glavni urednik

glavni urednik

Općinski sud Tuzla prihvatio je prijedlog postupajućeg tužioca i odredio mjeru jednomjesečnog pritvora za tri službenika MUP-a TK zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili više krivičnih djela. Pritvor je određen za Vahidina Omerbegovića (51), aktuelnog načelnika operativnog centra MUP-a TK, a koji je ranije obavljao funkciju zamjenika načelnika ovog centra i komandira Policijske stanice Kalesija, te za službenika u PS Kalesija Nezira Omerbegovića (54) i policajca u stanici u Kalesiji Mirsada Hadžića (51).

Vahidin Omerbegović je osumnjičen za produženo krivično djelo zloupotreba položaja i ovlašćenja, te za odavanje službene tajne, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, primanje dara ili drugog oblika koristi i zlostavljanje u obavljanju službe. Nezir Omerbegović i Mirsad Hadžić su osumnjičeni za krivično djelo primanje dara ili drugih oblika koristi i krivotvorenje službene isprave.

Postoji osnovana sumnja da je Vahidin Omerbegović obavljajući pomenute poslove, u periodu od 2014. do 2019. godine u Kalesiji i Tuzli, uzimao novac od nekoliko osoba ili su oni za njega morali obavljati određene poslove kako bi im napravio pogodnosti radi prekršaja u saobraćaju. Također, da je u nekoliko navrata odavao službene tajne iz evidencija policije radi pribavljanja koristi agenciji za zastupanje u naplatama šteta u vlasništvu njegovog srodnika, te je zastrašivao jednu osobu i uzimao novac od njega pod prijetnajma da će ga policija stalno zaustavljati u saobraćaju i naplaćivati mu kazne.

Nezir Omerbegović je osumnjičen da je kao službenik u PS Kalesija, zadužen za vođenje kaznenih evidencija i krivičnog upisnika, od četiri osobe uzeo novac kako bi u kaznene evidencije unosio neistinite podatke i tako ovih osobama pribavio različite vidove koristi. Mirsad Hadžić je osumnjičen da je od dvije osobe uzeo novac kako bi unosio neistinite podatke u prekršajne naloge te da je u jednom slučaju uzeo novac od osobe kako prilikom kontrole u saobraćaju ne bi učinio službenu radnju koju je morao učiniti.

Podsjećamo, po nalogu Tužilaštva i po naredbi Općinskog suda Tuzla, pripadnici MUP-a TK i Federalne uprave policije izvršili su pretrese na više lokacija u Tuzli i Kalesiji, u stambenim objektima, MUP-u TK, PS Kalesija i jednom poslovnom objektu, nakon čega su osumnjičeni lišeni slobode.Nad njima je izvršena kriminalistička obrada te su uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu predati u nadležnost Tužilaštva. Postupajući tužilac je donio naredbu o provođenju istrage i ispitao osumnjičene.

Predsjedništvo Kantonalnog odbora SDP-a Tuzla donijelo je odluku da, osim sa etnonacionalnim strankama, u koju spada sama SDA, neće koalirati ni sa PDA, strankom Mirsada Kukića, koju je osnovao nakon što je veliki dio članstva, posebno iz TK-a, povukao sa sobom iz SDA. Upravo zbog ove činjenice je kantonalni SDP donio odluku da i PDA spada u etnonacionalne stranke, a ne u građanske, kako se PDA u toku predizborne kampanje sama predstavljala.

Posebni zaključak

Kako nam je kazao predsjednik KO SDP-a TK-a Enver Bijedić, ovo znači da SDP definitivno ostaje u opoziciji. Istovremeno, to znači i ujedinjenje SDA i PDA, koje je Predsjedništvo SDP-a praktično i zatražilo, kada im je posebnim zaključkom poručilo da formiraju vlast u TK-u.

– Mi smo donijeli nekoliko zaključaka, a jedan od njih je i da poštujemo odluke Glavnog odbora SDP-a. Drugi zaključak je da ne želimo u vlast ni sa PDA, gdje smo praktično usmjereni nakon odluke da se ne smije koalirati sa SDA. Mi smatramo da je i PDA etnonacionalna stranka i da kao takva ne može biti partner SDP-u, kazao nam je Bijedić.

Međutim, kako saznajemo, Predsjedništvo kantonalnog SDP-a nije jednoglasno odlučilo da ne pregovara sa PDA, te su najmanje dvije općinske organizacije, Doboj-Istok i Živinice, bile protiv.

Osim ovih zaključaka, SDP je pozvao ostale političke subjekte u TK-u, koji su prešli izborni prag, da formiraju vlast u ovom kantonu i spriječe finansijsku i svaku drugu blokadu. Da li će SDP, koji od mogućih troje potpredsjednika, ima dvoje i to srpskog i hrvatskog člana, blokirati imenovanje predsjednika Skupštine, koji bi u situaciji u kojoj SDP ostaje u opoziciji, sasvim sigurno pripao SDA ili PDA, još je nepoznanica. Podsjećamo, tri potpredsjednika iz tri naroda međusobno prostom većinom biraju predsjednika Skupštine, koji poslije samostalno bira mandatara Vlade.

– Procedura izbora bošnjačkog potpredsjednika još nije okončana, tako da je rano govoriti o izboru predsjednika Skupštine TK-a. Vidjet ćemo nakon toga, ali je definitivno da SDP neće blokirati procese u TK-u. To će moći samo SDA i PDA ukoliko se ne dogovore, kazao je Bijedić, ne želeći govoriti o mogućoj blokadi.

U kantonalnoj SDA još nije bilo nikakvih aktivnosti, iako je predsjednik SDA Bakir Izetbegović već najavio ulazak u pregovore sa PDA i SBB-om. Upravo protiv ulaska sa ovim političkim partijama je i većina u KO SDA, ali razgovori će sigurno uslijediti.

Uloga opozicije

– Sigurno je da ćemo morati razgovarati i sa PDA i sa SDP-om kako bismo konačno dobili vlast. Ali, o tome će se morati pričati i na nivou centrala, kazao nam je Amir Fazlić, predsjednik kantonalne SDA.

S obzirom na aktuelni razvoj situacije, sigurno je da će SDP imati određenu ulogu u formiranju buduće vlasti i izboru mandatara. Da li odluke Glavnog odbora SDP-a da se ne ide sa SDA znače da partija ne smije podržati ni njihovog kandidata za predsjednika Skupštine ili mandatara, što bi apsolutno dovelo do blokade, ostaje da se vidi, kao i to da li je fer da SDP, nakon svojevoljnog ostajanja u opoziciji, ima pravo blokirati izbor vlasti.

U Tuzli je 2016. godine kao udruženje građana osnovana Akademija društveno-humanističkih nauka. Na čelu akademije kao osnivač je historičar prof. dr. Galib Šljivo, akademik i član Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti (BANU). U udruženju je trenutno sedam akademika - stalnih članova.

Pored profesora Šljive, tu su i profesor historije Azem Kožar, Ahmet Kasumović (lingvističke nauke), Nikola Samardžić(profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu), Enes Kujundžić (kulturolog), Husnija Hasanbegović (audiolog) i Mevludin Ekmečić (akademski slikar).

Široj javnosti Akademija se predstavila kada je u tržnom centru Dramar u Tuzli održan naučni skup “Uticaj ideologija na historiografiju BiH 20. stoljeća” u organizaciji Društva historičara Tuzla i Akademije. Na skupu je tada predstavljeno 13 radova, a od tada se uz imena članova Akademije sporadično može vidjeti i titula – akademik. Cilj Akademije bio je, kaže za Žurnal profesor Azem Kožar, da se obuhvati što više oblasti iz sfere društveno-humanističkih nauka:
- Ovdje se ne radi o naučnoj ustanovi već o udruženju građana, zvanje akademik je samo počasno zvanje i ništa više. Niko ne dobija i ne radi za novac već pokušavamo dodatno razviti ovu sferu.

S obzirom da je ispod jedne od najava potpisan kao akademik, na pitanje koje akademije je član, profesor Kožar kaže:
- Pa ove o kojoj razgovaramo.

Svoj rad Akademija djelimično finansira iz budžetskih sredstava. Pokrovitelj skupa u TC Dramar bilo je Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke (4.310 KM). Ministarstvo je sa 903 KM finansiralo i izdavanje prvog broja časopisa Udruženja – COSER. Akademija je do sada sačinila više projekata i čeka njihovo odobrenje i sufinansiranje. Suorganizator je dva naučna skupa:
- Ovo je jedan tim entuzijasta, uglavnom penzionera, koji su još uvijek psihofizički relativno zdravi i korisni, a uz to žele biti društvu od koristi – kaže prof. dr. Kožar. Prof. dr. Galib Šljivo rođen je 1933. godine.

Jedan od ciljeva Akademije je i da veliki broj profesora koji su u penziji i koji nije organizovan tako da “svoje znanje kapitalizira” bude okupljen na jednom mjestu i doprinese razvoju društveno-humanističke misli u Tuzli. Da bude, kako kaže profesor Kožar, nukleus oko kojeg će se okupljati naučnici:
- Očekujemo potporu i imamo aplikacije pred gradom Tuzla i ministarstvima. Trenutno još uvijek nemamo finansijsku konstrukciju, dok se ne naslonimo na neka grant sredstva.

Jedan broj članova društva nepravedno je zaobiđen kada je riječ o članstvu u Akademiji nauka i umjetnosti BiH i BANU, smatra profesor Ahmet Kasumović. Iz raznih razloga, kaže:
- I akademik Galib Šljivo tek u skorijem periodu proglašen je članom BANU a toliko je doprinosa dao. Po svemu je za državnog akademika. Pa Enes Kujundžić, najveći i najcitiraniji kulturolog u BiH. Čovjek je zaobiđen i nije ni uzet u obzir. Opus profesora Kožara je ogroman, on je dvostruki doktor nauka...to su samo neki primjeri.

Profesor Kasumović bio je kandidovan za člana akademije ali nije izabran.

- Akademija društveno-humanističkih nauka nema cilj da negira ili da napada, već da promoviše znanje koje je zasnovano na najvišem stepenu naučne istine, a putem otvorenog iznošenja stavova po svim relevantnim društveno-humanističkim pitanjima, putem fluktuacije znanja iz razvijenih i manje razvijenih dijelova Bosne i Hercegovina i šireg evropskog i svjetskog prostora, kao i afirmacije identiteta bosanskohercegovačkog društva u cjelini, u svakom njegovom segmentu, nacionalnom, vjerskom, kulturnom, tradicionalnom. Iz dosadašnjeg iskustva mogu reći da društveno-humanističke nauke nisu naišle na prihvatanje ciljeva koje žele postići, ali to nas ne obeshrabruje. Želimo da našim radom pridobijemo sve one intelektualce kojima je stalo da sustignemo korak sa drugim sredinama, Sarajeva na prvom mjestu - rekao je na skupu u Tuzli prof.dr. Galib Šljivo.

Cilj i misija Akademije su da okupi što više mislećih ljudi i tu sferu društveno-humanističkih nauka koja je u Tuzli zapostavljena, da je protežira i na neki način predstavi Tuzlu kako historiografski pripada. Za sada se, kažu Žurnalovi sagovornici, može reći da društveno-humanističke nauke u Tuzli nemaju mjesto koje zaslužuju. Ima znanja i kadra ali nema institucionalnog oblika naučnog istraživanja. Tuzla je zasnovana, kažu, na ideji industrijalizacije, pa društvene nauke nisu dovoljno zastupljene.

U BiH, očito je, postoji više vrsta akademika. Od članstva u zvaničnoj instituciji, privatnim udruženjima, do počasnog zvanja kao što je akademik Dragan Čović, ili misteriozne titule akademika Ibrahima Jusufranića.

PIŠE: Branka Mrkić Radević, Zurnal.info

Dodik je istakao da zahtjevi, poput osporavanja imena Republika Srpska, iritiraju iako su nemogući, ali da zabrinjava preglasavanje u Ustavnom sudu BiH gdje sjedi troje stranih sudija i još dvoje koji su bivši potpredsjednici SDA.

"Pokrenu li oni tu inicijativu mi ćemo pokrenuti inicijativu da se pored naziva Republika Srpska stavi crtica i dopiše - zapadna Srbija. Ne da mijenjamo naziv, već da ga dopunimo, ako već hoće da dopunjavaju. Ako hoće da idemo, ići ćemo do kraja. Sinonim za Republiku Srpsku može da bude samo zapadna Srbija", rekao je Dodik u intervjuu za beogradsku Politiku.

Dodik je kazao da su mu prije 15 godina u Americi "poturili papir u kome se tražilo preimenovanje Republike Srpske onako kako to sada traže - da bude republika Srba, Hrvata i Bošnjaka, dok su prije toga tražili da se bira jedan predsjednik BiH".

Predsjedasvajući Predsjedništva BiH ističe da oni koji osporavaju ime Republike Srpske dobro znaju da bi pola ljudi otišlo kada ona više ne bi postojala.

Šaban Šaulić poginuo je u teškoj saobraćajnoj nesreći na autoputu Bifild - Butersloh u Njemačkoj, u noći sa subote na nedjelju.

Spasilačke ekipe o nesreći su obaviještene u 6.50 sati ujutru. Prema informacijama, u automobil u kojem se nalazio pjevač udario je 34-godišnjak, koji je bio u alkoholiziranom stanju i bez vozačke dozvole, što je potvrdila i policija.

- Nakon nesreće osobi koja je upravljala Mazdom uzet je uzorak krvi sa oba vozila su uklonja s autoputa A2 - navodi se u tekstu na portalu Westfalen-blatt.de.

Pored Šabana u automobilu su bili muzičari Mirsad Kerić i Boban Stojadinović koji su hospitalizirani.

Do 9.30 sati put je bio blokiran, pošto su vatrogasci dva sata četvero povrijeđenih ljudi izvlačili iz smrskanih automobila.

Ljudsko izumiranje obično je stvar noćnih mora, ali postoji mnogo načina na koje se to zaista može dogoditi. Popularna kultura fokusirala se samo na najspektakularnije mogućnosti poput asteroida iz filma “Armageddon” ili invazije izvanzemaljaca iz “Dana neovisnosti”. S obzirom na to da je dramatičan kraj čovječanstva moguć, fokusiranje na ovakve scenarije može značiti ignoriranje najozbiljnijih prijetnji s kojima se uočavamo u današnjem svijetu. A vjerojatno se radi o stvarima oko kojih možemo nešto i poduzeti, za BBC pišu Simon Beard i Lauren Holt iz Centra za studije egzistencijalnog rizika.

Vulkanska prijetnja

Erupcija vulkana Mount Tambora u Indoneziji 1815. godine usmrtila je više od 70.000 ljudi, dok se vulkanski pepeo izdigao sve do viših slojeva atmosfere. To je smanjilo količinu sunčeve svjetlosti koja je dolazila do Zemljine površine i iniciralo ono što je postalo poznato kao “godina bez ljeta”.

Jezero Toba na drugom kraju otoka Sumatre skriva još strašniju priču. Nastalo je u vulkanskoj erupciji enormnih razmjera prije 75.000 godina, a posljedice toga osjećaju se i danas. Iako se u posljednje vrijeme ova teorija preispituje, čini se da je upravo ta erupcija dovela do drastičnog smanjenja populacije prvih ljudi.

Mogućnost supervulkanske erupcije svakako je zastrašujuća, no ne bismo se trebali previše brinuti. Supervulkani i druge prirodne katastrofe, poput udara asteroida ili eksplozije zvijezde u našem svemirskom susjedstvu, nisu vjerojatne ni 2019. ni bilo koje druge godine.

Rastuće prijetnje

Međutim, to se ne može reći za mnoge globalne prijetnje koje izazivaju ljudi. Primjerice, Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetski gospodarski forum naveli su klimatske promjene i njene učinke kao najveće rizike za 2019. godinu. Ujedinjeni narodi govore o klimatskim promjena kao o “pitanju života i smrti” u mnogim regijama. Mnogi poput Davida Attenborougha vjeruju da to može dovesti i do kolapsa civilizacija i izumiranja “većeg dijela prirodnog svijeta”. Ove su prijetnje složene i raznolike, od ubojitih toplinskih valova i podizanja razine mora do širenja gladi i migracija golemih razmjera.

Povećavaju se i potencijalni rizici novih tehnologija kao što je umjetna inteligencija. Spominju se scenariji poput sve sofisticiranijih cyber-oružja koja bi mogla spriječiti pristup ključnim podacima cijelih nacija ili autonomnih algoritama koji bi moglo nesvjesno uzrokovati krah na burzama.

Jedna od prijetnji je i mogućnost nuklearnog rata. Dok se mnogi usredotočuju na tenzije između globalnih sila, nove tehnologije također nas mogu učiniti manje sigurnima. To bi se moglo dogoditi ne samo zbog prožimanja nuklearnog i konvencionalnog oružja nego i zbog rizika da će umjetna inteligencija pokrenuti nuklearni rat.

Sljedeći rizik koji bi mogao biti u porastu je globalna pandemija. Gripa, primjerice, godišnje ubija oko 700.000 ljudi i stoji globalnu ekonomiju oko 500 milijardi dolara. Sve gušće naseljena i mobilna ljudska populacija pogodne su okolnosti za brzo širenje novih sojeva gripe. A to izaziva zabrinutost jer uvijek je moguća pojava nove pošasti poput španjolske gripe koja je 1918. godine usmrtila oko 50 milijuna ljudi. No rasprostranjeni programi cijepljenja i ostale mjere za prevenciju bolesti pomažu smanjivanju ovog rizika.

Uznemirujuća budućnost

Iako su sve ove prijetnje stvarne, najveća opasnost s kojom se suočavamo 2019. godine iz globalne perspektive vjerojatno leži drugdje. S obzirom na to da na Zemlji živi gotovo osam milijardi ljudi, sve se više oslanjamo na globalne sustave kako bismo se održali. To se odnosi na okoliš koji nam daje hranu, vodu, čist zrak i energiju te na globalnu ekonomiju koja te resurse pretvara u dobra i usluge.

Ipak, zbog smanjivanja razine bioraznolikosti i preopterećene infrastrukture i opskrbnih lanaca mnogi od ovih sustava već su došli do točke pucanja. A rapidne klimatske promjene samo pogoršavaju situaciju. Zato globalne rizike možda ne bi trebalo definirati veličinom katastrofe, nego njihovim potencijalom da naruše te vitalne sustave.

Erupcija islandskog vulkana Eyjafjallajökulla 2010. godine nije usmrtila nikoga, ali je na šest dana zaustavila zračni promet iznad Europe. A 2017. godine je napad relativno nesofisticiranog WannaCry ransomwarea isključio dijelove britanskog zdravstvenog sustava i ostalih organizacija širom svijeta. S obzirom na to da sve na što se oslanjamo ovisi o funkcioniranju električnog, računalnog i internetskog sustava, sve što može oštetiti te sustave, od sunčeve baklje do nuklearne eksplozije u atmosferi, može prouzročiti vrlo veliku štetu.

Prevencija katastrofa

Moguće je, međutim, pronaći nove načine da bi se rizici smanjili. Poznata je priča o danskom kralju Knutu koji je zapovjedio moru da se povuče. Knut je, međutim, znao da ne može zaustaviti plimu i htio je samo svojim dvorjanima pokazati kako je nemoguće kontrolirati Božju volju, no sličan osjećaj bespomoćnosti pred prirodnim silama može obuzeti i nas kad sagledamo mogućnost budućih katastrofa.

No Danci su ipak uspjeli zaustaviti more i kroz generacije uspostaviti novu obalnu liniju. Gradili su nasipe i isušivali močvare kako bi se zaštitili od nadolazećih plima. Ponekad se, dakle, možemo zaštititi osmišljavanjem načina koji će čovječanstvo učiniti otpornim na nesreće. Tako bi i 2019. i nadolazeće godine mogle biti sigurne godine za čovječanstvo, zaključuje se u tekstu BBC-ja.

Policija je privela dvije osobe u vezi sa pronalaskom tijela ženske osobe u zamrzivaču u mjestu Pavlovac, potvrdio je portparol Policijske uprave međimurske Nenad Risek.

On je za portal "Međimurskih novina" potvrdio da su u njihove prostorije na razgovor privedene dvije osobe koje se dovode u vezu sa pronalaskom tijela.

Prema neslužbenim informacijama, u zamrzivaču u porodičnoj kući pronađeno je tijelo Jasmine Dominić, čiji je nestanak policiji prijavljen još u augustu 2000. godine, a policija je na razgovor privela Jasmininu sestru i njenog supruga.

Hrvatski mediji navode da je Jasmina Dominić nestala kada je imala 23 godine, a kao mjesto nestanka prijavljen je Zagreb gdje je studirala.

Nakon što je jučer oko 10.30 sati otkriveno tijelo nestale djevojke, započela je opsežna istraga cijelog slučaja i pretraga dvorišta i porodične kuće, u koju se uz policiju uključila i zamjenik državnog tužioca.

Mediji navode da sve upućuje na zločin i da je leš koji je pronađen u zamrzivaču neko slučajno otkrio.

Iako se čini da ekstremno desnih snaga na političkoj sceni svih balkanskih država i nema, odnosno da nisu dovoljno snažne jer nemaju svoje predstavnike u parlamentima, poznavatelji prilika kažu kako to i nije tako. Mnogi političari s desnog političkog spektra često posežu za ekstremno desnim stavovima, ali je njihovo djelovanje uglavnom pragmatične prirode. No, oni koji nastupaju krajnje nacionalistički, šovinistički i rasistički možda nisu u parlamentarnim klupama, ali zato jesu u društvu – snažni i glasni.

Povremeno se „istaknu“ marševima i postrojavanjem u središtu glavnih gradova, paljenjem novina neke od nacionalnih manjina, napadima na migrante ili Rome, upadanjem na skupove koji imaju za temu nešto što njihovim visokim patriotskim „standardima“ nije prihvatljivo. No, svi su još daleko od ozbiljnog nastupa u političkim vodama.

„Problem kod takvih stranaka jest što traže jednog vođu, da ne kažem Mesiju, koji bi ih okupio na jednom mjestu, a njega još nema“, govori o hrvatskim iskustvima novinar Vanja Majetić.

Smatra da je „u mladim i krhkim demokracijama desničarski populizam opasan jer može oslabiti demokratske institucije“, te konstatira kako je „populizam vrlo sličan demagogiji“ te u tom kontekstu „Hrvatska nije ostala pošteđena“.

„Glasači se iz raznih, ponajviše ekonomskih razloga, okreću novim opcijama koje podržavaju iz prosvjeda no smatram kako ekstremna desnica u Hrvatskoj nije kompatibilna s onom u ostatku Europe. Razlog tome je nedostatak zajedničkog problema koji se ogleda kroz migrante. Oni u nas ne postoje u značajnom broju pa stoga ne postoji zajednička ključna tema i problemi“, objašnjava Majetić.

Pod kontrolom struktura
Kad je Srbija u pitanju, ekstremna desnica također postoji. Zoran Petakov, ljevičarski aktivist iz Novog Sada, konstatira i kako dvije koje se svrstavaju u taj blok imaju svoje predstavnike u državnom parlamentu. Za organizacije koje djeluju izvan parlamenta navodi da su „pod kontrolom bezbednosnih struktura Srbije ili Rusije, a to su Srpska desnica, Nacionalna Avangarda, Srpska Liga, zatim neonacističke grupacije poput SrBske Akcije, Nacionalnog srpskog fronta, Otadžbinskog pokreta Obraz i SNP Zbor“.

„Birači u Srbiji ne bi u dovoljnoj meri podržali otvorenu ekstremno desničarsku partiju. Koliko je politička scena od početka veka pomerena u desno govori i to da su Srpska radikalna stranka, koja nije promenila svoj šovinistički program iz 1991. godine, i Dveri koje svojim programom najviše podsećaju na totalitarnu fašističku partiju koju je tridesetih godina prošlog veka želeo i predlagao Miloš Crnjanski, dobile dovoljan broj glasova da se nađu u parlamentu“, navodi Petakov.

Ako se govori o političkim strankama ekstremno desne orijentacije, uglavnom su oni svima asocijacija na marševe nabildanih muškaraca pod zastavama i, ako je moguće, u nekakvim uniformama i obilježjima koja podsjećaju na mračnu prošlost '20-ih, '30-ih i '40-ih godina prošlog stoljeća. U tome smislu, postavlja se pitanje što zapravo karakterizira ekstremnu desnicu u smislu političkog programa?

Brojne karakteristike krajne desnice
Majetić odgovara kako je to, na prvom mjestu, „zajednički fokus na politiku suvereniteta, [u slučaju europskih država] skepticizam prema Europskoj uniji, stroga migracijska politika i naglašavanje važnosti socijalnih reformi u korist izvornih stanovnika, a na štetu migranata“. I tu je, prema njemu, riječ o politici koja se naziva „novi nacionalizam“.

„Međutim, termin 'krajnja desnica' ima tendenciju obuhvatiti širok raspon stranaka i skupina koje se značajno razlikuju u agendi i politici, osobito ekonomskoj i socijalnoj, kao i u mjeri u kojoj podržavaju i koriste nasilje“, objašnjava.

Navedenim osobinama ekstremne desnice, odnosno većini stranaka i organizacija koje se nalaze na tom dijelu političke scene, Petakov dodaje i „ekspanzionistički i ekstremni nacionalizam, autoritarna država, antikomunizam, antidemokratizam i militarizam, očuvanje tradicionalnih vrednosti, a u nekim slučajevima i očuvanje rasne čistote, borba protiv 'tuđih kultura' i za evropski 'identitet', protivljenje ulasku migranata u državu i interkulturalnosti, borba protiv onih koji su drugačije verske, nacionalne, i seksualne orijentacije“.

Osnaživanje desnice
I kad se analiziraju svi navedeni dijelovi programa ekstremno desnih stranaka, na prvi pogled se učini da su te pojave snažnije izražene u bivšim socijalističko-komunističkim državama, odnosno područjima „iza željezne zavjese“. No, nije tako. Izbori u gotovo svim europskim državama, bile one članice Unije ili ne, ukazuju na osnaživanje ekstremne desnice.

„Razlika između zapada i istoka je u tome što su zemlje na istoku prošle kroz tzv. tranziciju ka kapitalizmu u poslednjih tridesetak godina. To je za mnoge značilo gubitak osnovnih ljudskih prava na rad socijalnu i zdravstvenu zaštitu , obrazovanje i krov nad glavom. Zato je citat Maksa Horkhajmera: 'Ko neće da govori o kapitalizmu, neka ćuti o fašizmu' aktuelan i danas. Kapitalistička tranzicija donela je bedu, glad, nesigurnost, veliki jaz između bogatih i siromašnih. Za uspostavljanje nove paradigme o bezalternativnosti kapitalizma njegovi ideolozi posegnuli su za nacionalizmom, istorijskim revizionizmom, diskursom o dva totalitarizma u kome su izjednačavani fašizam i komunizam, i neretko antisemitizmom“, objašnjava Petakov.

Iako smatra da su suvremena radikalna desnica u istočnoj i srednjoj Europi relativno nov fenomen, Majetić podsjeća kako je krivi kut promatranja po kojem su „stranke radikalne desnice dobile zamah zbog utjecaja gospodarske krize, ekonomske deprivacije i globalizacije“. Po njemu, detaljniji uvid u tu problematiku zapravo otkriva kako postotak birača radikalnih političkih opcija raste iz prosvjeda, a ne kao neki antisistemski fenomen.

Zašto su posebno ekstremni istočni Nijemci?
Takve tvrdnje ilustrira primjerom rasta ekstremne desnice u istočnim dijelovima Njemačke koji su do prije 30 godina bili dio DDR-a, te navodi kako su „stavovi preuzeti iz nekadašnje komunističke Istočne Njemačke učinili tamošnje ljude ksenofobičnijima od svojih sunarodnjaka sa Zapada“.

„Stanovništvo istočnog dijela Njemačke ima veću potrebu za 'skladom, čistoćom i redom', kao i kolektivnim i etnički čistim identitetom. Važan je i faktor selektivne kulture sjećanja prema kojoj istočni Nijemci potiskuju negativne uspomene na komunističku prošlost, a istovremen odbacuju bilo kakvo nasljeđe nacističkog antisemitizma te za sve društvene i ekonomske promjene krive strance. Fenomen krajnje desnice, točnije neonacizma, može se pojasniti politikom istočnonjemačkih komunista koji su razvili represivni sustav s autoritativnim oblicima socijalizacije kako bi kontrolirali građane. Dodatni uzrok su velike ekonomske razlike te slaba produktivnost koju su još uvijek vidljivi, unatoč ujedinjenju prije 30 godina“, ukazuje Majetić.

Kad govori o iskustvima istoka, Petakov navodi primjere Mađarske, Poljske, Latvije, koje su članice Unije, ali i Ukrajine koja je na euroatlantskom putu. Kao razlog porastu ekstremno desnih snaga ne vidi „nepostojanje demokratskih tradicija, kako to tvrde liberali, već rušenje svih do tad postojećih“. „Te države su strašno devastirane ekonomskom krizom i politikama štednje od 2008. godine do danas. Takve politike dovele su na vlast Vučića, Trumpa, Orbana, Salvinija. Sve ideje levo od centra su kriminalizovane, a strah od migranata proizvodi nove generacije rasista i ekstremnih desničara. Slično je i u Nemačkoj, Italiji, Francuskoj. Poslednja linija odbrane kapitalizma uvek je bio fašizam“, konstatira.

No, činjenica je da desno orijentirane stranke, posebice one krajnje desno orijentirane bilježe rast popularnosti i osvajaju sve više parlamentarnih mandata: Još nigdje nisu na vlasti, no i to je pitanje dana. Upravo to je izazov mnogim europskim državama, uključujući i one na Balkanu.

PIŠE: Mladen Obrenovićm AJB

Tridesetdvogodišnji A.T. iz Tuzle koji je sinoć lišen slobode u koritu rijeke Jale, u blizini Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, dan provodi u pritvoru,.

On je sinić oko 20 sati pucao na 27-godišneg mladića u blizini trgovačkog centra Robot u širem centru Tuzle.

Policija je brzo reagirala i dala se u potjeru čim je uočila noćnog revolveraša iz Tuzle.

On je, bježeći pred policijom, sišao u korito Jale, ali je, ipak, uhapšen.

Prethodno je odbacio je oružje za koje se pretpostavlja da je njime izvršen napad na 27-godišnjaka.

Iz MUP-a TK, potvrđeno je da je policija pronašla oružje, a uhapšeni je predat u nadležnost Tužilaštva. Nakon sinoćnjeg pucanja u centru Tuzle, noćni revolveraš dan provodi u pritvoru.

Dvadesetsedmogodišnji mladić na kojeg je pucano nije povrijeđen.

Sve je spremno za formiranje vlasti, ali ne i za čvrstu koaliciju u Federaciji. Bh. blok neće, a istraživali smo hoće li novoformirani blok SBB, PDA i A-SDA.

Tri su grupacije stranaka koje bi mogle činiti vlast u Federaciji. Prva grupa je SDA, HDZ BiH, HDZ 1990 i 3 zastupnika NB-a - imaju 48 zastupnika. Drugu grupu čine SDP, DF i NS - imaju 32 zastupnika. Treću čine SBB PDA i A-SDA. Oni imaju 14 zastupnika u Parlamentu Federacije i već su donijeli odluku da nastupaju kao čvrst politički blok. Ko će od prve ili druge grupe pridobiti treću i tako imati većinu u ovom domu a samim tim u Federaciji?

“U tom procesu formiranja postizbornih koalicija vidjet ćemo kako će se taj treći blok - okupljen oko SBB, ASDA i PDA - ideološki profilisati prema ključnim političkim problemima ove zemlje među kojima bih na prvo mjesto stavio izborno zakonodavstvo”, navodi politički analitičar Milan Sitarski.

Nakon što ih je odbio Bh. blok, SDA najavljuje pregovore sa SBB-om, PDA i A-SDA.

“Mi ćemo imati vjerovatno sastanke i sa SBB-om PDA i A-SDA iduće sedmice. Kanimo pojedinačno razgovarati s njma. Oni imaju pravo da nastupaju kao blok, ali mi ali mi ih nemamo namjeru zvati kao blok”, poručuje Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.

Inače, sastanak predsjednika novoformiranog bloka - Fahrudina Radončića, Mirsada Kukića i Rifata Hozanovića - rezultirao je dogovorom o saradnji na svim nivoima vlasti. Nezvanično, iz SBB-a saznajemo da ni saradnja sa SDA, iako su mnogi to očekivali, nije isključena. Slično je potvrdio i predsjednik ove stranke: “Od razgovora, pa eventualno i s polemičkim dionicama, niko ne može imati štete. Nema ozbiljnog državničkog pristupa koji polazi od političkih sujeta i odbijanja kontakata i susreta, naročito u novim okolnostima velikih iskušenja pred kojima se nalazi naša zemlji pa, ako hoćemo iskreno, i Bošnjaci”.

U pridobijanje se, kako saznajemo, već krenulo. Odmah nakon sastanka u centrali SDA u Sarajevu, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović uputio se u Živinice, i to na sastanak sa predsjednikom PDA Mirsadom Kukićem. Detalji sastanka nisu poznati. Dragan Čović ranije je razgovarao i s predsjednikom SBB-a, no detalji ni tog sastanka nisu poznati. Ipak, ukoliko se blok okupljen oko SBB-a pridruži SDA i HDZ-u BiH i dosad osiguranim partnerima, imat će dovoljno ruku.

“Ja se nadam da tu neće biti problema ali ne smije se po svaku cijenu praviti koalicija - moraju se usaglasiti elementarni programski stavovi oko ključnih i neodložnih pitanja”, upozorava Sitarski.

Sve opcije i dalje su otvorene. Nove runde pregovora kreću već iduće sedmice, a koalicije bi mogle biti finalizirane do idućeg mjeseca.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH