Izdvojeno

Izdvojeno (4423)

Najmanje jedan vojnik je ubijen, a jedan ranjen prilikom eksplozije vozila u Kabulu, javili su danas afganistanski lokalni mediji.

Improvizovana eksplozivna naprava bila je podmetnuta u vojno vozilo nakon čega je eksplodirala u afganistanskoj prijestonici, javila je novinska agencija Khaama Press.

Talibani su već preuzeli odgovornost za napad na vojni konvoj.

Afganistan prolazi kroz političku, društvenu i bezbjednosnu krizu, gdje radikalne ekstremističke organizacije, uključujući talibane, nastavljaju da sprovode napade na civilne i državne ciljeve.

UN tvrde da talibani trenutno kontroliše više teritorije nego u bilo kom trenutku od 2001. godine.

Matthew Bissonnette, bivši marinac koji je učestvovao u ubistvu vođe terorističke organizacije Al Kaida Osame bin Ladena te napisao knjigu o tome, pristao je dati američkoj vladi svu prošlu i buduću zaradu od bestsellera nakon što njen sadržaj prije objave nije dao vladi na pregled.

"Bissonnette je pristao dati SAD-u svu prethodnu i buduću zaradu od prodaje knjige No Easy Day", izjavila je glasnogovornica Ministarstva pravde Nicole Navas.

Američka vlada je teretila Bissonnettea zbog kršenja ugovora prema kojem je morao sadržaj knjige ustupiti vladi na pregled prije objave, a razlog su povjerljive informacije koje ona sadrži. On na kraju nije optužen za otkrivanje povjerljivih infromacija, nego zbog nepoštivanja procedure.

Nagodba i sudski troškovi će koštati više od 7 miliona dolara.

Djevojke u Srbiji sve se češće bave najstarijim zanatom, a novcem koji zarade plaćaju školarinu, stan i hranu, jer se drugačije ne mogu uzdržavati dok studiraju. Teška materijalna situacija natjerala je mnoge studentice na prostituciju, a u toj borbi za golo preživljavanje neke su spremne svoje tijelo prodavati i za hiljadu dinara (približno 15 KM), piše Kurir.

“Studentska prostitucija je doslovno procvjetala u Beogradu u posljednjih godinu dana, a glavni je razlog neimaština. Neke studentice tako zarađuju za život, plaćaju školarinu, kupuju hranu… Mnoge od njih su na fakultetu uzorne, pa tako tokom dana marljivo uče, a noću čekaju mušterije kod Plavog mosta i oko željezničke stanice. Međutim, dok elitne prostitutke zarađuju i nekoliko stotina eura po satu, ove djevojke seks nude za hiljadu ili dvije hiljade dinara”, kaže sugovornik za Kurir.

Dodaje da se prostitucijom u posljednje vrijeme sve ćešće bave i mladići.

“Pristaju na sve, a usluge pružaju u automobilu ili stanu klijenta. Cijene su tako niske jer im je novac hitno potreban za preživljavanje, dok je, s druge strane, i konkurencija velika, što također obara cijenu. I u ostalim univerzitetima u Srbiji je vjerovatno isto”, kaže.

Nacionalna komisija za ljudska prava u Meksiku potvrdila je da je policija u sukobu s narko kartelom u gradu Tanhuato, u maju prošle godine ubila 22 osobe.

Ukupno su poginula 42 pripadnika kartela i jedan policajac. Vlada Meksika se oglasila kazavši da u ovom sklučaju nije bilo kršenja ljudskih prava.

Istraga je potvrdila i da je policija mučila dvoije osobe, a nekoliko tijela pronađeno je i na drugoj lokaciji.

Meksička država Michoacan poznata je po rivalstvu lokalnih kartela i čestim sukobima s policijom, a okršaj iz maja 2015. jedan je od najvećih, koji je privukao i pažnju svjetskih medija.

Ono što je učinio na 100 m, osvojivši na Igrama u Rio de Janeiru svoje treće uzastopno olimpijsko zlato u toj disciplini, Jamajčanin Usain Bolt to je ponovio i na dvostruko dužoj dionici, čime je stigao do svog osmog najsjajnijeg odličja na OI.

Uz laganu kišicu koja je padala, Bolt je u finalu ponovio rezultat iz polufinala (19.78 sekundi), što mu je bilo dovoljno za uvjerljivu pobjedu. Nitko od konkurenata nije se spustio ispod 20 sekundi, a najboljem svjetskom sprinteru svih vremena najviše se približio Kanađanin Andre De Grasse (20.02). Francuz Cristophe Lameitre (20.12) osvjetlao je obraz europskog sprinta osvojivši brončano odličje.

Amerikanci su opet ostali bez medalje, baš kao i u Londonu, gdje su Jamajčani pokorili svijet i zauzeli sva tri mjesta pobjedničkog postolja. U Rio de Janeiru su ostavili Bolta samog u finalu. No, morat će mu pomoći da ostvari svoj zacrtani cilj na ovim Igrama i treći put zaredom osvoji i olimpijsko zlato u štafeti 4 x 100 m. Uspije li u tome, Bolt će se po broju zlatnih olimpijskih odličja (9) izjednačiti s legendama i najuspješnijim atletskim olimpijcima, Amerikancem Carlom Lewisom i Fincem Paavom Nurmijem.

Svoj naslov iz Londona obranio je i Ashton Eaton u desetoboju. Obranu naslova olimpijskog pobjednika začinio je olimpijskim rekordom. Eaton je uspio točno u bod (8893) ostvariti jednak rezultat s kakvim je 2004. u Ateni slavio Čeh Roman Šeberle. Francuz Kevin Mayer s kojim je Eaton vodio žestoku borbu i na kraju ga pobijedio za 59 bodova, okitio se srebrnom medaljom, a Damian Warner odnio je brončano odličje u Kanadu.

Atletičarke su se borile za odličja na 400 m prepone, a vlasnica najboljeg svjetskog vremena Amerikanka Dalilah Muhammad potvrdila je svoju formu osvajanjem zlata. Slavlje Amerikanki upotpunila je Ashley Spencer koja je dotrčala do bronce. Između Amerikanki smjestila se Dankinja Sara Slott Petersen.

Možemo pričati šta hoćemo, ali ključ svega je u činjenici da je BiH predugo i beznadežno u raljama tri međusobno nepomirljiva etno-nacionalistička projekta.

U kolumni “Kafana je naša sudbina”, objavljenoj prošlog utorka u Oslobođenju, Muharem Bazdulj je stao u odbranu kafane kao univerzalnog mjesta ljudskih susretanja i razgovora. Bazdulj je podsjetio čitaoce na neke događaje iz prošlog stoljeća koji su bili od istorijske važnosti za narode bivše Jugoslavije, bili su vezani za “kafanu”. Moglo bi se čak reći da je nekadašnja zajednička država svoju kliničku smrt doživjela u “kafanama”, nakon jalovih pregovora republičkih lidera, koji su se sastajali po raznim vilama od Brda na Kranju do Ohrida.

Ako se dobro sjećam, njemački kancelar Helmut Kohl i francuski predsjednik Mitterand sastali su se privatno više od pedeset puta u nekom malom pansionu na granici između svojih zemalja. Nisu se sastajali da bi odigrali partiju karata ili šaha, već da bi, u relaksirajućem ambijentu, razgovarali o važnim političkim pitanjima. Novinari nisu prisustvovali pomenutim susretima dvojice državnika, jer su ih i Kohl i Mitterand smatrali suvišnim, pošto se radilo o poluprivatnim, iako važnim kontaktima. Međutim, nikome ni u Njemačkoj ni u Francuskoj nije padalo na pamet da Kohla i Mitteranda kritikuje što se sastaju “na svoju ruku”, bez protokolarne ceremonije i medijske pompe.
U Bosni i Hercegovini odnos medija i političara je potpuno drugačiji. Naši lideri su postali dio estrade, oni ne mogu da zamisle život bez televizije, niti novinari znaju šta bi sa sobom ako ostanu bez izjave učesnika sve i jednog propalog sastanka. Proteklih dana bili smo svjedoci medijske kampanje protiv dogovora o Mehanizmu koordinacije koji su postigli Bakir Izetbegović i Milorad Dodik.

U kampanju se uključila i opozicija, kako u Federaciji, tako i u Republici Srpskoj. Sa njihove tačke gledišta, dogovor je nevažeći, jer je postignut u kafani, tačnije u restoranu “Barka” u Istočnom Sarajevu. Uslijedio je propali sastanak Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića u jednom restoranu kod Konjica, na koji lider HDZ-a, demonstrirajući nezadovoljstvo sadržajem dogovora Izetbegovića i Dodika, nije došao. To je dodatno motivisalo cijelu bulumentu novinara, opozicionih političara, intelektualaca i analitičara da nastave posprdno govoriti o kafani, a sve uz horski refren “dabogda se zapalila”. To što su međunarodni faktori objeručke podržali dogovor iz “Barke”, ovdje ništa ne znači.

Naravno da je kafana naša sudbina, šta god se pod tim podrazumijevalo. Ali, ona je i više od toga. Kafana je čudo! Ali, to je priča kojoj nema kraja. Što se mene tiče, u kafani sam proveo pristojan broj svojih biološki najboljih godina. Ne držim nimalo do mišljenja onih koji dižu graju da “kafanski dogovori” političkih lidera blokiraju institucije sistema, te da sva pitanja moraju biti stvar parlamentarne debate. A to je licemjerje da ne može biti veće! Naravno da institucije sistema i postoje da bi država mogla da funkcioniše. Ali, još od prvih demokratskih izbora, a ima tome već četvrt stoljeća, u Parlamentu BiH nema saglasnosti ni o tome da je u proljeće lišće na granama zeleno. Slično stanje duha vlada i u Parlamentu Federacije BiH.

Naši bezobrazno dobro plaćeni parlamentarci, a valjalo bi ih prebrojati od onog dana kad je “upaljeno svjetlo demokratije” do danas, nisu bili sposobni da osmisle viziju nove Bosne i Hercegovine, niti da usvoje strategiju njenog razvoja. Državna zastava, zajednička moneta, zajednički pasoš i zajedničke automobilske tablice, potom granična policija, Oružane snage i obavještajne agencije - sve je to kreirala međunarodna zajednica. Vladajuće nacionalističke stranke, kojima je SDP po mnogo čemu jako sličan, nisu imale nikakvu strategiju, osim očuvanja vlasti po svaku cijenu. Taktički su jedna drugu iscrpljivale nametanjem tema od kojih se ne živi, pa je tako SDA monopolisala “očuvanje države”, Dodik se nametnuo Srbima kao lider bez kojeg bi Republika Srpska propala, a Srbi “ponovo pali u ropstvo”, dok Dragan Čović ulogu neprikosnovenog hrvatskog lidera održava pukim ponavljanjem teze o neravnopravnom položaju Hrvata u BiH.

Možemo pričati šta hoćemo, možemo bezbroj puta ponavljati da je ekonomski razvoj jedini lijek za naše masovne frustracije, možemo sanjati Evropsku uniju, ali ključ svega je u činjenici da je Bosna i Hercegovina predugo i beznadežno u raljama tri međusobno nepomirljiva etno-nacionalistička projekta. Njih je od samog početka podržala i prigrlila predominantna većina i Srba, i Bošnjaka, i Hrvata. Danas živimo u carstvu populističkog nacionalizma, bez mnogo nade da će on oslabiti. Njegovi propovjednici, instalirani u svim oblastima života, odgojili su i odgajaju mlade nacionaliste, pripremajući ih za novi rat. Ti učitelji mržnje, koji svoj mračni posao obavljaju pod pokroviteljstvom nacionalističkih stranaka, čekaju da, poput dinosaurusa, izumru i posljednji svjedoci nekadašnjeg zajedničkog života, koji danas postoji samo u malim oazama u nekoliko gradova. Većina stanovništva, bez obzira na nacionalnu pripadnost, prihvatila je takvo stanje bilo kao vlastiti izbor ili kao sudbinu.

Baš kao što se navikla na bijedu i siromaštvo. Danas je u Bosni više nasilja, više mržnje i manje nade nego što je bilo u prvim godinama nakon rata. Naša stvarnost je kombinovana od socijalnog očaja na jednoj strani i svijesti da je formiranje nacionalne države postalo nerješivo pitanje na drugoj. Političari, ta “kasta podivljala od privilegija”, žive u nekom svom svijetu, doživljavajući državu tek kao blagajnu na kojoj uredno naplaćuju svoje štetočinske usluge.
Dejtonski sporazum je odvratan, ali niko nam nije branio, niti brani da ga mijenjamo. Međutim, ne postoji želja da se to čini, jer on itekako odgovara nacionalističkim garniturama.

OHR sa gospodinom Inzkom nije više vrijedan nikakve pažnje. Ta razočaravajuća institucija je odavno mrtva, ali smrt još nije objavljena. Ako je Srbiji i Hrvatskoj toliko stalo do mirne, stabilne i prosperitetne Bosne i Hercegovine, zašto ne pokrenu odlučnu kampanju za promjenu Dejtonskog sporazuma, kako bi ova zemlja konačno stala na noge? Odgovor je poznat: kao i ovdje, u obje susjedne zemlje na vlasti su takođe nacionalisti. Bosna u kojoj će i dalje vladati oni koji su je gotovo uništili i iz koje mladi bježe glavom bez obzira, ni za sto godina neće postati država. Ima nečeg prokleto tačnog u onome što je svojevremeno napisao Emil Cioran, jedan od najvećih mislilaca 20. vijeka: “Balkanski narodi imaju vitalnosti, nisu glupi, ali idu iz poraza u poraz. To kao da je njihova sudbina - živjeti između poraza.”

Skype, WhatzApp, Viber - najpopularnije su aplikacije za besplatne razgovore i SMS poruke, a ako je vjerovati natpisima Financial Timesa - čini se da je tome došao kraj.

Naime, telekomunikacijske kompanije godinama lobiraju kod EU zakonodavstva da sankcionišu konkurente koji pružaju usluge besplatnih poziva i poruka.

Oni zamijeraju to što ne ulažu u razvoj mreže, te ne plaćaju poreze EU. Podsjećanja radi, WhatzApp je u vlasništvu Facebooka, Skype je pod kontrolom Microsofta - dok Viber ima posebnog vlasnika.

Evropska komisija navodno, prenosi FT sprema novi pravilnik za septembar koji će ovim servisima nametnuti isti regulatorni okvir koji vrijedi klasičnim telekom operaterima.

U prvom redu Telefonica i Orange se najviše žale, a smatraju da se Google, Viber, Skype trebaju ragistrovati i kao telekom kompanije. Nova EU pravila, kako saznaje Financial Times dati će veće ovlasti državama da samostalno regulišu odnose.

Politiku koju provode vlasti Republike Srpske (RS) Austrija smatra vrlo ozbljnim problemom, a komunikacija u odnosima između Beča i Banje Luke pala je na tako nisku razinu da se predsjednik RS-a Milorad Dodik i austrijski veleposlanik u BiH Martin Pammer "časte" otvorenim uvredama.

Austrijski ministar vanjskih poslova Sebastian Kurz otvoreno je upozorio kako je ono što radi Dodik secesionizam koji može samo pouzročiti štetu za BiH tako i oba njezina entiteta.

Šef austrijske diplomacije dodatno je upozorio kako "nacionalistički nabijena secesionistička retorika" neće stvoriti niti jedno novo radno mjesto.

Izravno komentirajući pripreme za referendum što ga 25. rujna planiraju provesti vlasti RS-a, Kurz je kazao kako su i SAD i EU o tome zauzele potpuno jasno stajalište. Ustavni sud je donio odluku da je 9. siječnja kao dana entiteta neustavan.

"Odluke najviših državnih sudova moraju se poštovati", rekao je Kurz podupirući tako poruku koju je ranije ovog tjedna poslao i veleposlanik njegove zemlje u BiH Pammer.

Upravo zbog toga Pammer se našao se na meti novog Dodikovog verbalnog ispada.

Predsjednik RS-a, kojemu prostački istupi nisu rijetkost, u intervjuu za komercijalnu sarajevsku TV 1 Pammera je nazvao "smotanim austrijskim veleposlanikom koji pokušava igrati nekog važnog špijuna".

Taj je ispad uslijedio samo dva dana kon što je Dodik veleposlanicu SAD u BiH Maureen Cormack optužio za miješanje u unutarnje stvari BiH zbog njezina jasnog protivljenja referendumu u RS-u.

Za razliku od veleposlanice SAD koja je na Dodikove objede odgovorila tek konstatacijom kako ona ne iznosi osobna nego stajališta vlade svoje zemlje, austrijski je veleposlanik predsjedniku RS-a odlučio odgovoriti jezikom koji je svima jasan.

"Dodikov nastup i njegova nepredvidivost podsjećaju me na pojam koji su mi prijatelji pojasnili, a koji postoji u jezicima u BiH. To je pojam - uličar", kazao je Pammer.

Poručio je kako Dodikovi ispadi, iako mogu djelovati zabavno, nisu baš neka preporuka za BiH "kao ni za kulturom tako bogato i ponosno srpstvo".

Austrijskom veleposlaniku je nejasno zašto se Dodik uporno svađa sa svijetom kada mu je već tako nužna financijska potpora iz inozemstva te je zaključio kako se novac umjesto za referendum može puno bolje iskoristiti za otvaranje novih radnih mjesta.

Tri osobe su smrtno stradale, dok ih je 40 ranjeno u napadu automobilom bombom u gradu Van u istočnoj Turskoj.

Lokalni zvaničnici kažu da su napad izveli pripadnici Kurdistanske radničke partije, javlja AFP.

Meta napada je bila policijska stanica u dijelu grada Ipekiolu.

Nakon napada policija je izašla na mjesto događaja i identifikovala pripadnika militantne grupe za koga se sumnja da je dovezao auto- bombu ispred policijske stanice.

Hrvatski košarkaši nisu se uspjeli plasirati u polufinale olimpijskog turnira u Rio de Janeiru, oni su u dramatičnom četvrtfinalu izgubili od Srbije sa 83-86 (19-20, 19-13, 14-34, 31-20).

Hrvatski igrači sjajno su odigrali prvo poluvrijeme, pogotovo u obrani, ali su posustali u nastavku. U posljednjih 10 minuta uspjeli su nadoknaditi zaostatak od 14 koševa, ali u samoj završnici ipak nisu uspjeli doći do pobjede.

Bojan Bogdanović ponovno je bio najbolji kod Hrvatske sa 28 koševa, Mario Hezonja je dodao 16, dok je kod Srbije najbolji bio Bogdan Bogdanović sa 18 ubačaja.

Hrvatskoj će tako i dalje jedina košarkaška medalja ostati srebro iz Barcelone 1992. Ovo je treći poraz u četvrtfinalu, nakon Australije u Atlanti 1996. i Španjolske u Pekingu 2008.

Srbija će u polufinalu u petak igrati protiv Australije, dok će u drugom polufinalu igrati SAD - Španjolska. Bit će to repriza posljednja dva olimpijska finala.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH