Izdvojeno

Izdvojeno (3860)

Ovako se živi u BiH…

Dok plate godinama ostaju iste, cijene idu u visine, a potrošačka korpa za četveročlanu porodicu u RS iznosi preko 1.800 KM.

Prema dostupnim podacima potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u maju je iznosila 1.882,50 KM i prosječna isplaćena neto plata u iznosu od 847 KM pokrivala ju je sa svega 44,99 posto, podaci su Saveza sindikata RS.

Najviše zarade u maju su isplaćene u oblasti finansijske i djelatnosti osiguranja i to 1.313 KM i bile su manje za 2,88 posto u odnosu na aprilsku platu, a najniže u građevinarstvu, svega 558 KM i manje su za 0,53 procenata.

Iz Sindikata upozoravaju da su niske plate u maju ove godine primili i radnici u ugostiteljstvu i to samo 559 KM, zatim u administrativnim i pomoćnim uslužnim djelatnostima – 572 KM. Prosječna majska primanja zaposlenih u oblasti umjetnosti, zabave i rekreacije iznosila su 575 KM, u trgovini 622 KM, u djelatnosti poslovanja nekretninama 632 KM, zatim u oblasti saobraćaja i skladištenja 636 KM, te u prerađivačkoj industriji 656 KM.

Navedene zarade pokrivale su troškove sindikalne potrošačke korpe od 29,64 do 34,85 posto, upozorili su sindikalci.

TROŠKOVI U BIH…

Najviše novca porodice u RS u maju su trošile za prehranu i to 699,21 KM, stanovanje i komunalne usluge koštale su 568,87 KM, dok je za tekuće održavanje domaćinstva trebalo izdvojiti 105,25 KM. Odjeća i obuća koštale su 137,25 KM, higijena i njega zdravlja 88,31 KM, prijevoz 200,23 KM, te obrazovanje i kultura 82,38 KM.

Iz Saveza sindikaa RS rekli su da je iz navedenih podataka jasno da je u RS krajnje vrijeme da se potpišu Opšti i granski kolektivni ugovori, te da se povećaju plate i poboljša životni standard svim radnicima. To bi ublažilo stalnu migraciju školovane i radno-sposobne radne snage koja sve više odlazi na rad u inostranstvo.

Banjalučanin koji godinama živi u Njemačkoj, ali koji posjećuje rodni grad svake godine kaže da su u proteklih godinu dana cijene znatno poskupile.

“Sve je poskupilo, hrana i kozmetika prije svega. Ranije sam dosta toga kupovao ovdje, ali sada se zaista ne isplati, bolje mi je da sve donesem iz Njemačke kada dolazim u Bosnu, više mi se isplati. U narednom period planiram renoviranje stana u Banajluci, a kako stvari stoje sav potreban material ću kupiti u Njemačkoj, ovdje je sve mnogo skuplje”, kaže nam on.

Ekonomista Damir Miljević kaže da se sva poskupljenja negativno odražavaju na građane s obzirom na niska primanja stanovništva koja uz to još ne prate rast troškova života.

“U takvim uslovima građani s obzirom na ograničena sredstva kojima raspolažu najčešće se odriču od kupovine bilo čega što ne predstavlja osnovnu ljudsku potrebu, a mnogi nažalost nisu u stanju ni da obebjede dovoljno hrane za sebe i svoju porodicu tako da se uglavnom kupuje roba najniže cijene, a time i kvaliteta. S obzirom na niska primanja i veliku nezaposlenost preko 50 % stanovništva u BiH živi ispod ili na granici siromaštva dok mnogi nisu u stanju obezbjediti ni tri obroka dnevno. Za razliku od njih imamo oko 10 % stanovništva koje čini političko-tajkunska klasa koja je za sebe prigrabila najveći dio društvenog bogatstva i koja je sebi u stanju priuštiti sve što im na pamet padne”, kaže za BUKU Miljević.

Miljević kaže da se život građana može poboljšati na dva načina.

“Prvi način je ono što se dešava zadnjih godina, a to je masovni odlazak radno sposobnog stanovništva u inostranstvo. Iako sa stanovišta društva to nije baš poželjno riješenje, sa stanovišta pojedinca i njegove porodice to je potpuno razumno, efikasno i racionalno riješenje problema. Drugi način je temeljna preraspodjela društvenog bogatstva koje se stvara i koja mora ići u dva pravca. Prvi je preraspodjela od bogatih ka siromašnima što se postiže uvođenjem sistema progresivnog oporezivanja dohodaka, prihoda od kapitala i imovine. Drugi pravac je preraspodjela između države i građanina koja podrazumjeva smanjenje javne potrošnje a povećanje individualne potrošnje, a moguće ju je izvesti smanjenjem kojekakvih fiskalnih i parafiskalnih davanja građana, smanjenjem administracije i povećanjem efikasnosti rada države. Nažalost u zemlji ne postoji spremnost na ovako ozbiljne rezove u sistemu pa kao posljedicu imamo odlazak stanovništva, sve veće zaduživanje i sve veće siromašenje”, pojašnjava Miljević.

Miljević dodaje da u uslovima gdje ne postoji spremnost sistema da radi u korist svih svojih građana ovima ne preostaje ništa drugo nego da se bore za promjene sistema ili da svoj položaj promijene tako što će promijeniti mjesto života i rada, odnosno otići u inostranstvo.

EVIDENTNA POSKUPLJENJA

Iz Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH kažu da su evidentna poskupljenja namirnica i higijenskih potrepština u posljednje vrijeme i to 0,2% više za juni 2018. godine u odnosu na prethodni mjesec.

“Prema službenim evidencijama nadležnog ministarstva trgovine cijene u junu 2018 godinu su u odnosu na juni 2017.godinu više za 2,1%. Svako poskupljenje cijena utiče i na ionako nizak životni standard naših građana- potrošača, posebno što rast cijena ne prati istovremeno rast plata i penzija. Time su ugroženi ekonomski interesi svih potrošača koji su prinuđeni da minimiziraju svoje stvarne potrebe, odnosno da kupuju po sniženjima, na kartice odnosno rate, pa i one najosnovnije životne potrebe, hranu, školske udžbenike i slično”, kažu za BUKU iz Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH.

Iz ove Institucije kažu da je u BiH na snazi slobodno formiranje cijena i isto je uređeno na nivou entiteta kroz Zakon o kontroli cijena na nivou FBIH, odnosno kroz Zakon o regulisanju cijena u RS i pri entitetskim ministarstvima trgovine postoje službe odnosno savjeti za praćenje i kontrolu cijena koje prate djelovanje mjera ekonomske politike u oblasti cijena, te poduzimaju mjere radi sprečavanja i otklanjanja poremećaja na tržištu.

“Kao mjere neposredne kontrole cijena mogu se za pojedine proizvode propisati fiksne cijene ili najviše cijene ili pak davanje saglasnosti na cijene. Mjere neposredne kontrole cijena se zasnivaju na ekonomskim kriterijima i iste propisuje Vlada Federacije odnosno Vlada Republike Srpske. Institucija ombudsmena za zaštitu potrošača u BiH saglasno državnom Zakonu o zaštiti potrošača nema administrativne nadležnosti u smislu cijena”, kažu nam.

Sve dok se plate znatno ne povećaju naši građani će jedva spajati kraj sa krajem. Život u BiH je takav da mnogi planiraju odlazak u zemlje gdje se cijene radnici i građani i gdje se može zaraditi dovoljno novca za normalan život, za život dostojan čovjeka.

Dok većina istraživanja pokazuje da građane Bosne i Hercegovine najviše zanima kako bolje živjeti, kako da se zaustavi odlazak njihove djece ili kako se izboriti sa nepravdom, partokratijom i korupcijom, političari u BiH i uoči ovogodišnjih opštih izbora uglavnom nameću nacionalne teme i teme iz prošlosti kao i prethodnih godina.

Tako je i anketa Buka portala pokazala da bi 91 posto građana entiteta Republika Srpska (RS) u parlamentu radije čuli šta poslanici misle o odlasku mladih ljudi nego o Izvještaju o Srebrenici, o kojem će na vanrednoj sjednici raspravljati 14. avgusta.

Izvršni direktor portala Buka Elvir Padalović smatra da ovo samo pokazuje da su građani BiH taoci politika koje nemaju veze sa stvarnim životom.”Mi živimo odvojenim životima od onoga kako to vide političari ove zemlje, jer oni ne doživljavaju ove probleme kao ozbiljne”, ističe Padalović.

A da su građani opravdano zabrinuti i da je situacija alarmantna kada je u pitanju iseljavanje pokazuju i veliki redovi pred stranim ambasadama i konzulatima u Bosni i Hercegovini. U to smo se uvjerili pred konzulatom Republike Slovenije u Banjaluci, gdje smo pitali građane zašto žele da odu iz Bosne i Hercegovine.

“Jedan od najjačih razloga je što nema ovdje prosperiteta”, kaže Ajdin Kurtović iz Bosanske Otoke.

“Ovdje je i besposlica i male plate. Ne vidim neku budućnost za sebe u našoj državi”, navodi Milica Žabić iz Prijedora.

Osim loše perspektive, malih primanja i nedostatka posla sve više je onih koji kažu da bježe i od političkog ludila koje vlada u Bosni i Hercegovini.

Asim Kauković iz Bužima već radi u Sloveniji, a sada je kaže došao da traži vize za svoje dvije kćerke kako bi mogle nastaviti školovanje u ovoj Evropskoj zemlji.”Neću da radim ovdje za političare i da njih finansiram. Da radim, a da oni troše moje pare – neću”, naglašava Kauković.

I tako dok političari u BiH nameću one teme koje oni smatraju bitnim, poput dešavanja iz minulog rata, migrantske krize, izbornog zakona, izgradnje Pelješkog mosta, prema nezvaničnim podacima, jer zvaničnih i nema, dnevno Bosnu i Hercegovinu napušta 120 radno sposobnih stanovnika.
Izvršni direktor centra za mlade Kvart iz Prijedora Branko Ćulibrk smatra da se pitanja iz prošlosti ili neke aktuelne teme moraju rješavati, ali da je isto tako važno misliti o budućnosti.”Trenutno, koliko znam, ne postoji nijedna institucija u BiH koja prati ili bilježi statistiku odlaska mladih ljudi. Isto tako, na nivou BiH nije urađena nijedna strategija na koji način se može zaustaviti odlazak. Mi ovdje gubimo veliki potencijal koji u želji za boljim životom odlučuju se da ide vani”, kaže Ćulibrk

Profesor na filozofskom fakultetu u Banjaluci Miodrag Živanović kaže da su političke elite u Bosni i Hercegovini postale otuđeni centri moći.”Što god je ta distanca između naroda odnosno običnih građana i ovih elita veća tako je i sama država i društvo u sve većoj krizi. Više od dvije decenije oni se obraćaju sami sebi. Oni se ne obraćaju svojim građanima, pa čak da ih ne nazovemo – svojim podanicima. Sve te politike na Balkanu su ništa drugo nego kalkulacije i onda ko tu se najbolje snađe u tim kalkulacijama, moram reći i političkim prevarama, taj će dobiti najviše na izborima. Evo sada ne znam po koji put nakon ovih naših tragedija i ratova ponovo doživljavamo političke kampanje koje nam svjedoče o ovome”, ističe Živanović.

Prema mišljenju Živanovića, društva koja više razmišljaju o svojoj prošlosti, a manje o budućnosti, i u kojima političari misle samo o sebi i ličnim i partijskim interesima, a ne i o interesima građana, osuđena su na propast.

Putnički avion tipa Embraer E190 s 97 putnika i četiri člana posade srušio se u utorak na letu iz meksičkog grada Duranga za prijestolnicu Mexico City, a guverner José Aispuro na Twitteru je objavio kako od 101 osobe koja se nalazila u avionu nitko nije poginuo! No, ozlijeđenih je 85, javlja BBC.

Prema prvim informacijama, letjelica meksičke kompanije Aero Mexico je iz zasad nepoznatih razloga pala samo pet minuta nakon polijetanja, a na fotografijama s mjesta nesreće koje je objavila lokalna civilna zaštita vide se krhotine zrakoplova iz kojih se uzdiže dim.

Zasad nema informacija o uzrocima nesreće, koja se dogodila oko 17 kilometara od aerodroma u Durangu, ali lokalni mediji javljaju da su neki od preživjelih sami bili u stanju izaći iz olupine. Dio ljudi je dotrčao do obližnje autoceste i zaustavljao vozila tražeći pomoć.
Spasilačke ekipe su na mjesto događaja dojurile relativno brzo.

Nekoliko desetina državljana BiH do sada je kupilo nekretninu u okviru "Beograda na vodi", velelepnog stambeno-poslovnog kompleksa u izgradnji u glavnom gradu Srbije, čija se vrijednost procjenjuje na tri milijarde dolara.

Kvadrat stambenog prostora na ovoj ekskluzivnoj lokaciji pored rijeke Save plaćan je i više od sedam hiljada evra.

Kako je potvrđeno za "Nezavisne" iz agencije "Executive Group", upravo zbog velike zainteresovanosti u Banjaluci je ovih dana napravljena i promocija projekta, gdje svi potencijalni kupci mogu da dobiju detaljnije informacije.

"Svi zainteresovani građani će sada još lakše moći da dođu do informacija u vezi sa stambenom ponudom u okviru 'Belgrade Waterfronta', kao i da se upoznaju s izuzetnim načinom života pored rijeke koji nudi ovaj jedinstveni građevinski poduhvat u regionu", kazali su nam u ovoj agenciji.

Kako su rekli, velika zainteresovanost je pokazatelj da i ljudi iz regiona prepoznaju značaj ovog projekta, koji osim najkvalitetnije stambene ponude pruža i brojne dodatne sadržaje koji su potrebni za udoban život.

Dodaju kako je riječ o prvoklasnim stambenim objektima u centru Beograda te da je prva zgrada u okviru kompleksa, "BW Residences", već završena.

Trenutno, u ponudi su stambene zgrade "BW Vista", a u okviru koje će biti otvoren i vrtić, "BW Parkview", u blizini budućeg parka, "BW Magnolia", niskospratnica u okviru koje će stanari imati pristup unutrašnjem dvorištu, te "BW Arcadia", locirana između Sava promenade i budućeg parka.

"Sve stambene zgrade u prizemlju imaju prodavnice, kafiće, restorane i usluge neophodne za svakodnevni život. U ponudi su i ekskluzivni brendirani stanovi 'The Residences at The St. Regis Belgrade', koji će se nalaziti u Kuli Beograd, budućoj najvišoj zgradi u zemlji i simbolu Beograda. U neposrednoj blizini stambenih zgrada nalaziće se i 'BW Galerija', buduća najveća šoping-destinacija u regionu", zaključili su u agenciji "Executive Group".

Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, kaže kako bogati često imaju potrebu da se izdvoje od ostalih i budu sa sebi sličnima.

On navodi primjer iz Zagreba, gdje je investitor dozvolio da kupci koji su prvi pazarili nekretnine sami odlučuju kome će se stanovi prodavati i ko će im biti komšije.

"Kupovina tih nekretnina je sa jedne strane dokazivanje da ste vi neko ko ima novac, a sa druge strane da želite da budete u krugu drugih koji su isto tako bogati. To je karakteristika novokompanovanog bogatstva, a to razbacivanje novcem veoma dobro koriste investitori koji su uložili u takvu lokaciju. Nije ni funkcionalno ni svrsishodno trošiti toliki novac, ali ako se mnogo ne oznojite za pare koje zaradite, onda nije ni čudo da ih potrošite u tom iznosu za nekoliko kvadrata u Beogradu", smatra Pavlović.

Banjalučani koji ovih dana imaju priliku da se pobliže upoznaju s ovim kompleksom kažu kako stanove u njemu sebi mogu da priušte samo bankari i političari.

Na području Tuzlanskog kantona u posljednja 24 časa dogodilo se 19 saobraćajnih nezgoda u kojima je povrijeđeno 13 lica, od kojih troje teže, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova ovog kantona.

U saobraćajnoj nezgodi na magistralnom putu Tuzla-Sarajevo u mjestu Krševi, opština Kladanj, teško su povrijeđeni vozač automobila "lada niva" čiji su inicijali A.S. (54) iz Visokog i suvozač S.S. (52) iz Mostara.

Oni su prevezeni na Univerzitetski klinički centar Tuzla radi ukazivanja medicinske pomoći.

U ovoj saobraćajnoj nezgodi učestvovao je i automobil "mercedes" kojim je upravljao M.M. (34) iz Mostara.

Za vrijeme uviđaja saobraćaj je sinoć na ovoj dionici puta bio obustavljen za sva vozila.

U sudaru automobila "pežo" kojim je upravljala dvadesetogodišnja D.P. iz Sapne i "polo" za čijim je upravljačem bio M.M. (49) iz Dubnice kod Kalesija, teško je povrijeđen vozač "pola", dok su žena za volanom "pežoa" i njena saputnica H.P. (54) lakše povrijeđene.

Uviđajem je utvrđeno da je do saobraćajne nezgode došlo kada je "pežo" prešao na suprotnu saobraćajnu traku, sudarivši se direktno sa "polom".

Vozač automobila "polo" zadržan je na liječenju na UKC Tuzla.

Dvije elektroenergetske kompanije Vuka Hamovića u Bosni i Hercegovini, odnosno u Republici Srpskoj, prošle godine prometovale su ukupno oko 298 miliona konvertibilnih maraka, a obje su poslovale sa dobiti.

“Rudnik i Termoelektrana Stanari”, koja, osim što proizvodi, električnu energiju i izvozi, imala je lani prihode od oko 190,8 miliona KM i neto dobit od 36 miliona KM. Zapošljavaju oko 800 radnika.

Druga Hamovićeva kompanija, koja se bavi međunarodnom trgovinom električne energije, “EFT Bileća” je sa svega troje zaposlenih imala promet od 106,8 miliona KM i profit veći od milion maraka.

Od ukupno 5.200 gigavat sati izvezene električne energije iz BiH, “RiTE Stanari” i “EFT Bileća” su prošle godine izvezle ukupno oko 2.600 gigavat sati električne energije.

Inače, kontroverzni biznismen i veliki prijatelj predsjednika Republike Srpske Vuk Hamović Dodika je pratio u stopu. Bio je prisutan na svim važnijim manifestacijama u Hercegovini skupa s Miloradom Dodikom. Od otvaranja košarkaškog kampa Dejana Bodiroge u Trebinju 2005. godine, do početka obnove pravoslavne crkve u Mostaru i otvaranja Manastira u Žitomislićima.

Loša vijest za freelancere, dobra za Poresku upravu Federacije. “Na osnovu analize podataka dostavljenih od banaka, Poreska uprava je konstatovala da raste broj onih koji ostvaruju prihode iz inostranstva”, te ih je pozvala da u roku od 30 dana porez plate retroaktivno, od 2015. godine.

Isto pravilo važi i za one koji su iz inoemstva primali poklone u novcu. Radi se o starom zakonskom rješenju, no mnoge je zbunila njegova retroaktivna primjena.

Nekoliko hiljada maraka je iznos poreza koji mora platiti ovaj mladi software developer. Kao i brojni freelanceri, koji su iz BiH radili za inostrano tržište, pita se – zašto retroaktivno?

“Dosta mojih kolega je išlo u Poreznu upravu i vraćali su ih, govoreći da to još nije regulisano i da će ih pravovremeno obavijestiti. Međutim, evo, obavijest je došla, ali traže od nas da retroaktivno platimo od 2015. godine. Nažalost, ima dosta ljudi koji su radili kao freelanceri i koji su iz nekog razloga to ostavili, ili pauzirali i nemaju tog novca i sada nemaju tog novca da to plate. I, retroaktivno traže da platite 4% zdravstvenog, za uslugu koja nikada nije isporučena”, kaže Haris Kovačević, software developer, freelancer.

Retroaktivna primjena pogađa i slobodnog umjetnika Damira Nikšića.

“Da sam se bio prije nekoliko mjeseci odlučio na to da se kandidujem kao nezavisni kandidat na izborima za člana Predsjedništva BiH, morao bih skupiti 20.000 da uplatim CIK-u tek da participiram, i još jedno 20.000 – 30.000, za troškove kampanje, što znači da bih bio oporezovan za 50.000 za tu kampanju, koje su u suštini donacije, a bio bih oporezovan kao da se radi o dobiti, o profitu”, tvrdi Nikšić.

Poziv koji je Poreska uprava Federacije uputila poreskim obveznicima koji prihode ostvaruju u inostranstvu, ne navode se samo freelanceri.

Poziv je, između ostalog, upućen i osobama koje su primile poklon u novcu iz inostranstva. Navodi se da je potrebno da u roku od 30 dana plate porez, i to retroaktivo, od 2015. do 2017. godine.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, nadležno za saradnju sa dijasporom, zatražilo je objašnjenje od Poreske uprave Federacije. Još nije stiglo. Ali, jeste reakcija Svjetskog saveza dijaspore BiH:

“Sad se mi pitamo, ako je zakon od januara 2009, zašto Poreska uprava nije do danas insistirala na tim prihodima, iako to mi uopšte ne smatramo prihodima. Pomoć koju šaljemo rodbini, sredstva koja šaljemo iz humanitarnih razloga, za liječenje oboljelih, i tako dalje, ne bi smjelo da se oporezuje kao prihod iz inostranstva”, ističe Hasan Šehović, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore BiH.

Problem je upravo što se ne pravi razlika u kategorijama prihoda, pojašnjava ekonomski analitičar Faruk Hadžić.

“Oni su stavili sve u jedan te isti koš. Stavili su u isti koš osobe koje prodaju lične stvari, i dobivaju poklone, i osobe koje zarađuju na neki način određenu svotu novca. Sad je samo pitanje hoće li u ovom slučaju država primijeniti zakon kako treba – da se to oporezuje, ili neće”, kaže Hadžić.

Od 300 do 3.000 maraka su kazne za neplaćanje navedenih poreza. Umjesto zaključka, poruka mladih.

“Ova porezna politika koju trenutno primjenjuju će natjerati veliki broj mladih da se isele iz zemlje”, poručuje freelancer sa početka naše priče.

Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) BiH prikupila je u prvoj polovini ove godine 3,29 milijardi KM prihoda od indirektnih poreza ili za 289 miliona KM više nego u istom periodu prošle godine, potvrđeno je Srni u UIO.

U prvih šest mjeseci poreski obveznici ostvarili su pravo na povrat PDV-a u iznosu od 662 miliona KM, tako da su neto prikupljeni prihodi koji su otišli u raspodjelu korisnicima iznosili 2,917 milijardi KM ili za 251 milion KM više u odnosu na isti prošlogodišnji period.
Odjeljenje za makroekonomsku analizu UIO navodi u svom biltenu da je nominalno izraženo u prvom polugodištu ove godine najveći rast prihoda od 117,5 miliona KM zabilježen kod PDV-a, te da su prihodi od putarine porasli za 98 miliona KM, od akciza za 17,6 miliona Km, a od carina za 8,3 miliona KM.

Isplate povrata PDV-a poreskim obveznicima povećane za 51,8 miliona KM u prvom polugodištu, dok su isplate po osnovu međunarodnih projekata bile manje za 14,7 miliona KM.

Naplata prihoda od akciza u prvom polugodištu bila je podložna snažnim oscilacijama, gdje se mjesečni raspon stopa rasta kretao od negativnih 11 odsto do pozitivnih vrijednosti od 21 odsto.

Rast cijena nafte na svjetskom tržištu proteklih mjeseci uzrokovao je povećanje maloprodajnih cijena derivata nafte u BiH u nekoliko navrata, što se negativno odrazilo na potrošnju derivata i naplatu prihoda od akciza.

Ukupna naplata akciza na grupaciju proizvoda koju čine pivo, alkohol, alkoholna i bezalkoholna pića u prvom polugodištu je bila na nivou prošlogodišnje.

Naplata putarine u prvom polugodištu realizovana je u okviru očekivanja.

Naplata prihoda od carina u prvom polugodištu bila je podložna snažnim oscilacijama, kao posljedica oscilacija u uvozu dobara iz EU koje su pod režimom carina, te uvoza dobara iz trećih zemalja.

Za razliku od januara i aprila, kada je ostvaren rast prihoda od 16 do 17 odsto, u junu su naplaćeni prihodi bili veći samo za 0,2 odsto u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Odjeljenje za makroekonomsku analizu UIO BiH konstatuje da naplatu prihoda od carina nije ugrozila ni adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, jer su se očekivani negativni efekti u cijelosti neutralizovani rastom uvoza iz EU i trećih zemalja.

Bez obzira osipao li joj se kabinet zbog Brexita, imala problema zbog kompliciranih pregovora o izlasku iz Europske unije i cijeni „razvoda“ koju će morati platiti zbog poteza svojih prethodnika, čini se da britanska premijerka Theresa May još uvijek sve odluke donosi kroz dogovor sa svojom, Konzervativnom strankom. Još je takav pristup očitiji u slučaju njemačke kancelarke Angele Merkel, jer se gotovo svaki njezin potez – i potpora nogometašu turskih korijena Mesutu Ozilu nakon odlaska iz reprezentacije, i borba s izbjegličkom krizom i kritikama zbog politike odobravanja azila, i nesuglasice unutar vladajuće koalicije – može (pr)ocijeniti državničkim, a ne kalkulantskim i politikantskim, pogotovo ne autokratskim.

Niti jednom, niti drugom državom nije lako upravljati, no i na prvi pogled se čini da obje političarke – i premijerka May, i kancelarka Merkel – jako dobro surađuju sa svojom stranačkom bazom. I ne nameću svoje odluke kao konačna rješenja. Barem se tako čini u javnosti, no šta se događa iza čvrsto zatvorenih vrata iza njih očito i ostaje.

Situacija nešto južnije baš i nije tako idilična. Bez obzira radi li se o entitetskom predsjedniku (Milorad Dodik), članu državnog predsjedništva (Bakir Izetbegović, Dragan Čović, Mladen Ivanić) ili predsjedniku države (Aleksandar Vučić) njihova se riječ u stranci, kojoj su još uvijek na čelu iako demokratski standardi preporučuju da budu iznad toga, bespogovorno sluša. Ako je ta stranka još i vladajuća, a u gotovo svim nabrojanim slučajevima jeste, onda su nalozi predsjednika ujedno i zapovijedi stranci, odnosno vladajućoj većini. Iz toga se i postavlja pitanje – je li na djelu diktatura stranačkih predsjednika?

Demokratija u povoju

Konstatirajući da je „demokratija na Balkanu još uvek u povoju“, profesor novinarstva na Napier University u Edinburghu Aleksandar Kocić upozorava da se ona „čak u određenim zemljama, kao sto je Srbija, urušava i nestaje“.

„S obzirom da je raspad komunizma u Jugoslaviji uglavnom zamenio nacionalizam, svuda su se nametnuli lideri – harizmatični ili ne – kojima je demokratija zapravo bila odbojna. Neiskusni glasači kao da su to baš to i hteli“, primjećuje.

Podsjeća i kako je u Srbiji, poslije pada Slobodana Miloševića, došlo do pozitivnih promena, pa navodi primjer Demokratske stranke koji „pokazuje da unutarstranačka demokratija ipak postoji“. S druge strane su, nastavlja, stranke kao što je Srpska napredna stranka, „zasnovane na snažnom lideru, u kojima članstvo ne sme ni da pokuša da misli svojom glavom“.

Kultura odgovornosti prema biračima

Kad cijelu priču preslika na iskustva razvijenih demokracija, navodi primjer Brexita koji je pokazao da i kod vladajućih konzervativaca, ali i kod opozicijski laburista „lideri nisu svemoćni i da u tim dobro razvijenim strankama postoje snažni unutrašnji demokratski procesi, uz neizbežno podmetanje nogu i zabijanje noža u leđa“.

„Meni se posebno dopada praksa u Britaniji da lider stranke koja je izgubila na izborima odmah podnosi ostavku čak i ako njegova stranka možda nije ni imala nikakve realne šanse za uspeh. Time se stvara jedna kultura odgovornosti i biračima šalje pozitivna poruka“, konstatira Kocić. Posebno zanimljiv smatra i primjer laburista jer u izborima za predsjednika sudjeluje kompletno članstvo stranke.

„Pretpostavljam da će balkanske zemlje u nekom trenutku krenuti sličnim putem, ali je prvo neophodna detoksifikacija politike, kako bi više ljudi ulazilo u stranke i želelo da se politički aktivira, a da to ne bude iz koristoljublja. A da bi se dotle došlo, biće potrebni ozbiljni potresi – tu pre svega mislim na Srbiju i donekle BiH“, navodi Kocić.

Nema mehanizama demokratske kontrole

Unutarstranačka demokracija u balkanskim se krajevima, konstatira politički analitičar Davor Gjenero, svodi na to da stranke u pravilnim razmacima održavaju stranačke konvencije, kongrese, sabore, kako god se oni zvali, i da na njima formalno demokratski odabiru vodstvo. Međutim, dodaje, stranke nemaju niti ugrađene „protuoligarhijske mehanizme“ koji bi onemogućavali da netko trajno bude na čelu jedne stranke. Stoga navodi da bi, u uvjetima kakvi su na Balkanu, bilo poželjno ograničiti mogućnost vođenja stranke na dva mandata.

„U konsolidiranim demokracijama uglavnom nema tako formuliranog ograničenja roka trajanja na čelu stranke, ali ondje vrijedi pravilo ‘win or perish’ (pobijedi ili nestani). Nezamislivo je, na primjer u Velikoj Britaniji, da netko na čelu laburističke ili konzervativne stranke izgubi izbore i da nakon toga želi ostati vođom te stranke. David Cameron, nakon političkog neuspjeha na referendumu o Brexitu nije dvojio o ostavci, što nam govori kako nepisano demokratsko pravilo o odlasku ne važi samo za izborni poraz, nego i za svaki golem neuspjeh, čak i ako ga parlamentarna većina preživi“, podsjeća Gjenero.

No, u postjugoslavenskim društvima potpuno je uobičajeno da odluke donosi jedan čovjek ili su određena politička rješenja stvar dogovora stranačkih čelnika koji su, to se podrazumijeva, i na nekoj visokoj državnoj dužnosti. U takvoj konstelaciji odnosa gotovo se nepotrebnim smatra postojanje stranaka, koalicija, vlada, parlamentarne većine, zapravo demokracije.

„Stranke su nastale kao sljedbe apriornih vođa, a unutar njih nikad nisu razvijeni mehanizmi demokratske kontrole. Niti u jednoj od balkanskih novih demokracija nema regulative o tome kako se regrutiraju kandidati stranke na izborima, nego stranački vođe uglavnom sami ili u konzultaciji sa stranačkim predsjedništvom formiraju stranačke kandidacijske liste. Pokornost predsjedniku stranke, zato, postaje preduvjetom za opstanak u političkom životu“, primjećuje Gjenero.

Navodi i kako „niti u jednoj od novih demokracija stranke nisu razvile jasno definirane kriterije o tome što netko mora ispuniti da bi mogao kandidirati ili za neku funkciju u stranci ili za javnu službu na izborima“. „Ne postoje kriteriji kvalitete i znanja, nego samo lojalnosti. Takva selekcija eksponencijalno jača stranačke vođe“, objašnjava Gjenero „formulu uspjeha“ balkanskih političara.

‘Zarobljena država’

I Mladen Mirosavljević, danas kao profesor na Banja Luka Collegeu i nekad kao novinar, reporter i urednik mnogih medija, primjećuje kako stranke, koalicije, vlade, parlamentarna većina, demokracija postoje samo kako bi „sve bilo upakovano u institucionalni sistem preko kojeg se plasira iluzija o provođenju volje naroda i uticaju naroda na institucije i pojedince“.

„S druge strane, svjedoci smo ‘zarobljene države’ u kojoj živimo, osjećajući na svojoj koži kako to funkcioniše u praksi“, dodaje.

Ukazuje i kako političke stranke „odavno nemaju nikakvu ideologiju, osim interesne, i to uglavnom finansijski interesne“, pa stoga u njima „odavno nema ni unutarstranačke demokratije, ako je uopšte nekada i bilo“.

„Na čelu stranaka su neprikosnoveni lideri koji strankama upravljaju na najautoritativniji način. Preko stranaka, ukoliko su na vlasti, njihovi lideri direktno utiču i na izvršnu vlast, veoma često derogirajući institucije sistema. Svima je jasno da se možete zamjeriti bilo kome ili doći u sukob sa bilo kojom institucijom, ili zakonom, ali je tada najvažnije da imate podršku lidera stranke ili da je ne izgubite. Dakle, stranke su postale najorganizovaniji oblik organizovanih interesnih grupa, a njihovi lideri su postali savremeni donovi“, zaključuje Mirosavljević.

Nekoliko vlada nekoliko premijera, pa čak i nekoliko predsjednika smo promijenili, a Pelješki most je i dalje u fazi "uskoro ćemo", objavljuje 24sata.hr.

Ponedjeljak označava ključni dan za jug Hrvatske. Tada bi kineska kompanija China Road and Bridge Corporation (CRBC) trebala početi s gradnjom Pelješkog mosta. Premijer Andrej Plenković je u veljači prošle godine, prilikom odobrenja financiranja gradnje mosta, kazao da je to ohrabrujući signal za sve koji žele putovati prema Dubrovniku i Dubrovačko neretvanskoj županiji.

Posljednjih godina takvih ohrabrujućih signala nije nedostajalo. "Hrvatska će napokon biti fizički povezana. Ponosan sam što je to napravila vlada HDZ-a i njegovih partnera", izjavio je hrvatski premijer prilikom otvaranja radova na Pelješkom mostu.

Godina je bila 2005., premijer je bio Ivo Sanader, a nedavno su bili završeni lokalni izbori. U vrijeme svečanog početka radova nisu bili potpisani ni ugovori o gradnji, točnije, čak nije bilo ni natječaja za izvođača. Predviđeno vrijeme završetka je bila 2008. godina.

Dvije godine strojevi nisu ni vidjeli Pelješca, a kamoli mosta, ali dolazili su novi parlamentarni izbori. Premijer Sanader opet je svečano otvorio radove na izgradnji Pelješkog mosta. "Okanite se ćorava posla, sagradit ćemo Pelješki most", poručio je Sanader i najavio i neke druge infrastrukturne projekte poput kanala Dunav-Sava.

Hrvatsku je nedugo nakon toga dostigla i ekonomska kriza pa je i novac presušio. Sanaderova želja za korištenjem Pelješkog mosta u promidžbene svrhe nije. Godina je 2009., stižu lokalni izbori, Pelješki most nije se pomaknuo s mrtve točke, ali Sanader je izjavio da je zadovoljan napretkom. Iz politike se svojevoljno povlači u svibnju iste godine, a njegov životni projekt prestaje.

Sanaderova nasljednica na čelu Vlade i HDZ-a, Jadranka Kosor shvatila je važnost mosta kao promidžbenog alata. Jesen 2009. godine donijela je parlamentarne izbore i još jednu odluku o gradnji mosta. Rok dovršetka radova je 2017. godina. Kosorica je izgubila te izbore, a SDP-ova koalicija raskinula je već potpisani ugovor o gradnji pravdajući se nedostatkom novca u državnom proračunu.

2016. godina donijela nam je nove izbore, i kako je već ustaljeni običaj, nova obećanja o gradnji Pelješkog mosta. Sredinom srpnja tadašnji premijer Zoran Milanović objavio je rezultate studije izvedivosti Pelješkog mosta i rekao da će se sigurno pristupiti njegovoj izgradnji. "Danas smo potpuno u pravu kad kažemo da će se taj most graditi, da će to početi vrlo brzo i da će procedura biti dovedena do kraja u zadnjem kvartalu ove godine", rekao je Milanović na konferenciji za novinare.

U međuvremenu smo dobili vladu Tihomira Oreškovića koja je neslavno propala, a definitivni pad trenutačnih vlasti dogodio se 20. lipnja odlukom Sabora o raspuštanju.

Istog dana ministar prometa Oleg Butković izjavio je da bi do kraja godine trebao biti dovršen natječaj o izgradnji mosta. Na zajedničkoj konferenciji ministra Butkovića i Tomislava Tolušića, ministra regionalnog razvoja, najavljeno je da će Europska unija većinski financirati izgradnju mosta, a radovi su trebali početi 2017. godine.

Kako smo vidjeli, radovi baš i nisu počeli prošle godine. Dobili smo odobrenje i obećanje Europske unije o većinskom financiranju gradnje mosta, ali eto, radovi još nisu ni počeli. A pitanje je hoće li i u ponedjeljak ako uzmemo u obzir teški nedostatak radne snage o kojem je prije nekoliko dana Večernji pisao. Zasad im najlošije ide potražnja za radnicima u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a posebno kad je riječ o visokoobrazovanom kadru kao što su inženjeri raznih struka. Nešto bolja situacija je s popunom radnih mjesta u Zagrebu gdje su uspjeli pronaći čak i osobu sa znanjem kineskog jezika, objavljuje 24ata.hr.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH