Izdvojeno

Izdvojeno (3001)

Svim čitaocima, oglašivačima i prijateljima portala Vidiportal.ba hvala na povjerenju i sretna nova 2018. godina!

Želi redakcija Vidiportal.ba

2017. godinu bi, prema ocjeni analitičara, što prije trebalo zaboraviti, jer je to bila još jedna godina neispunjenih obećanja. Za podizanje međunacionalnih tenzija pobrinuli su se politički akteri iz oba entiteta. Sarajevski novinar Fedžad Forto podsjeća da je početak 2017. označilo demonstrativno obilježavanje 9. januara, kao rezultat referenduma iz jeseni prethodne godine. Manifestacija u Banjaluci, uz sporno postrojavanje jedinica Oružanih snaga BiH koje baštine tradiciju bivše Vojske Republike Srpske (VRS), stvorilo je iluziju vrhunca moći entitetskog predsjednika Milorada Dodika i njegove politike prkošenja pravosudnim institucijama BiH.

„Uslijedio je hladan tuš – Dodikovo stavljanje na crnu listu administracije Sjedinjenih Država. A 'odlazeća administracija' nikako da ode, te je i novi američki predsjednik Donald Trump pola godine kasnije potvrdio Dodikov ostanak na ovoj listi. To je, sigurno, označilo početak silazne političke putanje Milorada Dodika. Potvrda tome je podvijanje repa i odustajanje od nekada gromoglasno najavljivanog referenduma o pravosudnim institucijama BiH", kaže Forto za Deutsche Welle.

Revizija presude iz 2007., smrt Slobodana Praljka i reakcije na haške presude

On podsjeća da je predizborna kampanja, uz prepoznatljivu zapaljivu retoriku, međusobne optužbe i blokade institucija, ovoga puta počela ranije nego ikad prije. U iščekivanju općih izbora 2018. godine iskorištene su i dugo očekivane sudske presude. „Historičari će ocijeniti značaj odluka međunarodnih sudova donesenih 2017. godine. Najprije je odbijen zahtjev da Međunarodni sud pravde razmotri reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije iz 2007. godine, budući da je tražio novu odluku Predsjedništva BiH. Tako prvobitna odluka, koja događaje u Srebrenici jula 1995. godine definira kao zločin genocida, ostaje na snazi. Još jednu potvrdu da je u Srebrenici počinjen najstrašniji zločin donio je Haški tribunal izričući nepravosnažnu presudu i kaznu doživotnog zatvora ratnom konandantu bivše VRS Ratku Mladiću", kaže Forto.

Svojom zadnjom presudom Tribunal je potvrdio kvalifikakcije o udruženom zločinačkom poduhvatu u procesu protiv „šestorke“ zvaničnika takozvane Herceg-Bosne. Ovo izricanje presude ostat će upamćeno i po javnom samoubistvu generala Hrvatskog vijeća odbrane Slobodana Praljka te podijeljenim reakcijama u BiH, s jedne strane odobravanje presude kojom su zločini počinjeni radi stvaranja etnički čistih prostora tzv. Herceg-Bosne adekvatno sankcionirani, a s druge prava politička histerija i glorifikacija ratnih zločinaca. „Posljednje presude Haškog tribunala izazvale su lavinu nacionalističkih reakcija i retorike kojom se pravdaju ili minimiziraju ratni zločini, na čuđenje i zgražavanje svjetske javnosti. Međutim, historijska ocjena sudskih presuda međunarodnih sudova bit će neumoljiva“, ističe Fedžad Forto.

Demografski pad, kašnjenje odgovora na evropski upitnik, regionalne inicijative

Naš sagovornik upozorava i na procese koji su u sjeni 'spektakularnih' političkih događaja, a koji mogu imati katastrofalne posljedice. „Tu, prije svega, mislim na demografski pad koji poprima razmjere katastrofe. BiH je po broju stanovnika već pala na nivo iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a broj stanovništva i dalje opada. Mladi i radno sposobni odlaze tražeći svoju sreću negdje drugdje, tako da je pred ovom zemljom teška budućnost“, kaže Fedžad Forto.

Politička previranja i preuranjena predizborna kampana ugrozili su i međunarodnu poziciju BiH te evropski put ove zemlje. „U regionalnim okvirima ugled BiH trpi zbog neispunjenih obaveza prema Energetskoj zajednici, te je bio ozbiljno okrnjen okolnostima koje su dovele do odlaganja pristupanja Transportnoj zajednici, koja podrazumijeva mogućnost dodjele ozbiljnih sredstava za poboljšanje infrastrukture. Propuštene su dobre prilike za rješavanje otvorenih pitanja sa susjednim zemljama, a odnose između vladajućih elita u BiH obilježila je razgradnja formalnih koalicija u korist ad hoc saveza radi uskih interesa“, kaže direktorica Vanjskopolitičke inicijative Lejla Ramić-Mesihović.

Politikanstvo anulira potencijale BiH

Ona u komentaru za Deutsche Welle upozorava da političari u BiH sve vremenske orijentire „sebično" i „kalkulantski" prevode u izborne cikluse, umjesto u vremenske okvire za provođenje konkretnih zadataka na putu evropskih integracija. „Onda se i ne treba čuditi što izjave ključnih ljudi iz Evropske unije (EU) predviđaju da bi otprilike 2025. godine Srbija i Crna Gora mogle doći u poziciju da sjednu ravnopravno za stol sa zemljama članicama Unije, dok se BiH u tom smislu ni ne spominje. Zbog nedržavničkog ponašanja u BiH, ova zemlja nije identificirana kao potencijalna punopravna članica koja u nekom razumnom roku može sjesti za isti stol sa evropskim partnerima. Umjesto toga, BiH je još uvijek na evropskom stolu kao problem i za sebe i za regiju. I dok se na Upitnik Evropske komisije odgovara neprimjereno dugo, kristalizira se jedna istina – u ovoj zemlji postoji jako mnogo kvalifikovanih ljudi vrijednih i sposobnih za izvršavanje obaveza koje ispostavljaju evropske integracije kao proces i u administraciji i van nje. Sve probleme u ovom zahtjevnom tehničkom procesu zapravo generiše politikanstvo svojom uskogrudnošću i egocentrizmima“, kaže Lejla Ramić-Mesihović.

Analitičari, također, ocjenjuju da je zbog političkih previranja i bespoštedne borbe za vlast 2017. još jedna „izgubljena" godina za BiH. Pokušaji opozicijskog Saveza za promjene da onemogući zloupotrebu Skupštine RS-a još uvijek su samo pokušaji. Međunarodna zajednica zatvara oči na Dodikovu opstrukciju odluka Ustavnog suda BiH o knjiženju vojne imovine na državu i njegovo protivljenje MAP-u (Akcijskom planu za članstvo BiH u NATO-u). BiH i u 2018. godinu ulazi bez državnog budžeta, jer se parlamentarna većina u ovoj zemlji raspala, a institucije gotovo da ne funkcioniraju. Da je politički dogovor ipak moguć, potvrđuje i usvajanje seta zakona o akcizama koje poskupljuju cijenu goriva, posljedično i drugih roba, ali omogućavaju nastavak aranžmana sa međunarodnim finansijskim institucijama i dodatna zaduživanja na svim nivoima. Izmjene Izbornog zakona još se ne naziru, iako BiH ulazi u izbornu godinu. Kako bi kraj 2017. po svemu ličio na njen početak, pobrinuo se član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić zahtjevom da se i 9. januara 2018. godine u Banjaluci „u inat“ postroje jedinice Oružanih snaga BiH, zatvarajući tako začarani krug bosanskih političkih smicalica.

Država, a i Federacija, će u novu godinu ući bez usvojenih budžeta. Krize, sukobi, previranja i nepostojanje većina su samo neki od razloga.Federalni premijer je tražio da ovog vikenda budžet bude usvojen na hitnim sjednicama međutim to je odbijeno. Lidija Bradara je to opravdala preglasavanjem Hrvata.

“Nažalost, razvoj događaja na političkoj sceni Federacije BiH koji uključuje i preglasavanje hrvatskih zastupnika u Zastupničkom domu u kojemu su sudjelovali i zastupnici SDA, nisu nam ostavili vremena ni prostora za donošenje Proračuna FBiH do kraja kalendarske godine. Razvoj jučerašnjih događaja u Zastupničkom domu ne daje nam nadu da bi ovaj Dom mogao osigurati potrebnu većinu tijekom vikenda, uz načela poštivanja dogovora i partnerskih odnosa stranaka vladajuće većine”, kazala je Bradara.

Koalicijski partner iz SDA poručuje kako će budžet biti usvojen čim se steknu uslovi, te dodaje da će krize i neslaganja obilježiti i iduću godinu.”To je klasični bojkot kolega iz HDZ-a koji je zaista po meni neopravdan zato što su i kolege iz HDZ-a saglasne da se budžet usvoji u formi u kojoj ga je Vlada predložila. Da će biti sličnih stvari sada je već jasno jer ulazimo u izbornu godinu”, pojasnio je Ismet Osmanović.

SDP-ov Saša Magazinović kaže da je na državnom nivou uz budžetsku krizu izbila je i ruralna kriza zbog odbijanja HDZ-a da telefonom podrži strategiju o ruralnom razvoju.Od ministra vanjske trgovine Mirka Šarovića smo doznali kako strategija nije blokirana nego da je HDZ tražio da se o tome raspravlja na redovnoj sjednici Vijeća ministara. Magazinović smatra da će stanje permanentne krize trajati tokom cijele 2018. osim kada se budu dijelila budžetska sredstva.

“Mene čudi da su promicatelji evropskih vrijednosti blokirali nešto što je zahtjev Evropske komisije. Smatram da je riječ o još jednom igri koja će biti veoma brzo završena čim se oni dogovore o pitanjima koja su njima od većeg interesa nego Evropska Unija”, stav je Magazinovića.

Ekonomistica Svetlana Cenić ima ideju za sve probleme u Bosni i Hercegovini.”Ne znam, možda je moja mama kriva! Evo baš sad odoh kući da je vidim i da joj svašta kažem! Sunce joj poljubim kako ona može tako! Pa koja je na vlasti svih ovih godina, gdje sa malim izmjenama uskoči ovaj ili onaj lik. Zna se koje su stranke na vlasti od rata, od prije rata, pardon”, kazala je Cenić za N1.Zato se u Novoj godini umjesto napretka, pomaka prema EU i NATO-u, očekuje nova runda preslagivanja, svađanja, blokada. Snaga za to se prikuplja tokom praznika.

2017. godina u BiH neće bi zapamćena kao godina napretka u BiH. Od samog početka godina je nagovještavala da u našoj zemlji neće sve ići kako treba.

Revizija tužbe BiH protiv Srbije pokrenula je sve ono što se dešavalo tokom cijele godine, tenzije, nepovjerenje, nerazumjevanje.

Nije išlo ni na međususjedskim odnosima. Sa Hrvatskom zbog BiH kao prijetnje po bezbjednost, ondosno nakon presude Prliću i drugima, sa Srbijom zbog Kosova. I ti događaji su, naravno, posvađali lidere u BiH.

Na planu rada parlamenata ništa novo. Na državnom nivou, set Zakona o akcizama koaliciju na državnom nivou učinio vještačkom, u Narodnoj skupštini Republike Srpske opozicija pištaljkama prekidala sjednice, na federalnom nivou Parlament kao da nije ni radio, mjeseci su proticali bez sjednica, a I kada ih je bilo, ispred parlamenta protesti.

A protesti su bili svakog mjeseca, penzioneri, policajci, borci,pacijenti.

Kraj godine, obilježio je kraj rada Haškog tribunala. Osuđeni Slobodan Praljak popio otrov prilikom izricanja presude čime je neslavno završeno više od 24 godine postojanja Suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Dok većina Bosanaca i Hercegovaca i ostalih stanovnika regiona u potrazi za boljim i sigurnijim životom odlaze u Njemačku, Austriju, Irsku ili Švedsku, neki potegnu i do samog sjevera Evrope, u Norvešku. Jedna od njih je Novogradiščanka Ivana Peleh koja je nakon diplome otišla živjeti u Norvešku, ali ne iz ekonomskih razloga već zbog ljubavi.

Susret sa Oslom

– Slijedila sam srce (dečka), a on razum (posao). Naš prvi susret s Oslom desio se početkom 2014. kad smo odlučili proslaviti Novu Godinu kod dečkovog brata. Godinu dana poslije, dečko je odlučio ostaviti lošu poslovnu politiku u Zagrebu i započeti život na sjeveru. Ja sam mu se pridružila u maju ove godine, nakon što sam diplomirala historiju umjetnosti i italijanski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Italijanski se pokazao kao prednost samo prilikom pronalaska posla jer sam ubrzo nakon dolaska, ni manje od mjesec, dobila posao u italijanskom restoranu. Isprva kao pomoćni konobar, da bi me nedavno unaprijedili u konobara. Radim po potrebi, uglavnom vikendima i plaćena sam po satu – kaže Ivana za portal slavonski.hr, prenosi Avaz.

U Norveškoj posla ima no, napominje, ako se želi raditi u struci tada je prioritet poznavanje norveškog jezika. – Norvežani, kao i svi drugi bilo gdje na svijetu, najprije zapošljavaju sunarodnjake, potom ljude koji vladaju jezikom, a tek onda nas doseljenike, zbog čega sam ebsi zadala zadatak naučiti čim prije jezik. Do ovog sam trenutka savladala početnički stepen koji mi omogućava sporazumijevanje na svakodnevnoj bazi. Bude li sreće, pameti i novaca, dogodine bih voljela nastaviti s kursom, što zbog pronalaska posla koji bi više odgovarao mojim interesima, što zbog poštovanja prema ljudima u čiju sam zemlju došla – ističe Ivana.

Norveška je, kaže, uistinu multikulturalna zemlja što se vidi na svakom koraku. – Ipak, ono što razlikuje Norvežane, recimo od nas Balkanaca, je što nemaju ispriku ostati doma ako je vani ružno vrijeme. Ovdje se ozbiljno shvaća izreka “Det finnes ikke dårlig vær, bare dårlige klær” ili: Nema lošeg vremena, samo loše odjeće” – kaže Ivana.

Plin se ne koristi

Opisala je još niz svakodnevnih životnih navika Norvežana koje se nama u BiH i Hrvatskoj mogu činiti neobične. Norvežani, recimo, na zvonu, ostavljaju samo imena ili nadimke. Sva vrata i prozore otvaraju prema van, jer veliki je dio kuća izgrađen od drveta, što znači i češće požare. Kuha se i grije na struju, a najčešći izvori električne energije su voda, vjetar i sunce. Plin se koristi jako rijetko. Voda je besplatna i dolazi iz najvećeg obližnjeg jezera Maridalsvannet. Alkohol se prodaje u specijaliziranim, državnim trgovinama koje su radnim danom otvorene do 18 sati, subotom do 15, a nedjeljom su zatvorene. Pivo je moguće kupiti u običnim trgovinama, tokom sedmice do 18 sati, a subotom do 20 iako trgovina radi do 23. Hljeb u trgovinama je uglavnom crni, mesnice “drže” Turci, a otvorenih tržnica kakve mi poznajemo nema jer bi se na prosječnoj temperaturi većina voća i povrća smrznula. (…) Javni promet je fantastično usklađen i nema potrebe za krištenjem osobnih vozila. Ono malo automobila što se i kreće po Oslu, redovito stane pješacima na zebri, a i u najvećoj gužvi i krkljancu, ne čuje se mahnito i živčano trubljenje. Igre na sreću i klađenje kontrolira država, a sav profit uplaćuje se za kulturu i sport. Sve se plaća karticama, a minusa nema!!! – kaže Ivana.

Rektorica Univerziteta u Tuzli prof. dr. Nermina Hadžigrahić u petak je upriličila novogodišnji prijem za medijske radnike koji djeluju na području ovog grada, a tom prilikom sumirani su i rezultati rada ove visokoškolske ustanove u 2017. godini.Rektorica prof.dr. Nermina Hadžigrahić je kazala da je iza Univerziteta u Tuzli jedan turbulentan period, nakon kojeg se zaplovilo u mirnije vode. Naglasila je i da ova visokoškolska ustanova ne bježi od kritike medija, kao i da je svaka dobrojamjerna kritika dobrodošla na njihovu adresu.

Rekla je i da je ove godine tuzlanski Univerzitet potpisao ugovor s Vijećem za štampu BiH, što je ocijenila znajačnim potezom koji otvara značajan prostor za edukaciju studenata novinarstva o svim etičkim standardima profesionalnog izvještavanja.U akademskoj 2017/2018. godini upisano je 1.600 studenata, što predstavlja najmanji broj brucoša, a rektorica Univerziteta u Tuzli se nada da se ovaj negativan trend neće nastaviti u narednom periodu.”Na nama je da učinimo sve da tako bude”, naglasila je ona.

U tekućoj akademskoj godini promovisana su 1.354 diplomca i 273 magistra. Na čast doktora nauka promovisano je 48 kandidata, ali i šest zlatnih studenata na koje je rektorica posebno ponosna.U zvanje redovnog profesora promovisano je 25 osoba, a oni, kako je ocijenila prof.dr. Nermina Hadžigrahić, čine posebni snagu Univerziteta u Tuzli.

Ovu visokoškolsku ustanovu posjetio je i niz renomiranih predavača, među kojima su dr. Ervin Sejdić, dr. Mahir Hadžić, akademik Muhamed Filipović, dr. Edhem (Eddie) Čustović, ali i ambasadorica Indonezije u BiH Nj.E. Amelia Achmad Yani.”Ove posjete otvorile su nam prostor i za nastavak saradnje s ustanovama iz kojih spomenute osobe dolaze”, izjavila je rektorica prof.dr. Nermina Hadžigrahić, naglasivši da je Univerzitet u Tuzli u godini na izmaku potpisao i niz sporazuma o saradnji s drugim visokoškolskim ustanovama izvan BiH.

U narednom periodu posebna pažnja će biti posvećena povećanju mobilnosti nastavnika i studenata koji djeluju na Univerzitetu u Tuzli.”Iako imamo pozitivan trend, nismo zadovoljni s mobilnosti naših studenata. Prema principima Bolonjske deklaracije oni bi trebali dio svog školovanja obaviti na nekom od univerziteta van naše ustanove i BiH”, naglasila je rektorica Univerziteta u Tuzli prof.dr. Hadžigrahić, istaknuvši da je određen broj tuzlanskih studenata već na razmjeni, a nekoliko studenata s univerziteta u Turskoj trenutno se nalazi na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Kada je u pitanju Kampus u Tuzli rektorica je kazala da su trenutno u toku infrastrukturni radovi na studentskim paviljonima, a u planu su i radovi na studentskoj kantini.”Naša briga su i novi studijski programi, jer ih želimo prilagođavati potrebama tržišta rada. Želimo školovati studente koji će po završetku školovanja moći pronaći odgovarajuće zaposlenje te po mogućnosti ostati u BiH”, zaključila je rektorica Univerziteta u Tuzli prof.dr. Nermina Hadžigrahić.U ovoj visokoškolskoj ustanovi trenutno se školuje više od 11.000 studenata, raspoređenih na 12 fakulteta i Akademiju dramstkih umjetnosti. Od osnivanja do danas diplomu Univerziteta u Tuzli steklo je više od 40.000 studenata.

Težak život izbjeglica i raseljenih osoba u neuvjetnim kolektivnim centrima realnost je u Bosni i Hercegovini i nakon 22 godine od završetka rata, a jedan od takvih centara, od ukupno njih 121 aktivnog u BiH je i "Vila" u naselju Bukva kod Tešnja koji je posjetila i ekipa Anadolije.

A, više od 7.000 korisnika kolektivnih centara u Bosni i Hercegovini već duže od dvije decenije sanja o vlastitom domu.

Kolektivni centar koji nosi naziv "Vila" u Tešnju svojevrsni je podsjetnik na teške godine agresije i period kada je Tešnju bio utočište desetina hiljada izbjeglica iz Doboja, Teslića, Dervente i drugih općina.

U centru i sada živi 15 porodica koje još uvijek nisu stekle uvjete da se vrate u svoje domove iz kojih su izbjegli tokom agresije na BiH.

Odveć teška svakodnevnica tih siromašnih porodica dodatno je izražena tokom hladnih zimskih dana.

Zejna Kamarić u tešanjskom kolektivnom centru živi već 17 godina. Jedini prihodi su joj socijalna pomoć od oko 120 konvertibilnih maraka i ono milostinje što joj udijele komšije.

Ona je u razgovoru za AA istakla da je tokom agresije morala napustiti svoj rodni Teslić i izbjeći u Tešanj. U međuvremenu je zbog neimaštine morala drugoj porodici na brigu dati kćerku s posebnim potrebama.

“Život ovdje je težak. Ponekad nešto zaradim sakupljajući staro željezo. Ložim vatru i sjedim u tišini svaki dan. Skoro svaki dan jedem samo makarone“, kazala je Kamarić.

Još jedna mještanka centra "Vila" u Tešnju je i Indira Hikić koja živi s mužem, troje djece i porodicom muževog brate, tako da u kući živi ukupno 13 članova porodice.

Hikić, koja je u Tešanj izbjegla iz Doboja, također je kazala da je život korisnika centra veoma težak i da svi sanjaju bolje sutra.

“Moj muž i njegov brat jedini rade iz naše porodice. Za djecu primam socijalnu pomoć od oko 40 maraka“, kazala je Hikić.

Načelnik Tešnja Suad Huskić podsjeća da je tokom agresije u Tešnju bilo blizu 30.000 izbjeglica iz okolnih općina te dodaje da je većina njih uspjela da se vrati kućama ili da nađe neko utočište.

Huskić je kazao da je u toku izgradnja novih stambenih jedinica u kojima će biti zbrinute porodice koje i dalje žive u kolektivnom centru "Vila".

“Ovi ljudi su izgubili prava u općinama iz kojih su izbjegli. Sada ovdje imamo nove generacije. Djeca koja su došla u Tešanj sada su odrasli ljudi i još uvijek nemaju svoj dom“, kazao je Huskić i dodao da su u toku važni projekti koji za cilj imaju rješavanja problema te ugrožene populacije.

Mještani kolektivnih centara širom BiH najviše nade polažu u realizaciju projekta zatvaranja kolektivnih centara kojim Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH namjerava zatvoriti 121 kolektivni centar i zbrinuti više od 7.000 osoba. Projekt bi trebao biti realiziran do kraja 2020. godine.

Skupština Tuzlanskog kantona usvojila je Prijedlog budžeta za narednu godinu u iznosu od oko 386 miliona KM.Budžet za narednu godinu ima stabilizirajuću, te izraženu razvojnu, kao i socijalnu komponentu. Povećana su sredstva za podršku poljoprivredne proizvodnje za oko 15 posto.Ministar finansija TK Jakub Suljkanović izjavio je da je budžet za narednu godinu veći za oko 26,5 miliona KM u odnosu na 2017.- Kada je u pitanju prihodovna strana, opet su najizdašniji prihodi po osnovu PDV-a, zatim poreza na dobit i poreza na dohodak, koji čine gotovo 90 posto ukupne strukture prihoda budžeta – kazao je Suljkanović.

Po njegovim riječima, u rashodovnoj strani najdominantniji rashodi su bruto plaće i naknade koje nemaju karakter plaće, i oni čine oko 232 miliona, što je oko 58 posto.U Prijedlogu budžeta za 2018. godinu kreirana je i nova budžetska pozicija, pomoć nižim nivoima vlasti, na kojoj je predviđeno oko milion KM.

U odnosu na 2017. godinu povećana su novčana namjenska sredstva u oblasti Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okolice ovog kantona.U 2018. godini u odnosu na ovu program kapitalnih ulaganja je povećan za pola milona KM.Predviđeno je i povećanje plaća svim budžetskim korisnicima za 6,5 posto. Iznos sredstava koji je na godišnjem nivou predviđen za ove namjene je oko 11 miliona KM. Povećan je iznos sredstava za socijalno osjetljive kategorije, a Budžet Ministarstva za rad i socijalnu politiku povećan je za oko 1.700.000 KM.

Predsjednik Kluba poslanika SDA u Skupštini TK Mirza Omerdić smatra da je Prijedlog budžeta za narednu godinu svakako bolji nego prethodni, ocijenivši da on predstavlja kontinuitet rada ove vlasti na TK.- Vlada TK iz godine u godinu poboljšava budžet kantona u smislu da se povećavaju plaće ustavnim kategorijama, te socijalna davanja, ali i kapitalna ulaganja – mišljenja je Omerdić.

Poslanici Socijaldemokratske partije u Skupštini TK bili su suzdržani prilikom izjašnjavanja o Prijedlogu budžeta TK za 2018. godinu. Opozicija u zakonodavnom tijelu nije u potpunosti zadovoljna Prijedlogom.- Tražili smo da se povećaju plate, odnosno da se poboljša status radnika u obrazovanju i sa tim smo zadovoljni. S druge strane, također smo tražili da se povećaju izdvajanja za obrazovnu infrastrukturu, što u ovom budžetu ne vidimo – izjavio je predsjednik Kluba poslanika SDP-a u Skupštini TK Dževad Hadžić.Skupština TK usvojila je i Zakon o izvršenju Budžeta TK za narednu godinu.

Imenovani novi ministri u Vladi TK-a

Skupština Tuzlanskog kantona razriješila je tri ministra, zbog izmjene Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave TK, a imenovani su i ministri u novoformiranim ministarstvima u Vladi TK.Na dnevni red sjednice Skupštine TK naknadno je uvršten Prijedlog za razrješenje ministara zbog izmjene Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave TK, te Prijedlog za imenovanje ministara koji će rukovoditi novim ministarstvima.

Ranije je odlučeno da se Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva TK i Ministarstvo razvoja i poduzetništva TK spajaju u Ministarstvo privrede TK, dok se Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK, razdvaja na Ministarstvo obrazovanja TK i Ministarstvo za kulturu, sport i mlade TK.Za ministra privrede TK imenovan je Osman Puškar, koji je ranije obnašao funkciju ministra razvoja i poduzetništva. Puškar je, inače, kadar Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS).

Za ministra za kulturu, sport i mlade TK imenovan je Srđan Mićanović, koji je ranije obnašao funkciju ministra industrije, energetike i rudarstva TK. Mićanović je kadar Stranke demokratske akcije.Dosadašnji ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Zlatan Muratović, imenovan je za ministra obrazovanja i nauke. Muratović je iz Saveza za bolju budućnost (SBB).

Granični spor između Hrvatske i Slovenije opet je izazvao veliki interes europskih medija, napose zbog toga što je Ljubljana za danas najavila kako će započeti implementaciju arbitraže koju Hrvatska ne priznaje. Njemački dnevnik Sűddeutsche Zeitung (SZ) piše kako slijedi “Obračun u Istri” između dvije države jer su “nacionalisti s obje strane uspjeli zaustaviti sve pokušaje dogovora”. List ističe da se u Bruxellesu plaše kako bi situacija u Piranskom zaljevu mogla eskalirati ako se obje strane nastave inatiti, te da najgori scenarij nije izvjestan, ali nije ni nemoguć, s obzirom na povijest graničnog spora između Hrvatske i Slovenije.SZ podsjeća da je sastanak premijera Mire Cerara i Andreja Plenkovića 19. prosinca u Zagrebu bio “posljednji pokušaj dogovora ovih dviju članica NATO-a i Europske unije”, ali da na njemu ni jedna strana nije htjela odstupiti od unaprijed zauzetih pozicija. Ističe se da su dvojica premijera na zajedničkoj press konferenciji jedan drugom uputili nepomirljive poruke: Cerar je rekao da Hrvatska “radi protiv civilizacijskih standarda i dobrosusjedskih odnosa”, dok je Plenković uzvratio da je za njega arbitražna odluka nepostojeća, a 29. prosinca “dan kao i svaki drugi”.

Postoji teoretska šansa da Europska komisija pokrene postupak protiv HrvatskeNapominje se da su i Njemačka i Europska komisija pozvale obje države da prihvate arbitražnu presudu te da je potpredsjednik EK-a Frans Timmermans ponudio posredovanje “ako obje strane to žele”. Postoji i teoretska šansa da EK pokrene postupak protiv Hrvatske, jer ona u ovoj situaciji rubno krši europsko pravo.SZ podsjeća i da su 2001. tadašnji hrvatski i slovenski premijeri postigli sporazum o razgraničenju, ali je “propao zbog hrvatskih nacionalista”, te konstatira da je ovaj granični spor samo jedan od mnogih koji su rezultat raspada Jugoslavije. Slovenija je pak kasnije blokirala ulazak Hrvatske u EU, te se “uz velike muke dogovorila arbitraža”. Hrvatska je iz nje pak istupila 2015., nakon što su objavljene snimke nedozvoljenih kontakata između nekih sudaca u arbitraži i slovenske strane, “što je Hrvatska iskoristila za napuštanje procesa”.EU je naročito zabrinut da bi neriješena granična pitanja mogla izazvati niz blokada u procesu pristupa zemalja Zapadnog Balkana Europskoj uniji, te bi zato voljela da Slovenija i Hrvatska dogovorom riješe svoj spor. List se pita hoće li to biti moguće kada čak i neutralno posredovanje, kao u hrvatsko-slovenskom slučaju, nije dovelo do rješenja."Balkanska svađa oko granice"

Utjecajni portal Politico cijelu stvar naziva “balkanskom svađom oko granice” te predviđa da će se situacija od danas dodatno zakomplicirati. Citiraju slovenskog premijera Cerara koji je rekao da je hrvatsko nepriznavanje arbitraže “štetno za europski projekt” u regiji koja pati od brojnih etničkih tenzija. Ipak, nitko u Bruxellesu ne očekuje da će oko Piranskog zaljeva doista izbiti oružani sukob, ali misle da će biti nevolja. Jedan slovenski diplomat predviđa da će biti policijskih incidenata i nadvikivanja. Slovenci će vršiti i pritisak na EK da se direktnije uključi u situaciju, s obzirom na to da se arbitražni sporazum spominje u dokumentima koji su omogućili pristupanje Hrvatske Europskoj uniji.

Prema Politicu, Hrvatska se pak “ukopala” u poziciju u kojoj ne priznaje arbitražu, te Sloveniji prijeti diplomatskim notama. Hrvatski je stav da se EK nema što miješati u ovaj spor jer je odluka o implementaciji arbitražne presude samo na strankama u sporu, a Hrvatska implementaciju odbija.

Naročito oštar komentar objavio je vodeći švicarski list Neue Zürcher Zeitung (NZZ), koji smatra da “cijela europska politika prema Balkanu ovisi o graničnoj svađi Slovenije i Hrvatske”. NZZ konstatira da ova situacija “otkriva nemoć EU-a”, koji ne može ništa učiniti ako na to nema pristanak obiju strana u sporu. Naglašava se da “Hrvatska odbija priznati presudu međunarodne arbitraže”, te da bi “u pitoresknom Piranskom zaljevu mogla zapuhati opasna oluja”.

“Višedesetljetna svađa je simptomatična za mnoge konflikte u toj regiji”, piše NZZ i podsjeća da je “Slovenija zloupotrebljavala svoje pravo veta” blokirajući ulazak Hrvatske u EU. S druge strane, Hrvatska se odbila vratiti u, od Slovenije kompromitirani arbitražni proces nakon što su problemi riješeni i krivci kažnjeni.

Hrvatsku je uništila "politička kasta koja se samo bavi nacionalnom simbolikom"

“Hrvatski su se političari zapravo odlučili granični spor koristiti za širenje konsternacija i stvaranje slike o Hrvatskoj kao žrtve”, smatra NZZ i onda poentira: “Sveto domoljubno zgražanje nije nikakva strategija niti garantira rezultate - baš suprotno. Vlada u Zagrebu je imala dvije godine da stvar odvede u dobrom pravcu, ali je to propustila kako bi dobila bodove na unutarnjopolitičkoj sceni. Hrvatskoj sada zbog toga prijeti vanjskopolitička katastrofa: Slovenija razmišlja o blokiranju ulaska Hrvatske u šengensku zonu, kao i o tužbi pred sudom EU-a. Hrvatska poza vječne žrtve tako se pretvara u samoispunjavajuće proročanstvo.”

NZZ nemilosrdno zaključuje da je sve to “otrov za zemlju koja ionako zastrašujuće zaostaje za ostatkom EU-a”, a sve to je rezultat “političke kaste koja se bavi simbolikom umjesto da se suoči s nizom vlastitih promašaja”.

Hrvatska ugrožava i europsku politiku u regiji, smatra NZZ, te dovodi Bruxelles u neugodnu situaciju. “Rasplamsavanje nacionalizma u regiji koja ni danas nije provela suočavanje s posljedicama ratova iz devedesetih moglo bi biti jako opasno. Međunarodno posredovanje je zbog toga i dalje neizbježno za rješavanje prijepora, ali Bruxelles ima ograničena sredstva da se uključi u spor”, piše švicarski list i završava zaključkom da jedino što preostaje jest “nacionalistima jasno pokazati da je njihova nepametna politika kontraproduktivna”.

No, kao da je to ikad nacionaliste na Balkanu potaknulo da promijene svoju politiku koja vodi k sukobima.

Senad Lulić (31), kapiten Lazija, oprostio se od nastupa u fudbalskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine.

Odluku o povlačenju s reprezentativne scene Lulić je nagovijestio i ranije, a to je potvrdio i mailom upućenom u kancelariju Nogometnog/Fudbalskog saveza BiH (N/FS BiH).

"Životne odluke se nikada ne donose preko noći, pogotovo kada je u pitanju ljubav, kao što je moja ljubav prema Bosni i Hercegovini i dresu zemlje koju volim. Međutim, vrijeme je za zbogom. Nakon dana i dana razmišljanja i razgovora s porodicom i svojim najbližim, odlučio sam da je za mene reprezentativna karijera završena. Teška srca ovo govorim, jer sam uložio vrijeme, zdravlje i ogromnu količinu ljubavi boreći se za grb svoje zemlje", napisao je Lulić u pismu dostavljenom N/FS BiH, dodavši:

"Nekad je išlo loše, nekad dobro, a kruna moje karijere, kao i svih nas, je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Ostaje žal što nismo ponovili taj uspjeh, ali smo se negdje putem izgubili i sada je vrijeme za mlade snage koje dolaze i koje bi trebale učiti na našim greškama. Neke su stvari mogle bolje, neke su urađene savršeno i jedino za čime nikada ne žalim jeste to što sam uvijek davao sve od sebe na terenu. Nekad je to nekome izgledalo možda premalo, ali svi mi znamo koliko smo preživjeli stresa, zajedno s našim porodicama. Hvala svim selektorima, Savezu, navijačima, koji su nas pratili po cijelom svijetu i koji će mi najviše nedostajati, medijima, suigračima, sakupljačima lopti, ma svima, koji su na neki način bili dio mog života, ali vrijeme je za rastanak od reprezentativnog dresa, s tim što ću biti najvjerniji navijač BiH u budućnosti. Pošto se nekad krivo protumače neke rečenice i stvari, zamolio bih medije da prihvate moju odluku, koja je donesena nakon dugo razmišljanja i na koju nikad nisu uticale stvari koje su se desile ili se nisu desile. Sa svima sam oduvijek imao dobar odnos, kako u Savezu, tako i u svlačionici, ali i mimo nje i ova moja odluka je donesena isključivo jer sam osjetio da je vrijeme za nove snage i novu krv. Hvala Vam svima što ste mi davali podršku i bili uz mene sve ove godine".

Lulić je u dresu reprezentacije BiH odigrao 57 utakmica i postigao četiri gola.

Pored Lulića nedavno od reprezentativnog bh. dresa oprostio se i Vedad Ibišević, napadač berlinske Herthe.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH