Izdvojeno

Izdvojeno (1744)

U Narodnu skupštinu Republike Srpske stiglo je pismo zabrinutih radnika JS RTRS, u kome se govori o sunovratu RTRS-a u organizacionom, kadrovskom, programskom i iznad svega finansijskom sektoru. Od parlamenta Srpske nezadovoljni radnici traže hitnu kontrolu poslovanja JS RTRS.

"Javnost je na već razne načine upoznata da više od godinu dana nisu plaćeni doprinosi na plate zaposlenih i da ne možemo da ovjerimo knjižice", žale se radnici RTRS-a i dodaju da ima radnika koji su, na žalost, oboljeli od najtežih bolesti i ne mogu da se liječe.

Tvrde da zamjenik generalnog direktora Srđan Džajić, koji je, kako navode, kum direktora Draška Milinovića, dogovara sa Fondom zdravstva kome ovjeriti knjižicu na jedan dan kako bi radnik započeo liječenje.

Navode da dug prema Poreskoj upravi, kako kažu, se kreće oko tri miliona KM, a ukupna dugovanja dobavljačima su oko 10 miliona KM.

"Naši prihodi od RTV takse vrtoglavo padaju, ali što je najgore padaju i od marketinga, što najbolje govori koliko su nestručni ljudi i u ovoj službi koje je instalirao Milinović.

On je za tri godine svog mandata zaposlio oko 70 ljudi u radni odnos i još oko 200 kao honorarne saradnike", navodi se u pismu i dodaje da to u praksi znači da svakog mjeseca treba isplatiti oko 800 plata, a za tako nešto potreban je budžet dvostruko veći od ovog koji sada imaju.

"U tom suludom zapošljavanju nije doveden ni jedan formiran novinar, ne računajući Matu Đakovića kojeg je doveo lično predsjednik Milorad Dodik.

Predsjednik je na čelo Direkcije iz jedne banke doveo i ženu svog pilota koja ni sata nije radila u novinarstvu", stoji u pismu u kome se ukazuje i na druga kadrovska rješenja, koja su, po njima, loša i štetna po Javni servis Republike Srpske.

Tvrde da u RTRS-u ima više radnika sa ugovorenim platama, nego u najprestižnijim svjetskim kompanijama i to onih sa srednjom školom.

"Javna tajna je da Milinović i kum mu Džajić na sve strane uzimaju provizije i zato svaku marku troše na nabavke programa koje niko drugi neće da kupi. To je lako dokazati, šta smo sve kupili i gdje je to sve do sada emitovano", tvrdi se, između ostalog, u pismu.

Naglašavaju da je RTRS u nevjerovatnoj finansijskoj krizi kakva se ne pamti u 25 godina postojanja i navode da je raspisan tender za nabavku 35 novih auta, za 1,9 miliona KM.

"Prethodni automobili su plaćeni 1,4 miliona KM. Takođe su dali pet miliona KM za tehniku, uglavnom rasvjetu, za veliki studio od oko 400 kvadratnih metara.

Pri tome, iz tog studija još nije emitovan ni minut programa, jer naše rukovodstvo, ne zna šta bi odatle emitovalo, nema znanja za takvo nešto, ne mogu da osmisle ni jedan TV projekat", kaže se u pismu i dodaje da su sada odlučili da iz tog studija emituju Telering Mate Đakovića.

"O tome da smo najgledanija televizija lažu narod godinama. Prema zvaničnim podacima nismo bili najgledaniji čak ni u predizbornim mjesecima prošle godine", tvrde nezadovoljni radnici RTRS-a.

Između ostalog, navode i da je u RTRS-u isplaćeno više deviznih dnevnica nego u svih, kako su napisali, šesnaest ministarstava Vlade Republike Srpske.

Pored teških optužbi na menadžment RTRS-a, kritike nisu pošteđeni, u pismu, ni pojedini članovi Upravnog odbora te medijske kuće - Slobodan Bošković i Dara Cvijetić, koja je i predsjednica UO RTRS-a...

Tvrde da je rad UO RTRS-a potpuna misterija i da se ne zna čak ni dnevni red sjednica, a pogotovo se ne znaju njegove odluke.

"Da biste bolje razumjeli ove naše primjedbe otiđite na sajt Radio televizije Srbije i vidjećete da tamo sve objavljuju, čak i plate zaposlenih.

A članovi UO RTRS-a za četiri godine mandata da bi radili tajno dobiju na ruke 95.000 KM", stoji u pismu u kome od parlamenta zahtijevaju da Glavna služba za reviziju javnog sektora odmah i bez odlaganja pošalje kontrolu u RTRS.

Podsjećaju da je jedna delegacija prije dvije godine bila kod predsjednika Narodne skupštine i molila za pomoć, ali ništa se nije dogodilo.

"Udovoljite našoj molbi i pošaljete revizore ili istražitelje, ali nemojte da se ponašaju kao i brojni inspektori koji su dolazili i idu pravo u kabinet generalnog direktora, a nekoliko minuta kasnije stižu ovali mesa i – uredan zapisnik je urađen", kaže se na kraju pisma nezadovoljnih radnika JS RTRS.

Pismo su, prema našem saznanju, dobili šefovi poslaničkih klubova, a pojedini uključujući i Branislava Borenovića su ga podijelili i ostalim poslanicima.

O JS RTRS moglo bi da se čuje već na narednom skupštinskom zasjedanju, kada će pojedini poslanički klubovi postaviti i pitanje resornom ministarstvu u vezi rada JS RTRS.

Funkcija političara u BiH je degradirana, a za to su isključivi krivci sami političari koji u svojim javnim nastupima, mahom bez adekvatne stručne pomoći izgovaraju napamet naučene fraze.Izjave političara okosnica su medijskog prostora u BiH. Svakodnevno ih gledamo, slušamo i čitamo, a ako to radimo redovno primjetit ćemo da se uglavnom, sa većim ili manjim varijacijama, ponavljaju.Politička analitičarka Ivana Marić je za N1 kazala da se mali broj bh. političara uopće zna izražavati.

“Mnogi od njih to što ne znaju reći pokušavaju nadoknaditi stranim izrazima i riječima koje nisu poznate za 80% građane u BiH, a u suštini te riječi ništa i ne znače. Primjetno je da političari korištenjem različitih formulacija riječi pokušavaju skrenuti pažnju sa onoga da ništa ne rade. Kako objasniti građanima da se četiri godine ili 20 godina bave istim temama, a ništa nisu uradili?”

Dobro dođe da kažu “radi se na reformskoj agendi”, iako se ništa ne postiže ili ‘ako podignemo akcize’ kao da će nam procvjetati, mišljenja je Marić.

Ona je istakla da se političari služe različitim tehnikama kako bi odvukli pažnju građana sa stvarnih problema.

“Oni ne znaju, a računaju da mnogo više građana također ne zna šta znače neke riječi. Koriste ih na pogrešan način i na pogrešnom mjestu. Možda se vode onom “kako je pametan, ja ga ništa ne razumijem…“, istakla je analitičarka Ivana Marić.

Ne ulazeći u prirodu izjava i ne razmatrajući njihovu tačnost i prilagođenost određenim situacijama, donosimo listu fraza koje ovdašnji političari najviše koriste u svojim javnim nastupima već godinama.

– Radi se o klasičnom političkom spinu…
– To je čisto dezavuisanje javnosti…
– To je čisto politikanstvo…
– Ne treba ulaziti u avanturizam…
– Moramo bit odlučni na putu ka euroatlantskim integracijama…
– Dejton nema alternativu…
– Moramo opravdati povjerenje onih koji su nam dali glas…
– Radit ćemo za sve građane BiH…
– Opredijeljeni smo za mir i stabilnost…
– Osigurati ravnopravnost svih naroda u BiH…
– Neki Dejtonski sporazum tretiraju kao švedski stol, pa žele uzimati samo ono što im odgovara…
– Postoji presumpcija nevinosti…
– Koalicija je stabilna…
– OHR izrazio zabrinutost…
– Predali smo kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU…
– Poslati jedan glas iz BiH ka Briselu…
– Čule su se poruke mira i suživota…
– Američka ambasada u BiH pomno prati situaciju u BiH…
– Interes bilo kojeg naroda nije iznad interesa BiH…
– Treba sačekati da se strasti smire i da raspravimo o toj temi…
– XY (stranka ili osoba) konstantno obmanjuje javnost…
– S indignacijom odbacujemo takve neutemeljene optužbe…
– Transparentno djelovanje…
– Očekuju nas masovni infrastrukturni radovi…
– Osigurati stabilan rast…
– Treba ostaviti prošlost iza sebe i okrenuti se budućnosti…
– Mladi su budućnost ove zemlje i treba spriječiti njihov odlazak…
– Trebamo raditi radi budućih generacija…
– Ubrzati euroatlantski put
– Reforme će biti bolne, ali su nužne…
– Radi se o vaninstitucionalnom djelovanju…
– Grubo kršenje Dejtonskog sporazuma…
– Flagrantan primjer vaninstitucionalnog djelovanja…
– Moguće je postići rješenje za Mostar…
– Osigurati zaštitu svih konstitutivnih naroda i onemogućiti diskriminaciju…
– Prikupljanje jefitnih političkih poena…
– Izborna kampanja je već počela…
– Postupali smo u skladu sa zakonom i ustavom ove zemlje…
– Radi se o grubom kršenju Ustava BiH…
– Poštovati instituciju Visokog predstavnika u BiH…
– Dijalog je od ključnog značaja…
– O odlukama suda ne treba raspravljati…
– Raditi na politici pomirenja…
– Otvoriti put stranim investitorima…
– Smanjit ćemo troškove…
– Otvorit ćemo nova radna mjesta…
– Situacija je najozbiljnija od Dejtona do danas…
– Odbacujemo optužbe…
– Pustimo neka institucije rade svoj posao…
– Novi set mjera za zapošlavanje mladih ljudi…
– Poštovati suverentitet i teritorijalni integritet BiH…
– Buducnost BiH i njenih građana je na domaćim institucijama
– Riješiti pitanje stranaca u Ustavnom sudu BiH…
– EU integracije su jedini pravi put za bolju budućnost BiH i za dobrobit svih naroda i građana…
– Razgovaralo se o aktuelnim političkim pitanjima u BiH…
– Moramo vjerovati pravosuđu…
– Odnosi između dvije zemlje su prijateljske, ali postoji prostor za unapređenje u nekoliko oblasti…
– Razgovarali smo o nekoliko otvorenih pitanja…
– Na sastanku je naglašena bitnost socijalnih i ekonomskih reformi…
– Vrijeme je da se nesuglasice ostve po strani i da se razgovara o ekonomiji…
– Reformska agenda je neophodna za ekonomski oporavak zemlje…
– Otvoriti nova radna mjesta…
– Ova godina treba biti godina poboljšanja poslovnog ambijenta i stvaranje preduslova za nove investicije…
– Smanjiti broj nezaposlenih…
– Rad državne administracije da postane efikasniji…
– Naglašena međuentitetska/međudržavna saradnja…
– Ovo bi moglo izazvati novu krizu…
– Novim zakonodavstvom povećati mogućnosti u ovoj oblasti…
– Vidno su narušeni odnosi…
– Ovo kriza je zasjenila mukotrpan rad…
– Konačno se okrenuti putu ka EU…
– Želimo poslati poruku kojom ćemo definisati ono što je problem danas u BiH
– Ponuditi adekvatna rješenja za očuvanje mira i stabilnost…
– Moramo pokrenuti javne radove…
– Provesti presudu Sejdić-Finci…
– Treba spustiti tenzije…
– Odluka je donesena bez konsenzusa…
– Osigurati fer i poštene izbore…
– Suživot i tolerancija su temelj opstanka BiH…
– Takvi zaključci ne doprinose razvoju BiH…
– Stvoriti pozitivan poslovni ambijent…
– Nužno raditi na integraciji BiH u EU i NATO…
– Ne interesuju nas ministarske i direktorske pozicije…
– To je pitanje vitalnog nacionalnog interesa…
– Raditi na prosperitetu običnih ljudi…
– Uskoro novi kilometri autoputa…
– Ne želimo se baviti opstrukcijama vlasti…
– Provođenje reformi od ključnog značaja…
– XY zemlja podržava BiH na njenom evropskom putu…

Općina Banovići raspisala je tender za nabavku službenog automobila vrijednog 80.000 maraka, a u opis vozila se uklapa novi “Passat”, za koji se traži i najluksuznija dodatna oprema.U tenderu koji je raspisao načelnik Midhat Husić, iz budžeta Banovića izdvojena su sredstva za kupovinu vozila s pogonom na četiri točka, senzorom za otkrivanje umora kod vozača, navigacijom sa detaljnom kartom Evrope, top komfornim sjedalima od kombinacije brušene i glatke kože, s grijanjem i masažerom, bežičnim internetom i zatamnjenim zadnjim staklima.

Javni poziv za nabavku novog službenog automobila bit će otvoren do 9. maja, ali je već njegovim raspisivanjem iz konkurencije eliminisana većina proizvođača i trgovaca vozilima u Bosni i Hercegovini jer se u pozivu gotovo do u detalje opisuje novi model Volkswagen “Passata”.

Korištenje opisa iz kataloga proizvoda jednog proizvođača zabranjeno je Zakonom o javnim nabavkama u BiH, i objašnjeno u brojnim izvještajima revizora.“Osim ako nije opravdano predmetom nabavke, u tehničkoj specifikaciji ne smije se uputiti na određenog proizvođača, na porijeklo ili na poseban postupak, na marke, patente, tipove ili određeno porijeklo, ako bi se time pogodovalo ili bi se isključili određeni privredni subjekti ili određeni proizvodi”, piše u Zakonu o javnim nabavkama BiH.

U tenderu koji je raspisala Općina Banovići nalaze se dijelovi rečenica iz kataloga za “Passat”, s minimalnim izmjenama. U specifikacijama navedenim u tenderskoj dokumentaciji stoji da vozilo može biti dugo maksimalno 4,8 metara, a tačna dužina “Passata” je 4.767 milimetara; maksimalno međuosovinsko rastojanje je 2,8 metara, dok je kod “Passata” 2.791 milimetara, a obrtni momenat motora i veličina guma su identični onima u katalogu njemačke limuzine.

Tenderska dokumentacija do u detalje prati kataloške specifikacije, te se traži trozonska klima sa alergenim filterom, kožni volan, ekran u boji minimalne dijagonale 6,5 inča, mogućnost povezivanja sa “iPhone” uređajima, “ergonomski komforno sjedalo elektro podesivo u 14 pozicija, uključujući masažu na vozačevoj strani”, osvijetljena ogledala u štitnicima za sunce, “obloge sjedala od kombinacije brušene i glatke kože, s grijanjem sjedala, i automatsko grijanje mlaznica za pranje vjetrobranskog stakla”, kao i “USB stick s priključkom za SIM karticu za kreiranje konekcije u vozilu”.

Čelni ljudi Banovića nisu za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) željeli govoriti zašto je tenderom detaljno propisana luskuzna oprema.Odluku o nabavci vozila izglasalo je Općinsko vijeće Banovića, a potpisao ju je predsjedavajući Vijeća Nermin Delagić, koji je za BIRN BiH u poruci izjavio da “nema veze s bilo kakvim tenderom”.“Vi morate biti svjesni da ja, kao predsjedavajući Općinskog vijeća, nemam veze s bilo kakvim tenderom, a sve ostalo je transparentno… budžet, odluka o nabavci… i ne znam zašto vas to uopće interesuje”, rekao je Delagić.

Načelnik Husić nije želio govoriti za BIRN BiH o nabavci službenog automobila.Prema izvještaju na zvaničnoj stranici sa javne rasprave o budžetu Banovića za ovu godinu, načelnik Husić je izjavio da je “svjestan da se u neke segmente ne ulaže dovoljno, ali da se sve raspoređuje u skladu s mogućnostima i da se vodi računa da se svi sektori pokriju koliko se može”.

Podaci Kantonalne privredne komore Tuzla pokazuju da nešto više od 5.000 zaposlenih u Banovićima ima prosječnu platu od 836 konvertibilnih maraka. Broj nezaposlenih, prema zvaničnim podacima na stranici Općine, veći je od 4.000.Husić je, kao kandidat Stranke demokratske akcije (SDA), izabran na prijevremenim izborima u Banovićima u februaru 2014. godine sa više od 94 posto dobijenih glasova.Vrijednost automobila koji nabavlja Općina Banovići procijenjena je na 68.000 konvertibilnih maraka bez poreza, a ta će cifra s plaćenim porezom dostići iznos od gotovo 80.000, što je više od dopuštenog za ministre u Vladi Federacije BiH, objavio je BIRN BiH.

Za tri mjeseca Predsjedništvo BiH održalo je samo jednu sjednicu. Prema pravilniku o radu trebalo bi zasjedati jednom u 14 dana. Osim sjednica, nema ni obaveznih konsultacija članova Predsjedništva, što bi moglo, kako tvrde analitičari, ugroziti i konzistentnost vanjske politike države.

Kriza na svim nivoima vlasti ostavila je dubok trag i u ovom organu izvršne vlasti. Ipak, član Predsjedništva BiH Dragan Čović prošle sedmice je najavio 'deblokadu' zasjedanja kazavši da bi se sjednica trebala održati 11. aprila.

Iako je jedan član najavio sjednicu, drugi, i to predsjedavajući, tvrdi da još nije izvjesno da li će biti održana s obzirom na to da nema zvanične obavijesti. Ovako lošoj komunikaciji i suprotnim stavovima, prema mišljenju predsjedavajućeg Mladena Ivanića, kumovalo je podnošenje zahtjeva za reviziju presude protiv Srbije za genocid.

"Ne mogu preći preko paralelizma u radu institucija BiH kao da se ništa nije desilo, ne mogu da prihvatim ni jednostrano davanje instrukcija 'svom ambasadoru' kako je to rađeno, ne mogu da pređem ni preko toga da mi se pošta neovlašteno otvara", rekao je Ivanić.

Ivanić dalje tvrdi da svojim potezima nije ugrozio funkcioniranje ove institucije, ali nije samo zahtjev za reviziju presude protiv Srbije narušio odnose tri predsjednika. Suprotni stavovi oko postrajavanja Trećeg puka Oružanih snaga u Banjoj Luci 9. januara započeli su krizu. Analitičari tvrde da ovakve stvari ne bi smjele ugrožavati rad ove institucije, ali ovakvo stanje uzrok je lošeg ustava.

"Sve elemente koji su trebali služiti pravilnoj zastupljenosti, sprečavati nadglasavanje ili dominaciju jednih nad drugima pretvorili smo u elemente opstrukcije", ocjenjuje politički analitičar Adnan Huskić.

Konačne potvrde oko sjednice održavanja sjednice Predsjedništva još nema. Podsjećamo da su posljednju sjednicu održali 25. janura, da su i periodu nerada primili svoju plaću od 5.000 maraka, a da zbog toga neće snositi nikakve sankcije jer poslovnik o radu to ne predviđa.

Josip Juratović, poslanik njemačkog Bundestaga, utjecajni političar hrvatskih korijena, za beogradsku "Politiku" govorio je o njemačkim inicijativama da se zemlje zapadnog Balkana integriraju u Evropsku uniju.

Juratović kaže da ima utisak da se, uprkos deklarativnim zalaganjima za evropski put, "u samoj regiji nekima baš i ne žuri. Kao prvo, jer će mnogi suzbijanjem korupcije i uvođenjem pravne države biti sami pogođeni, a drugi problem jeste kako objasniti narodu da poslije trideset godina sijanja međusobne mržnje treba graditi zajednički život po ugledu na EU i izbjeći sudbinu bivše Jugoslavije".

Josip Juratović uvjeren je "da sve dok na Balkanu budu pobjeđivale nacionalne stranke sa populističkim programima koji se zasnivaju na podgrijavanju napetosti među susjedima a privreda i dobrosusjedska saradnja budu stavljeni u drugi plan, napredak će biti neznatan.
Od toga, nažalost, profitiraju samo velike vođe i njihovi činovnici koji su u svim državama zapadnog Balkana već godinama na vlasti. Najveći je apsurd što narodi na zapadnom Balkanu biraju uvijek iste političare iako nisu doprinijeli nikakvom napretku, nego, štaviše, unazadili regiju".

Republika Srpska nije ni blizu bankrota, uvjerava predsjednik Republike Srpske. Slušajući Dodika, neupućeni bi pomislili da živimo u Kaliforniji, ali nije tako, uzvraća lider SDS-a Vukota Govedarica.

U međuvremenu, vlast Srpske nastavlja sa zaduživanjem. Tako je Vlada ove sedmice zadužila Srpsku prodajom trezorskih zapisa za novih 21,8 miliona maraka, iako je planirala da se zaduži za 15 miliona.

Prodajom trezorskih zapisa Vlada ponovo spasava budžet, a razlog novog zaduživanja je to što se ne zna da li će uskoro stići sljedeća tranša kredita MMF-a, kažu ekonomisti.

"To je očigledno zaista turbulentna situacija, jer nije baš jasno koliko će biti sredstava raspoloživih za otplatu dospjelih ili onih kredita koji dospevaju i s druge strane zadovoljavanja ovih tekućih koje Vlada ima i koji prave ozbiljne probleme od željeznica do poljoprivrednika i nadalje prema subvencijama i ostalim obavezama iz budžeta", smatra ekonomista Zoran Pavlović.

Zaduživanje Republike Srpske na tržištu kapitala može se očekivati i u narednom periodu, jer je izvjesno da u BiH u dogledno vrijeme neće stići novac od kredita MMF-a, objašnjava Pavlović.

Ukupan dug Republike Srpske veći je od 5 milijardi maraka, a više od 40 odsto budžeta Srpske ide na otplatu dugova domaćim i stranim kreditorima.

Dok traju prosvjedi u Srbiji, pitamo se – imaju li građani u Bosni i Hercegovini razloga da budu nezadovoljni, kako političkim garniturama, tako i životnim standardom.Dok buja aktivizam susjednih zemalja, građani u BiH padaju na prvom ispitu – izlaznosti na izborima.Malo se proda, još manje kupi. I kad nema gužve, kao danas, Ljiljana redovna – i to od ‘88 godine – dvije godine prije nego što je rodila sina Edina. S ove dvije ruke i iza ove tezge ga je “dovela do hljeba”. Ali…hljeba u Njemačkoj.

“Magistarski rad uradio, u roku sve dao. – Koji fakultet? – Pravni. Znači, u četvrtak 13. kreće za Njemačku, ne može nać’ posao. – Što, šta je bilo? – Nema, nema, nema”, kazala je Ljiljana Lamadžema za N1.

I tako pravnik i uspješni karatist postaje dio crne statistike o odlasku mladih. A Ljiljana ostaje na Markalama, čekajući kupce koji sve više kupuju na komad. A političke garniture, od izbora, do izbora, iste. Razloga za izlazak na ulice ima… ali ne i poente, kaže konceptualni Damir Nikšić – i sam ozlođajen, nakon što se izjalovio pokušaj da ljude izmami na biračka mjesta vlastitom kandidaturom za načelnika Općine Centar.

“Ovaj put ne bih izlazio na proteste. I mislim da tu uopšte više nema smisla, i nema smisla to što su u Srbiji izašli. Mislim, ima uvijek nekog smisla, ali ne mislim da mogu nešto da promjene. Beli im je najbolje rekao. On je rekao ono što sam i ja rekao kad sam bio kandidat. Ja sam uradio sve što je u mojoj moći. Trebali ste izaći par dana prije u tolikom broju, jer imamo demokratiju. Ovo je jedna mala zemlja i svi koji bi izašli da protestuju zaposleni su tu gdje jesu i ne mogu protestvovati protiv samih sebe”, kazao je Nikšić za N1.

Juniorske selekcije Slobode i Željezničara odigrale su derbi 25. kola u Tuzli.

Baš kao i juniorskom ogledu, prvo poluvrijeme nije ponudilo mnogo toga te je završeno rezultatom 0:0. Trenutak odluke desio se u posljednjim minutama utakmice. Rezervista Šubo je pogodio mrežu domaćih te je tako razočarao oko 500 navijača Slobode, a Želji donio tri važna boda. Plavi su ovom pobjedom preskočili Slobodu na tabeli i sada su prvi s dva boda više od Tuzlaka te tri boda više od Širokog Brijega.

FK Sloboda: Čizmić, Mehičić, Salkić, Čičkušić, Hodžić, Beganović, Kurtalić, Smajić, Janevski, Đukić i Maksimović.

FK Željezničar: Karavdić, Beširević, Šabanadžović, Velić, Kurtović, Jusufi, Džindo, Mujagić, Žerić, Hajdarević i Hrvanović (Šubo).

U noći posljednjeg dana marta 1992. godine Bijeljince je probudila snažna eksplozija. Bila je to najava za rat u ovom gradu i teror koji će uslijediti narednih dana.

Te noći kroz ulicu do centra grada prošao je Željko Ražnatović Arkan i njegova Srpska dobrovoljačka garda. Bila je to jedna od ulica u kojoj će narednih dana ležati tijela ubijenih žena, djece i muškaraca civila.

Danas se ona zove Ulica Srpske dobrovoljačke garde, a spaja se sa Trgom Draže Mihailovića.

“Vidio sam mrtve na ulici, troje ljudi je bilo na trotoaru, u dvorištu džamije je bio čovjek pokriven kožnom jaknom, upucan u glavu. To je za mene bio šok. Mi smo slušali šta se radi u Vukovaru, ali nismo vjerovali da će doći i ovdje”, prisjeća se novinar i književnik Jusuf Trbić, koji je prije rata bio direktor Radija Bijeljina.

Tijela na ulicama vidio je kada su ga arkanovci zarobili i provodili do kriznog štaba Srpske demokratske stranke. Tu je pretučen toliko, kaže, da nije imao nijedan milimetar bijele kože. Smrt je, dodaje, jedva izbjegao, uz pomoć komšija Srba koji su ga na kraju sakrili.

Dok sjedimo s njim u bijeljinskom kafiću, počinje objašnjavati kako su pripreme za rat počele mjesecima ranije, kada Bošnjaci nisu mogli ostati ni na poziciji portira, a u okolnim selima se dijelilo oružje “kapom i šakom”.

Generalna proba za rat u BiH odigrala se upravo u Bijeljini, kaže Trbić, gdje se “testiralo dokle se može ići pred očima međunarodne zajednice, pokazivalo drugim ‘patriotama’ šta se treba raditi, a Bošnjacima šta ih čeka”.

“Mi smo danima slušali i gledali na televiziji Arkana, kojeg su prikazivali kao umjetnika, ljubitelja kulture, koji će doći u Bijeljinu da obiđe spomenike.”

'Mi ovo mjesecima pripremamo'
Narednih dana ubijeni su deseci civila, a Trbić je odveden iz kuće svog punca. Tih dana u Bijeljini se našao i fotoreporter Ron Haviv, koji je već ranije u Hrvatskoj napravio fotografiju Arkana sa mladunčetom tigra u ruci. U Bijeljini je snimio arkanovce kako ulaze u džamiju i šutaju tijela civila na ulicama.

“Mene je četnički vojvoda Mirko Blagojević odveo 2. aprila, popodne u četiri sata. Upravo su taj dan pričali kako se oko bolnice vode borbe, da su muslimanski ekstremisti okupirali bolnicu, što je bilo čudno, šta će kome bolnica? Mi smo tu provedeni i vidjeli smo da se ništa nije dešavalo, što je potvrdio i Ron Haviv. To je bila takva medijska propaganda, a sve je vodio Pero Simić, današnji savjetnik Milorada Dodika”, kaže Trbić.

Jusuf Trbić Foto: Al Jazeera
Nastavlja pričati kako su ga tog dana odveli u krizni štab SDS-a gdje je vidio arkanovce kako istovaraju oružje iz sanduka.

“I onda je počelo maltretiranje, poslije kojeg ja nisam imao ni milimetar bijele kože na sebi koliko su me tukli. To je trajalo negdje do četiri sata ujutro. Dok su me držali, zvala je Biljana Plavšić i razgovarala sa Ljubišom Savićem Mauzerom (komandantom paravojnih jedinica Pantere) koji je preda mnom rekao ‘ne brinite, nećemo mi njega, znamo mi koga trebamo, pa mi ovo mjesecima pripremamo’. Slušao sam cijelu noć kako on izdaje naloge ‘je’l to zelena ograda, nemojte to je naš, idite na bijelu ogradu’ i slično. Onda sam shvatio da oni sve drže u svojim rukama. U jednom momentu kada su me poveli da me ubiju, Mauzer je rekao ‘šta ti misliš zašto mi tebe puštamo da ovo slušaš? Sad ćeš ti na ahiret’. Upotrijebio je baš tu riječ.”

'Nisu mi dali da posljednji put vidim oca'
Trbić, koji je uspio na kraju da pobjegne i sakrije se kod komšija Srba koji su ga čuvali, bio je u kriznom štabu kada su vojnici razgovarali i o zarobljavanju Salke Nargalića Ćose, bokserskog šampiona koji je bio i član reprezentacije Jugoslavije.

Njega su nakon nekoliko dana mučenja ubili, a zarobili su ga tako što su mu rekli da drže njegovog tada 13-godišnjeg sina. Omera Nargalića srećemo ispred džamije. On odavno više ne živi u Bijeljini, a došao je tu zbog godišnjice smrti svog oca.

“Posljednji put sam ga vidio 2. aprila, kada sam mu napravio sendvič, a on se spremao i rekao mi da pazim majku i sestru. Navodno je htio, koliko sada mogu da povežem, da izađe iz Bijeljine, međutim, njegovog prijatelja, koji je tada bio s njim, pogodio je snajper, i to ga je spriječilo da se skloni iz Bijeljine.”

Za to vrijeme Omer, njegova sestra i majka skrivali su se kod amidže. Prisjeća se da su oca odveli na Radio Bijeljinu da pozove muslimane da predaju oružje i stave bijele trake kako bi bili obilježeni.

“Neko kaže da je bio ošamućen, drogiran, da je bio pod nekim injekcijama, neko kaže da je neko drugi imitirao njegov glas. Ja ga pamtim kao čovjeka kojeg niko nije mogao prisiliti na bilo šta.”

Oca su, dodaje, dva dana poslije našli u podrumu kuće mesera Redžepa Šabanovića, gdje su bila tijela ubijenih. Tu je i snimljena fotografija kako Arkanov vojnik udara ženu koja leži u lokvi krvi.

“Neko je otišao po nekoga svog i prepoznao mog oca, mogao se još malo prepoznati. Imao sam želju da ga vidim posljednji put, međutim, amidže mi nisu dale, kažu da je bio izmasakriran, da su ga mučili ta dva, tri dana što je bio kod njih zarobljen. Nisu mi dali da ga vidim da ga se sjećam takvog”, govori Omer, koji je sa porodicom pobjegao iz grada odmah nakon očeve dženaze.

Pekari, slastičari, mesari... proglašeni snajperistima
U Bijeljini je, zajedno sa Janjom, prije rata živjelo 37.000 Bošnjaka, a na kraju rata ostalo ih je 2.000, objašnjava nam Emir Musli, novinar i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u Bijeljini.

Pokazuje mjesto gdje je nekada bio krizni štab SDS-a. Danas je tu zgrada jedne banke.

“Ja sam u Bijeljinu došao u martu, jer sam studirao u Sarajevu, i nisam ni znao kako stvari ovdje izgledaju, koliko je bilo napeto. Onda je sve krenulo 27. noći Ramazana, kada je počelo to puškaranje, pa uslijedilo ubijanje. Tih dana smo porodica i ja sasvim slučajno ostali živi, zato što je jedan od ljudi koji je tada bio uz arkanovce, kojeg je moj otac znao, došao do nas i rekao nam da ne izlazimo. Moj otac je bio Albanac iz Tetova, a tada je ubijeno dvadesetak Albanaca. Svi su bili pekari, mesari, slastičari, ali su ih oni proglasili snajperistima i sve ih redom pobili.”

Početkom rata otvoren je i zloglasni logor Batkovići kroz koji je prošlo hiljade zatvorenika. Musli se sjeća kolona logoraša, ali i drugih sugrađana koji su bili pretučeni.

“Vidio sam kako je kroz naš sokak prošlo desetak ljudi, Bošnjaka koji su radili u elektrodistribuciji. Vidio sam ih krvave, sa velikim ranama, bili su pretučeni u kriznom štabu, kasnije sam upoznao jednog od njih i njemu je bila slomljena vilica bejzbol palicom. Sve je bilo tako mučno, ljudi su odlazili, a to ljeto se moglo izaći da nekome platiš ili da imaš neko jako poznanstvo.”

Musli objašnjava da su tada živjeli stotinjak metara od glavnog trga. Danas je tu podignut spomenik poginulim borcima, gdje je nedavno obilježena godišnjica “oslobođenja Bijeljine”, tog aprila prije 25 godina.

Gusta zavjesa zaborava
“Ovdje o tome šta se desilo ne možete ni s kim razgovarati, jer se ovdje godinama dešava sistematska, sveobuhvatna, planska strategija zaborava. Kada ne mogu ništa da kažu, onda samo govore ‘bile su borbe’. Pitanje koje ja svake godine postavljam - ako su oslobodili grad 1. aprila 1992. godine, zašto su istog dana otvorili logor Batković, zašto su porušili džamije, pa nije valjda da su ih džamije napadale? Niko vam na ta pitanja ne želi dati odgovore i ovdje zaista pada jedna gusta zavjesa zaborava”, kaže Trbić.

Kamere su zabilježile kako Biljana Plavšić 4. aprila 1992. godine, nakon obilaska grada, zahvaljuje Arkanu, te proglašava "oslobođenje" Bijeljine. Ipak, malo prije toga snimljena su i tijela ubijenih civila na ulicama kojima će Plavšić proći. One su obišle cijeli svijet i postale prikaz brutalnosti rata u BiH.

Arkanov vojnik koji šuta ženu u lokvi krvi navodno je nakon rata postao DJ u Srbiji, a uhapšen je, ne zbog ubistava u BiH, nego posjedovanja droge, kaže Trbić. Neke nevladine organizacije i pojedinci u Srbiji pokušavaju navesti nadležne da pokrenu istragu o tome.

“Da nema tih Ronovih fotografija, mi bi bili proglašeni ludima, rekli bi da se to nikada nije ni desilo”, kažu Trbić i Musli.

Njihove riječi dodatno potvrđuju veliki buketi cvijeća stranaka i organizacija iz bh. entiteta Republika Srpska, položeni pored spomenika u sjećanje na 'oslobođenje' grada - istih onih događaja koji će kod žrtava i njihovih porodica ostati zapamćeni kao 'krvavi Bajram' i 'Arkanov teatar smrti'.

"U ideju EU vjerujem nepokolebljivo, jer sam živio u zemlji - Bosni - koja je u velikoj mjeri ostvarivala tu ideju. Međutim, koliko je moguće ostvariti ideju EU u ambijentu u kojem vladaju desničari, fašisti, ksenofobi, lažovi...? To, nažalost, nije moguće. Ne zaboravite da su se desničari oduvijek zaklinjali u domovinu da bi je bolje pljačkali. Radikalno desne stranke su slavile svoj narod da bi ga okrenule protiv drugih naroda. Radikalni desničari se kunu u tradiciju da bi je bolje razorili" - izjavio je, između ostalog, bosanskohercegovački književnik, filozof, akademik i predsjednik Društva pisaca BiH Dževad Karahasan u intervjuu za Analitika.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH