasadora i konzula koji su u svijetu kao srpski kadrovi komentarisao je i Igor Crnadak, aktuelni ministar spoljnih poslova BiH, koji je na svom Facebook profilu napisao da se radi o agresivnosti, mržnji i osvetničkoj retorici prema svakome ko ne pripada njihovoj političkoj opciji.

"Nikada i nigdje nije zabilježeno da se povlače svi ambasadori odjednom nakon izbora. Ali, to je nadležnost Predsjedništva, ako misle da je to dobro i korisno, neka donesu tu odluku. Samo kao napomena, nakon prošlih izbora Predsjedništvo BiH nijednog ambasadora nije vratilo, niti smo mi u MIP-u povukli bilo kojeg diplomatu prije isteka roka", napisao je Crnadak.

Inače, odluke o povlačenju i imenovanju ambasadora i konzula donose se konsenzusom u Predsjedništvu BiH, ali je uspostavljena praksa da se članovi Predsjedništva BiH jedni drugima ne miješaju u taj posao, odnosno da je svaki član Predsjedništva slobodan da imenuje ambasadore iz kvote naroda kojem pripada i tu ne bi trebalo da bude nikakvih problema.

AMBASADORI
Japan - Borislav Marić
Bugarska - Lepa Babić
Izrael - Jelena Rajaković
Švajcarska - Anđelko Grahovac
Kanada - Srđan Lalić
Grčka - Branko Dokić
Rumunija - Aleksandar Dragičević
Češka - Zoran Milićević
Egipat - Duško Stojanović
Slovenija - Slavko Vučurević
Srbija - Lazar Mirkić
Crna Gora - Vinko Radovanović
OEBS - Jugoslav Jovičić
Frankfurt - Luciano Kaluža
Instanbul - Igor Babić
Makedonija - istekao mandat 31. oktobra

Vodeći ljudi u državi nas već godinama ubjeđuju kako je živjeti ovdje sve bolje i lagodnije. Hvale se da su plate porasle, nezaposlenost smanjena, a ekonomska situacija poboljšana. Ali prava istina je mnogo sumornija. Pokazali su to i najnoviji podaci Zavoda sa statistiku RS objavljeni u publikaciji Indikatori održivog razvoja Republike Srpske, 2018. godina.

Po njihovim pokazateljima, čak 25 posto domaćinstava ne može svaki drugi dan da priušti mesni, pileći ili riblji obrok ili vegetarijansku zamjenu. Više od 11 posto domaćinstava ne može da priušti adekvatno grijanje stambenog prostora, skoro polovina građana nije obavila potrebne zdravstvene preglede jer nisu imali novca za to, dok njih više od 70 odsto nije moglo sebi da priušti odlazak kod stomatologa. Prema istim podacima čak 75 posto domaćinstava u Republici Srpskoj ne može sebi da priušti odlazak na sedmodnevni godišnji odmor, a isti postotak njih nema dovoljno vlastitog novca da podnese iznenadni trošak od 380 KM.

Podaci kažu i da u RS ima 49.805 siromašnih domaćinstava, čija su mjesečna primanja do 362 marke, te 126.043 siromašnih pojedinaca.
U udruženjima potrošača nisu iznenađeni ovakvim podacima jer odavno upozoravaju da se ovdje jako teško živi.

Tako Murisa Marić, izvršna direktorica Udruženja građana “Don” iz Prijedora kaže da godinama svjedoči preživljavanju građana.

“Svakodnevno u tržnim centrima u popodnevnim časovima kada dolazi do rasprodaje voća i povrća vidimo veliki broj potrošača koji kupuju dvije jabuke, jedan limun ili pola kilograma mandarina, najjeftinije salame, mlijeko na akcijama, a odjeća i obuća se već godinama kupujuje u second hand trgovinama. Meso kupuju svaki treći dan i to uglavnom pileće na akciji. Odlazak u kino ili pozorište, kupovina novina ili nabavka nekog novog komada namještaja je već odavno postao luksuz i nemoguća misija, jer treba preživjeti sa manjom gramažom većine proizvoda a cijenama većim nego u zemljama Evropske unije”, naglašava Marić dodajući kako veliki broj građana preživljava podižući kredite u bankama ili mikrokreditnim organizacijama da bi platili čak i elementarne potrebe poput struje i vode, ali i sve skuplje lijekove i liječenja, nabavku ogreva, udžbenika za djecu i mnogih drugih potrepština. Na ovaj način u jednom mjesecu pokriju veći dio potrebnih stavki a zatim idu u dalju krizu vraćajući ne male kamate na kredite i pozajmnice.

BiH i EU u brojkama

Da građani BiH žive i hrane se dosta lošije od evropskog prosjeka pokazala su i sva ranije rađena istraživanja.
Navedimo samo posljednji objavljeni podatak koji govori da građani BiH godišnje jedu 21,3 kilogram mesa, a stanovnik u EU za 12 mjeseci potroši čak 77 kilograma mesa.

I mlijeka pijemo upola manje, voća jedemo pet puta manje, a ribe čak sedam puta manje nego stanovnici EU-a. Ali zato smo apsolutni rekorderi po potrošnji jeftine i zasitne hrane – hljeba, makarona i pekarskih proizvoda. Tako stanovnik BiH u prosjeku godišnje potroši 110 kilograma, a građanin EU-a tek 35 kilograma hljeba.

Da sve bude još sumornije tu su cijene pojedinih artikala i hrane koje su u BiH iste, ili čak skuplje od nekih zemalja u EU, pokazali su posljednji podaci Eurostata.

Situacija je ista i sa odjećom. I nju plaćamo po gotovo istim cijenama kao i u EU, a cijene su nam čak i više od onih u Bugarskoj, Mađarskoj i Velikoj Britaniji, u kojoj je, poređenja radi, prosječna plata u ovoj godini 1.990 eura ili četiri i po puta veća nego u BiH.
Električne uređaje tako plaćamo po cijeni koja je za oko šest posto veća od prosjeka EU, dok su, na primjer, u Irskoj, gdje se prosječna plata kreće oko 2.479 eura, ovi uređaju jeftiniji za oko 14 posto od prosjeka EU.

Kada su plate u pitanju, one u BiH rastu tek oko osam maraka, ili oko jedan posto, dok je, na primjer, u Bugarskoj u ovoj godini zabilježen rast plata od 11 posto.

Prema podacima koje je objavio sajt Demostat.rs, pozivajći se na Eurostat, u prvom kvartalu ove godine prosječna isplaćena plata u Bosni i Hercegovini je bila naniža u Evropi. Iznosila je 440 eura. U Crnoj Gori 512 eura, Hrvatskoj 832 eura, Sloveniji 1.077, Mađarskoj 703, Rumuniji 535, Bugarskoj 457 eura a koliko iznose u ostatku Evrope pogledajte u infografici u nastavku.

Uprava policije Crne Gore je saopštila da je utvrdila da je preko Atlas banke, biznismena Duška Kneževića, oprano više od pola milijarde eura prljavog novca, a sumnja se da kriminalnu organizaciju čine desetine pojedinaca i firmi.

Radio Slobodna Evropa saznaje da je i Centralna banka nalaze kontrole Atlas banke podnijela Upravi za sprječavanje pranja novca.

"Centralna banka je Upravi za sprječavanje novca dostavila nalaz kontrole Atlas banke", rekao je za Radio Slobodna Evropa direktor sektora za kontrolu banaka, Centralne banke Dejan Vujačić, uz obrazloženje da Centralna banka ima zakonsku obavezu da to uradi kada ustanovi da u poslovanju neke banke postoji osnov za sumnju na pranje novca.

"Ukoliko tokom vršenja nadzora Centralna banka smatra da postoji osnov za sumnju da je određena transakcija predstavljala pranje novca dužna je da, u skladu sa Zakonom, o tome obavijesti nadležni državni organ", rekao je Vujačić, koji objašnjava da se nadzor vrši u skladu sa godišnjim planom koji priprema na bazi rizika, odnosno da su rizičnije banke koje praktikuju rizične aktivnosti češće predmet kontrole.

"Centralna banka je izvršila neposrednu kontrolu Atlas banke i nalaze "u dijelu" sprječavanja pranja novca dostavila Upravi za sprječavanje pranja novca", rekao je Vujačić, uz napomenu da su konkretni nalazi kontrola povjerljivi i da se zbog toga ne mogu dijeliti sa javnošću.

Iz Uprave za sprječavanje pranja novca nijesu odgovorili na naša pitanja u vezi sa slučajem sumnji policije i Tužilaštva da je Atlas banka, preko svog sistema za plaćanje preko interneta, omogućila stavljanje nezakonito stečenih 550 miliona eura u legalne tokove.

Ni iz Specijalnog tužilaštva na pitanja u vezi trenutnog statusa predmeta i eventualnog podizanja optužnice nijesmo dobili nikakav odgovor.

Uprava policije je juče u pisanom saopštenju navela da su "postupajući po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva policijski inspektori utvrdili da su osumnjičene firme otvorile račune kod Atlas banke AD Podgorica i da su ovlašćena lica, kako se sumnja, korišćenjem sistema "ecommerce" (promet robe i usluga preko interneta) vršila pranje novca preko tih računa i većinu sredstava prebacivala dalje svojim osnivačima - na račune stranih firmi u Crnoj Gori, u zemljama porijekla i ofšor (offshore) zonama".

"Sumnjive transakcije se, po proceduri, sagledavaju od strane referenata koji na to ukazuju, šefova koji se bave time i analiziraju promet, internih i eksternih revizora, regulatora...", rekao je za Radio Slobodna Evropa, generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore Bratislav Pejaković, naglašavajući da se za sada radi o sumnjama i da je pri donošenju zaključaka neophodan oprez.

Krivične prijave za pranje novca, Specijalnom državnom tužilaštvu su podnijete protiv ukupno 79 pojedinaca i 95 firmi iz Crne Gore i drugih zemalja.

Među osumnjičenima u slučaju Atlas banke su, zajedno sa tri lica iz Crne Gore, šest sadašnjih i bivših zaposlenika na menadžerskim i operativnim pozicijama Atlas banke, koja se oglasila pisanim saopštenjem u kom je saopšteno da "vjeruju da će se vrlo brzo potvrditi regularnost njihovog poslovanja" koje je, kako tvrde, "prošlo sve supervizije i domaćih i međunarodnih regulatora".

Međutim, aktuelni slučaj sumnji na pranje više od pola milijarde eura nije prva afera u vezi sa Atlas bankom.

I oktobra prošle godine je uhapšeno i pritvoreno šest službenika Atlas banke koje je Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal sumnjičilo za pranje novca.

Tada se oglasio Duško Knežević, predsjednik Atlas grupe, koja u Crnoj Gori obuhvata biznise od bankarstva i osiguranja, preko nekretnina i trgovine, do medija i obrazovanja. Posluje i u zemljama regiona, Grčkoj, Kipru i arapskim državama...Knežević je tada, Specijalnom tužilaštvu da sporni novac pripada njemu, da posjeduje dokaze o porijeklu i da su po njegovom nalogu dolari konvertovani u eure.

Zbog sumnjivih transakcija, Atlas banka je bila na meti i ruskih organa.

"Apsolutno nijesu postojali nikakvi razlozi da nam ruska Centralna banka oduzme licencu", rekao je za Radio Slobodna Evropa izvršni direktor Atlas banke, Đorđe Đurđić polovinom 2014. nakon što je par mjeseci prije toga, Centralna banka Rusije zabranila rad moskovskom ogrankuAtlas banke.

PIŠE: Esad Krcić, RFE

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH