Izdvojeno

Izdvojeno (3656)

Etničke strasti u Bosni i Hercegovini se uzburkavaju usred širokog talasa nacionalizna širom Europe, u isto vrijeme dok se odvija i ruska kampanja sabotiranja vlada koje su u prijateljskim odnosima sa Zapadom.

Europa i Amerika, u ovom mometu zaokupljene drugim problemima, moraju djelovati što prije kako bi spriječili da Bosna iskoči iz tračnica, piše za bivša reporterka CNN-a Frida Ghitis, za The Washington Post.

Godinama poslije kraja rata postoje zabrinjavajući znaci da je teško postignuti mir pokoleban, piše Ghitis, naglašavajući da je u centru ovog haosa Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske – entiteta čije je ime 1992. izabrao Radovan Karadžić, osuđeni vođa genocida protiv bosanskh muslimana.

Dodik je izjavio, podsjeća Ghitis, kako se želi otcijepiti od BiH i možda čak pridružiti Srbiji. Takođe, Dodik podupire Hrvate koji kažu da žele svoj vlastiti entitet. Lider bosanskih muslimana Bakir Izetbegović odgovara da se treći entitet ne može uspostaviti bez rata, piše reporterka koja je izvještavala iz BiH tokom sukoba 1990-tih.

Dodik se protivi državnoj vlasti i približava ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji želi iskoristiti nezadovoljstvo Srba u regiji. Dodik često putuje u Moskvu, a ruski izaslanici dolaze u Banja Luku, glavni grad RS entiteta. Tokom jedne takve posjete prošlog mjeseca, podsjeća Ghitis, Banja Luka je bila okićena ruskim i zastavama RS-a. Dodik je izjavio da 'iskreni prijatelji kao što je Ruska Federacija i Vladimir Putin su nam pomogli da jasno postavimo naše ciljeve, povratimo samopouzdanje i borimo se za naša originalna prava".

Ghitis dalje pojašnjava kako Rusija želi da bosanski Srbi blokiraju put BiH ka NATO-u. Pored toga, Kremlin je shvatio da rastuća nebriga Zapada čini krhke zemlje plodnim tlom za njenu antizapadnjačku strategiju. U stvari, Rusija samo gura već otvorena vrata, upozorava iskusna reporterka.

Dok Zapad gleda na drugu stranu, i drugi se zanimaju za BiH. Prije nekoliko dana Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je održao masovni skup u glavnom gradu Sarajevu. Okupljeni su uzvikuvali “Allahu ekber” i “Sultan Erdogan”, dok je turski predsjednik pristizao s SDA liderom Bakirom Izetbegovićem, koji razvija veze s Erdoganovom AKP partijom.

Ghitis dalje navodi da Bosnu čekaju izbori u oktobru ove godine u kojima će se Dodik boriti za mjesto u tročlanom predsjednistvu. Rekao je da slijedi “put do nezavisnosti”, ali Bosanci su zabrinuti da on ustvari vodi zemlju u rat.

Da bi se spriječile nove tragedije u ovom dijelu svijeta, Ghitis smatra da Eurospka Unija, NATO i SAD trebaju djelovati bez odgađanja, tako što će pojačati svoj diplomatski angažmani prisustvo i ponovo oživiti funkciju Ureda Visokog Predstavnika, čiji je posao da promatra implementaciju Daytonskog sporazuma.

Bosna treba hitnu paznju demokratskih zemalja. U suprotnom, godine nakon Daytona će postati mirno razdoblje između balkanskih ratova, zaključuje Ghitis.

Teretni voz, koji saobraća na relaciji Doboj - Petrovo - Tuzla, rano jutro je u mjestu Bojanić udario ženu.

Uviđajem je utvrđeno da se radi o S. R. (1953.) s područja grada Doboja, a koja je na mjestu nesreće smrtno stradala.

Policija u Doboju je o ovom slučaju, kako je saopćeno, obaviještena oko 5.25 sati.

U posljednjih 10 dana ovo je druga nesreća sa smrtnim posljedicama na prugama RS.

U mjestu Kostajnica, kod Doboja, 17. maja je na zatvorenom bivšem pružnom prijelazu putnički voz, koji saobraća na relaciji Banja Luka - Sarajevo, usmrtio stariju ženu.

Katastrofalno ekonomsko stanje u zemlji i ogromna nezaposlenost doveli su do toga da je u Bosni i Hercegovini sve više kockara. Analize finansijskog poslovanja kompanija pokazuju da kladionice imaju veće prihode od preduzeća. Za ekonomiste ovi podaci su poražavajući.

Svaki peti stanovnik u BiH zavisan je od neke vrste igara na sreću, pokazuju podaci. Građani ocjenjuju da je stanje u društvu sve gore zbog čega ih ne iznenađuje što sve više ljudi poseže za klađenjem i kockanjem. Oni koji rade, kažu, nemaju vremena za klađenje.

Analiza prošlogodišnjeg finansijskog poslovanja kompanija u BiH pokazuje da je jedna sportska kladionica imala veće prihode od većine monopolskih javnih preduzeća. Loša ekonomska situacija, nezaposlenost dovele su ovakvih rezultata, upozoravaju ekonomisti.

BiH je godinama prva po broju kladionica u Evropi. Računica kaže: jedna kladionica na oko 1.000 ljudi.

Ništa drugo nismo mogli ni očekivati. SDA se, u skladu sa trodecenijskom praksom, okrenula prema Dž.Š. (Džaferović Šefik), a SDP, sukladno naslijeđenoj ideologiji i imovini, nudi nam D.B. (Denis Bećirović).

Ali odmaknimo se od prošlosti i okrenimo budućnosti. Istina, ona „bolja budućnost“, zbog ranije preuzetih pravosudnih obaveza nije stigla da organizira konvenciju, pa smo primorani da se pozabavimo obećanjima, konvencijama i referendumima koalicijskih partnera iz prošloga mandata – SDP-a i SDA.

„Prosječnu plaću radnika za pet godina podići ćemo na 1200 maraka“, obećava biračima Nermin Nikšić.

„A mi nudimo 1450 maraka za 8 godina“, nadovezao se Bakir Izetbegović.

Da ne bude da mi zaključujemo i da optužujemo lidere da lažu, neka objektivni čitatelji procijene ima li nade za nas.

Po matematici Bakira Izetbegovića, u BiH je, otkako je on obećao 100 hiljada radnih mjesta, „zaposleno 50 hiljada radnika“, a nezaposlenost je, da ga opet citiramo, „smanjena za 60 hiljada“. To što se negdje u računici izgubilo 10 hiljada ljudi, nije ni bitno, jer je „izgubljenim“ svakako je bolje.

Baš onako kako nestaju stanovnici, u BiH nestaju i milioni. Pa nam zato SDP-a i SDA obećavaju borbu protiv korupcije.

„Ako ne pohapsimo sve one koji koriste mito i korupciju, otići ćemo s vlasti brže nego što smo i došli“, saopćio je u ime SDP-a Nikšićev potpredsjednik Zukan Helez. Inače - osuđivan.

Ispuni li SDP ovo obećanje, najviše bi mogla biti pogođena baš ta stranka. Vjeruje li još neko u nevinost Nikšićevog poslovnog partnera Elvedina Grabovice? Možda još neka funkcija zapadne i Ensada Karića, zvanično optuženog perača novca. Šta će biti sa Enverom Bijedićem koji je, prema dokumentima iz predmeta Sedinet Karić i drugi, uzimao 1000 maraka mita po kamionu dok je još bio šef carine u Tuzli? Ako SDP ispuni obećanje, da li će ostati bez sekretara Irfana Čengića čijem je bratu njegov kolega Nerin Dizdar namjestio 250 hiljada državnih maraka kojima se vodi kampanja kadrova SDP-a?

I SDA, dakako, obećava borbu protiv korupcije. Ali njihovi su prioriteti godinama malo drugačiji.

„Dovršit ćemo izgradnju autocesta na trasi 5C, izgraditi autoput Sarajevo-Beograd, unaprijedit ćemo zdravstveni sektor“, govori Izetbegović dok očijuka sa suprugom iz prvog reda Konvencije.

Kaže, dakle, Bakir da će „dovršiti izgradnju autocesta“. Može li se dovršiti ono što nije ni započeto? Za 4 godine mandata, nijedan metar autoputa nije napravljen. Ali zato imamo dvije obećane trase autoputa Sarajevo-Beograd, koje, ucrtane u karti, daju oblik muškog polnog organa. Što, samo po sebi, simbolizira sudbinu tog projekta. I sudbinu svih obećanja. I crvenih i zelenih.

Piše:Avdo Avdić, Žurnal.info

Na danas održanoj Konvenciji SDP-a odlučeno je da će potpredsjednik te stranke Denis Bećirović, u Tuzli poznat i kao rumenige, zbog uvijek crvenih obraza, biti kandidat za Predsjedništvo BiH iz reda bošnjačkog naroda.

Bećirović je dobio 26.787 glasova na unutarstranačkom referendumu, što je 92,71 posto od ukupnog broja glasova.

U SDP-u su najavljivali kako je izbor kandidata za člana Predsjedništva praznik demokratije, ali se s ovim konstatacijama ne slažu svi u toj stranci.

Jedan od njih je Damir Krčum, kandidat SDP-a za Federalni parlament na Općim izborima 2014. godine.

On je na društvenoj mreži Facebook napisao sljedeće:

- SDP-ovo članstvo je izabralo bošnjačkog Milorada Dodika za svog "predsjedničkog" kandidata. Ovim sramotnim potezom su tzv. ljevičari zadali snažan udarac opstojnosti Bosne i Hercegovine. Tako je SDP, kao nasljednjik "one partije" još jednom izdao državu... tada Jugoslaviju, a danas Bosnu i Hercegovinu. Neka je sramota svakog čovjeka koji je dao glas ovom populisti i šovinisti, a pozivam svakog poštenog čovjeka u ovoj zemlji da ne podrži Denisa Bećirovića u njegovoj rušilačkoj namjeri da zarad vlastite fotelje rasklima posljednje nosive zidove našeg, odavno urušenog, solitera - napisao je Krčum, a njegov su stav podržali i drugi članovi SDP-a.

Porodica, rodbina i prijatelji danas su se ispred Komemorativnog centra Tuzla oprostili od Amara Ramića (22), koji je pronađen mrtav nekoliko sedmica nakon što mu se izgubio svaki trag.

Brojni građani, među kojima i Ramićeve kolege s Fakulteta elektrotehnike u Tuzli, koji su došli na ispraćaj, nisu imali riječi utjehe za članove njegove porodice.

Dženaza mladiću, kojeg su svi koji su ga poznavali hvalili kao mirnog i uzornog studenta, bit će obavljena danas poslije ikindije-namaza na mezarju Šeher u Osmacima.

Ramić se od 2. maja ove godine vodio kao nestala osoba. Nakon što se nije vratio kući, za njim je pokrenuta opsežna potraga u Tuzlanskom kantonu i sjeveroistočnoj Bosni. Potraga u koju se, osim građana i policije, uključila Federalna uprava civilne zaštite, danima nije davala nikakve rezultate.

Posljednji put Ramić je viđen prilikom izlaska iz zgrade u kojoj se nalazi porodični stan, a to su kretanje snimile nadzorne kamere postavljene na ulazu.

Agonija i neizvijesnost za porodicu trajali su 22 dana. U popodnevnim satima 24. maja građani i policija našli su Ramićevo beživotno tijelo u šumi u tuzlanskom naselju Vršani.

Zvaničan uzrok smrti iz Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona još uvijek nisu saopćili.

Nezvanično se navodi da je Ramić izvršio samoubistvo.

Odjeljenje za borbu protiv terorizma, ekstremizma i istrage ratnih zločina u Policijskoj upravi Trebinje podnelo je danas Tužilaštvu BiH izvještaj protiv ratnog komandira Interventne jedinice takozvane Armije BiH M.D., osumnjičenog za ratne zločine nad Srbima, počinjene 1992. godine u Bradini kod Konjica. Ovako glasi Tanjugova vest koju bi pustio jedino zlurad urednik. Pitate se šta je sporno, a ako niste odmah primetili dopisnik agencije Tanjug koja je ime dobila (krstio ju je Moša Pijade) sklapanjem skraćenice Telegrafska agencija nove Jugoslavije, Armiju Bosne i Hercegovine, legitimnu i jedinu legalnu odbrambenu snagu tokom poslednjeg rata, naziva - takozvana.

"Mladi i zastava tzv. Armije BiH" nalazim i na internetskoj prezentaciji BN televizije (18. februara ove godine), u vesti u kojoj stoji da je "oko 50 mladih izviđača sa područja Kantona Sarajevo postrojilo se tokom obilježavanja 25. godišnjice formiranja 105. motorizovane brigade bivše tzv. Armije BiH, a član Odreda izviđača Rakovica 9 preuzeo je ratnu zastavu ove brigade koju mu je predao Mustafa Rustemagić, predsjednik sekcije 105. motorizovane brigade. Ovaj kolega se potrudio da Armiju Bosne i Hercegovine najpre proglasi "bivšom", a onda, rekli bi zidari, "potkajla" i sa "takozvana". "Takozvana" se pominje i kasnije u ovoj vesti gde se kaže da su "ratnu zastavu izviđači ponijeli takozvanim "stazama 105. motorizovane brigade" preko Špicaste stijene do Grdonja... Ali i u emisiji Pečat banjalučke RTRS u kojoj se govori - kako se naoružavala tzv. Armija BiH.

Ove kolege, "patriotu", ili "patriotkinju" svejedno, podsećam da će sudar sa nerealnim, bolesnim i neostvarenim snom jednog dana u njihovim glavama, pod uslovom da imaju prst obraza i malo razuma, proizvesti tektonske sile, ravne onima koji će vernici i nevernici doživeti u slučaju da se dokaže da svevšnji postoji ili ne postoji.

Malo slovo za jedan narod
Prisetimo se sukoba balkanskih plemena nakon raspada Jugoslavije. Po pravilu najpre je stradala istina, a onda je red brzo došao i na ljude. Masovni mediji suviše lako su instrumentalizovani i, kako reče Snježana Milivojević, profesorka Fakulteta političkih nauka (Srpska strana rata, str. 662) pretvoreni u proizvodni pogon vladajuće ideologije. Imao sam sreću da sam se našao u Borbi koja je (uz Oslobođenje, Slobodnu Dalmaciju, kasnije Feral Tribjun) odolevala dok nas nisu zgazili kao mrave.

Iz tog perioda ostalo mi je u sećanju da su skoro svi drugi beogradski listovi Muslimane, današnje Bošnjake, pisali malim slovom. Jednog dana tadašnji urednik, čuveni Stanislav Staša Marinković pozvao me je u njegovu uredničku sobu i pružio nekoliko debelih flomastera, pokazujući na povelik komad hamer papira. Napiši molim te krupnim slovima i stavi u desk na vidno mesto - da se imena svih naroda pišu velikim slovom. I bi tako. Stajalo je to nekoliko sati, a onda se neko dosetio da to treba odneti sprat više, u redakciju Večernjih novosti koje su prednjačile u toj i sličnim pogreškama. Jedan od naših kurira odneo je natpis na treći sprat i jedva izvukao živu glavu. Pocepali su Stašin i moj plakat.

Bili smo prokaženi. Još 1990. godine naša štamparija odbila je jednom prilikom, što će se u godinama koje su sledile često ponavljati, da štampa Borbu "zato što napada i kritikuje srpsko rukovodstvo".

Nešto kasnije i sremskomitrovačka fabrika roto-papira "Matroz" cena za otpadničku Borbu bila je petstotrideset procenata viša nego za patriotsku Politiku.

Kapor i Kalajić
Godinama već čuvam jednu stranu Večernjih novosti, koja je svetlo dana ugledala tri meseca pred postpisivanje Mirovnog sporazuma za BiH u Dejtonu. Od pet naslova) glavni je plasiran u vrhu strane "FESLIJE BI OZREN" (jedan sa antrfileom/boksom), a potpisan sa B. Marić i G. Maunaga. Ispod "Ćirilica na lomači" (nadnaslov: U Zagrebu uništeno 40 hiljada kompleta Jugoslovenske enciklopedije, a u podnaslovu: Iz knjižara i biblioteka izbačene sve knjige štampane ćirilicom ili dela srpskih autora pisana ekavicom), a sasvim dole prilog iz Ljubljane '"Ljiljani" venu - Janezi plaču' (Sl. Pašić). Sa strane levo je tekst Nevesinjca Radivoja Gutića "Jenki slomljenih krila" o dejstvovanju aviona NATO u Hercegovini, a sasvim desno "nogavica" kako smo nekad zvali stubac preko čitave strane "Rešenje za Bosnu pregovori", uz antrfile "MIr - glavni cilj".

O nekulturi i, zašto ne, gadostima srpskih medija prema BiH, Hrvatskoj, kosovskim Albancima, Makedoncima, čak i Crnogorcima potrebno je nekoliko tomova, ali ne mogu da ne pomenem kako se na Beogradskoj televiziji (onda TVB, u jednoj reportaži 12. novembra 1992) "o zdravoj srpskoj lepoti srpskih vođa na Palama divio jedan slikar i pisac - Momo Kapor, navodi antropolog, književnik i izdavač Ivan Čolović: "Tu je našao tip čistokrvnog gorštaka oličen u Radovanu Karadžiću i Nikoli Koljeviću, i suprotstavio ga tipu muslimanskog čoveka u Sarajevu, kome su, po njegovom nalazu, svojstveni tupost, vonj na loj i zlikovački izobličeno lice. Kaporovi primeri tog bednog ljudskog varijeteta su Alija Izetbegović i Juka Prazina. Svoja antropološka zapažanja upotpunio je ocenom da je Sarajevo bilo 'neprirodna tvorevina' i da je taj grad "urušio sam sebe, od zlobe i mržnje". Kapor je rođeni Sarajlija, a njegovi preci su iz Mirilovića kod Bileće. Zlobnici kažu da su se u Mirilovićima često seksali između sebe i da su uvek posvađani. Progovore "međuse" samo kad je sa'rana ili svadba, i opet zamuknu.

Još jedan slikar - Dragoš Kalajić je u liku Biljane Plavšić našao najlepši primer i fizičke i duševne krepkosti, koju je predstavio kao "veliku figuru žive legende srpske borbe". Kalajić je s prezirom odbacivao poređenje nove srpske legende sa La Pasionariom, legendom španskog građanskog rata. Pre svega, objašnjavao je Kalajić, Dolores Ibaruri je veoma ružna žena, fizička i moralna nakaza, dok je Biljana Plavšić oličenje evropske lepote i magnitudo animi. Sam njen pogled na čudesan način odstranjuje umor iz Kalajićevog tela, tako da on na sopstvenom primeru otkriva moć dr Biljane Plavšić i da okrepi i najumornije, a ta moć i njoj samoj daje neuništivu krepkost i lepotu. Opažam glasno, kaže Kalajić, da je ona krepka i lepa kao da je upravo ustala iz dugog počinka. Aferim!

Volovi i konji
Poslednjih nedelja bavio sam se, možda trapavo, srpskim sveopštim propadanjem u čemu značajan doprinos daju došljaci i zbog toga dobio ozbiljne pretnje upravo zbog tekstova na Aljazeera balkans. Domaći se izmiču iz najmanje dva razloga: nemaju kuveta za bilo kakav znacajan zaokret i zbog straha od pogrešnih koraka i ispaštanja i stoga "akciju" prepuštaju dinaroidima, koji su žešći i ne prezaju.

Dosta je primera u srpsko-srpskim odnosima (otadžbina/dijaspora) gde su Srbijanci došljacima - Crnogorcima, Dalmatincima, Ličanima, Krajišnicima... prepuštali bajrak i - seirili, da bi na kraju zaposeli glavne skamije a njima ostavljali mrvice. Ima u našem(im) narodu(ima) stara izreka da su volovi vazda orali a konji zobali.

Vratimo se, na kraju, Armiji Bosne i Hercegovine, opaskom jednog diplomate koji je svojevremeno predsedniku BiH, Aliji Izetbegoviću rekao da su oni od rulje napravili vojsku, a Srbi od vojske rulju.

Nešto i o agencijama. Ako je zadatak svake agencije da brzo, tačno i nepristrasno izveštava o nekom događaju ili društvenom procesu od javnog interesa, ne vidim potrebu za "patriotsko" laganje. Mediji u Srbiji očito od "manjeg brata" (dodikovaca) očekuju da se isprse koji će ih, ako dođe "stani - pa'ni" ostaviti na cedilu. Iako su dosta slični (tamošnji najčešće (SRNA) javljaju da je u Sarajevu, sa većinskim srpskim stanovništvom, padala kiša, a ovdašnji podrobno o "svom" Kosovu) srbijanske bih podelio u tri grupe: pokvareni i pristrasni (RTS, Politika, Večernje novosti), nedefinisani (Blic, Danas) i smeće, gde su svi ostali.

PIŠE: Dragan Banjac, AJB

Denis Bećirović kandidat je Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, potvrđeno je danas na Konvenciji ove stranke održanoj u Sarajevu. On je dobio 26.787 glasova članova SDP-a.

Bećirović je dobio povjerenje članova stranka koji su se o imenu kandidata izjasnili na unutarstranačkom referendumu.

U njegovoj biografiji objavljenoj na stranicama Centra za istraživačko novinarstvo, piše da je rođen 1975. godine u Tuzli. Sa suprugom Mirelom ima sina Danisa i kćerku Enu-Miu. Diplomirao je 1998. na Filozofskom fakultetu u Tuzli a doktorirao 2010. u Sarajevu.

Ušao je u SDP 1993. godine i obavljao je nekoliko funkcija unutar stranke. Prije političkog angažmana, Bećirović je bio nastavnik historije u osnovnoj školi u Tuzli, a od 1998. do 2002. radi u Srednjoj ekonomskoj školi u ovom gradu. Docent je na Filozofskom fakultetu u Tuzli od 2010.

U organima vlasti je od 1998., kada je izabran za poslanika u Parlamentu Federacije BiH. Dvije godine poslije ulazi u Skupštinu Tuzlanskog kantona i federalni Dom naroda.

Na Općim izborima 2002. godine ponovo je izabran za poslanika u Skupštini, a četiri godine kasnije ulazi u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Mandat će obnoviti i 2010. godine.

Na izborima 2014. godine osvojio je treći uzastopni mandat u državnom Parlamentu.

Pravo glasa na SDP-ovom referendumu imalo je nešto više od 42.000 članova stranke. Glasalo je nešto više od 29.000 glasova (oko 68 posto).

Kompanije širom Evropske unije (EU), bez obzira da li se radi o malim biznisima, pizzerijama ili aviokompanijama, već neko vrijeme se obraćaju svojim klijentima tražeći dozvolu za korištenje njihovih podataka.

Bezbrojni email upiti koji su, gotovo bez izuzetka, stigli na email adrese rezidenata u EU, rezultat su nove regulacije koja stupa na snagu u 28 zemalja članica.

Od 25. maja u zemljama EU počet će se primjenjivati nova Uredba o zaštiti privatnih podataka ili skraćeno GDPR (General Data Protection Regulation), za koju mnogi tvrde da je jedna od najvećih promjena u polju zaštite podataka još od nastanka web platformi.

Ovaj zakon stupa na snagu u momentu kada pitanje privatnosti podataka dostiže u medije zbog skandala sa podacima 87 miliona korisnika Facebooka koji su završili u vlasništvu analitičke kompanije Cambridge Analitica a koja je savjetovala američkog predsjednika Donalda Trumpa tokom izborne kampanje 2016. godine.

No ovo poklapanje sa trenutnom debatom o sigurnosti korisničkih podataka je slučajnost. Zakon o zaštiti privatnih podataka u pripremi je već godinama.

Šta je GDPR?

Cilj ovog zakona jeste da omogući građanima EU više kontrole nad njihovim privatnim podacima. Na primjer, kompanije će moći da dostave evropskim korisnicima kopiju njihovih ličnih podataka, i u nekim slučajevima, da ih izbrišu. Najpogođenije ovim novim zakonom bit će kompanije koje prikupljaju velike količine korisničkih podataka, kao što su tehnološke kompanije, osiguravajuće kuće, banke i slično.

Novi zakon daje korisnicima mnogo više kontrole nad njihovim podacima, a ujedno primorava kompanije da način na koji prikupljaju, obrađuju i pohranjuju podatke je siguran.

Svaka kompanija koja ima ili koristi podatke korisnika unutar EU mora se pridržavati novih pravila, bez obzira gdje je smještena. To znači da će ova pravila uticati i na velike tehnološke kompanije kao što su Facebook i Google, ali i, recimo, male američke kompanije koje imaju jednog ili par evropskih klijenata.

Šta ovaj zakon znači za korisnike?

No, stvari se neće mnogo promijeniti za klijente i korisnike. Bar ne odmah. Kompanije će i dalje da prikupljaju i analiziraju podatke sa telefona, aplikacija i web stranica. Velika razlika je u tome što će kompanije sada morati da opravdaju razlog zbog kojeg prikupljaju i koriste te podatke.

Sve kompanije koje imaju korisnike u EU morat će se pridržavati ovog zakona, uključujući Google i Facebook.
Kompanije će biti obavezne da koriste jednostavan jezik kako bi objasnili na koji način prikupljaju i koriste podatke. I dok GDPR neće promijeniti praksu prikupljanja podataka, revidirat će pravila privatnosti na način da će eliminisati često nerazumljivi pravni jezik.

Pored toga, svi servisi koji prikupljaju podatke morat će jasno naznačiti korisnicima zbog čega koriste i pohranjuju njihove podatke. Također će biti obavezni da omoguće EU korisnicima pristup podacima. Kompanije će morati specificirati koliko dugo čuvaju podatke, a svi oni koji se suoče sa kršenjem pravila privatnosti morat će da objelodane to kršenje u roku od 72 sata. Radi poređenja, Yahoou je trebalo dvije godine da otkrije javnosti kršenje prava privatnosti koje je uključivalo tri milijarde njihovih korisnika.

Moguće prepreke

Jedan od problema leži u tome što regulatori koji će primjenjivati GDPR uredbe smatraju da nisu spremni za to.

Nadzor nad GDPR-om neće biti na teretu jedne institucije, nego će implementaciju uredbe o zaštiti privatnih podataka pratiti mreža nacionalnih i regionalnih institucija za nadzor u svih 28 zemalja članica. Sedamnaest od dvadeset i četiri zvanične institucije koje su učestvovale u Reutersovom istraživanju navele su da još uvijek nemaju neophodna sredstva, ili da bi inicijalno mogli imati nedovoljno moći da implementiraju GDPR.

GDPR van EU

Facebook, Google i druge kompanije, iako se nalaze u američkoj Silikonskoj dolini, imaju milione korisnika Evropi, te se također moraju pridržavati novih pravila. Ukoliko dođe do kršenja GDPR pravila, kompanije će morati platiti kaznu u visini 20 miliona eura, ili četiri posto godišnjeg globalnog prihoda, ukoliko je prihod veći od 20 miliona. Ovo pravilo znači da bi velike tehnološke kompanije mogle da se suoče sa milijarderskim gubicima ukoliko bi prekršili pravila.

Također ostavlja se pitanje na koji način će novi zakon o zaštiti podataka da utiče na posjetioce i turiste koji provode vrijeme u Evropi.

Iz Microsofta su najavili da će da prošire pravila GDPR-a i na svoje klijente širom svijeta. Google se obavezao da će da donira 100 miliona dolara u narednih pet godina kako bi podržali neprofitne projekte kao što su treninzi o digitalnim tehnologijama.

Ovo je u razgovoru za Vijesti.ba poručio politički analitičar Davor Gjenero, analizirajući posljednji sastanak predsjednika RS-a Milorada Dodika sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Sankt Peterburgu.

„Dodik često govori ono što Vučić ne može reći, a htio bi, ali ponekad i ono što Vučiću ne odgovara da se izgovori, ali odgovara 'glavnom međunarodnom sponzoru', Rusiji i njenom autoritarnom vladaru Vladimiru Putinu“, navodi Gjenero.

Govoreći o Dodikovim žalbama Purtinu na pokušaje Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije da sa milionima dolara utiču na predstojeće izbore u BiH, finansiranjem medija i nevladinih organizacija, ovaj analitičar kaže da za režim koji u medijima i nevladinim organizacijama vidi opasnost za svoje održanje sa sigurnošću „znamo da mu je demokratski legitimitet tanak i da su nosioci režima svjesni da, unatoč represivnom aparatu kojim raspolažu i unatoč mehanizmu korupcije i financijske moći, u kratkom roku za njih može krenuti sve u krivo i dovesti do toga da od političke utvrde koja je djelovala kao nerazoriva, ne ostane ni kamen na kamenu“:

„Dodiku najviše smetaju one nevladine organizacije i mediji koji zagovaraju integritet i nedjeljivost BiH, oni koji nastoje uvjeriti svoje sugrađane kako je Bosna i Hercegovina više od pukog zbroja dvaju entiteta i triju konstitutivnih naroda, nego da je zajednica s dodanom vrijednošću i da svaki pripadnik te zajednice ima interes da ta vrijednost bude očuvana“, smatra Gjenero.

Osvrćući se na Dodikov zahtjev da se u RS-u formira ruska televizija, Gjenero ističe da su ruski mediji na glasu kao oni koji vješto plasiraju dezinformacije i lažne vijesti, koji intenciozno informiraju, koji su čvrsto politički instrumentalizirani.

„Nasuprot onih koji su skeptični prema diobi Bosne, koji su svjesni nestabilnosti koju bi izazvalo daljnje jačanje centrifugalnih sila, Dodiku je potreban ruski trade mark na konceptu diobe BiH, što je istovremeno i zaštitni žig za njegovu politiku. Na taj način želi unatoč kolapsu javne uprave u dijelu BiH kojim je on upravljao, prije izbora za sebe osigurati monopolni položaj unutar biračkog tijela Srba u BiH“, ističe Gjenero.

S pozicije održivosti BiH, upozorava, naročito je opasno to što je na takvoj političkoj platformi Dodik već definirao postizbornu koaliciju s Draganom Čovićem i njegovim HDZ BiH, čime se i Hrvate u BiH, inače zagovornike euroatlantizma i europske integracije, gura u ruski tor onih koji djeluju na rastakanju BiH.

„Naime, jasno je da su načela očuvanja državnih granica i u slučaju BiH, očuvanja njene cjelovitosti, prioriteti i euroatlantskog savezništva, i Europske unije, a da jedino Rusiji i Putinu odgovaraju disolucijski procesi u BiH“, navodi Gjenero.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH