Izdvojeno

Izdvojeno (4648)

Strategija razvoja turizma u Srbiji daje ozbiljne rezultate. Broj stranaca koji posećuju našu lepu zemlju raste iz godine u godinu, broj noćenja se konstantno povećava, a državni organi čine sve da Srbiju učine privlačnom destinacijom za građane drugih zemalja. U tu sveobuhvatnu akciju uključio se i ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović.

Da bi turisti masovno pohrlili u neku zemlju neophodno je da se u njoj osećaju bezbedno, a upravo to je resor našeg ministra policije. Svoj doprinos razvoju turizma ministar Stefanović je nehotice otkrio, objašnjavajući otkuda zabrinjavajuće veliki broj mafijaških ubistava u Srbiji, pogotovo u Beogradu. Statistike su zaista porazne, od 2014. godine do danas u Srbiji je izvršeno 98 ubistava u obračunima kriminalnih klanova, a od toga je rešeno samo osam slučajeva. Stefanović je tu neveselu situaciju pokušao da minimizira, nastojeći da crnu stvarnost naslika veselijim bojama, pa mu je izletela sledeća izjava: "Hoću da istaknem da su to stvari koje nisu često vezane samo za Srbiju - često kriminalci koji postoje u regionu i često su izvršioci, nalogodavci van našeg regiona. Zašto se opredeljuju nekada da izvrše krivična dela u našoj zemlji? Zato što se ti kriminalci kriju u Srbiji, dolaze u Srbiju da beže od situacija u manjim državama".

Bezbedna zona za kriminalce
Dakle, problem je u kriminalcima koji u Srbiju dolaze da bi se sakrili. Da nema njih, ne bi bilo ni silnih ubistava po beogradskim ulicama. A zašto mafijaši dolaze baš u Srbiju da potraže utočište? Pa zato što se u Srbiji osećaju bezbedno, drugog objašnjenja nema. Nisu mafijaši budale, znaju vrlo dobro na kojoj destinaciji mogu da se opuste. Nisu se ni nacisti onomad skrivali u Izraelu, nego u Argentini, išli su tamo gde im je bezbednost zagarantovana.

Srbija je sigurna kuća za kriminalce, neka vrsta azila, zona u kojoj se osećaju bezbedno, kao svoji na svome. Dođu ljudi lepo da se sakriju na sigurnom, pošto im je glava ionako u torbi. Jedina opasnost im preti od suparničkih klanova, a od srpskih organa gonjenja nemaju razloga da se plaše, o čemu rečito govori i navedena statistika nerešenih mafijaških ubistava.

Javnost je do sada mogla samo da sluti kakvo je pravo stanje stvari kad je u pitanju nemoć ili odsustvo volje državnih organa da se obračunaju sa organizovanim kriminalom, a sad nam je nadležni ministar objasnio do koje smo dubine propasti stigli. Naši državni zvaničnici navikli su nas na najrazličitije ludorije, nema te bedastoće koju oni nisu u stanju da izjave, ali čak i takvim okolnostima kad se od političara mogu očekivati najneverovatniji iskazi, reči ministra policije izazivaju čuđenje i nevericu.

Ministar unutrašnjih poslova, čovek koji je zadužen da vodi borbu protiv kriminala i brine o bezbednosti građana koji plaćaju i njega i sve zaposlene u njegovom resoru – mrtav hladan obznani da je Srbija najpoželjnija destinacija za skrivanje teških kriminalaca. Da je neko od lidera opozicije ili neko od javnih ličnosti kritički nastrojenih prema vlastima izjavio kako mafijaši dolaze u Srbiju da se sakriju, kako našu zemlju doživljavaju kao bezbednu teritoriju - ni Sava ni Dunav ne bi mogli da ga operu. Odmah bi skočili režimski mediji i proglasili takvu izjavu za čistu klevetu, napad na Srbiju i izraz patološke mržnje prema Vučiću. Autor takve izjave bio bi proglašen za izdajnika, lopova, moralnu nakazu, mrzitelja Srbije, čoveka koji šuruje sa našim neprijateljima, lažova i kriminalca. Sreća da je Stefanović visoki funkcioner Srpske napredne stranke i ministar, pa neće doživeti razapinjanje po tabloidima zbog svog neopreznog trenutka iskrenosti.

Sud dokazao da ministar nije glup
I ranije smo slutili da se Stefanović ne bavi previše svojim poslom, a sad smo dobili potvrdu svojih crnih slutnji, i to sa najvišeg mesta, iz najpouzdanijeg izvora - od samog ministra. Stefanoviću se ne može ni zameriti što se ne bavi previše borbom protiv kriminalnih klanova. Kad će da stigne pored drugih brojnih obaveza? Dok prebroji opozicione demonstrante komplikovanom matematičkom metodom sabiranja, dok izračuna koliko protestanata obučenih u zimske jakne može da stane na metar kvadratni tokom šetnje, dok ospe redovnu dnevnu salvu mržnje na mrske opozicione lidere, dok sroči redovni panegirik Vučiću – očas prođe dan. Za borbu protiv organizovanog kriminala jednostavno ne ostaje vremena, nije ni Stefanović natčovek, ne treba od njega zahtevati nemoguće.

Izjavu kojom je Srbiju proglasio poželjnom destinacijom za kriminalce koji žele da se sakriju, kojom je praktično pozvao sve odmetnike od zakona koji nisu bili upoznati s ovom činjenicom da turistički posete Srbiju i tu se odomaće – najlakše bi bilo otpisati na Stefanovićevu glupost. Samo kad to ne bi bilo kažnjivo po zakonu. Naime, Stefanović je valjda jedini građanin Srbije koji ima napismeno, crno na belo, dokaz da nije glup. Ministar je ponosni vlasnik sudske presude koja veli da je Vesna Pešić u tekstu „Dosoljavanje“ objavljenom na Peščaniku uvredila i omalovažavala Stefanovića. U tom tekstu Pešić je, između ostalog, napisala i sledeće inkriminišuće rečenice: “Jedino je glupost ministra policije Nebojše Stefanovića nenadmašna i nepredvidiva. Do sada nismo otkrili zašto je baš njemu dodeljena uloga da ispadne najgluplji”.

Viši sud u Beogradu utvrdio je da se radi o povredi ugleda i časti, što znači da ministar Stefanović nije glup. Zato ministru ne treba spočitati pomanjkanje inteligencije, već pre višak bezazlenosti, naivnosti i neopreznosti. Ili prosto patriotsku želju da u Srbiju privuče što veći broj stranih turista, pa makar ti turisti bili i ovejani kriminalci, ubice i narko-dileri. Da parafraziramo narodnu poslovicu, novcu stranih turista se u poreklo ne gleda.

Skrivanje ratnih zločinaca
U nekoj pristojnijoj zemlji Stefanovićev ispad bi bio dovoljan razlog za ostavku, ali u nekoj pristojnijoj zemlji ne bi ni bilo na desetine nerešenih mafijaških ubistava, a ni Stefanović ne bi bio ministar. U mafijaškim obračunima stradaju i žrtve koje se na bave kriminalom, poput advokata Dragoslava Ognjanovića koji je branio Luku Bojovića; ponekad stradaju i članovi porodica kriminalaca, a stradaju ili bivaju povređeni i obični građani koji nemaju ama baš nikakve veze s kriminalcima, slučajni prolaznici koji su se zatekli na pogrešnom mestu u pogrešno vreme. Kako stoje stvari, u Srbiji svako vreme i mesto vrlo lako mogu da postanu pogrešni, jer se mafijaši obračunavaju nasred ulice ili po kafićima, i to usred bela dana. A zašto i ne bi kad se u Srbiji osećaju bezbedno? Daleko smo mi od pristojne zemlje, a sa ovakvim ministrima kao što je Stefanović ta razdaljina svakog dana postaje sve veća.

Zaista je zastrašujuće čuti od ministra policije da kriminalci dolaze u Srbiju kako bi se sakrili. Pod uslovom da zaboravimo ko se sve u Srbiji krio prethodnih decenija. Nije Srbija sigurna kuća samo za obične ubice i trgovce drogom, već i za mnogo opasnije zlikovce. U Srbiji su se godinama krili Ratko Mladić i Radovan Karadžić, zločinci pored kojih ovi obični kriminalci deluju kao nestašna derlad. Država Srbija je i kasnije nastavila sa praksom skrivanja zločinaca, pa su tako srpski sudovi uporni odbijali da izruče radikalsku trojku Haškom tribunalu. Danas se u Srbiji krije ubica tuzlanske mladosti Novak Đukić. I ne samo što se krije, već država njegovom pravnom timu stavlja na raspologanje sva sredstva kako bi negirali Đukićevu krivicu, falsifikovali prošlost i proglasili žrtve krivim za sopstvenu smrt.

Da ne pominjemo ko zna koliko onih koji su učestvovali u stvaranju masovnih grobnica, u pokoljima i pljački, u silnim ratnim zločinima. Razmere udruženog zločinačkog poduhvata bile su ogromne, a samo je mali deo krivaca priveden pravdi. Kao što je pre neku godinu rekla tadašnja direktorka Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović: „Većina zločinaca su još uvek slobodni ljudi koji danas žive u uverenju da se zločin isplati i da su postupali u interesu države i svog naroda”. Ako se već mnogobrojni ratni zločinci osećaju sigurno u Srbiji, zašto se tako ne bi osećala i sitna mafijaška boranija?

PIŠE: Tomislav Marković

BIHAĆ - Sjetvene površine na području Unsko-sanskog kantona (USK) se iz godine u godinu smanjuju, pa je tako u predstojećoj proljetnoj sjetvi planirano da se različitim poljoprivrednim kulturama zasije oko 29.000 hektara zemljišta, što je za oko četiri posto manje u odnosu na prošlu godinu.

Prema riječima Rasime Bobić, predstavnice Ministarstva za poljoprivredu USK, evidentno je da je ovo rezultat smanjenja obima agrarne proizvodnje na ovim prostorima.

"U cijelom poslijeratnom periodu nikada nismo imali situaciju da je zasijano više od 40 posto zemljišta u odnosu na cjelokupnu obradivu površinu u našem kantonu. Znači da su velike površine neobrađene i da nisu zasijane. Ova negativna situacija je rezultat teškog stanja u poljoprivredi, ali i odlaska velikog broja ljudi sa ovih prostora na rad u inostranstvo", kazala je Bobićeva.

Prema njenim riječima, smanjenje obima zasijanih poljoprivrednih površina ukazuje i na mogući pad u animalnoj proizvodnji, što zahtijeva interventne mjere u oblasti poljoprivrede.

"Država mora naći način da pomogne poljoprivrednicima, posebno vlasnicima malih gazdinstava, kako bi oni opstali", kaže Bobićeva.

Inače, poljoprivredna proizvodnja na području ovog kantona u sve većoj mjeri osjeća posljedice odlaska stanovništva, jer nedostaje radnika, a migracijama su posebno pogođena sela, kaže Husein Selimović, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača USK.

Selimović tvrdi kako je ovakvo stanje posebno primjetno u posljednjih godinu dana, jer sve veći broj poljoprivrednika gasi proizvodnju i odjavljuje obrte.

"Ljudi odlaze u Njemačku i druge zemlje u potrazi za poslom, jer je bavljenje poljoprivredom na ovim prostorima postalo prava lutrija. Gotovo sve farme koje su imale od 10 do 15 muznih grla se gase, a jedan od glavnih razloga je što nema radne snage. Jednostavno, niko neće da radi u poljoprivredi i ako se ovako nastavi, sela će biti potpuno pusta", kaže Selimović.

Dok oni koji imaju fantastično plaćene poslove u našoj zemlji razgovaraju, pregovaraju, mudruju praveći kombinacije za, uglavnom, vlastiti interes, sve je više onih koji ne vide nikakvu perspektivu u svojoj zemlji i žele otići. Prvenstveno je riječ o mladim ljudima. No ima i mladih koji pozivaju na ostanak te da ne treba ići u Njemačku već stvarati Njemačku u Bosni i Hercegovini.

U Bosni i Hercegovini 20 posto ljudi živi na rubu egzistencije. Podaci su ovo Crvenog križa BiH. Upravo je neizvjesna egzistencija glavni razlog zbog kojeg mladi napuštaju našu zemlju. Ipak mladi kojima su nezavisni intelektualci ove nedjelje ustupili najistaknutija mjesta optimistično pozivaju na ostanak.

"Postoji li budućnost za nas i postoji li budućnost za mlade? Apsolutno. Budućnost mora postojati, ali ako se mi borimo za tu budućnost i trudimo se da ostvarimo budućnost za sebe, svoje bližnje i čitavu BiH", kaže Pavao Zornija , Udruga "Libertas" .

"Ostati ili otići iz BiH? Naš odgovor mora biti da ćemo ostati u BiH. Da ćemo je graditi, unaprijeđivati i da ovdje moramo napraviti Njemačku, a ne da mi idemo u Njemačku", dodaje Merim Serdarević, bivši predsjednik SPUS-a .

Jedan od današnjih uvodničara "Kruga 99" bio je Haris Zahiragić, kandidat SDA za Skupštini KS sa posljednjih oktobarskih izbora i kako kaže za sebe - politički aktivista. Tvrdi da se protiv mladih vodi specijalizirani rat, kojim se mladi uvjeravaju da država BiH nije dovoljan okvir za njihove potrebe. No kolika je odgovornost SDA za aktuelno stanje?

"Mladi su odlazili i prije nego što je SDA postojala. Samo nažalost razlika je....Pa nije baš, bilo je i više perioda. Ja smatram naravno da je SDA odgovorna za sve što je dobro u ovoj državi. Evo za renoviranje ovog kantona, univerziteta i ove zgrade u kojoj sjedimo. Nakon totalnog ratnog devastiranja. Isto tako kriva je za sve probleme, naravno koliko je bila na vlasti, kao i sve druge stranke", poručuje Zahiragić.

Većina mladih na ulicama nema dilemu o mogućnostima u svojoj i tuđim zemljama.

Anketa:

- Otišao bi iz BiH da mogu da nađem neki bolji posao, da radim fino.

- Imamo jedan drugi problem. Pogrešno se mladim ljudima predstavlja Zapad. I što se mladim ljudima priča u fazonu da nas čeka gore posao. Ne mislim da je gore se lakše izboriti i slično, ali barem neću slušati priču koju slušam godinama ovdje.

Na sarajevskim ulicama srećemo i mlade turiste iz Hrvatske i Srbije. Kažu da je i kod njih slična situacija sa odlaskom mladih.

Prema podacima UNESCO-a od 1995. godine BiH je napustilo 79% inžinjera, 81% magistara i 75% doktora u oblasti tehničkih nauka. Podaci Instituta za razvoj mladih KULT kažu da 80% mladih ne vidi perspektivu u našoj državi. Slovenija je samo prošle godine izdala skoro 14 hiljada radnih dozvola za građane BiH.

Policijski službenici Federalne uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo su danas, pod nadzorom Tužilaštva Kantona Sarajevo, započeli s realizacijom zajedničke operativne akcije kodnog naziva “Farmer” na području Federacije Bosne i Hercegovine, a zbog krivičnih djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja i prevara.

U sklopu navedenih aktivnosti, a postupajući prema naredbama Kantonalnog suda u Sarajevu, vrše se pretresi na devet lokacija na području Sarajevskog, Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog i Livanjskog kantona, te je uhapšeno osam osoba inicijala I. M. (1965.), A. T. (1967.), M. N. (1961.), H. S. (1962.), E. S. (1959.), R. O. (1969.), V. J. (1971.), R. DŽ. (1964.), dok se jedna osoba nalazi izvan Bosne i Hercegovine.

Navedene osobe sumnjiče se da su u periodu od 2014. do polovine 2015. godine, u svojstvu članova Komisije za dodjelu poljoprivredne mehanizacije u ime Vlade FBiH i drugih njima bliskih osoba, izvršili nezakonitu i nenamjensku podjelu i prodaju poljoprivredne opreme i mehanizacije donirane od NR Kine Bosni i Hercegovini u vrijednosti višoj od milion KM, a koja je bila namijenjena za korisnike iz FBiH pogođene poplavama, na način da su istu za gotov novac prodavali direktno korisnicima ili putem posrednika po znatno nižim tržišnim cijenama, a sve u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi.

Prilikom pretresa pronađeni su i privremeno oduzeti predmeti koji potječu ili se dovode u vezu s navedenim krivičnim djelima, a koji su traženi naredbom Suda.

Uhapšene osobe će biti kriminalistički obrađene u službenim prostorijama Federalne uprave policije te će u zakonskom roku biti predata, uz izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, na daljnju nadležnost Tužilaštvu Kantona Sarajevo.

Asistenciju prilikom današnjih aktivnosti pružaju pripadnici kantonalnih ministarstava unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog, Tuzlanskog, Unsko-sanskog i Livanjskog kantona.

Napadi na novinare se dešavaju kako u nedemokratskim tako i demokratskim državama. Međutim, razlika je ogroma. Dok u nedemokratskim državama novinare napada ko i kako stigne, u demokratskim državama novinare napadaju isključivo radikalni političari jer demokrate znaju da bi to za njih značio kraj političke karijere.

U Bosni i Hercegovini političar jedne demokratske stranke je fizički nasrnuo na novinara.

Njegova stranka ne samo da nije osudila njegov čin i najavila sankcije protiv njega, već je za napad okrivila žrtvu tj. novinare koji uznemiravaju političare. Dakle, za „silovanje“ je kriva izazovna odjeća, a ne nasilnik.

Značaj novinara za razvoj demokratije
Novinari su važan stub svakog demokratskog društva. Zbog toga je bitno da imaju osigurano demokratsko pravo da slobodno izvještavaju u interesu javnosti. Značaj novinara za razvoj demokratije je još važniji u državama u kojima opozicija, pravosuđe i ostale institucije nisu dovoljno neovisne, jake i sposobne da bi efikasno nadzirale rad vladajućih struktura, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini.

Koliko je to bitno, pokazuje i nedavni slučaj u kojem su novinari otkrili da je Sigurnosno-obavještajna agencija Hrvatske, vrbujući selefije, pokušala destabilizirati Bosnu i Hercegovinu. Ovu aferu su razotkrili novinari iako bi to prvenstveno trebao biti zadatak Obavještajno-sigurnosne agencije BiH i nadležnih institucija.

Obraćajući se Glavnom odboru SDA, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA je spomenuo ovu aferu i istakao značaj njenog otkrivanja za stabilnost Bosne i Hercegovine. Time je ujedno odao priznanje istraživačkom novinarstvu.

Međutim, podrška SDA neovisnom novinarstvu je uvjetna i gubi se kada počnu istraživati djelovanje čelnike SDA. Prelaskom te granice odvažni novinari postaju provokatori koji uznemiravaju političare i zadiru u njihovu privatnu sferu. Zaboravljaju, pri tome, da su političare izabrali građani i da njima i odgovaraju. Zaboravljaju i da ih građani plaćaju te da troše novac građana, pa stoga građani imaju pravo i da traže informacije o trošenju svog novca.

Firme u vlasništvu Huse Ćesira, predsjednik Općinskog odbora SDA Novi Grad su od 2016. godine od javnih preduzeća i institucija, na čijem čelu sjede SDA kadrovi, dobile poslove vrijedne više od 1,3 miliona maraka. Logično je da će novinari željeti istražiti nevjerovatan uspjeh njegovih firmi i eventualnu povezanost sa političkim utjecajem.

Izetbegovićeva uvredljiva izjava
Međutim, Ćesir očito nije imao želju da tajne svog uspjeha podijeli sa javnošću pa je fizički napao novinara koji je bio na zadatku i nalazio se na javnoj površini. Asim Sarajlić, potpredsjednik SDA prvi reagirao na ovaj napad izjavom: „Osuđujemo svaki napad na novinare, tu je SDA principijelna.“

Međutim, ispostavilo se da je to samo njegovo mišljenje i da SDA tu nije principijelna. Umjesto da osudi napadača, SDA je osudila žrtvu.

Svaki napad na novinara zaslužuje osudu. Napad na novinara dobija poseban značaj kada ga izvrši visoki funkcioner neke stranke. Još veći značaj napad dobija kada matična stranka, koja se naziva demokratskom, ne samo da odbije osuditi napadača već za napad optuži žrtvu tj. novinare koji „prave haos u glavama ljudi, koji uznemiravaju, koji ulaze u privatni život ljudi i koji prave svakakvog jada“. Time je čin nervoznog pojedinca prerastao u načelan stav stranke da je napad na novinare opravdan.

Posebno je uvredljiva izjava predsjednika SDA, koji je napad banalizirao tvrdeći da Ćesir nije napao novinara već kameru. A lijepo su naši stari govorili da ako nemaš šta pametno za reći, onda šuti.

PIŠE: Ivana Marić, AJB


Kao što smo i predvidjeli, SDA neće sankcionirati nasilničko ponašanje svog predsjednika općinskog odbora Novi Grad Huse Ćesira.

Možda ste čitali, ovako smo predvidjeli:

Ne dirajte Husu Ćesira, haram je!

Šta je nesretnik pogrešno uradio što se kosi sa dobrim običajima SDA? Je li bahat, agresivan, bezobrazan? Jeste. Da li ima nekoliko firmi izdašno prikačenih na javni budžet? Ima. Da li se uspio volšebno obogatiti u zemlji koja ne zna ni šta je privreda niti tržište? Jeste. Kao što i sami znate, to je sve što se očekuje od jednog uspješnog člana SDA i to je sve čemu teži vaš podmladak.

Da skratimo, nije ovo laskanje nego čista istina - Huso Ćesir je ideal SDA kreature!

Gdje je u ovom incidentu, molim vas lijepo, Husin grijeh? Šta je učinio drugačije od onoga što svakodnevno radi Sebija Izetbegović, recimo, koja je poznata po prijetnjama radnicima“da će je zapamtiti” i da će im “iščupati grkljan”. Nesretni Ćesir je zaprijetio tek razbijanjem kamere, što je znatno bezazlenije, složićemo se.

Bio je to sarkazam, složiću se ako neko kaže i da nije dobro izveden, ali zaista nismo očekivali da će ga Bakir Izetbegović dosljedno razumjeti i tretirati kao uputu.

Ovako je izjavio na konferenciji za štampu:

Imali smo juče ili prekjuče incident, Huso Ćesir je napao kamermana. Ustvari on je napao kameru, nije dakle napao čovjeka, ali je otimao mu kameru, udarao po kameri. I onda se digla džefa, znate, sad svaki političar mora da se utrkuje u osudi Huse Ćesira. Naravno da ćemo i mi osuditi svaki vid nasilja, ali sada će tražiti da se čovjek isključuje iz stranke, da se sankcije. Kada novinari naprave sankcije i isključe iz udruženja novinara samo jednog takvog koji je u ovoj državi haosa itekako napravio u glavama ljudi, kojima istina nije sveta, koji uznemiravaju, koji u privatni život ljudi ulaze, svi mi znamo kako to funkcioniše, kakvog su nam jada napravili – kad takvog jednog isključe, onda ćemo i mi isključiti Husu Ćesira. Huso Ćesir je zaslužan čovjek, dakle, bio je dobar borac, bio je dobar SDA-ovac, i sada je, vodi to dobro, ali znate – iz dana u dan provokacije i popustili su mu živci i uradio je nešto što nije trebao uraditi…

Kao što možete vidjeti, radi se o potpuno istim argumentima odbrane iz našega teksta. Ipak, neki od njegovih argumenata su me iznenadili, nadilaze svaku satiru.

Radi se o rečenici “Kada novinari naprave sankcije i isključe iz udruženja novinara samo jednog takvog koji je u ovoj državi haosa itekako napravio u glavama ljudi, kojima istina nije sveta, koji uznemiravaju, koji u privatni život ljudi ulaze, svi mi znamo kako to funkcioniše, kakvog su nam jada napravili...”, koja je toliko opterećena raznim značenjima da ćemo je morati komentirati u dijelovima.

Ko je napravio haos u glavama ljudi?

Da, ko je napravio haos u glavama ljudi pa ne znaju da li ćemo prekosutra imati državu, ko ne zna da li ćemo se okrenuti zapadu ili istoku, ko opravdava koalicije sa crnim đavolima da bi ostao na vlasti, ko je pravio liste islamofoba, ko je podržavao selefije pa ih se odricao, ko je pravio podjelu na dobre i loše muslimane, ko je osnovao i finansira medije čija je osnovna zadaća blaćenje neistomišljenika, ko više cijeni jednu opštinu od čitave BiH, ko je na toj konferenciji rekao da je dozvoljeno napasti novinara ako mu popuste živci...

Kome istina nije sveta?

Ko zloupotrebljava zajedničku tragediju, ko je ratnim profiterima podijelio Zlatne ljiljane, ko od ustaša pravi narodne heroje, ko manipulira religijom, ko prilagođava istoriju, ko nije rasvijetlio niz političkih atentata…?

Ko svakodnevno uznemirava?

Ko svakodnevno uznemirava građane svojom bahatošću i bezobrazlukom, neradom za koji primaju ogromne plate, fabrikama i vilama koje su budzašto otkupili za certifikate, limuzinama koje kupuju iz javnog novca, ko je stvorio bahate tajkune poput Huse Ćesira, ko je napravio pljačkašku tranziciju,…?

Ko ulazi u privatni život ljudi?

Da, ko ulazi u privatni život ljudi, ko vrši neovlaštena prisluškivanja, ko montira sudske procese, ko prijeti batinašima, ko je uspostavio korupciju kao tradiciju, nepotizam kao pravilo…?

Ko je jad napravio?

Ko je neprestano na vlasti od “prvih demokratskih izbora u BiH”? Ko mora biti odgovaran za jadno stanje u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina?

Tajanstvena ličnost

Moram izbjegavati sarkazam (jer očigledno ga Izetbegović ne razumije) pa dati odgovor, ma koliko on bio očigledan (izvinjavam se našim čitaocima na tome):

Tajanstvena ličnost nije Adi Kebo, to ste vi gospodine Izetbegoviću, vaši članovi Glavnog odbora, vaši rukovodioci, direktori, tajkuni, članovi vaše stranke, simpatizeri, finansijeri, vaši batinaši, špijuni, novinari…

Ali, vi to dobro znate, kao što znate i da je Huso Ćesir napao našeg fotografa, kao što znate da to ne bi prošlo nekažnjeno niti u jednoj normalnoj državi, kao što znate da nakon onakvog govora nigdje na svijetu ne biste dobili aplauz, kao što znate da ste na ovaj način ohrabrili sve nasilnike i doveli u opasnost sve novinare… Vi to dobro znate ali vas nije briga.

Za kraj, volio bih da znate i ovo. Bez obzira na sve što činite protiv nas, nastavićemo izvještavati o kriminalu članova vaše stranke. Svakodnevno ćemo vas uznemiravati našim tekstovima i pisati o vašem jadu. Eto, već naredne sedmice očekujte nove dokaze o milionskoj pljački koju je počinio jedan od vaših štićenika. Znate dobro koji..

PIŠE: Selvedin Avdić, Žurnal.info

U Bosni i Hercegovini se nalaze značajne količine litija - tvrdi profesor Kemal Gutić, dekan Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli, piše Biznis Info.

Radi se o mineralu od kojeg se, između ostalog, poizvode baterije za električna vozila, zbog čega je on ključan za razvoj automobilske industrije. Svjetski mediji litij su odavno prozvali „naftom 21. stoljeća“.

Informaciju o nalazištima ovog metala na prostoru BiH i Srbije nedavno je dao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. On je rekao da će realizacija projekta „Jadar“ biti bum za razvoj Srbije i Podrinja, s obzirom da tu ima 10% svjetskih nalazišta litija. Rekao je tada i da bi ovo mogao biti veliki bum za Podrinje s obje strane Drine.

Kemal Gutić, dekan Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli, kazao je da predsjednik Srbije nije ovo rekao napamet te kako je to su u potpunosti tačno.

– Radi se o nalazištima ne samo u Podrinju nego u cijeloj BiH. Fridrih Kacer, jedan od najznačajnijih geologa u BiH još u vrijeme Austro-Ugarske rekao je da je BiH izuzetno bogata rudama i mineralima – kazao je Gutić nedavno za Dnevni avaz.

Prema njegovim riječima, kada je u pitanju litij, ima ga i na teroritoriji Domaljevca, Šamca, dijelu srednje Bosne. Dodao je da tuzlanski fakultet još od šezdesetih godina prošlog stoljeća radi geološka kartiranja cijele BiH.

– Posjedujemo sve podatke. Znamo da su za litij u Podrinju zainteresirane neke njemačke tvrtke. U BiH je već formirana tvrtka uz preporuku tvrtke „Thyssen“ iz Njemačke, upravo za ova nalazišta – kaže Gutić.

Kamere nove generacije, njih 100 za video nadzor u Beogradu su već postavljene, potvrđeno je u petak u studiji slučaja objavljenoj na zvaničnom veb sajtu kompanije Huawei.

Za razliku od Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije čiji su predstavnici davali nejasne i protivrečne izjave, Huawei je objavio detaljne informacije o postavljanju kamera za video nadzor u Beogradu, navodi Share fondacija.

Kompanija navodi da je Ministarstvu unutrašnjih poslova ponudila inteligentne sisteme video nadzora (IVS), sisteme inteligentnog transporta (ITS), unapredjenu 4G mrežu (eLTE broadband trunking technology), unifikovane data centre i povezane komandne centre.

Dodaje se i da je prvobitno instalirano devet test kamera na pet lokacija, uključujući sedište Ministarstva unutrašnjih poslova, sportsku arenu, tržni centar i policijsku stanicu.

Huawei navodi da su u test fazi kamere uspešno obavile više funkcija, pa se nakon uspešne test faze, pristupilo zaključivanju Sporazuma o strateškom partnerstvu 2017. godine.

Navodi se da je u prvoj fazi projekta instalirano 100 video kamera na više od 60 ključnih lokacija.

Korišćen je veliki broj naprednih tehnologija i proizvoda, uključujući infracrveno prepoznavanje registarskih tablica i 4K video rešenja.

Dobijene podatke kompanija čuva na naprednom uređaju za skaldištenje pod nazivom "OceanStore", a period zadržavanja dobijenih podataka ograničen je do jedne godine.

Navodi se da su instalirane kamere zaslužne za rešavanje većeg broja kriminalnih dela, kao i da je zahvaljujući Huawei inteligentnoj tehnologiji policija sada u mogućnosti da pronadje osumnjičene na osnovu zadržanih video snimaka.

Prema navodima kompanije Huawei MUP će razviti sveobuhvatno rešenje "Sigurnog grada" koje će u početku pokrivati grad Beograd, dok je krajnji cilj da se ovakvo rešenje implementira na teritoriji cele Srbije.

Predsjednik Općinskog odbora SDA Novi Grad Huso Ćesir vlasnik je firmi Femas i Bosnaplast u Sarajevu. Godinama njegove firme dobijaju poslove od javnih preduzeća i institucija.

Žurnal je već ranije pisao o poslovima nabavke plastenika, vrijednim preko 80.000 KM, koje je su firme Huse Ćesira dobile od Općine Novi Grad. Jedina prihvatljiva ponuda za načelnika Općine Novi Grad Semira Efendića bile su ponude firmi u vlasništvu njegovog stranačkog šefa Huse Ćesira.

Da bi Ćesirova firma pobijedila na tenderu, iz Općine će korigovati cijene u ponudi kako bi bila najpovoljnija. Kada se to otkrije i čitav postupak poništi, iz Općine Novi Grad jednostavno će raspisati novi tender na kojem će posao dobiti neka druga firma u vlasništvu istog čovjeka - Huse Ćesira.

Huso Ćesir bio je glavni dobavljač plastenika i za Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica. Od 2015. godine, kada je za ministra imenovan Edin Ramić (SDA) firme u vlasništvu Huse Ćesira dobile su poslove vrijedne više od 500.000 KM.

Samo za nabavku plastenika isplaćeno je više od 370.000 KM. Na tender za nabavku plastenika pristigla je samo jedna ponuda- firma Bosnaplast iz Sarajeva. Ministar Ramić nije imao izbora pa je posao dodjelio svom stranačkom kolegi Husi Ćesiru.

Od 2016. godine Kantonalno javno komunalno preduzeće Sarajevogas dodijelilo je poslove vrijedne više od pola miliona maraka firmi Bosnaplast.

Za nabavku polietilenskih cijevi za gas u 2018. godini 169.401,60 KM.
Za nabavku polietilenskih cijevi za gas u 2017. godini 156.294,50 KM.
Za nabavku polietilenskih cijevi za gas u 2016. godini 173.288,70 KM.

Jedine prihvatljive ponude, tri godine za redom, za direktoricu Sarajevogasa Nihadu Glamoč (SDA) bile su ponude firme u vlasništvu njenog stranačkog kolege Huse Ćesira.

Pred kraj 2018. godine firma Bosnaplast dobila je posao vrijedan 247.660 KM od Općine Trnovo. Na tenderu za nabavku cijevi za izgradnju gasovoda Bjelašnica-Prečko polje pristigla je samo jedna ponuda- firma Bosnaplast.

Načelnik Općine Trnovo Ibro Berilo (SDA) nije imao drugog izbora nego posao dodijeliti svom stranačkom kolegi Husi Ćesiru.

Firme Huse Ćesire poslove su dobijale i od KJKP Pokop, Fonda memorijala KS, Veterinarske stanice Novi Grad, KJP Sarajevo-šume, Elektroprivrede BiH, Općine Travnik, Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK.

PIŠE: Azra Omerović, Žurnal.info

Sve je konačno posloženo u Zeničko-dobojskom kantonu, izborni rezultati su implementirani, pobjednička SDA, kojoj je trebala podrška za formiranje vlasti, završila je posao. Ima skupštinsku većinu i Vladu kontinuiteta, ali je, definitivno, skupo platila političke transfere kojima su građani ovog kantona svjedočili proteklih mjeseci.

Transfer dvoje skupštinskih zastupnika iz ASDA, koja je bila dio prve koalicije u ZDK-u predvođene SDP-om, za potrebe podizanja vlastitog kapaciteta u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, SDA je platila jednom pozicijom delegata u Domu naroda Parlamenta Federacije i čak tri ministarske pozicije u novoformiranoj Vladi ZDK-a.

- To je priča o postizbornoj koaliciji, to je minder pozicija. 'Ako on ne dobije ministarsko mjesto, mi se povlačimo i onda vi gledajte kud ćete' - priča sociolog Sead Pašić.

Tu negdje počinje i novo poglavlje u priči o nepotizmu u Bosni i Hercegovini. Dva od dva skupštinska zastupnika iz ASDA u najbližoj su rodbinskoj vezi s dva nova ministra. Zastupnica Amra Jupić je supruga novog ministra zdravstva Adnana Jupića, zastupnik Ramo Isak, inače i delegat u Domu naroda, otac je novog ministra prostornog uređenja, komunikacija, zaštite okoliša i prometa Arnela Isaka (na slici iznad), poznatog kao kralj nargile, koji nije imao ni dana radnog iskustva. Ministarska pozicija mu je prvo radno mjesto.

- Ako ovo danas nije definicija nepotizma i sukoba interesa, institucionalno, na papiru predložena pred sve nas, onda ne znam šta jeste - upozorio je zastupnik SDP-a u Skupštini ZDK-a Vedran Kaser.

- Nepotizam više nije nešto čemu se iščuđavamo, radi se isto ono što rade i veliki igrači. Tom se dečku društvene mreže smiju, ali smiju se legitimnosti i legalnosti. To je tako i ljudi to moraju prihvatiti, to je način kako se oformljuje vlada - navodi Pašić.

Ako se zanemari činjenica da je suprug zastupnice Jupić novi ministar zdravstva, on je među adekvatnijim kadrovskim rješenjima u Vladi ZDK-a, ljekar je specijalist s dugogodišnjim radnim, ali i političkim iskustvom.

Novi ministar Isak, postdiplomac ekonomskih nauka, koji će voditi ministarstvo s višemilionskim budžetom, međutim, nema ni približne reference, izuzev što je sin zastupnika Rame Isaka i aktivni sudionik društvenih mreža na kojima dijeli svoja iskustva u vezi s pripremom nargila.

- Ne smije biti prvo radno iskustvo nekome rad u Vladi, to je neodgovorno prema građanima ovog kantona - kazao je Kaser.

Još opasniji od iovako pogubno opasne situacije je mogući nastavak ucjena i blokada kao isprobani metod za trgovinu utjecajem. Ko će preuzeti odgovornost ukoliko uslijedi takav ishod koaliranja u ZDK-u manje je važno jer će cijenu nefunkcioniranja vlasti svakako plaćati građani.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH