Izdvojeno

Izdvojeno (3001)

Tri osobe su smrtno stradale, a dvije povrijeđene u saobraćajnoj nesreći koja se večeras dogodila na regionalnom putu Kalesija – Živinice, na pisti u naselju Masle, potvrđeno je za Klix.ba iz Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (MUPTK).

Iz policije su kratko potvrdili da se nesreća dogodila oko 21:30 sati te da je uviđaj u toku.

Kako saznajemo, u ovoj saobraćajnoj nesreći su učestvovali vozači automobila marke BMW i Volkswagen Polo, a prema nezvaničnim informacijama stradale su tri djevojke.

Nezavisni kalesijski portal piše da je među poginulima Erna Sinanović iz Kalesije, odbojkašica ŽOK Bosna Kalesija, nekadašnja reprezentativka BiH.

Tačan uzrok sudara bit će poznat nakon okončanja uviđaja kojeg trenutno obavljaju policijski službenici MUP-a TK i dežurni kantonalni tužilac.

Najmanje deset miliona maraka koštali su službeni automobili političara i funkcionera kupljeni 2017. godine, pokazuje analiza Balkanske istraživačke mreže u Bosni i Hercegovini (BIRN BiH).

Više od 250 raspisanih nabavki automobila koje je analizirao BIRN BiH vrijedi preko 12 miliona maraka, dok je vrijednost zaključenih ugovora veća od deset miliona maraka. Za dio nabavki raspisanih u toku 2017. informacije nisu dostupne ili procedure još uvijek nisu završene.

Najskuplji automobil nabavljen prošle godine, prema dostupnim informacijama zvaničnog portala javnih nabavki, kupila je “Elektroprivreda Republike Srpske”. Informacije o automobilu kupljenom od kompanije “MRM Ljubuški” nisu dostupne na portalu i stranici “Elektroprivrede”.

Iz dokumenata dostupnih na zvaničnoj stranici preduzeća vidljivo je kako je “MRM” ponudio vozilo od 126.000 konvertibilnih maraka (KM) bez PDV-a i dao popust od 6.000 KM. Na taj način ponuđena cijena je odgovarala tenderu. Samo dan nakon potpisivanja ugovora, “Elektroprivreda” je potpisala novi ugovor s “MRM-om” za nabavku “dopunske prateće opreme za novonabavljeno putničko motorno vozilo”. Procijenjena vrijednost ove nabavke bila je 6.000 KM.

Iz ove kompanije nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH o ovom automobilu.

Prema podacima državnih revizora od prije nekoliko godina, prosječna cijena novog vozila je 40.000 KM, a službena vozila su u prosjeku znatno novija od privatnih. Analiza BIRN-a BiH pokazuje da ove godine prosječna cijena oko 160 vozila na svim nivoima iznosi 45.000 KM.

BIRN BiH je analizirao samo nabavke putničkih automobila, odnosno limuzina. Analizom nisu obuhvaćene nabavke za policiju ili druge slične službe, niti komunalna preduzeća. Kao izvor podataka je korišten zvanični portal javnih nabavki, na kojem se ne objavljuju sve provedene nabavke, a sve institucije ne objavljuju rezultate nabavki niti količinu automobila.

Deset najskupljih automobila kupljenih tokom 2017. godine koštalo je preko milion maraka.

Show entries
Search:
Institucija/Javna kompanija Broj vozila Konačna vrijednost sa PDV-om Izabrani ponuđač
Elekroprivreda RS 1 140.199 M.R.M. Ljubuški
Grad Prijedor 1 122.608 Brčko-gas Brčko
Ministarstvo prosvjete i kulture RS 1 112.899 Brčko-gas Brčko
Republičko javno tužilaštvo 1 101.998 Autocentar Tomić Mostar
Ministarstvo pravde BiH 1 99.994 M.R.M. Ljubuški
Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije 1 89.899 Porsche BH Sarajevo
Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije 1 89.739 Porsche BH Sarajevo
Opština Prozor-Rama 1 89.303 M.R.M. Ljubuški
Agencija za osiguranje RS 1 84.799 Autokomerc V.S.Banja Luka
Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS 1 81.900 Brčko-gas Brčko
Showing 1 to 10 of 160 entries
PreviousNext
NN – NIJE NAVEDENO NA PORTALU JAVNIH NABAVKI

POGLEDAJTE 161 NABAVKU VOZILA U OVOJ GODINI, KOJE MOŽETE PRETRAŽIVATI PO VRIJEDNOSTI KUPOVINE, INSTITUCIJE I IZABRANOG PONUĐAČA.

Povjerljivi auti kao statusni simboli

Najskuplje vozilo za pravosudne institucije u 2017. godini kupilo je Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i privrednog kriminala Republičkog tužilaštva u Banjoj Luci.

Iako je u prvobitnom tenderu iznos za kupovinu bio oko 51.000 KM, ugovor dodijeljen “Autocentru Tomić” u Mostaru iznosi preko 87.000 KM bez poreza na dodatnu vrijednost.

Glasnogovornica Republičkog tužilaštva Dragica Tojagić je za BIRN BiH rekla da se automobil koristi “prvenstveno za potrebe zamjenika glavnog republičkog javnog tužioca, koji je štićeno lice od strane pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske”.

“S obzirom da se radi o štićenom licu, podaci o tipu nabavljenog vozila smatraju se povjerljivim i ne mogu se otkrivati”, kazala je Tojagić.

Tojagić je pojasnila da je automobil plaćen 59.998 KM, ali da je kupovina urađena po principu “staro za novo”, te je staro vozilo procijenjeno na ostatak iznosa.

Kupovina službenih automobila po sistemu “staro za novo” nije dopuštena po Zakonu o javnim nabavkama. Jedini način za zamjenu starih automobila je prodaja i kupovina novog automobila u odvojenim procesima.

Jedna od najskupljih nabavki iz ove godine jeste kupovina Audija A6 za potrebe gradonačelnika Prijedora Milenka Đakovića, u iznosu od oko 120.000 KM.

“Brčko Gas” je izabran za najpovoljnijeg ponuđača po tenderu u kojem je specifično tražen automobil od najmanje 2.900 kubika i jačinom motora od 200 kilovata, s pogonom na četiri točka i automatskim mjenjačem.

Revizori u BiH su upozorili da je sporno navođenje tačnih karakteristika auta jer se time “isključuju određeni gospodarski subjekti ili proizvodi”.

Đaković je u nabavci želio prodati stari automobil Audi A6 iz 2006. godine, procijenjen na 7.500 KM, i kupiti novi automobil po sistemu “staro za novo”. Iz Gradske uprave nisu odgovorili na pitanja BIRN-a BiH, ali su nakon upita napravili izmjene tendera. Stari Audi nije bio dio tendera, izbačen je model “staro za novo”, čime je tender za Grad Prijedor postao još skuplji.

Grad Prijedor je ove godine objavio poziv za dodjelu poticaja za zapošljavanje. Svaka od stavki iznosi manje od cijene novog vozila za gradonačelnika.

Među najskupljim ovogodišnjim nabavkama su i vozila za dva ministarstva Vlade Republike Srpske. Ministarstvo prosvjete i kulture je od “Brčko Gasa” kupilo Audi A6 3.0 TDI Quattro S-Tronic u iznosu od oko 112.000 KM. Ministar Dane Malešević nije odgovorio na upit o opravdanosti kupovine, ali je u augustu SRNA-i izjavio da je nabavka urađena po zakonu te dodao da mu automobil pomaže u poslu, ali da je na “neki način i statusni simbol”.

Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske je u novembru preko “Brčko Gasa” kupilo automobil u vrijednosti 70.000 KM bez PDV-a. Ministar Milenko Savanović također nije odgovorio na upite BIRN-a BiH, ali je prethodno izjavljivao da “nije opterećen luksuznim vozilima, ali da se mora imati u vidu i bezbjednost”.

Među deset najskupljih automobila je novi automobil državnog ministra pravde Josipa Grubeše kupljen u “MRM Ljubuški” za 99.994 KM, šest maraka manje od granice za državne ministre.

“Dosadašnje vozilo ministra pravde BiH starije je od pet godina i prešlo je više od 200.000 kilometara”, rekla je glasnogovornica Ministarstva pravde Stanislava Marić.

Od firme “MRM Ljubuški” automobil je kupila i Opština Prozor-Rama za 89.000 KM.

Analiza BIRN-a BiH pokazuje da je najviše tendera dodijeljeno kompaniji “Porsche BH” iz Sarajeva. U 21 dobijenom tenderu ova kompanija je isporučila aute vrijedne više od 1.630.000 KM. Kompanija “Brčko Gas” je na 12 tendera zaradila više od 1.200.000 KM. S dvije pobjede manje, kompanija “MRM” ima ugovore vrijedne preko 800.000 KM.

Druge kompanije koje su birane na tenderima jesu “Autokomerc V.S.” iz Banje Luke, “AC Quattro” i “Triab” iz Sarajeva, “Cosmos Commerce” iz Tuzle, “Autorad” Pelagićevo i “Guma M” iz Mostara.

Stalna povećanja broja kupovina

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, odnosno institucija koju predvodi kupila je 2017. godine dva službena automobila ukupne vrijednosti 117.000 KM. Tročlano Predsjedništvo BiH je za godinu dana kupilo tri službena automobila za 153.000 KM.

Vlada Federacije BiH je u toku ove godine kupila ukupno deset vozila i potrošila oko 700.000 KM.

Glavni federalni revizor Dževad Nekić kazao je ranije kako su revizori, kroz svoj dosadašnji rad, nepravilnosti najčešće pronalazili u samom opisu auta.

“Tako da smo imali slučajeva da je kao tehnička dokumentacija navedeno da širina vozila s otvorenim retrovizorima treba da bude toliko, to je zapravo nešto što je asociralo da se unaprijed znalo o kojem vozilu se radi”, rekao je Nekić.

U preko 90 posto nabavki koje je analizirao BIRN BiH, na tender se javila samo po jedna kompanija. Nakon pisanja BIRN-a BiH, u toku ove godine u više slučajeva institucije su mijenjale tendersku dokumentaciju ili poništavale nabavke u kojima se iz traženih specifikacija moglo utvrditi koje vozilo će biti kupljeno.

Najviše automobila u BiH kupljeno je na opštinskom nivou, tri od deset, pokazuje analiza BIRN-a BiH. Od ukupnog broja automobila, oko 26 posto su kupile entitetske institucije ili javne kompanije, a 22 kantonalne, dok udio automobila kupljen na državnom nivou iznosi oko 16 posto.

Mervan Miraščija iz Fonda otvoreno društvo je kazao da je primjetan veći broj službenih vozila.

“Skoro da nema dana da se otvori portal a da ne vidite nabavku vozila… Takvu praksu prate niži nivoi vlasti. Tako da imamo nabavke po opštinama od 120.000 do 150.000 maraka koje sigurno nisu svrsishodne nabavke. Radi se o uzaludnom trošenju sredstava svih nas, građana BiH, i ta bi se sredstva mogla bolje iskoristiti u masu drugih stvari”, smatra Miraščija.

BIRN BiH je tokom 2017. godine prvi pisao i o kupovini automobila za gradonačelnika Bijeljine Miću Mićića. On je planirao nabaviti automobil od 125.000 KM, ali je nakon pritiska javnosti odustao iako je s kompanijom “Audi centar” iz Banje Luke već potpisao ugovor.

Gradska uprava Bijeljine nije odgovorila na upit BIRN-a BiH o načinu na koji je ovaj ugovor raskinut. Iz Gradske uprave su rekli samo da se odustalo od kupovine te da će u narednom periodu biti pokrenuta nova “kupovina službenog automobila vrijednosti do 60.000 KM”.

Automobil za Mićića je kupljen u novembru 2017. godine, što je vozni park Gradske uprave Bijeljine dovelo do cifre 32 vozila. Od firme “Star centar” iz Živinica, koja prodaje vozila “Mercedes”, nabavljen je polovni službeni automobil za 59.600 KM bez PDV-a.

U ovoj godini, načelnik Banovića Midhat Husić kupio je luksuzni Passat vrijedan gotovo 70.000 maraka.

U više od 90 posto slučajeva institucije i javne kompanije su kupovale nov automobil.

Jedna od posljednjih ovogodišnjih nabavki službenih automobila pokrenuta je iz Gradske uprave Doboj. Vrijednost automobila je procijenjena na 95.000 KM bez PDV-a. Automobil čija tenderska dokumentacija sugeriše da se može raditi o modelu Škoda Kodiaq koristit će Civilna zaštita, kazali su za BIRN BiH iz Gradske uprave Doboj.

Automobili su podjednako kupovani otvorenim postupkom i konkurentskim zahtjevom, pokazuje analiza, prema kojoj su najviše automobila kupile institucije, gotovo devet od deset kupljenih automobila, dok su javne kompanije kupovale mnogo manje automobila.

Direktor “Vodovoda” u Velikoj Kladuši Edin Kekić pokrenuo je 2017. godine nabavku službenog auta od skoro 60.000 KM, ali je morao odustati od toga. Firma je prezadužena i nije mogla dobiti novi kredit za “luksuzno motorno vozilo”, kako ga je opisao sam Kekić.

Nabavke skupocjenih automobila zabilježene su i prethodnih godina. BIRN BiH je krajem 2016. godine pisao o tome da je Predsjedništvo BiH izdvojilo skoro 200.000 KM za nabavku luksuznog automobila, dok je Vijeće ministara potrošilo blizu 900.000 KM.

U septembru su u Banjoj Luci organizovani i protesti zbog trošenja novca na automobile.

Troškovi službenih vozila ne završavaju njihovom nabavkom. Nerijetko, samo održavanje vozila košta više od njihove kupovine. Predsjedništvo BiH godišnje planira oko 200.000 KM na održavanje voznog parka.

U automobilu Fiat, koji je na magistralnom putu Tuzla - Doboj, u mjestu Sižje kod Lukavca, sletio s kolovoza i potpuno izgorio, pronađeni su ugljenisani ostaci nepoznate osobe, a pored automobila povrijeđeni 28-godišnji muškarac iz Lukavca, saopćeno je danas iz Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona.

Muškarac je radi povreda u vidu opekotina prevezen u Stanicu hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Lukavac, a potom na Univerzitetski klinički centar Tuzla, gdje je zadržan na liječenju.

Kako Avaz.ba saznaje, u nesreći je povrijeđena osoba inicijala S. V., prema posljednjim informacijama iz UKC Tuzla nalazi se u teškom stanju.

Saobraćajna nesreća dogodila se jutros oko 1.10 sati, a intervencijom Profesionalne vatrogasne jedinice Lukavac požar na automobilu je lokaliziran.

Dežurni kantonalni tužilac naložio je da se mjesto saobraćajne nezgode osigura do jutarnjih sati, kada će se vršiti uviđaj.

Policija radi na utvrđivanju okolnosti koje su dovele do ove saobraćajne nesreće.

U nezgodi koja se danas nešto poslije 11 sati desila u krugu Termoelektrane Tuzla poginuo je radnik, 56-godišnji R.S., nastanjen na području Općine Lukavac.

Kako je za „Avaz“ potvrđeno u Ministarstvu unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, radnik je pao sa oko 20 metara visine, a u trenutku nesreće radio je na poslovima remonta.

Uviđaj na mjestu nesreće vrše službenici Policijske uprave Tuzla u saradnji sa Odjeljenjem krim policije MUP –a TK.

Dolazak nove godine, donio je i nove, više cijene. Prva poskupljenja su vidljiva. Poskupile su cigarete, a iz Udruge poslodavaca predviđaju da će, nakon što porastu cijene goriva, potrošačka korpa za četveročlanu porodicu preći 2.000 KM. Do sada je iznosila blizu 1.850 maraka. I dok cijene rastu, plaće zaposlenih ostaju iste.

Ekonomsko socijalni savjet u RS dogovorio je povećanje minimalne plate za 15 KM. Umjesto dosadašnjih 395 minimalac će iznositi 410 KM.A za 15 KM možete kupiti doslovno jednu kesu. Mi smo izabrali jedan litar ulja, kilo soli, jednu kilu šećera, 20 deka kafe, kilogram riže, litar jogurta i kilogram brašna.

U FBiH minimalna plata iznosi 410 KM od 2015. godine, a za sada nema najave povećanja plata. S druge strane poskupljenja životnih namirnica su evidentna. Od prvog su poskupile cigarete. Zbog usvojenih akciza na gorivo, osim goriva, najavljena su i druga poskupljenja.”Uvijek do sada u pravilu je bilo da kada poskupe naftni derivati poskupi sve. Iako često nema razloga da poskupi sve, trgovci će to navesti kao razlog”, kaže Marin Bago.

Prosječna neto plata u FBiH u 2017. godini iznosila je 863 KM. U novembru, što su posljednji podaci Zavoda za statistiku RS prosječna plata iznosila je 832 KM. Potrošačka korpa u BiH iznosi blizu 1.850 KM. Porodica koja ima dvoje zaposlenih sa prosječnim platama ne može da napuni jednu potrošačku korpu.

“Mi iz potrošačkih udruga imamo jednu bojazan da iznos potrošačke košarice minimalne, iznos koji vam je potreban za minimalne stvari, u jednoj obitelji na razini mjeseca može poskupiti sa 1.850 na 2.000 KM”,dodaje Bago.U tom slučaju biće potrebno pet minimalnih plata da bi se napunila jedna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu.U ovom trenutku, par sa minimalnim platama koji zaradi mjesečno 830 KM ne može da plati ni polovinu osnovnih mjesečnih troškova. Približno mogu da napune 45 posto potrošačke korpe.

Već sada sam siguran – izborne 2018. godine SDA će ponovo ubijediti svoje simpatizere da ih samo ona može izvesti na pravi put, koliko god ih varala i potkradala.

URA, IMAMO KREDIT !

Birači SDA su birači kontinuiteta. Za predizborni paketić od dvadesetak maraka oprostiće kriminal stranačkih tajkuna koji je od njih napravio socijalne slučajeve. Prihvatiće da su dva potpredsjednika i generalni sekretar stranke optuženi samo zato jer su željeli zaposliti što više mladih ljudi. “Pa šta ako smo za to radno mjesto morali dati nekoliko hiljada, sve je to za stranku, da izvede omladinu na pravi put,” reći će SDA glasač.

Aplaudiraće oni u septembru 2018. ko zna kojem po redu svečanom otvaranju radova na hidroelektrani Vranduk, najavama radova na koridoru Vc, autoputa za Bihać, brzoj cesti do Goražda, brzoj cesti do Travnika, brzoj cesti do Brčkog i svim godinama davanim i neispunjenim obećanjima.

Ne pita SDA glasač na što je potrošeno 8 milijardi maraka od akciza ranijih godina. Njega zadovoljava što je renoviran bihaćki hipodrom, jer tamo konji trče „Memorijal Alija Izetbegović“.

Briga baš SDA glasača za to što slijede nove i veće akcize, novi i veći porezi, nova poskupljenja, niže penzije, kada im je sada dozvoljenouzimanje kamatnog kredita radi zadovoljavanja nužnih životnih potreba. Obezbijedila im fetvu stranka preko Islamske zajednice.

Ne pita SDA pastva za uništenu Krivaju, Borac, Vranicu, Energoinvest, Željezaru, jer su ti odani glasači kupljeni budžetskim radnim mjestima. Oni su sistemski raspoređeno političko kancerogeno tkivo koje vas ubija, a ne znate da ste oboljeli.

Oni stoje postojano uz svoju stranku i gorljivo pravdaju, primjera radi, davanje školama imena simpatizera i saradnika fašista. Potpuno im je svejedno, primjera radi, što je potrošeno million maraka na renoviranje platoa Skenderije, a potom najavljeno njeno rušenje od firme iz bratske arapske zemlje. Kada su već preuzeli brda, šume i livade, zašto ne mogu i Skenderiju, razmišlja SDA glasač.

MOŽE LI GORE ?

SDA glasač će biti presretan jer će tokom izborne godine umjesto investicija iz bratske Turske gledati tv seriju “Kralj mudrosti”.

SDA glasač podržava da se stotine hiljada poklone optuženicima za ratni zločin, dok roditelji bolesne djece mole za daleko manju sumu potrebnu za liječenje.

SDA glasač brzo zaboravlja.

SDA glasača ljute samo novinari koji im otvoreno saopšte suštu istinu :

– Zet Bakira Izetbegovića je glavni dobavljač cijevi za sarajevski Vodovod!

– Bespovratna sredstva dobili su SDA kadrovik Okerić, mesar Mujanović i premijerov saradnik.

– Oproštena naplata od 280.000 maraka SDA tajkunu!

– SDA od direktora javnih preduzeća traži donacije za kampanju.

– Radna mjesta u Elektroprivredi BiH prodavali po nalogu SDA.

– Nakon što je uništila Reumal, SDA se pojavljuje kao spasilac.

SDA glasač u stvari zavidi navedenima iz tekstova Žurnala. Živi u nadi da će i on biti sretnik koji će jednom ugrabiti dio stranačkog “tala” utemeljenog na korupciji i nepotizmu.

SDA glasač vjeruje riječima predsjednika stranke : “Ako ne bude nas biće još gore!”

Predsjednik stranke vjeruje da će ga naslijediti njegova supruga.

Njegova supruga patološki vjeruje, a želi da uvjeri i ostale da je i menadžer i humanista stoljeća. Ponosno saopštava kako pravi bolnički parking, dok federalnog SDA ministra koristi kao kurira da djeci u Podrinju odnese nekoliko paketića koje im teta Sebija kao od sebe daje.

Njeno menadžerstvo najbolje znaju pacijenti kojima je svojim uštedama uskratila liječenje, operacije i lijekove, ukoliko su naravno preživjeli. Rastjeruje pacijente, rastjeruje specijaliste, dok istovremeno priprema teren da svoje ahbabe iz turskih privatnih klinika uvede u zdravstveni sistem.

Sada dolazimo do odgovora na pitanje iz naslova. Ne, nema njen suprug razloga za ljubomoru. Sebiju Izetbetbegović morate istinski voljeti jer ona najviše doprinosi konačnom odlasku SDA na političku deponiju…

Visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini poručila je da je 2018. godina ključna godina za balkanske države.

Mogherini je u svom blogu koji je posvećen događajima koji su obilježili 2017. godinu navela kako prošla godina nije bila nimalo laka za Balkan.

Ona je navela da je prošle godine posjetila šest glavnih gradova u regiji i to u najtežim trenucima poput duboke političke krize.

"Danas, zahvaljujući čvrstim odlukama i velikom poslu koji smo uspjeli zajedno uraditi te krize su uglavnom riješene", napisala je Mogherini.

Podsjetila je da su reformski procesi na Balkanu pokrenuti iako se dosta toga mora još uraditi te da sve urađeno vodi ka evropskim integracijama.

"2018. godina bit će ključna godina kako bi se ovaj put učvrsnuo i učinio nepovratnim. To bi bio važan rezultat ne samo za regiju, već i za cijelu Europu", rekla je Mogherini.

Ukoliko nova strategija proširenja EU ne ponudi realan plan za ekonomski rast i socijalni napredak na Zapadnom Balkanu, biće to samo još jedna "pokazna vježba" jer demokratija, vladavina prava i druge odlike "evropejstva" ne mogu trajno prodrijeti u osiromašeni region, smatraju analitičari Njemačkog instituta za međunarodne i bezbjednosne poslove.

Evropska komisija će 6. februara objelodaniti novu strategiju proširenja EU, a s obzirom da su odnosi sa Turskom znatno pogoršani, jedino zemlje Zapadnog Balkana ostaju kandidati za članstvo u EU.

Visoka predstavnica EU za spoljne poslove i bezbjednost Federica Mogherini izjavila je da je namjera Evropske komisije da obezbijedi da zemlje Zapadnog Balkana budu na "nepovratnom" putu ka članstvu u EU prije kraja njenog mandata 2019.

Nastojeći da odgovore na pitanje zašto je regionu potrebna brza socio-ekonomska konvergencija sa EU, ; analitičari Njemačkog instituta Mateo Bonomi i Dušan Reljić u analizi "EU i Zapadni Balkan: Tako blizu a još tako daleko" ukazali su na korake koje EU može da preduzme u regionu i koji će biti na obostranu korist i neće, s obzirom na veličinu regiona, imati neke veće efekte na članice EU.

Kako podsjećaju analitičari, prosječan ekonomski rast u zemljama Zapadnog Balkana, čak i uz najoptimističnije prognoze, kreće se oko tri odsto, što je nedovoljno da ubrza proces sustizanja i konvergencije sa EU.

Nedavne procjene Svjetske banke pokazuju da će uz sadašnje stope rasta proći šest decenija dok prosječan prihod po stanovniku Zapadnog Balkana dostigne nivo prosjeka Evropske unije.

Uz brži ekonomski rast od pet-šest odsto konvergencija bi mogla da bude postignuta krajem tridesetih godina a to znači da bi do tada veliki dio populacije regiona proveo pola vijeka u siromaštvu i nesigurnim socio-ekonomskim uslovima.

Poslije više od 15 godina eksperimentisanja sa neoliberalnim ekonomskim receptima, čini se da bi jačanje ekonomske uprave na Zapadnom Balkanu bio jedan od ključnih faktora ubrzanja ekonomskog rasta i razvoja.

Kako navode analitičari, infrastrukturne projekte treba dopuniti dodatnim ulaganjima u zdravstvo, socijalne usluge, obrazovanje i istraživanja i razvoj, što zauzvrat može da ubrza razvoj "pametnije" i više na znanju zasnovane ekonomije, uz bolji pristup resursima za mala i srednja preduzeća.

Jugoistočna Evropa okružena je članicama EU i NATO i sva politička rješenja u regionu u posljednje tri decenije organizovana su i u nekoj mjeri upravljana od strane EU i zapadnih saveznika. Zato napredak regionu može da ponudi jedino priznanje evropskih prestonica da je Balkan ono što zaista jeste - integralni dio jezgra Evrope i evropski projekat integracije.

Konkretno, EU bi trebalo da za zemlje Zapadnog Balkana mobiliše sredstva proporcionalna nivou njihove tržišne integracije pri čemu bi EU trebalo da razmotri otvaranje strukturnih fondova i pre prijema u blok ili obezbjeđenje sličnih fondova kroz regionalne projekte.

To bi takođe bilo od koristi za zemlje EU koje okružuju Zapadni Balkan, pri čemu se prvenstveno misli na infrastrukturu, transport, energetiku i zaštitu životne sredine, istakli su Bonomi i Reljić.

Korak u dobrom pravcu bilo bi i proširenje upotrebe mehanizma stabilnosti na region, s obzirom da su lokalne banke u većini u vlasništvu banaka iz EU.

Analitičari Njemačkog instituta savjetuju i uključivanje Zapadnog Balkana u digitalno tržište EU i besplatan roming u cilju unapređenja poslovnih kontakata i drugih prekograničnih inicijativa, kao i proširenje saradnje u obrazovanju, istraživanjima i inovacijama (programi EU Horizont 2020 i Erazmus) sa fokusom na razvojne potrebe regiona.

EU treba i da omogući snažniju integraciju tržišta rada Zapadnog Balkana kako bi stimulisala kretanje radnika i povratak ekonomskih migranata, kao i da ispita mogućnosti da se Zapadni Balkan uključi u politike i akcije EU u oblastima pravosuđa i unutrašnjih poslova.

Takve mjere imale bi, s obzirom da je populacija balkanskih zemalja mala (3,6 odsto populacije EU), ; ograničen efekat na članice EU ali bi mnogo značile za vraćanje kredibiliteta politika EU u regionu, uvjereni su Bonomi i Reljić. ;

U ekonomskom interesu EU je da učini da region bude privlačniji za trgovinu i investicije i da se povežu transportne, energetske i digitalne mreže u cijeloj jugoistočnoj Evropi. To će doprinijeti i ublažavanju pritiska migracije.

Očigledan je i potencijalni politički dobitak. Naime, unapređenje bezbjednosti u jugoistočnoj Evropi biće dobro za poziciju Evrope u novoj eri geopolitike kada se Kina, Rusija, Turska i neke islamske zemlje takođe bore za uticaj u regionu.

Zato sljedeći institucionalni ciklus EU, koji počinje 2019. izborima za novi Evropski parlament i novu Komisiju i usvajanjem novog budžeta EU, treba da donese i reformisanu politiku proširenja EU, zaključili su Bonomi i Reljić.

Ispratili smo staru i dočekali Novu godinu. Da li zbog one koja je prošla ili ove koja dolazi, niko tačno ne može objasniti razloge zbog kojih smo se u novogodišnjoj noći toliko veselili, pjevali, igrali, pucali iz svih raspoloživih oružja, vriskali...

Uglavnom, i BiH je, shodno adetima, u 2018. godinu ušla „vesela i razdragana“. I neka je! Valjda i mi, objašnjavaju prvaci u disciplini sabura na duge staze, imamo pravo na jednu noć zaboraviti gdje smo, šta smo i u kakvom halu smo. Imamo nego šta, samo da nije tog 1. januara, koji je na naša vrata hrupio bez kucanja sa svim svojim neugodnim pitanjima i zahtjevima.

Kako god da smo proveli noć na prijelazu iz stare u Novu godinu, bilo da smo ostali zaključani u svojim domovima, đuskali uz muziku našim parama dobro plaćenih estradnih zvijezda na trgovima i ulicama naših gradova, strah šta nas čeka u 2018. osvanuo je s prvim januarskim danom. S razlogom.

Jer, ono što smo gledali u novogodišnjoj noći, nije prava slika bh. stvarnosti. Penzioneri su i ovu Novu godinu dočekali bez penzija, porodilje bez naknada, demobilisani borci obilazili kontejnere u nadi da je slavljeničkih zalogaja ostalo i za njihovu djecu, hiljade nezaposlenih s tek stečenim diplomama pakovale su kofere kako bi u bijelom svijetu sebi potražile hljeba.

Sa 1. januarom osvanula je i izborna godina. U borbu za vlast zvanično se krenulo dva dana prije dolaska Nove godine, kada su nas oni čija nas koruptivna halka već 20 godina drži zarobljene u neizvjesnosti i beznađu, sumirajući nepostojeće rezultate svog rada, ponovo javno pravili budalama pričom o dobroti koju njihovi „vizionari“ u izvršnoj i političkoj vlasti donose i BiH i njenim građanima. Baš kao da nam je sve potaman i na vrijeme, kao da nismo štrajkovali, oduzimali sebi živote zbog nepravde, bježali iz vlastite države i kao da nam je jedini problem ostao kako se organizirati za novogodišnje slavlje.

Eto, organizirali smo se i proslavili! Šta i kuda od jučer?!

U 2017. godini je šef naprednjaka ustoličen kao predsjednik, premijer, vođa navijača, prvi bezbjednjak, urednik medija i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA. Osvrt Ivice Petrovića, dopisnika DW iz Beograda.

1. Vučić – šef svega

Bivši predsjednik Tomislav Nikolić zaprijetio je da će se ponovo kandidovati za tu funkciju i tako na trenutak krenuo da kvari planove Aleksandra Vučića. Opozicija u vidu bijelih listića je brže bolje podržala Nikolića, baš kao što su ga i onomad podržali da sa vlasti skine „diktatora Tadića". Nakon izvjesnog šuma u komunikaciji zvanog 'zvaću ja Tomo tebe – nemoj ti mene', Nikolić se nagodio, smjestio u izmišljenu kancelariju za nepostojeće poslove sa Rusijom i Kinom, a Aleksandar Vučić je postao novi predsjednik Srbije.

Tako je otklonjena opasnost da na Andrićev vijenac dođe neki novi demokratski diktator pa je Aleksandar Vučić postao predsjednik, vođa navijača, premijer, koordinator bezbjednosnih službi, vrhovni komandant, urednik medija, predsjednik SNS, i pisac reklamnog materijala kompanije IKEA.

„Dosad bi već i ona poslovična žaba primijetila da voda postaje pretopla", kaže za DW o tome Vladan Marjanović, novinar nedeljnika NIN. „Većinska Srbija, međutim, ni poslije pet i po godina naprednjačke vladavine ne vidi ništa problematično u razgrađivanju institucija, rastakanju morala i poništavanju smisla u izvedbi Vučićevih satrapa. Vučić sam, pak – sad i u skladu s lažnom titulom 'vrhovnog komandanta' kojom mu se ulaguju – nastavlja da suvereno komanduje tom sumračnom paradom."

2. Autokratija ili diktatura?

Polemika da li je u Srbiji autokratija ili diktatura nije prestajala tokom čitave godine. Dežurni dvorski analitičari takve optužbe odbacuju sa gnušanjem, ali zanimljivo je da to rade i oni koji bar na papiru nisu naklonjeni Vučiću.

Tako se fizičko nasilje i prijetnje gubitkom posla za vas i članove vaše porodice ili bezočno reketiranje privatnog biznisa ili pranje novca kroz stranačke donacije vide kao mali nedemokratski nestašluci, a davljenje novinara i obijanje njihovih stanova kao dio nesavršene demokratije. Kupovina glasova, otmice odbornika i prekrajanje izborne volje građana valjda takođe spadaju u dozvoljene nestašluke garanta mira i stabilnosti na Balkanu. Krajnji utisak je da previše ljudi, kako u Srbiji tako i u Evropi, blagonaklono i ravnodušno posmatra rađanje diktature u Srbiji.

„Moj politički utisak godine je da klizimo u ozbiljnu diktaturu", kaže za DW Zoran Gavrilović iz Biroa za društvena istraživanja. „I institucije i građani kao da sa radošću hrle u diktaturu. A to potvrđuje i naše istraživanje u kojem osam od deset građana kaže da je Srbiji potreban lider sa čvrstom rukom, a sa druge strane svaki drugi kaže da nije pametno pričati ono što misliš. A izbori u Srbiji više ništa ne odlučuju, niti su regularni."

3. Ovce na zvonce

Srbijanski parlament je u 2017. imao specifičnu ulogu: trebalo je da pokaže zašto je parlamentarizam budalaština i zašto je od toga važnije da Srbija ima dobrog domaćina čvrste ruke koji o svemu odlučuje sam i zove se Aleksandar Vučić. Parlamentarna većina je u tom domu glasala uz pomoć zvonceta i zaista nije poznato zašto je zlobnike to asociralo na zabludjele ovčice.

Pored toga, parlament je tokom 2017. godine raspravljao i o nekim veoma važnim temama: pudrijerama, donjem vešu pojedinih ministarki, Pinočeu, pjevanju uz gusle, prijetilo se šamarima, a predsjednica parlamenta je pored uključenog mikrofona ponižavala generalnu sekretarku parlamenta.

Vlast svjesno pravi takvu atmosferu i tvrdi se da će sve to biti razlog da se raspišu i vanredni parlamentarni izbori kako bi Srbija dobila nove i bolje poslanike. Zvonce će, za svaki slučaj, ostati.

4. Opozicija u devedesetim

Godina promašenih šansi za opoziciju i godina promašenih nada. "Koliko god se Aleksandar Vučić trudio da svake godine organizuje izbore ne bi li nekako izgubio vlast i naizad se preselio u Urugvaj, opozicija je vješto uspjevala da promaši sve zicere."

Tračak nade se pojavio nakon predsjedničkih izbora u vidu Pokreta slobodnih građana (PSG) Saše Jankovića. No, uz optužbe da smo dobili nove Slobu i Miru, PSG su krenuli da napuštaju osnivači stranke, a njihova jedina aktivnost se svela na izbore novih članova Predsjedništva na svakih nekoliko dana.

Ostatak opozicije je i dalje zbunjen, i ne razumije zašto je nemoguće da 28 stranaka i pokreta napravi jednu predizbornu kolonu kada je to tako lijepo funkcionisalo u vrijeme Slobodana Miloševića.

Opozicije je doduše bilo, ali u izmaštanim državnim udarima, makedonskim i ukrajinskim scenarijima, desantu tvitovima, kaže za DW Slaviša Lekić, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije. „Ne bih da griješim dušu, ali mislim da iza sve te halabuke stoji sam Vučić. Niko prije njega nije bio tako inficiran voljom za moći, potrebom za neprestanom pažnjom, divljenjem, podrškom, i uvjerenjem da se u svakom času mora nalaziti u središtu svega, makar to bio i državni udar."

5. Sjećaš li se protesta?

Proteste mladih nakon predsjedničkih izbora svi bi najradije zaboravili i o njima se u pristojnom društvu ne govori. Ne samo zbog na kraju skromnih dometa protesta i trošenja preko potrebne energije, već i zbog činjenice da su i oni pokazali svu slabost i neorganizovanost otpora naprednjačkom režimu. U periodu od svega dvadesetak dana protesti su prešli krug od desetak hiljada ljudi do nekoliko slučajnih prolaznika na kraju.

Praktično su završeni onog trenutka kada su organizatori, ohrabreni velikim brojem ljudi na ulicama, najavili radikalizaciju protesta. Teoretičarima političkih pokreta će stoga ostati materijal za debatu: može li se diktatura srušiti pištaljkama i mirnim izlaskom na ulice?

Mladi su smatrali da to nije politički protest, i da bi stranke trebalo da se drže podalje, a lideri opozicije su to jedva dočekali. Iako je vlast bila zatečena, donekle i uplašena na početku protesta, brzo se pribrala i demonstracije su, što zbog nevidljivih pritisaka, što zbog gubitka entuzijazma, preko noći prestale. Krajni rezultat – malo su ipak pokvarile postizborno veselje predsjedniku Srbije.

6. IKEA po drugi put među Srbima
Namještaj IKEA zvanično se vratio među Srbe. Medijska histerija koja je pratila otvaranje robne kuće može se uporediti samo sa otvaranjem prvog Mekdonaldsa u Srbiji 1988. godine. Izostali su beskrajni redovi na otvaranju, ali razlog nije bila loša botovska organizacija već nevjerovatno visoke temperature.

Našlo se ipak dovoljno ljudi da pozdrave još jedan veličanstveni uspjeh Aleksandra Vučića, koji je nakon ode IKEI morao da odgovara na pitanja ushićenih novinara paradržavnih medija među kojima se izdvaja jedno: „Da li ste svjesni da ćete biti zabilježeni u istoriji kao neko ko je prvi doveo IKEU u Srbiju?" A IKEA je prodavnicu u Beogradu imala još 1991. godine.

Dežurna gunđala su, naravno, postavila pitanje zašto tretman kao IKEA nemaju i domaći proizvođači namještaja, ali su brzo proglašeni za neprijatelje progresa i saradnike tajkuna. Kako se do sada živjelo u Srbiji bez LACK stočića i IKEA viršli? Nije bilo lako, kažu građani sa uzdahom olakšanja.

Kad već pomenusmo tajkune, za kraj utisak godine Dragoljuba Petrovića, glavnog urednika Danasa: „Oslobađajuća presuda Miroslavu Miškoviću za optužbe za malverzacije sa putarskim preduzećima. Mislim da je ta stvar vrlo bitna jer je faktički hapšenje Miškovića opredijelilo ljude za Vučića. Sada kada je on oslobođen to nije mnogo uticalo na rejting Vučića, ali čini mi se da će se sve više tih stvari – koje su bile marketing njega i njegove stranke – razotkrivati, i da će to jednog dana, možda već u 2018 godini, dovesti do pada njihove popularnosti."

Piše: Ivica Petrović, DW

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH