Izdvojeno

Izdvojeno (2004)

Stranke u Skupštini TK-a pregovaraju o upućivanju zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o visokom obrazovanju, ali zahtjev DF-a smatraju nekorektnim, piše Oslobođenje.

Zakon o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona, koji je prošle godine usvojen u Skupštini, kao i posljednje njegove izmjene od 16. marta usvojene po hitnoj proceduri, a kojima je smijenjen rektor Univerziteta u Tuzli Samir Nurić, uskoro bi mogli ići na ocjenu ustavnosti. Razlog za ovo je način na koji se bira rektor, odnosno presudna uloga koju političke stranke preko Upravnog odbora Univerziteta imaju u izboru rektora.

Apelacije

Prema ovom zakonu, rektora imenuje Senat, s tim da njegovo imenovanje mora potvrditi UO, čiju većinu članova postavlja Vlada TK-a, odnosno politička većina u Kantonu, a najčešće samo najjača stranka (SDA, op.a.). Ukoliko UO ne da suglasnost na rektora, odnosno ako im se rektor ne svidi po nekom kriteriju, oni prijedlog odbijaju i vraćaju Senatu da ponovo odluči. Ukoliko i tada UO odbije prijedlog rektora, onda članovi Upravnog odbora, odnosno politički imenovani kadrovi, sami imenuju rektora. Ukratko, rektor neće biti izabran ukoliko članovi UO ocijene da će on biti neposlušan, kao što je to bio bivši rektor, odnosno bivša rektorica Aida Crnkić, koja je smijenjena prvom izmjenom Zakona.

Kako nezvanično saznajemo, SDP, DF, ali i SBB, rade na postizanju konsenzusa da sa najmanje 12 ruku u Skupštini TK-a zatraže ocjenu ustavnosti ovih zakona. SDP je već pokušao sa ocjenom ustavnosti, još u septembru 2016. godine, ali nisu imali dovoljno ruku.

- Mi smo tada imali tek sedam glasova i uputili smo to na federalni nivo, gdje je naš zastupnik uspio prikupiti dovoljno glasova, ali je zahtjev za ocjenu odbačen iz proceduralnih razloga, odnosno zbog nenadležnosti, kazao nam je Dževad Hadžić, predsjednik Kluba SDP-a u Skupštini TK-a.
Istovremeno, Sindikat visokog obrazovanja TK-a, odnosno profesor Nurić, koji je v.d. predsjednika sindikata, ali i član DF-a, zajedno sa profesorom Zlatanom Begićem, također članom DF-a, namjerava pokrenuti ocjenu ustavnosti.

- Mi smo pripremili apelaciju i imamo podršku i SBB-a i DF-a, naravno, ali imamo problem sa SDP-om, koji iz nekog razloga sada ne želi podržati apelaciju, iako su bili protiv usvajanja ovakvog zakona. Ukoliko ovo ne prođe na kantonalnom nivou, idemo na viši nivo, kazao je Nurić.
Načelnu suglasnost za apelaciju je dao i SBB, koji je obećao podršku na svim nivoima vlasti, ukoliko ona bude potrebna.

- Mi smo jasno rekli da se ne slažemo ni sa načinom ni članovima Zakona. Pitali su nas iz Sindikata, ali i grupe kolega iz Skupštine da li bismo podržali apelaciju ukoliko postoje određene stavke koje su suprotne Ustavu i mi smo rekli da bismo, ali tek trebamo detaljno pregledati apelaciju, kazao nam je Fuad Hadžimehmedović, predsjednik Kluba poslanika SBB-a.

Povratak Nurića

Problem sa SDP-om, a vjerovatno i sa SBB-om, kako saznajemo, mogao bi nastati zbog jednog zahtjeva koji je ubačen u apelaciju. Zapravo, u apelaciji se traži ocjena ustavnosti samo posljednjeg zakona, odnosno onog na kojem je smijenjen samo Nurić. Uz to, u ovoj apelaciji postoji i druga stavka koja baca sumnju na iskrene namjere apelanata. U toj apelaciji, koju bi poslanici trebali izglasati i uputiti kao svoju, profesor Nurić i profesor Begić (koji je pisao i apelaciju za ocjenu ustavnosti Zakona o stečaju FBiH, op.a.), traže da poslanici izričito kažu da li žele da se Nurić vrati na mjesto rektora.

Međutim, kako saznajemo od brojnih poslanika u Skupštini TK-a, i od pozicije, ali i od opozicije, dok god je ovakve mjere zaštite, kako je navedeno u apelaciji, poslanici je neće podržati.

- Mislim da bi bilo daleko korektnije da se pošalje apelacija za ocjenu ustavnosti, ali od trenutka kada je uvedena stavka da UO daje suglasnost na rektora. Mislimo da ocjena ustavnosti posljednjih izmjena neće polučiti prave rezultate, nego samo vratiti Nurića na mjesto rektora, kazao nam je Hadžić.

Zbog hronologije događaja, dat ćemo mali pregled dešavanja u Skupštini i na Univerzitetu. Novi Zakon o visokom obrazovanju je usvojen u ljeto prošle godine i tada su ga nazivali, pogotovo poslanici SDA, najboljim zakonom o visokom obrazovanju u BiH, uprkos jasnom kršenju okvirnog Zakona o visokom obrazovanju BiH. Rektorica Univerziteta je tada bila Aida Crnkić i već se tada stvorila struja u akademskoj zajednici, ali i Sindikatu, na čijem čelu je bio Nurić, koja nije bila za ovakav zakon. Nakon utvrđivanja evidentne neposlušnosti, Skupština TK-a je u septembru donijela prve izmjene zakona i smijenila apsolutno sve organe na Univerzitetu, od Upravnog odbora, Senata, preko rektora, prorektora, dekana, pa sve do prodekana. Nakon ovih izmjena, privremeni UO je imenovao Samira Nurića, tada istaknutog kadra SDA, za v.d. rektora. Nakon toga, i Nurić je otkazao poslušnost, nakon čega je i sam smijenjen sada već poznatom taktikom.

O problemu usvajanja dvije izmjene Zakona o visokom obrazovanju TK-a govorili su i na vanrednoj press konferenciji predstavnici CCI-ja, koji su praksu Vlade i Skupštine da neposlušnog rektora smijene izmjenom zakona nazvali derogiranjem demokratskih procedura i izrugivanjem javnom interesu, a potvrdili su i ono o čemu je Oslobođenje pisalo i u vrijeme smjene rektora.

Zakonom protiv čovjeka

- Ovo je neviđen slučaj da se zakonom nekome oduzima radno-pravni status, odnosno da se mijenja zakon kako bi se smijenio neko ko nije na političkoj funkciji. Naravno, cilj svega ovoga je imenovanje stranački podobnih u akademskoj zajednici i dokaz je stranačke okupacije fakulteta i suspenzije autonomije Univerziteta. Treba znati da je Ustavom BiH, ali i brojnim zakonima, akademskoj zajednici zagarantovana akademska sloboda i autonomija od političkog uticaja, kazao je Adis Arapović, program-menadžer CCI-ja.

Zbog svega ovoga, i CCI je zvanično pozvao sve političke aktere da daju podršku ocjeni ustavnosti hitnog postupka, ali i načina smjene rektora, prorektora i ostalih.

- Upućujemo ga opozicionim, ali i pozicionim poslanicima koji imaju lični stav da su način i sadržaj izmjena poremetili pravni i ustavni poredak. Molim zastupnike da podrže zahtjev za ocjenu ustavnosti oba ova zakona, dodao je Arapović.

Na Tušnju je u ponedjeljak izvršena prozivka igrača Slobode, kojom je, ujedno, označen početak priprema za naredno prvenstvo u Premijer ligi BiH.Trener Vlado Jagodić je rekao da mu se od 25 igrača javilo 19 od kojih su neki opravdali izostanak.- Azir Muminović i Darko Todorović su s mladom reprezentacijom, dok se nisu pojavili Asim Zec, Haris Mehmedagić, Samir Efendić i Adnan Hadžić. Protiv Zeca koji je potpisao sporazum o ostanku u Slobodi, a sada po nečijem nagovoru želi promijeniti klub, bit će podnesena disciplinska prijava – rekao je Jagodić.

Za ostalu trojicu je rekao da na njih računa, ali da oni trebaju s čelnicima kluba dogovoriti uvjete za nastavak karijere na Tušnju.Igrači Slobode danas nisu trenirali. Umjesto toga, podvrgnuti su testiranju. Prvi trening najavljen je za sutra u 18.00 sati. Na Tušnju će se raditi do 29. juna, kada će ekipa preseliti u Kupres i tamo će se pripremati za početk prvenstva do 11. jula.

– Za sada smo dogovorili tri pripremne utakmice i to s Cibalijom iz Vinkovaca (2. VII), Zrinjskim (6. VII) i Radnikom (9. VII) dok je uprava za „generalku“ na Tušnju (15. VII) najavila dolazak jednog renomiranog kluba. Osim toga, odigrat ćemo još dvije pripremne utakmice (24. i 26. VII) i tri kontrolne utakmice kako bismo isprobali neke nove i mlade igrače – naglasio je Jagodić, dodavši da je planirao za 40 dana rada obaviti 44 treninga.

Prvog dana na Tušnju su se pojavili Filip Erić, Aleksandar Lazevski, Amar Beganović, Ibrahim Škahić, Adnan Salihović, Muhamed Muratović, Adnan Mujkić, Nemanja Stjepanović, Adnan Jahić, Ismar Hairlahović, Vladimir Grahovac, Uroš Đukić, Amer Ordagić, Miloš Kalezić, Almedin Zilkić, Dino Hodžić, Edis Smajić i Ismar Tandir.

Na prozivci su se pojavili bivši igrači Slobode Adnan Zukić, Mirnes Salamović i Muharem Čivić, te Edin Salkić i Zvezdan Đorđilović. Lista pojačanja za sada nije poznata, a Jagodić je najavio potragu za lijevim bočnim igračem, te napadačima i igračima veznog reda. Predsjednik kluba Senad Mujkanović, koji je rekao da do daljeg ostaje na čelu UO, naglasio je da je cilj Tuzlaka u idućoj sezoni ponovo plasman u Ligu za prvaka.

Želimo da Zapadni Balkan postane dio EU, ali da već i pristupni proces donese osjetni boljitak građanima, navodi za DW Kristijan Helbah, koordinator za Zapadni Balkan u njemačkom Ministarstvu spoljnih poslova.

DW: Mediji na Zapadnom Balkanu izvještavaju o njemačkom „Maršalovom planu" za taj region. Da li je to drugi naziv za ono što je šef diplomatije Zigmar Gabrijel nazvao novom strategijom za Balkan?

Kristijan Helbah: Ministar Gabrijel je na Aspenskoj konferenciji krajem maja u Berlinu predstavio svoje viđenje Zapadnog Balkana. Jasno je rekao da se njemačka zalaže za evropsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana već i iz sopstvenog interesa. Želimo da uvedemo ove zemlje u EU. Ali nije tajna da približavanje tih zemalja Evropskoj uniji ide veoma sporo jer nemaju svi akteri iskreni interes za održivim reformama.

Znamo da te reforme nisu jednostavne i da je regionu potrebna jača podrška u približavanju EU. Tu se radi o političkoj, ali i ekonomskoj podršci i impulsima za regionalnu saradnju koja krije mnoge neiskorištene potencijale za jačanje regiona. Na posljetku se radi o tome da prednosti približavanja EU postanu osjetne za građane. Želimo da pomognemo konkretnim projektima.

To, međutim, ne može biti jednosmjerna ulica. Ministar Gabrijel je takođe naglasio da nema popusta kod centralnih uslova kao što su vladavina prava, ljudska prava i borba protiv kriminala i korupcije. Glavna odgovornost je uvijek bila i ostala u rukama političkih funkcionera šest zemalja Zapadnog Balkana, a ne u rukama EU!

Šta te zemlje mogu da očekuju od Brisela i Berlina?

U tom regionu nema partnera koji više doprinosi od Evropske unije i Njemačke, ako se posmatra bilateralno. Mnogo godina podržavamo Zapadni Balkan – politički, finansijski, prenosom znanja, a investicije i trgovinu da i ne pominjemo. Privredno je Zapadni Balkan odavno dio Evrope. Nemojte potcijeniti značaj ovog obećanja: države regiona mogu postati članice jednog od politički najuticajnijih i ekonomski najjačih klubova svijeta – ukoliko ispune uslove za članstvo. Za potencijalne investitore je to privlačno, a tu su i trgovinske povoljnosti koje države Zapadnog Balkana imaju u odnosu sa EU. Za ljude evropska perspektiva ne znači samo blagostanje već i bezbjednosti i pravdu, dakle ono što u idealnom slučaju zovemo normalnim životom.

Inicijativa „Berlin plus" bi trebalo da proširi dosadašnju podršku. Želimo da ojačamo regionalnu saradnju zemalja kako bi potom ulazak svih zemalja u EU bio olakšan. Kroz snažnu podršku reformskih napora trebalo bi da se podstakne transformacija u moderne pravne države.

Odakle će za to doći novac?

Ono što smo naumili nije zadatak koji jedna zemlja sama može da iznese ili koji se naprosto rješava novcem. To je zajednički poduhvat gdje svi moraju vući u istom smjeru: mi Evropljani zajedno sa ljudima na Zapadnom Balkanu. Važno nam je da Zapadni Balkan u Evropi ponovo dobije više pažnje i da se ojačaju reformske snage u regionu. Ne smije uvijek da se priča samo o novcu. Možemo i želimo da pomognemo, ali same zemlje moraju da se prihvate neophodnih društvenih, političkih i ekonomskih promjena. I moraju razumjeti da su im reforme neophodne kako bi opstale na međunarodnom tržištu, ponudile svojim građanima perspektivu i odvratile ih od emigriranja. Drugim riječima, čak i da ne postoji EU ili politika proširenja, države Zapadnog Balkana bi morale da se mijenjaju. Nasuprot drugim zemljama i regionima, one imaju sreći što im EU pruža ruku i preuzima dio troškova transformacije.

U kojim oblastima će se ostvariti konkretna podrška?

Radi se o tome da se za ljude u regionu ostvare konkretne prednosti. Recimo kroz projekte koji poboljšavaju odnose i saradnju država pa tako poboljšavaju ekonomsku klimu i stvaraju radna mjesta. Tu spadaju i prekogranični infrastrukturni projekti poput autoputa između Srbije, Kosova i Albanije. Ludilo je što je tako komplikovano doputovati iz Beograda do Prištine ili Tirane, iako su ti gradovi zapravo u komšiluku. Ako pružimo podršku u takvim oblastima ljudi će primijetiti da se nešto radi.

Ali i region samostalno mora da uradi više kako bi iskoristio velike šanse digitalizacije privrede. Zahvaljujući mogućnostima industrije 4.0 mnoge industrijske grane vraćaju proizvodne pogone u Evropu. Taj efekat je dodatno pojačan zbog političke nesigurnosti na mnogim mjestima u svijetu. Ovdje Zapadni Balkan hitno mora da zauzme startnu poziciju kao atraktivni region kako bi profitirao od opisanog razvoja. Preduslov za to je efikasna IT-infrastruktura i zajednički standardi u regionu. Radi se o IT-umreženosti, kako ne bi svako radio za sebe, a na kraju svi ostali praznih šaka. Zato predlažemo regionalni samit o informacionim tehnologijama kako bi se zajednički prišlo ovim pitanjima.

Osim toga, po svaku cijenu moramo nešto uraditi kako bi ponudili mladima perspektive. Masovan odlazak mladih čiji smo svjedoci jeste tempirana bomba koju moramo da deaktiviramo. Stoga su važne investicije u obrazovanje, a iz naše perspektive prije svega u dobro stručno obrazovanje jer je to privlačno za investitore.

Ko koordinira sve pobrojane namjere i njihovo sprovođenje?

Ministar Gabrijel je predstavio ideje koje želimo da prodiskutujemo i razradimo sa našim partnerima. Ako sve bude išlo onako kako priželjkujemo, biće više mjesta koja sprovode ideje. Svi ti tokovi treba da budu koordinirani iz Brisela. Njemačka će, kao pokretač i motor ove nove balkanske inicijative, svakako posebno intenzivno pratiti sprovođenje prijedloga. Već smo dobili brojne pozitivne reakcije na inicijativu, kako iz Brisela tako i od drugih nacija koje su posebno angažovane u regionu, recimo Italije koja će 12. jula u Trstu biti domaćin sljedeće konferencije Berlinskog procesa.

U kakvom odnosu ovo o čemu pričamo stoji sa idejom „carinske unije" ili „zajedničkog tržišta" regiona za koju se zalaže i komesar za proširenje Johanes Han?

Inicijativa slijedi isti cilj, dakle upotrebu neiskorištenog privrednog potencijala kako bi ljudi u regionu živjeli bolje. Treba iskoristiti svaku šansu koja se pomoli kako bi se što prije poboljšalo teško socijalno stanje u kojem žive mnogi na Balkanu. U to spada i poboljšana regionalna saradnja u sferi ekonomije. Pojedinačne zemlje Zapadnog Balkana su premale za potencijalne investitore. Ako se region zajednički „ponudi", onda se isplati ulagati tamo. To stvara radna mjesta i prihod. Dakle zemlje mogu odmah da čine napretke i to bez obzira na to koliko brzo ili sporo čine sljedeće korake u procesu proširenja EU. Zato Njemačka izrazito podržava planove komesara Hana o stvaranju zajedničkog privrednog prostora u regionu.

Povremeno nastaje utisak da Berlin i Brisel u ime stabilnosti i opredijeljenosti Zapadnog Balkana za EU tolerišu gaženje medijskih sloboda ili korupciju, da polažu nade u autoritarne političare. Ne pravi li se tako medveđa usluga demokratskom razvoju?

Nema sumnje da u državama Zapadnog Balkana postoje deficiti na polju slobode štampe i prije svega u vladavini prava i pravosuđu. I široko rasprostranjena korupcija je težak problem. Korupcija uvijek nosi veliku nepravdu, olakšava izrabljivanje radnika, sprječava napredak, jer oni koji u njoj plivaju profitiraju od statusa kvo i žele da spriječe reforme. Ne zatvaramo oči pred tim, naprotiv. Vladavina prava, reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja su redovno tema razgovora sa vladama u regionu. Ove teme spadaju u temelje približavanja EU. Što taj proces više odmiče, sve više dolaze u fokus. Jasno je da zemlja koja ne ispunjava standarde EU na ovom polju ne može na posljetku postati članica. Tu nema gledanja kroz prste. Donosioci odluka u regionu to odlično znaju.

Radnici u Bosni i Hercegovini koji su zaposleni u privatnom sektoru često uzimaju bolovanje da se odmore ili nađu drugi posao, dok oni iz javnog sektora, pogotovo zdravstvenog, kako bi se bavili privatnim biznisima, tvrde iz sindikata.

Bolovanje u većem broju uzimaju radnici iz javnog sektora, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja, dok se oni koji rade kod privatnika u većini slučajeva boje odsustvovati sa posla zbog otkaza i drugih posljedica.

“Radnici, pogotovo u privatnom sektoru, rade u izuzetno teškim uslovima, a pogotovo ako znamo da nemaju vikende, nemaju subote, nedjelje, njihovo radno vrijeme je 12 i više sati, prema tome prinuđeni su da nekada uzmu bolovanje kako bi se odmorili. Država se ne bavi kontrolom onih koji trebaju da poštuju radno vrijeme i postavlja se pitanje uzroka zašto ljudi često traže bolovanje”, kaže predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović.

Međutim, do tačnog broja onih koji uzimaju bolovanje u BiH teško je doći, ali je sigurno da se deseci miliona eura izdavajuju zavodi zdravstvenog osiguranja ako se radi o dužem bolovanju.U bh. entitetu Republici Srpskoj više od 51.000 radnika uzelo je bolovanje duže od 30 dana u prošloj godini, što je za Fond zdravstvenog osiguranja bio trošak od 5,7 miliona eura, budući da troškove bolovanja do 30 dana snose poslodavci, a preko toga Fond.

U Federaciji BiH je to 42 dana, ali podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, a one iz 2015. ne treba uzimati kao tačne, navodi se u izvještaju Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.“U 2015. godini je evidentirano ukupno 714.110 dana bolovanja… Privatni sektor u većini kantona uopšte nije dostavio podatke o bolovanju, a kvalitet dostavljenih podataka o bolovanju dijela privatnog sektora je veoma sumnjiv. Javni sektor je većim dijelom dostavio ove podatke, ali pojedini domovi zdravlja su podatke dostavljali samo za svoje uposlenike, a ne za sva osigurana lica čije evidencije vode.”Kako nam je rečeno iz ovog Zavoda, da bismo saznali tačan broj radnika koji su uzeli bolovanje trebali bismo kontaktirati zavode iz svih deset kantona.

Milioni za troškove bolovanja

Međutim, na naše stalne upite odgovore smo dobili samo iz njih tri – Kantona Sarajevo, Unsko-sanskog i Tuzlanskog kantona.“Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo nema precizne podatke o broju bolovanja u prethodnoj godini u dijelu bolovanja do 42 dana. Na osnovu provedenih kontrola u drugoj polovini 2016. godine, te analizom istih došlo je do blagog pada bolovanja, prije svega nepravilno otvorenih i nepravilno vođenih bolovanja”, odgovor je iz Kantona Sarajevo.

Kako su naveli iz ovog Zavoda, na godišnjem nivou se izdvaja približno tri miliona eura za troškove bolovanja dužih od 42 dana. Najčešće se radi o bolestima osteomišićnog sistema, hipertenziji, dijabetesu, neurološkim oboljenjima i psihijatrijskim bolestima.

Drugi razlozi su bolovanja po osnovu njege bolesnog djeteta i člana uže porodice, a značajan udio imaju i povrede na radu.U protekloj godini u Kantonu Sarajevo u stalni radni odnos angažirano je troje ljekara koji provjeravaju zloupotrebu bolovanja, što je, dodaju iz Zavoda, zabilježeno u 2016. i to više kod uposlenika u javnom nego u privatnom sektoru.

U Unsko-sanskom kantonu, tokom 2016. zabilježeno je gotovo 1.430 slučajeva bolovanja dužih od 42 dana, a u prosjeku je jedno bolovanje trajalo oko 100 dana, što je Zavod zdravstvenog osiguranja koštalo 1,3 miliona eura.

Svaki četvrti zaposlenik koristio je bolovanje u Tuzlanskom kantonu u prošloj godini, podaci su zavoda iz ovog kantona.“U toku 2016. registrovana su ukupno 40.333 bolovanja, što je za sedam posto više nego u 2015”, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja TK.“Bolovanja u 2016. najčešće su koristili zaposleni u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, Rudniku mrkog uglja Banovići i MUP-u Tuzlanskog kantona.”Vodeći uzroci bolovanja dužih od 42 dana su bolesti koštano-mišićnog sistema, bolesti vezane za mentalno zdravlje i bolesti cirkularnog sistema.

‘Poslodavcima su godišnji odmori spram mrtve glave’

Predsjednik Samostalnog sindikata BiH kaže da se zloupotrebe bolovanja dešavaju, ali da su nekada radnici primorani to da urade. “I u sistemu socijalizma taj problem je bio prisutan, pa smo ljude nalazili na građevinama, zidaju kuće, ili zidaju drugima kuće, ili nešto drugo rade, a uzeli su bolovanje, korumpirali su ljekare, odnijeli su dinare. To se dešava i sada i u svakoj državi Evrope, međutim, ja to ne bih nazvao zloupotreba, nego upotreba bolovanja i u privatne svrhe”, kaže Bajramović.

Prema njegovom mišljenju, ljudi se boje da uzmu bolovanje u privatnom sektoru daleko više nego u javnom, iz razloga što je teže zadržati radno mjesto kada se dođe sa bolovanja.“Čak, u raspravama o Zakonu u radu najviše su se koplja lomila oko toga, da bez obzira gdje radi radnik nakon šest mjeseci, kada se vrati sa bolovanja, može vrlo lako ostati bez posla. Zakon o radu je to čak propisao, gdje smo mi bili protiv te odredbe, da radnik – ukoliko se ne nađe adekvatno mjesto nakon šest mjeseci kada se vrati radnik sa bolovanja – može dobiti otkaz. To su dešavanja u praksi. Dešava se također da u javnom sektoru, imam i saznanja, majke uzimaju često bolovanja da bi mogle da brinu za svoju djecu, a to su sve objektivni razlozi.”

Kako objašnjava Bajramović, poslodavici su se, kada se pregovaralo o kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu, najviše suprotstavljali – ne najnižoj cijeni rada, ne doprinosima i dodacima na plaću, nego godišnjim odmorima.“Njima je spram mrtve glave taj godišnji odmor, u skladu sa konvencijama koje kažu da je minimalni godišnji odmor 20 radnih dana, oni se hvataju za glavu i ne daju radniku godišnji odmor.”Zloupotrebe bolovanja, zaključuje predsjednik sindikata, sigurno ne bi bilo da se poštuje Zakon o radu, kolektivni ugovor i ugovor o radu.

Evropska unija priprema najmanje dvije milijarde eura dodatne pomoći za Zapadni Balkan. Izvori bliski Bruxellesu tvrde da su se intenzivirali razgovori o inicijativi Njemačke nazvanoj "Berlin plus", čiji je cilj da se od ove regije napravi atraktivno ekonomsko područje.

Da se razmišlja o ovoj ideji potvrdili su u Beogradu evropski komesar za proširenje Johannes Hahn i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. U evropskim institucijama pokušava se osnovati poseban fond za osnaživanje zemalja koje čekaju članstvo.

Na inicijativu Njemačke ponovo je oživjela stara ideja o stvaranja zajedničke ekonomske regije Zapadnog Balkana. Njemačka želi da se se Unija odlučno angažira na području BiH, Albanije, Kosova, Makedonije, Srbije i Crne Gore. U diplomatskim krugovima se sve češće priča o planu Berlina, ali još nema zvaničnih potvrda.

"Da li je riječ o balonu - teško je reći. Ali na temelju iskustva Hrvatske mogu reći potpuno jasno - ništa ne može i ne smije zamijeniti jasnu perspektivu članstvu neke zemlje u EU. Ono što je jednako indikator za bilo koju zemlju, pa i Hrvatsku, i mora biti i za sve druge zemlje je dobra ekonomska saradnja", kaže Tonino Picula, predsjedavajući Delegacije Evropskog parlamenta za BiH i Kosovo.

Osim dobrih odnosa ujedinjavanje zamalja Zapadnog Balkana ima cilj realizaciju velikih infrastrukturnih projekata poput autoputa Srbija – Kosovo – Albanija, na čemu odavno insistira predsjednik Srbije. Mnogi smatraju da je "Berlin plus" način ublažavanja činjenice da ova regija neće skoro postati dio Unije. Drugi su, pak, mišljenja da se pokušava spriječiti jačanje utjecaja Rusije, prije svega, u Srbiji.

"Evropa vodi bitku za preživljavanje. Evropa je doživjela dva udarca u kratkom roku - Brexit i stav SAD-a spram EU-a i sada Evropa mnogo manje osjeća problem eventalnog nečijeg interesa za Balkansko područje", navodi Predrag Praštalo, predsjednik Evropskog pokreta u BiH.

Izvori bliski Bruxellesu tvrde kako bi se ovaj plan uskoro mogao naći na stolu Evropskog vijeća, ali bi mogao dobiti i obrise na samitu zapadnobalkanske šestorke 12. jula u Trstu.

"Sigurno da će jedna tema biti taj zajednički ekonomski prostor. Vidjet ćemo kakva će biti tačno formulacija i šta će biti suština toga, na tome se radi. Kad smo kod Trsta, za mene je važno što će infrastrukturni projekti biti na stolu", naglasio je Igor Crnadak, ministar vanjskih poslova BiH.

Srbijanski mediji proteklih dana najviše pišu o ideji Berlina pa su plan nazvali "mašalovim", aludirajući na službeni plan Sjedinjenih Država o obnovi Evrope i suzbijanju utjecaja komnizma nakon Drugog svjetskog rata. Maršalov plan star 70 godina imao je i službeni naziv Plan evropske obnove.

U Tuzli, na Panonskim jezerima u 15:25 minuta pronađeno je beživtno žensko tijelo, potvrđeno je iz Operativnog centra MUP-a Tuzlanskog kantona.

Osoba N.N. približno 60 godina starosti prevezena je na Univerzitetski klinički centar Tuzla, gdje je konstatovana smrt.

Tu će se obaviti obdukcija, nekon koje će biti poznat tačan uzrok smrti.

Dosad su u mezarju Memorijalnog centra Potočari ukopane 6.504 žrtve genocida Kao i svakog 11. u mjesecu i danas su se članice Udruženja građana Žene Srebrenice okupile u Tuzli noseći fotografije i imena žrtava nad kojima je 11. jula 1995. godine izvršen genocid u Srebrenici.

Svakog 11. u mjesecu u centru Tuzle održava se mirna protestna šetnja pod motom "Pravda nama, kazna zločincima" i "Tražimo naše nestale", a i ovomjesečni protest podržali su građani iz Tuzle i okolice koji su se pomolili za sve žrtve genocida.

Nakon što je Vojske Republike Srpske (VRS) 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, većina muškaraca koji su izdvojeni u Potočarima i uhvaćeni dok su pokušavali preći na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH (ABiH), držana je u Bratuncu jedan do tri dana prije nego što su odvedeni na druga mjesta zatočenja i pogubljenja.

Dosad su u mezarju Memorijalnog centra Potočari ukopane 6.504 žrtve genocida.

Genocid u Srebrenici najveći je masovni zločin počinjen na tlu Evrope nakon Holokausta u Drugom svjetskom ratu.

Za kolektivnu dženazu u Potočarima 11. jula ove godine spremni su posmrtni ostaci 62 osobe, a još uvijek se traga za između 900 i 1.000 žrtava genocida nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici, prenosi Anadolija.

Ženski interaktivni ruralni centar uz podršku više od 100 NVO-a i interesnih grupa zagovara pooštravanje kazni za počinioce nasilja i seksualnog nasilja nad ženama i djecom Ženski interaktivni ruralni centar ukazao je danas na potrebu dopune Krivičnog zakonika RS-a, u dijelu kojim se propisuju kazne za počinioce nasilja, uključujući i seksualno.

Traže i njegovo usklađivanje sa Konvencijom VE (Istambulska konvencija o spriječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici i Lanzarote konvencije o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualne zloupotrebe) i Konvencijom UN (CEDAW-Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije protiv žena) te Zakonom o zabrani diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH.

Krivični zakon

U Prijedlogu krivičnog zakonika RS-a, koji je na dnevom redu sjednice parlamenta 13. juna, propisana visina i vrsta predloženih kazni, kako tvrde, nije u skladu sa težinom navedenih krivičnih djela i s posljedicama koje nastaju njihovim izvršenjem.

- Ženski interaktivni ruralni centar uz podršku više od 100 NVO-a i interesnih grupa zagovara pooštravanje kazni za počinioce nasilja i seksualnog nasilja nad ženama i djecom. U prethodnom periodu više hiljada građana, stručne javnosti, predstavnika civilnog društva i međunarodne zajednice iskazalo je podršku ovim aktivnostima. Posebno bi istakli da je i većina narodnih poslanika deklarativno podržala prijedlog za pooštravanje kazni, a da je predstojeća sjednica NSRS prilika i za formalnu potvrdu iskazane podrške kroz usvajanje pooštrenih kazni za počinioce nasilja i seksualnog nasilja nad ženama i djecom, saopćeno je danas iz ove nevladine organizacije.

Bez adekvatnih kazni zakon gubi preventivnu funkciju i neće doći do smanjenja nasilja, koje je, kako navode, iskazano u brojevima, dostiglo više nego zabrinjavajući nivo.

Seksualno nasilje

Poslednji izveštaj Agencije Evropske unije za fundamentalna prava ukazuje na široku rasprostranjenost nasilja nad odraslim ženama. Podaci iz istraživanja su uznemirujući: 33 posto žena doživjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje od 15. godine života; 22 posto njih doživjelo je fizičko i/ili seksualno nasilje od partnera.

Jedna od 10 žena koje su doživjele seksualno nasilje od osobe koja nije partner navodi da je u najozbiljnijem incidentu sudjelovalo više počinitelja. Istovremeno, 33 posto žena doživjelo je fizičko ili seksualno nasilje u djetinjstvu od odrasle osobe, a 12 posto njih doživjelo je seksualno nasilje u djetinjstvu od čega su pola počinili nepoznati muškarci.

Iz istraživanja provedenog u BiH, podaci govore da je svaka 4. žena u BiH žrtva nekog od oblika nasilja, uključujući i seksualno nasilje, javlja Fena.

Iako je harizmatična, s njom se ne smijete igrati. Kada prva dama (s) metlom krene na vas – spasa nema. U najboljem slučaju bit ćete smijenjeni. Malo lošije prođu oni koji dobiju otkaz, ali sve je bolje od toga da je “pamtite do kraja života”.

KOŠMAR DO KRAJA ŽIVOTA

Dok se ratnih devedesetih gospođa Sebija Izetbegović, u Zagrebu i u Istanbulu, borila da u nerazumnim rokovima stekne sebi omiljenu titulu „profesorica“, Ademir Spahić se kao maloljetnik brinuo o ranjenicima koji su svakodnevno dovoženi na KCUS. Dvadeset i tri godine kasnije Spahić je postao „član društva propalica“, a Sebija Izetbegović generalna direktorica, piše zurnal.info.

„Nemojte se igrati sa mnom. Još jednom čujem da ste uzeli moje ime u usta, zapamtit ćete me za života“, zaprijetila je Spahiću profesorica Izetbegović, nakon čega je rekla da će mu iščupati grkljan, da bi mu, potom, dala otkaz.

ČISTKA NA KLINICI

Snimak prijetnji je objavljen, Spahić je, pravdu zatražio na Sudu, Sud ni nakon osam mjeseci nije presudio, a profesorica je nastavila da koristi svoju metlu. Prvo je očistila krug KCUS-a od lišća, pa je, potom, započela čistku nepodobnih ljekara.

„Sebija Izetbegović uposlenicima psuje članove uže porodice“, izjavio je prije godinu dana doktor Suad Rožajac, tadašnji predsjednik Sindikata uposlenika KCUS-a.Rožajac je, nedugo nakon toga, postao bivši predsjednik Sindikata, ali i bivši radnik KCUS-a. A Profesorica je nastavila dalje.

Klinički centar napustili su doktori Mehmed Kulić, Alden Prcić, Nada Koluder, Nenad i Selma Vanis, Goran Akšamija, Rusmir Mesihović, Reuf Karabeg, Adnan Hadžimuratović, Zelija Velija, Suad i Huda Karčić, Senka Mesihović, Mirsad Kacila, Edin Omerhodžić, Haris Tanović, Rijad Konjhodžić, Dragan Đokanović, Alma Narančić…

Za profesoricu Izetbegović svi su oni bili neradnici, za klinike širom svijeta rado viđeni eksperti. Kadrovsku prazninu od tridesetak ljekara, Profesorica je popunila angažiranjem samo jednog ljekara, tuzlanskog doktora Haruna Avdagića.

ZAUZIMANJE LJEKARSKE KOMORE

Kada je uspostavila kontrolu na KCUS-u, odlučila je preuzeti kontrolu nad Ljekarskom komorom. Doktori Dragan Stevanović i Fahrudin Kulenović u medijima su kritikovali profesoricu Izetbegović, pa je na KCUS-u formiran izvjesni „Koordinacioni odbor“ za pregovore sa Ljekarskom komorom KS.

Dva-tri pisma bez odgovora bila su dovoljan razlog da Profesorica klimne glavom i tako da signal za desant na Komoru. Komora je, zatim, preuzeta, pa je njeno sjedište prebačeno u krug KCUS-a. Doktori Kulenović i Stevanović obratili su se Općinskom sudu u Sarajevu, ali je sve očitije da Sebija Izetbegović i tamo ima barem natpolovičnu većinu.

PLAČ NA FAKULTETU

A onda je na red došao Medicinski fakultet.„Profesorica Izetbegović mi je rekla da ću uskoro plakati“, prepričala je u studiju N1 svoj razgovor sa Sebijom Izetbegović dekanesa Medicinskog fakulteta Almira Hadžović-Džuvo.

Petnaestak dana poslije – generalna direktorica KCUS-a se potpisala na zahtjev za razrješenje dekanese Medicinskog fakulteta, iako je, kako kaže, ne poznaje lično. Nakon skupljanja potpisa, na scenu stupa Enra Suljić, prva saradnica gospođe Izetbegović.Postupak smjene je okončan, slijedi postupak na Sudu. Na kojem u prvostepenom postupku odlučuju sudije ,a u drugostepenom Sebija Izetbegović.

SLUČAJ GAVRANKAPETANOVIĆ

Da je tako, dokazuje slučaj Gavrankapetanović. U martu je, naime, Kantonalni sud u Sarajevu konstatovao da je Faris Gavrankapetanović nezakonito smijenjen sa pozicije direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo. Presuda nikad nije provedena, jer se supruga predsjednika SDA protivi vraćanju Gavrankapetanovića na njoj bitnu poziciju.

„Gavrankapetanović je dobio presudu protiv Kantona, ali se neće vratiti na funkciju“, izvijestio je javnost premijer Kantona Sarajevo Elmedin Konaković.Odšteta Gavrankapetanoviću bit će plaćena novcem građana. Jer od porodice Izetbegović koja se protivi njegovom povratku nemoguće je naplatiti odštetu. Njihova ukupna imovina doskora je vrijedila samo 7 hiljada maraka, objavio je zurnal.info.

O odlasku iz Bosne i Hercegovine razmišlja 42 posto građana. Ovo su rezultati istraživanja pojedinih agencija iz BiH, koje je realizirano tokom aprila metodom inervjua, na osnovu unaprijed pripremljenog upitnika na uzorku od hiljadu i po ispitanika.

Prema provedenom istraživanju, tri osnovna razloga zbog kojih građani BiH žele da napuste zemlju jesu nezaposlenost, loša ekomonska situacija i nepostojanje perspektive.

Srđan Puhalo, istraživač i psiholog iz Banje Luke, ističe kako su to problemi koji se najčešće spominju već petnaestak godina: “O odlasku najviše razmišljalju mladi ljudi, studenti i obrazovani ljudi i to je ono što je, čini mi se, jedna nova faza u čitavom ovo fenomenu odlaska”.

U Banjoj Luci tri puta puta sedmično su ispred Konzulata Slovenije redovi. Mladi čekaju na boravišnu dozvolu. Trbuhom za kruhom odlaze u ovu zemlju. Ovi redovi svojevremeno su opozicionim političkim partijama poslužili da ukažu vladajućim na problem odlaska mladih iz ovoga entiteta.

“200-300 mladih ljudi iz RS-a ponedeljkom, srijedom i petkom podnosi zahtjev da ide da radi u Sloveniju. Samo po statistikama koje nam daje Zavod za zapošljavanje, iduće četiri godine ćemo ostati bez 44.000 mladih ljudi, aktivne radne snage, pa ćemo doći u poziciju da ovdje nećemo imati koga da zapošljavamo”, navodi Adam Šukalo, poslanik u Klubu poslanika PDP-a u NSRS-u.

Opozicija traži da bude održana i posebna sjednica entitetskog parlamenta o ovoj temi. Pozvali su i Vladu RS-a da se pozabavi ovim problemom. Resorni ministar ministar rada i boračko invalidske zaštite RS-a Milenko Savanović konstatuje problem na koji se , kaže, mora brzo reagovati te, kako je rekao, prva reakcija treba da dođe sa nivoa BiH.

A pomenuto istraživanje navodi da, ima li se u vidu starost ispitanika, više od 64 odsto njih u dobi do 29 godina razmišlja da napusti BiH.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH