Izdvojeno

Izdvojeno (4237)

Glavni ruski državni medij u regiji koji ima ozbiljan uticaj i u Bosni i Hercegovini je Sputnik sa sjedištem u Beogradu. Zbog prirode tržišta i zajedničkog jezika, Sputnikova propaganda prelijeva se u Bosnu i Hercegovinu posredstvom medija, prije svih, iz entiteta Republika Srpska koji u potpunosti podržavaju ruski narativ u našoj zemlji: Radio-televizija Republike Srpske i Alternativna televizija Banja Luka zajedno sa novinskom agencijom SRNA. Drugim riječima, onih medija koji su pod direktnim uticajem i kontrolom vlasti u Banjoj Luci s Miloradom Dodikom na čelu.

U režiji stranaca

Sputnikova naracija je relativno jednostavna: Republika Srpska je ugrožena, dok se lista neprijatelja stalno mijenja u zavisnosti od okolnosti. Nekad je neprijatelj “političko Sarajevo”, drugi put međunarodna zajednica kao takva, treći put Sjedinjene Američke Države i Velika Britanija.

U rubrici “mišljenja i analitika” na portalu Sputnik dosad je objavljeno više od 200 članaka vezanih za Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo je da u svakoj “analizi” defiluje jedan te isti krug sagovornika. Kada su u pitanju analize regionalne i globalne politike, na prvom mjestu nalazi se Miroslav Lazanski, potom Aleksandar Pavić i Čedomir Antić, koji se pojavljuju u skoro 250 analiza, odnosno članaka.

Kao sagovornici iz BiH i za teme koje se tiču naše zemlje, najčešće se pojavljuju imena Anđelka Kozomare, Dževada Galijaševića, Aleksandra Vranješa i Miloša Šolaje, dok je u nekoliko analiza za sagovornika pozivan i Nenad Kecmanović.

Na prvom mjestu sa brojem analiza nalazi se Anđelko Kozomara, nekadašnji urednik Euroblica (izdanje za Republiku Srpsku). U toku ove godine, Kozomara se pojavljuje u 25 analiza na Sputniku. Naslovi govore sami za sebe o kakvoj je tačno vrsti analiza riječ: “Bosna se ne smiruje: Nova dva scenarija Zapada protiv Dodika”, “Lična karta izbora u Bosni i Hercegovini: Koji je scenario najopasniji za Srpsku”, “Opasni dani pred Srpskom: Šta se to sprema u Banjaluci uoči opštih izbora”.

U svakoj od izjava, Kozomara se ne samo otvoreno stavlja na stranu Milorada Dodika nego pothranjuje Sputnikove laži. U članku posvećenom mogućnosti poništavanja izbora “u režiji stranih ambasada”, dakle, potpunoj izmišljotini, Kozomarin “stručni komentar” glasio je: “Malo je verovatno da bi takav scenario bio i ostvaren, jer građani RS-a, bez obzira na veliki broj glasova koji su dobili i Govedarica i Ivanić, ne bi pristali na pritisak stranaca koji su nas bombardovali i ubijali našu decu, da utiču na izborne rezultate”

Ovako to, dakle, izgleda: prvo se izmisli potpuna i beslovesna laž - tipa da ambasade u BiH žele poništiti izbore - a potom se ta ista laž u javnu debatu umetne i normalizuje putem komentara “stručnjaka” kakav je, između ostalih, i Kozomara.

Odmah iza Kozomare, na drugom mjestu na listi Sputnikovih “analitičara” nalazi se Dževad Galijašević, “stručnjak za bezbjednost” kako ga veliki broj medija u Republici Srpskoj i Srbiji naziva, inače kompromitovani i bez mrve kredibiliteta službenik vlasti Milorada Dodika. Njegovo ime se pojavljuje u 19 analiza. Galijašević je ovdašnjoj javnosti poznat uglavnom po tvrdnjama upakovanim u teorije zavjera. Neki od njegovih analitičkih doprinosa nalaze se i u Sputnikovim člancima: “Drama na granici BiH i Hrvatske samo dimna zavesa za još opasnije akcije”, “Četrdeset na jednog: Spremaju li Britanci opasnu klopku za Dodika”, “Komandanti kao imami: Džamijska ruta - novi pritisak na Srpsku”. Od Galijaševićevih izjava izdvojićemo jednu, onu koja se odnosi na tzv. džamijsku rutu, providni i jeftini pokušaj stigmatizacije muslimanskog stanovništva Bosne i Hercegovine.

“Džamijska ruta predstavlja opasnost jer pokazuje jedinstvo u sprovođenju političkih i drugih društvenih mera za koje se zalažu pojedine političke stranke i institucije u Sarajevu i Islamska zajednica BiH”, ocjenjuje stručnjak za terorizam Dževad Galijašević.

“Nije to prvi put, i u ratu smo imali takvo nastupanje, da bošnjačka politička vlast ne pravi razliku između privatnih i državnih poslova. Islamska zajednica je svugde prisutna - i u logistici i u nabavci naoružanja i u ratovanju i tako dalje”, objašnjava Galijašević.

Pored Galijaševića, docent na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci Aleksandar Vranješ, inače i savjetnik predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, pojavljuje se u devet Sputnikovih analiza. Nekoliko analiza u kojima je i on sagovornik Sputnika: “Šta plaši Bakira: Srpska ima više prava na otcepljenje od Kosova”, “Šta se krije iza plana da se Srpska optuži za secesiju dok Bakir gomila oružje”, “Povratak snage: Srpska sprema prelomni korak ka državnosti”.

I Vranješ zagovara Dodikovu deklarisanu politiku, komentarišući najave o razmjeni teritorije između Srbije i Kosova: “Ukoliko neki presedan kaže da Kosovo ima pravo da bude nezavisna država, da se otme teritorija i napravi nezavisna država i da se daje kompletan status i suverenitet i sve ono što nose odlike države, zbog čega onda neke druge oblasti u svetu ne bi primenile taj isti standard? Ne samo Republika Srpska već i Katalonija, Južna Osetija? Zašto se onda prema istim principima međunarodnog prava ne bi primenjivale određene prakse u međunarodnom pravu kad je to međunarodna zajednica upravo i stvorila?”, pita Vranješ.

Neutralni arbitri

Osim Vranješa, u ovim analizama je i još jedan banjalučki profesor sa Fakulteta političkih nauka Miloš Šolaja, inače rado viđen gost kako u nekim medijima sa sjedištem u Sarajevu, tako i govornik na javnim debatama i tribinama raznih vladinih i nevladinih fondacija koje pretenduju da budu neutralni arbitar bh. zbilje. Šolaja se, međutim, istovremeno izborio i za naklonost Sputnika, te možemo reći da je jedan od onih čije mišljenje Sputnik voli da čuje.

Za zaključak, vrijedi još jednom ponoviti kako izgleda ovaj proces: potpuna izmišljotina, laž ili poluistina posluži za izgradnju naracije tako što se normalizuje - vojnim rječnikom, izvrši se asanacija - putem sagovornika koji se predstave kao “eksperti”, iako je jasno da i sami imaju vrlo jasnu političku agendu. Kozomara, Vranješ, Galijašević, Šolaja u tom smislu služe za filterisanje putem jednog vrlo jednostavnog mehanizma: javnost vrlo često vjeruje da pojava u nekom mediju - novinama, radiju, televiziji - onome ko se pojavljuje daje autoritet koji ta osoba može, ali kao što se u ovom slučaju vidi, uopšte ne mora imati. Normalizovana laž i dalje nije i ne može biti istina.

Bakir Izetbegović, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Stranke demokratske akcije, kazao je za N1 da ”nije bogat čovjek” i da će biti ”na birou kroz tri do četiri dana”.

Pri stavu je da državno Predsjedništvo uopšte nije rastrošno. Kao argument u prilog tome je izrazio tvrdnju da će “trećinu budžeta” ostaviti svojem nasljedniku. Dotakao se i svojih ličnih troškova, piše N1..

– Ja lično, živim vrlo skromno. Hranim se u Predsjedništvu, ali platim svaki svoj obrok. Za jednog predsjednika sam siromašan čovjek. Imam kuću, nemam automobil. Imam parcelu od dva dunuma – rekao je Izetbegović.

Ne demantuje da su građani Bosne i Hercegovine siromašni, ali, kako je rekao, sve su manje siromašni. U prilog tome je naveo da je u proteklom mandatu vlasti zaposleno 70.000 ljudi i to većinom u realnom sektoru. Kao razlog za smanjenje nezaposlenosti je naveo i odlazak ljudi iz zemlje za koji smatra da je “najvećim problemom”. Ovaj problem je objasnio sljedečim riječima:

“Evropska privreda koja raste i evropska nacija koja se smanjuje – fertilni, radni dio stanovništva se smanjuje – tu se stvara prostor. Samo Njemačkoj treba milion i 400.000 radnika kojima se nude dobri uslovi. Nekada su gastarbajteri imali samo pidžamu i radno odijelo. Dva puta su godišnji dolazili kući i slali par stotina maraka svojim porodicama”.

Izetbegović je podsjetio da u Evropsku uniju odlaze porodice, što zemlju košta “skoro milion maraka”, te je dodao:

– To nam uzimaju. Kada nam uzmu hiljadu porodica, uzeli su nam milijardu maraka. Daju nam par stotina miliona evra iz IPA fondova, a uzmu nam milijardu maraka. Kada gubimo tu supstancu, to je teško nadoknaditi. Čak odlaze ljudi koji rade dobre poslove jer im se nudi bolje – dodaje kn.

Kao krivca za odlazak je istakao atmosferu koja je posljedica rata u Bosni i Hercegovini. Upravo je sebe svrstao na stranu onih koji su se suprotstavili ratu i koji žele poboljšati situaciju u državi. Pa je tako za Stranku demokratske akcije je kazao da je “motor stabilnosti i napretka”.

Upozorio je da postoji mogućnost da stvari budu i gore.

Izetbegović je u razgovoru za N1 izrazio zadovoljstvo svojim djelovanjem kao člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine u dva mandata.

– Šta se radilo – branili su se interesi i dignitet Bosne i Hercegovine. Zaista sam ulagao trud i mislim da sam imao konkretne uspjehe. Izdvojio bih apelaciju koja je spasila državljanstvo za 750.000 građana u dijaspori. Ona bi bila resetovana prvog januara 2013. godine da nije usvojena apelacija. Samo je to dovoljno da budem zadovoljan – objasnio je.

Sebe smatra zaslužnim da deblokiranje procesa integracije države u Evropsku uniju.

alt

Kao uspjeh je naveo izgradnju dobrih odnosa sa Briselom, muslimanskim zemljama, posebno sa Turskom jer je omogućila značajniji značajniji uvoz prehrambrenih proizvoda iz Bosne i Hercegovine, dala povoljne kredite i investirala u Bosnu i Hercegovinu.

Svoja dva mandata je okarakterisao kao posvećenim “dignitetu Bosne i Hercegovine”.

Na pitanje kako komentariše rad ostalih članova Predsjedništva, odgovorio je:

“Ne bih da komentarišem svoje kolege. Gledaoci N1 su imali priliku da nas posmatraju u proteklih osam godina. Volio bih da su neki postupci bili drugačiji. Ali, neću ni kritikovati ni hvaliti svoje kolege. Neka svako procjeni kako doživljava gospodina Radmanovića, Komšića, Ivanića i Čovića. Valja nam dalje raditi i ne bih da to opteretim nekim negativnim komentarima”.

Mišljenja je da Predsjedništvo jeste moglo raditi bolje, naročito u pogledu odnosa sa Srbijom i Hrvatskom.

Vozni parka Predsjedništva

Tema razgovora s Izetbegovićem je bio i vozni park Predsjedništva. Njegov odgovor da je riječ o skupom voznom parku je glasio:

“Mislim da ovo Predsjedništvo košta manje nego predsjednik neke manje zemlje od Bosne i Hercegovine. Mi nemamo rezidencije, mi nemamo avion. Mi nemamo ‘bijeli hljeb’, ja sam na birou kroz tri do četiri dana. Nemamo poslugu, nemamo odmarališta, nemamo ništa osim ove zgrade”.

O voznom parku je podcrtao i ovo:

“Automobil kojim u jednom mandatu pređete 300.000 kilometara, gdje se vozi 200 kilometara na sat, u kojem se provede deset sati – nije skup. Jedino na čemu čuvamo svoj život i zdravlje je automobil. Nemojte nas na takav način satjerivati u ćošak. U ovoj zemlji se pravi problem kada se napravi trotoar ispred Predsjedništva. Da ga nismo popravili, rekli bi ovi da ovi ne znaju napraviti ni trotoar, a hoće da poprave zemlju. Imam automobil koji je star pet godina koji je prešao 150.000 kilometara i koji košta 70.000 maraka”.

Za bolje auto bi od sebe “doplatio” jer ne bi sebi dozvolio da “upropasti kičmu nakon 300.000 pređenih kilometara”.

Na konstataciju Zvonke Komšića, novinara N1, da bi možda bilo isplativo da Predsjedništvo ipak kupi sebi avion i tako smanji trokoškove putovanja, replicirao je:

– Možemo vas uzeti za sekretara Predsjedništva, pa vidim da vi imate ideja. Možda bi bilo bolje kupiti avion – kazao je Izetbegović.

Na Sudu BiH danas je nastavljeno čitanje optužnice koja tereti Danila Cicovića i još 26 osoba uhapšenih u akciji "Volan".

Detaljnim iščitavanjem otkriveno je da su optuženi, raspoređeni u grupama, imali iznajmljene garaže u Butmiru, Pejtonu, Koševskom Brdu, Otesu i Čengić Vili gdje su skrivali ukradena vozila.

U nekim slučajevima vozila koja su krali s područja Kantona Sarajevo, a nije bilo naselja iz kojeg neko putničko motorno vozilo nije bilo otuđeno, skrivali su na parkingu u Lužanima, parkingu ispred Mercatora na Ilidži ili u RS.

Za vozila koja su odlučili da vrate vlasnicima po cijeni koja se kretala od 500 do više od 3.000 evra, u zavisnosti od brenda vozila, predavali su ih na Brusu na Trebeviću, skretanju za Jahorinu ili u Vojkovićima. Zarađeni novac grupa je dijelila između sebe.

U optužnici se da navodi da je u krađi vozila grupa okupljena oko Davora Ninkovića i Srete Pajića koristila za izvidnicu najčešće vozilo pežo u vlasništvu Ninkovićeve supruge. Vozili su se po parkinzima po Ilidži, ali i drugim dijelovima grada. Potom bi velikom brzinom obili vozilo, pokrenuli ga i odvezli.

Gotovo da nije bilo marke vozila koje nisu ukrali, a nisu "birali" ni vlasnike. Na udaru su bili i strani državljani, ali i firme, aviokompanije, opštine i zavodi. Ukradena vozila za koja nisu dobili otkup vozili su Višegrad i Zvornik odakle bi se dalje preko ilegalnih graničnih prelaza kod Rudog prevezli u Srbiju. Takođe, bile su linije iz Mostara i Širokog Brijega. Ukradena Vozila iz tih područja dovozili bi do Jablanice gdje bi ih preuzimao drugi član grupe, a potom dogovorenom linijom ponovo išli na Višegad, Goražde i Rudo.

Ispred ukradenog automobila išao bi još jedan "čistač" koji bi dojavljivao osobi koja upravlja ukradenim vozilom gdje se nalaze policijske patrole i kako da izbjegnu carinsku kontrolu.

Utvrđeno je da su ukradena vozila čitava ili u dijelovima završavala u Užicama, a kada je u pitanju područje BiH, u Kiseljaku, Višegradu, Zvorniku...

U jednom slučaju ukraden je reno megan na području KS, te je odvezen i parkiran ispred stambene zgrade prema kuli. Vlasnik je sam pronašao vozilo u Otadžbinskoj ulici i prijavio policiji.

Bilo je situacija kada su i prijetili vozačima vatrenim oružjem. Miroslav Pejić i Enis Mandal su u ulici Lopata namjeravali da ukradu BMW sa švedskim registarskim oznakama. Vlasnik je bio u vozilu. Prijeteći vatrenim oružjem istjerali su ga iz vozila i odvezli ga u garažu na Čengić Vili.

U drugom slučaju Pejića i njemu poznatu osobu iz grupe u krađi je spriječila policija PS Vogošća. Obilazili su parking s fantomakama na glavi kada ih je policija ugledala. Pejić je ubrzao kretanje vozila dok je druga osoba s njim u vozilu uperila oružje u pravcu policajaca koji su reagovali i zapucali. Tom prilikom Pejić je ranjen, ali su uspjeli pobjeći.

Grupa iz Mostara u kojoj je bio Jozo Markić ukradena vozila su ostavljali i na Tjentištu.

Branislav Gordić i još nekoliko osoba iz drugih mjesta, rastavljali su automobile u dijelove, a one koje nisu prodavali, sjekli bi na što manje dijelove i palili, a potom bacali u obližnjim područjima. Gordić je dijelove skrivao i u svojoj radnji i prodavao.

Naredbe su najčešće dobijali od grupe sa Pala.

Podsjetimo, optužnica tereti Danila Cicovića, Enisa Mandala, Vladimira Krsmanovića Krša, Zorana Mirjanića, Marka Trifkovića Žižana, Srećka Trifkovića, Srećka Mandića, Slavena Dakića Žuću, Miroslava Ćepu, Davora Ninkovića, Tomislava Petrovića Tomu, Gorana Nižića, Bojana Staševića, Ferdu Vukoju, Njegoslava Milinkovića Ljutana, Bojana Košarca, Miroslava Pajića, Milorada Mirkovića, Sretu Pajića, Zorana Čobovića, Jozu Markića, Punišu Purkovića, Dalibora Vaskovića,Mirsada Brkića, Miroslava Škobu, Branislava Gordića i Nikolu Radića za krađu najmanje 200 vozila vrijednih nekoliko miliona KM.

U akciji kodnog naziva ‘Dim’ koju su po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju proveli policijski službenici SIPA-e, uhapšene slobode dvije osumnjičene osobe. Akcija je provedena na području Gračanice i Tuzle, a osumnjičeni su pod istragom da su kao pripadnici organizirane kriminalne grupe vršili krijumčarenje velikih količina narkotika koji su prodavani na ilegalnom narko-tržištu u BiH.

Tokom akcije, ranije je zaplijenjena veća količina različitih narkotika, ukupno oko 20 kilograma opojnih droga „speed“ i marihuana te je tokom provođenja ove operacije ostvarena značajna međunarodna saradnja sa pravosudnim institucijama R Hrvatske. Policijski službenici SIPA-e će tokom dana privesti osumnjičene postupajućem tužiocu, koji će nakon ispitivanja osumnjičenih donijeti odluku o daljim aktivnostima u predmetu.

U utakmici 5. kola Lige nacija na Ernst Happel stadionu u Beču snage su odmjerile reprezentacije Austrije i Bosne i Hercegovine. Meč je završen rezultatom 0:0 što je značilo da su "Zmajevi" osvojili prvo mjesto u svojoj grupi.

Bh. nogometaši su u četvrtak pred 15.000 posjetilaca napravili historijski rezultat, najveći nakon odlaska na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. "Zmajevi" su u ovom ciklusu odigrali po dva meča protiv selekcija Austrije i Sjeverne Irske uz tri pobjede i samo jedan remi, ovaj večerašnji - uz gol razliku 5:1. "Nula" na Ernst Happel stadionu je značila da se Bosna i Hercegovina našla među 12 najboljih timova Starog kontinenta.

Tok meča
Izabranici Roberta Prosinečkog silovito su ušli u meč. Igrao se prvi minut kada je Edin Džeko zaprijetio. Popularni Dijamant se našao u dobroj prilici, ali nije na najbolji način ošutao loptu.

U tim trenucima Zmajevi su u potpunosti kontrolisali utakmicu dok su Austrijanci pokušavali preko kontri ugroziti gol Ibrahima Šehića, ali na sreću bez uspjeha.

U 16. minuti malo uzbuđenja. Edin Višća se sjurio prema austrijskom golu, sve je "mirisalo" na vodstvo, ali je sudija svirao nedozvoljenu poziciju.

Nakon uvodnih 20 minuta, domaći igrači su preuzeli incijativu. Međutim, tada su reprezentativci BiH napravili i najbolju šansu. Igrao se 26. minut kada je Ognjen Vranješ sa nekih pet metara promašio zicer, ali je već bila signalizirana nedozvoljena pozicija.

Negdje u 30. minutu zvanični spiker na stadionu upozorio je navijače selekcije Bosne i Hercegovine koji su napravili bakljadu. Poslije "incidenta" nije bilo nekih posebnih uzbuđenja sve do samog kraja prvog dijela meča.

Od 43. minute krenula je potpuna opsada gola Heinza Lindnera. "Zmajevi" su očigledno išli na pogodak kako bi na odmor otišli smireniji. U 45. minutu centimetri su nas djelili od gola. "Krivac" je bio večeras vrlo dobri Višća. Prvo mu je golma odbranio šut, da bi Višća ubrzo opet testirao golmana domaćih. Ovog puta Lindner je bio nemoćan, ali je naša "osmica" bila neprecizna pa je lopta završila u autu.

Sa "nulom" se završio prvi dio utakmice.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona treba u narednom periodu da donesu važnu odluku za Lukavac, da li ovdašnja koksara mora biti zatvorena zbog prekomjernog zagađivanja okoliša i nepostojanja propisanih mjera zaštite.

Global Ispat koksna industrija Lukavac (GIKIL), prije godinu dana ostala je i bez okolinske dozvole. Uviđaj o trenutnom stanju je obavljen.

„Tokom uviđaja se utvrđuje da li je u GIKILU-u nastavljeno sa nekontrolisanim ispuštanjem štetnih materija i supstanci koje dovode do zagađenja okoliša, odnosno do daljeg ugrožavanja i zagađenja zraka, tla i vode a što dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, životinja i ugrožava ekosistem na području Lukavca, rijeke Spreče i šire“, saopšteno je iz Tužilaštva TK.

Prvoosumnjičeni u istrazi je Debasish Ganguly, generalni direktor GIKIL-a, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo onečišćenje okoliša. Iako se godinama očekivalo da će tužilaštvo prvo ispitati, ono o čemu je Žurnal pisao, a to je višemilionski kriminal koji se odvijao u i oko GIKIL-a, godinama tolerisan od vlasti Tuzlanskog kantona, prva „meta“ bila je ekološke prirode. Trebalo se dogoditi nekoliko incidenata, od izlijevanja amonijeve vode s primjesama katrana u rijeku Spreču do havarije rezervoara za pročišćavanje katranske vode, da bi nadležne institucije barem u tom segmentu reagovale. Ukoliko se utvrdi da GIKIL i dalje prekomjerno zagađuje, moguće je gašenje koksnih peći, koje znače i zatvaranje fabrike u kojoj radi oko 100 ljudi. Radnici na to ne pristaju. Radno mjesto im je važnije od zagađenja.

„Poduzet ćemo sve, čak i one mjere gdje će neki koji isključivo misle samo o zatavaranju morati mijenjati svoje stavove. Vjerujemo u to da je ovaj sindikat dovoljno jak i dovoljno lud, rekao bih. Mi nismo žuti sindikat i onaj ko prati GIKIL, nikad nismo bili igrači niti uprave niti državnih institucija, sami odlučujemo o mnogo čemu,“ stav je radnika koje je medijima saopštio predsjednik Sindikata GIKIL-a Mirsad Imamović.

SVE VIŠE OBOLJELIH

Stotine registrovanih oboljelih stanovnika Lukavca od malignih oboljenja, čiji broj iz godine u godinu raste, manje plaše od pomisli da će 1000 radnika ostati bez posla. Lukavac je uz Zenicu jedan od najzagađenijih gradova u Evropi. Da se striktno primjenjuju propisi, GIKIL bi odavno bio zatvoren.

„Ako bi zaustavili industriju, zaustavili bi i život u Lukavcu,“ stav je općinskog načelnika Edina Delića.

Postoji jedan polutant koji je karakterističan za koksare i ima ga samo u Zenici i Lukavcu, a to je benzen, kojeg ispuštaju koksare. Benzen je opasna zagađujuća materija, koja nakon dugotrajnog izlaganja izaziva probleme u vidu anemije, smanjenja imuniteta, problema s reproduktivnim organima, a poznato je da dovodi do pojave leukemije. Osim zrakom, prenosi se i tako što se veže za čestice prašine, čijim udisanjem prodire duboko u respiratorni sistem i dalje u krv.

„Njegove se koncentracije uopšte ne mjere, vjerovatno da bi se sakrio uticaj tih postrojenja na zrak i na zdravlje građana. Mjerio se samo jedno kratko vrijeme u Zenici i koncentracije su bile katastrofalno više 260 od dozvoljenih 5 µg/m3!“upozorava Samir Lemeš, predsjednik UO zeničkog UG „Eko forum“

Ovo je udruženje prije dva mjeseca tražilo od Fonda za zaštitu okoliša FBiH podatke za 4 velika zagađivača o plaćanju naknade. Dok Termoelektrana Kakanj te tamošnja Cementara plaćaju na vrijeme, GIKIL i zeničkiArcelorMittal kasne i po 3 godine, jer sudskim putem pokušavaju odgoditi ili jednostavno izbjegavaju plaćanje.

„Gikil Lukavac još dužan skoro pola miliona KM naknada, do sada su platili samo 1,1 milion KM. Sada je jasno zašto su tužilaštvo i federalno ministarstvo poduzeli akcije protiv te firme. Očito je da je organima vlasti samo bitan novac, a zdravlje građana može čekati,“ navode iz Eko foruma.

ULUKAVCU HAPŠENJA, U ZENICI PREKRŠAJ

Žurnal je nedavno pisao o uporednim istragama zbog kršenja propisa o zaštiti okoline tuzlanskog te Tužilaštva ZDK. Prijava protiv ArcelorMittala je odbačena jer navodno nije utvrđen umišljaj (!?), svodeći se sve na prekršajnu odgovornost. U potpunosti je amnestirana uloga ArcelorMittal-a u zagađenju Zenice, što je po svemu sudeći bio primarni „zadatak“ glavne tužiteljice Vesne Kaknjo. Dodatni argument tužilaštva bio je i da „ArcelorMittal ima veliki esencijalni značaj za Zenicu, radna mjesta i grijanje grada“.

Za razliku od zeničkog, tuzlansko je tužilaštvo konkretnije reagovalo. Iako bi to nadležnima trebalo biti poznato, evo zvaničnih, uporednih podataka za Lukavac i Zenicu o kvaliteti zraka tokom 2017. godine.

2017. godina ZENICA LUKAVAC DOPUŠTENO
prosjek koncentracija SO2 (µg/m3) 147 68 50
Maksimalna satna vrijednost koncentracija SO2 (µg/m3): 1002 1552 410
Broj dana u sa prekoračenjem koncentracija SO2 od 125 µg/m3 65 38 3
Godišnji prosjek koncentracija prašine (µg/m3) 63 56 43
Maksimalna zabilježena dnevna vrijednost koncentracija prašine (µg/m3): 333 431 60
Broj dana sa prekoračenjem dnevnih koncentracija prašine od 60 µg/m3 131 89 35
(zurnal.info)

Od jutros traje inspekcijska kontrola u ''Global Ispat koksnoj industriji Lukavac''. Nakon inspekcijskog nadzora bit će poznato hoće li GIKIL nastaviti daljnji rad.

Generalni direktor Debašiš Ganguli (Debashis Ganguly) trenutno se nalazi u sjedištu Vlade TK, gdje razgovara s premijerom Jakubom Suljkanovićem.

U međuvremenu su se oglasili i iz Tužilaštva TK.

Dvojica tužilaca Tužilaštva Tuzlanskog kantona, zajedno s istražiteljima Sektora kriminalističke policije MUP-a TK koji rade na predmetima zagađenja okoliša, te stručna lica i agencije koji rade prema nalogu Tužilaštva obavljaju danas uviđaj u GIKIL-u.

Tokom uviđaja se utvrđuje je li u GIKIL-u nastavljeno s nekontroliranim ispuštanjem štetnih materija i supstanci koje dovode do zagađenja okoliša, odnosno do daljnjeg ugrožavanja i zagađenja zraka, tla i vode, a što dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, životinja i ugrožava ekosistem na području Lukavca, rijeke Spreče i šire.

Također, na terenu su i inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove, federalni vodni i okolišni inspektori, koji utvrđuju je li se i u kojoj mjeri provode odluke i mjere koje su inspekcije ranije naložile GIKIL-u, a vezane su za zaštitu okoliša.

Nakon obavljenog uviđaja će se poduzimati daljnje mjere i aktivnosti u okviru nadležnosti ovog tužilaštva.

Podsjećamo, ovo tužilaštvo vodi istragu protiv generalnog direktora GIKIL-a Debašiša Gagngulija zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo onečišćenje okoliša.

U okviru ove opsežne istrage se provode brojna vještačenja i analize zagađenja okoliša nakon dva događaja iz maja i avgusta ove godine, kada je došlo izlijevanja prvo katrana, a nakon toga i amonijačne vode i drugih opasnih materija u okolini Lukavca i u rijeku Spreču - navodi se u saopćenju Tužilaštva TK.

Javnost u našoj zemlji već je navikla da istrage u ključnim predmetima, poput ubistva policajaca ili slučaja Davida Dragićevića, traju prilično dugo, a da nisu otkriveni počinioci. Nadležni uvjeravaju da rade sve da riješe sve slučajeve.

No, s druge strane, revizija učinkovitosti općinskih sudova je pokazala da su sudovi spori u rješavanju sporova, te da je u posljednje četiri godine strankama isplaćeno skoro dva miliona maraka zbog, kako se navodi, kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

Više od 80 osoba do sada je saslušano u okviru istrage o ubistvu policajaca Davora Vujinovića i Adisa Šehovića. Angažiran je i amerčki FBI. Dvije osobe su u pritvoru, Srećko Trifković i Slaven Dakić.

Treća uhapšena osoba je Branislav Gordić, koji je saslušan i pušten. To je ono što je službeno potvrđeno u istrazi koju vodi Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu i u sarajevskom MUP-u. Na sam dan ubistva, komesar Halilović je najavio:

"Mogu poručiti da ćemo zajedno sa ostalim agencijama, prevrnuti okolinu Sarajeva i bilo koje drugo mjesto da dođemo do pičinioca ovog krivičnog djela", istakao je Mevludin Halilović, komesar.

Prošlo je 20 dana. Istraga i dalje traje, i potpuno je zatvorena za javnost. Potraga za ubicama, u koju su uključene sve policijske agencije, jeste obimna, ali Zlatko Miletić, bivši direktor FUP-a, kaže da je očekivao više.

"Stojim na stanovištu da za 20 dana, oni su morali biti u prilici da rasvijetle krivično djelo i da znamo ko je to učinio. To ne znači da smo uspjeli dokazati, jer to zna biti vrlo komplikovano. Da sam ja na mjestu direktora policije ili policijskog komesara, ne bih nikog pustio da ide kući dok se taj slučaj ne rasvijetli", kazao je Zlatko Miletić, bivši direktor FUP-a.

U Kantonalnom tužiteljstvu uvjeravaju da danonoćno rade na otkrivanju ubica sarajevskih policajaca i da više detalja ne mogu otkrivati. Od dana ubistva, 26. oktobra, dogodila su se još tri napada na policijske službenike, i 9 krađa automobila, od kojih je 8 vraćeno vlasnicima, potvrđeno nam je u MUP-u Kantona Sarajevo. Parlaleno, pred Sudom BiH nastavlja se suđenje 25 osoba optuženih u predmetu Volan, u vezi sa krađom motornih vozila.

Slučaj ubistva policajaca tek je u tužiteljskoj fazi, kao i slučaj ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci. Međutim, kada u nekim predmetima tužiteljstva napišu optužnicu, i počne suđenje, često se postavlja pitanje učinkovitosti sudova.

U prethodne četiri godine strankama u postupku je iz kantonalnih budžeta isplaćeno 1,8 miliona maraka na ime obeštećenja, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, pokazala je analiza Ureda za reviziju institucija FBiH.

Oni su revidirali učinkovitost 31 općinskog suda u Federaciji, i zaključili da je njih 18 bilo manje efikasno u odnosu na resurse. Svi općinski sudovi su prekoračili rokove rješavanja predmeta, to jeste dvije trećine nije rješeno u razumnom roku. Postoje predmeti koji čekaju na sudski ishod i više od 15 godina, a u prosjeku su predmeti stari od 2 do 5 godina.

"Da ni sudije nekada ne žure sa pojedinim predmetima, a s druge strane ima i objektivnih razloga, gdje svjedoci izostaju, advokati izostaju, optuženi izostaju sa ročišta, i sve to stvara dojam da su sudovi nedovoljno efikasni", kazao je Amarildo Gutić, novinar.

Revizija učinkovitosti općinskih sudova, objavljena nedavno, je pokazala da je u 2016. godini prosječno trajanje rješavanja sporova bilo 17 mjeseci. Najsporiji je Općinski sud u Tuzli, gdje su se sporovi rješavali u prosjeku 865 dana, a najbrži sud je u Ljubuškom sa 213 dana.

Za legendarne Pitije, sveštenice Apolonova hrama u Delfima, gde su pre dve hiljade godina na konsultacije dolazili i provincijski opštinski predstavnici i najslavniji vojskovođe antičke Grčke, zna se, recimo, da su bile na halucinogenima.

Istoriografska nauka jedino još ne zna pouzdano je li stvar bila u isparenjima iz podzemnih voda, koje pominje i Plutarh, dugogodišnji arhimandrit delfskog hrama i ovlašćeni tumač pitijskih proročanstava - neki su savremeni istraživači u rečici Kastalijan, u kojoj su se Pitije pred obred kupale nage, doista otkrili tragove etanola, gasa koji ume da razveže i jezik mnogo oskudniji od grčkog - ili je ipak bila reč o toksičnom oleandru, čije listove su Pitije žvakale ritualno prizivajući duh boga Apolona, a verovatno i udisale njegov dim, koji je kroz pukotine u patosu svetišta mogao da dopre iz nedavno otkrivene komore pod hramom.

Za legendarna Pitijina proročanstva - poput onog slavnog dvosmislenog "Ibis redibis nunquam peribis in bello", "Ići ćeš vratiti se nećeš i poginuti u ratu", kojim je Apolonova sveštenica, nakon dugačke koncentracije, grčkom ratniku neverovatno precizno predvidela da će, zavisno kako mu padne grah, a kako zapeta, ili poginuti ili neće - barem, eto, znamo da su izrečena pod dejstvom omamljujućeg oleandrova lišća ili halucinogenog etanola.

Na čemu je, međutim, predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić - gde se on kupa, šta žvače, šta duva, čime se puca i o čemu uopšte priča - e, za to će savremenoj nauci trebati malo više od arheoloških istraživanja, speleoloških ekspedicija i biohemijskih eksperimenata.

Pre nekoliko dana, samo poslednji primer, ministri srpske Vlade i predstavnici kosovskih Srba na konsultacijama u beogradskoj Palati Srbija pitali delfskog proroka Vučića šta će biti s Kosovom, a ovaj im odmah s vrata predskazao da će Albanci - citiram pisane izvore - "suprotno sopstvenom Ustavu, Rezoluciji 1244 i dogovoru sa NATO-savezom, na Dan albanske zastave 28. novembra pokušati da formiraju 'Vojsku Kosova'".

Šta onda da radimo, o velika Pihtijo? upitaše onda proroka Vučića očajni Srbi, a velika Pihtija nakon dugačke koncentracije duboko uzdahnula, pa srpskim ratnicima rekla ovako: "Non omnia possumus omnes habere./ Et hoc est quod omnia et perdidimus omnes./ Non omnia possumus omnes perdere./ Ita est nobis omnibus,/ multa perdere et parvula obsidere."

Na srpskom zvuči još bolje: "Moramo da znamo o čemu pričamo" - prenosim doslovno, tačno kako je predsednik Vučić rekao na konferenciji za novinare - "Ne možemo baš svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo, da bismo ponešto dobili. Sve drugo katastrofa je za sve nas".

Iliti, kraće - oprostiće mi urednik rubrike klasične filologije u Novostima Sinan Gudžević slobodu u prevodu i gdekoju sinkopu u metrici - "Ibis redibis nunquam peribis in Kosovo".

Ozbiljna će, kako vidite, nauka i teorija trebati da rastumači proročanstvo Aleksandra Vučića. U poređenju sa njegovom komplikovanom epigramatikom i poigravanjem sa zahtevnim srpskim dvostrukim heksametrom - "Moramo da znamo/ o čemu pričamo/ Ne možemo baš svi/ sve da dobijemo", ili "Ne možemo ni svi/ sve da izgubimo/ Najbolje je da svi/ izgubimo mnogo" - antička pitijska proročanstva, najčešće zapisana u prostom Homerovomdaktilskom heksametru, dečija su igra i zagonetke iz bukvara za prve razrede klasične filologije.

Ponovimo zato polako i usredsređeno, reč po reč, stih po stih: "Ne možemo baš svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo, da bismo svi ponešto dobili."

Gde je tu zapeta, a gde tačka - da li je zapeta na reči ‘habere’ ili je zapelo na reci Ibar, ko koliko dobija, ko koliko gubi, ko gubi sve a ko ne dobija ništa, gde je glava, gde je rep, gde su Albanci, gde Srbi, gde nam je bila pamet, gde bi nam bio kraj, gde je dežurni doktor, gde su pilule - niko živ ne zna.

A ako ne zna niko živ - da parafraziramo veliku Pihtiju - to bi značilo da zna svako mrtav. Ne kaže džaba Platon, "samo su mrtvi videli kraj rata na Kosovu". Pa ako zna mrtvi Platon, zna onda i mudri mrtvi Plutarh, filosofijski sledbenik Platonov i ovlašćeni tumač pihtijskih proročanstava.

Šta dakle kaže Plutarh?

Idemo redom: "Ne možemo baš svi sve da dobijemo." U srpskom jeziku ta sentenca zvuči razumno. Ne mogu, dabome, svi da dobiju sve: mogu Srbi, ali ne mogu sad svi. Jer šta? Kad neko nešto dobije, razornom srpskom logikom to znači da je neko to morao da izgubi. Ne može nešto da se dobije iz ništa, negde je to "nešto" već bilo i neko ga je izgubio, neko je ostao bez nečega. Čisto matematički, da frtalj svih ljudi dobije polovinu, to bi značilo da su tri frtalja izgubila jednu trećinu. Da je, recimo, polovina ljudi dobila sve, to bi značilo da je druga polovina ostala bez ičega. Ergo, kad bismo svi dobili sve, "to bi", čisto matematički, "‘značilo da smo svi sve izgubili". Prosto kao Platonova metafizika.

Jednako prostom logikom, "ne možemo ni svi sve da izgubimo". I opet: mogu Srbi, ali ne mogu svi. Kad bismo svi sve izgubili - sad već pomalo hvatate - to bi značilo da smo svi dobili sve. To je, razume se, lepo, ali nemoguće: malopre smo naučili da "ne možemo svi sve da dobijemo". Prosto kao Kijina metahemija.

Šta onda? Razume se, "najbolje je da svi izgubimo mnogo". Na latinskom, istina, zvuči jebački, ali na srpskom je i dalje glupo: to je zato što na srpskom ne razmišljate umom Aleksandra Vučića, već osećate čulima prostog čoveka. A da bi se razumela platonistička metafizika i dosegla Apsolutna Istina, ne trebaju svet i cela Srbija da se gledaju rudimentarnim, manjkavim čovekovim osetilima, nego inteligibilnim idejama Aleksandra Vučića.

Kosovo, jebiga, nije čulna spoznaja jedne materijalne, dakle promenjive teritorijalne jedinice, već je Kosovo ideja. Najskuplja srpska ideja. Kad biste mogli da razumete tu ideju, predsednik Srbije bili biste vi, a ne velika Pihtija. Da umete da inteligibilišete Kosovo, ne bi Platon pisao Državu i predlagao da državni Upravljači budu mudraci i filosofi, već bi lepo napisao Farmu ili Zadrugu, a utopijskom bi Platonovom Srbijom vladale dileje koje su u školu nosile lekarska uverenja o nesposobnosti za metafizičko.

Razmislite malo: ako već ne možemo svi da izgubimo sve - da bismo svi imali sve - zašto ne bismo barem svi izgubili mnogo, ‘da bismo svi ponešto dobili’? Neko može da se zapita: zašto bismo uopšte gubili mnogo da bismo dobili samo ponešto, kad smo već, sama reč kaže, imali ‘mnogo’? E, tačno tu - na tom mestu - uskače klasična filologija palanke. U palanačkom jeziku ‘mnogo’ je manje nego "sve", a ako je "mnogo" manje od "svega", znači da je "mnogo" najmanje uopšte, a naročito manje od ponečega. U palanci, mnogo nije dovoljno: ili sve, ili ponešto.

Ukratko, da bi se dobilo ponešto nečega, toga nečega - šta god to bilo, para, dostojanstva, Srbije - mora da se izgubi mnogo. Srećom, ne sve: kad bismo svi izgubili sve, svi bismo sve dobili. A "ne možemo baš svi sve da dobijemo" jer - vidite kako je lako - "to bi značilo da smo svi sve izgubili".

Šta bi rekao prorok iz Palate Srbija, "moramo da znamo o čemu pričamo".

A vi mislili da je Vučić glup. Vi mislili, Velika Pihtija inhališe etanol, pije rakiju, žvače praseće uši, duva listove oleandra, ili Informera, ko zna kog đavola za rogove i rep poteže, pa u halucionalističkom transu baulja po delfskoj Palati i izgovara nerazumljive, dvosmislene heksametre da zajebava srpski narod i srpske ratnike. A on im neverovatno precizno predvideo: ‘Otići ćete u rat na Kosovo vratiti se nećete i tamo izginuti.’

Pa kako kome padne grah, a kako kome zapeta - da li je "redibis, nunquam" ili je "nunquam, peribis", da li je ‘haber’ ili je Ibar - Srbi će ili "otići u rat, vratiti se na Kosovo, neće i izginuti", ili će "otići u rat, vratiti se na Kosovo neće, i izginuti". Nema im drugog.

"Sve drugo", čuli ste veliku Pihtiju, "katastrofa je za sve nas".

Budući zastupnici u Skupštini Tuzlanskog kantona, njih 35, na današnjoj konstituirajućoj sjednici položili su zakletvu i prihvatili mandate za naredne četiri godine. Skupštinsku većinu čini pet stranaka, a idući korak je konstituisanje klubova naroda u Skupštini, koji bi trebao biti obavljen naredne sedmice, kako bi se formiralo i novo rukovodstvo.

Podsjećamo, najveći broj mandata na izborima 7. oktobra osvojila je Socijaldemokratska partija (SDP) - deset, slijedi Stranka demokratske akcije (SDA) – devet, Pokret demokratske akcije (PDA) – sedam, Demokratska fronta (DF) – tri, dok su po dva poslanička mjesta pripala Savezu za bolju budućnost (SBB), Našoj stranci i Stranci za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
Prije početka konstituirajuće sjednice, SDP, DF, SBB, SBiH i Naša stranka potpisali su okvirni sporazum o djelovanju stranaka građanskog bloka u Skupštini TK. Sa 19 poslanika, ove će stranke činiti skupštinsku većinu.

Sjednica Skupštine TK, prema riječima Senada Alića (PDA), aktuelnog predsjedavajućeg Skupštine, trebala bi se nastaviti što prije.

˝U nastavku sjednice bit će predloženo rukovodstvo Skupštine, koje će potvrditi Skupština. Kao i uvijek kada se biraju predstavnici klubova naroda, očekujemo da će se skupštinska većina vrlo brzo formirati i na stranci koja ima najviše mandata je obaveza da obezbijedi većinu u svim klubovima, kako bismo došli lakše do izbora. Mi smo prvi u Federaciji BiH koji smo održali konstituirajuću sjednicu i očekujem da ćemo dinamiku formiranja vlasti nastaviti ubrzanim tempom kako bismo mogli usvojiti budžet TK˝, izjavio je Alić.

Bego Gutić, predsjednik Kantonalnog odbora SDA i poslanik u Skupštini TK, ponovio je stav stranke da je zbog stabilnosti kantona i prosperiteta potrebno napraviti jednu široku koaliciju, čija bi vertikala trebala biti uspostavljena od državnog prema kantonalnom nivou.

˝Potpisana je koalcija na nivou pet političkih partija, a poznato je da će Skupštinu činiti 19 poslanika, samo po sebi, to nije garancija stabilnosti koju zagovaramo. Tuzlanskom kantonu potrebna je sigurna koalicija i stabilna vlada i očekujemo da će se brzo početi razgovori na nivou FBiH i države u vezi sa uspostavljanjem koalicija. Ukoliko se desi da SDA ovdje ostane u opoziciji, bit ćemo konstruktivna opozicija. Mi smo zvanično razgovarali sa Strankom za BiH, a bilo je i neformalnih kontakata i sa drugim partijama, osim sa PDA, s kojima nismo imali ni formalne ni neformalne kontakte. Ponašat ćemo se prema stavu koji zauzmu zvanični organi stranke˝, naveo je Gutić.

Već sada je evidentno da neformalna koalicija neće imati dovoljan broj u Klubu Bošnjaka.

Dževad Hadžić (SDP) naveo je da nisu razgovarali ni sa jednom od dvije političke stranke koje nisu dio koalicije, dakle ni sa SDA, ni sa PDA.

˝Postoji mogućnost, ukoliko postoji dogovor između PDA i SDA, da oni mogu imati natpolovičnu većinu u Klubu Bošnjaka. No, vidjet ćemo na sjednici kako će to izgledati. Ne očekujem probleme u smislu da se ove dvije stranke dogovore. Kako god, to je politička volja, a ako se oni dogovore, to je stvar te dvije političke stranke. Predstavnici pet političkih stranaka (SDP, Naša stranka, SBB, DF i Stranka za BiH) potpisali su danas sporazum o principima građanskog djelovanja u TK i na tome ćemo graditi buduću koaliciju. Ključni zadatak vlade, bez obzira na to kako će biti formirana, kada i ko će biti mandatar skupštinske većine je da se konačno obračuna sa kriminalom i korupcijom, što je preduslov da bismo mogli realizirati sve što bude u našem programu˝, naveo je Hadžić

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH