Izdvojeno

Izdvojeno (3001)

Distributeri nafte u Bosni i Hercegovini formirali su nove cijene goriva zbog nedavno usvojenog Zakona o akcizama. Zbog novih nameta poskupljuje benzin, dizel, plin i bio goriva kao i lož ulje.Naftaši predviđaju veliki pad prometa, a novim cijenama koje će na snagu stupiti 1. februara nisu zadovoljni ni građani.Zbog dodatne akcize na naftu i naftne derivate, benzin i dizel poskupiće za 0,15 konvertibilnih maraka (KM) plus PDV, što znači da će biti skuplji za 18 feninga.

Tako će litra dizela Euro 5 koštati 2,09 KM a litra bezolovnog benzina 2,08 KM.Ipak najviše će poskupiti plin, jer se novim Zakonom o akcizama uvodi taksa i na ovaj energent od 0,15 KM po kilogramu za puteve i 0,25 KM po kilogramu za autoputeve.

Nova taksa će tako po kalkulaciji distributera povećati cijenu ovog energenta za trideset feninga, pa će umjesto 0,80 KM po litri sada koštati 1,10 KM.Uvedena je i akciza na bio goriva i biotečnosti u iznosu od 0,70 KM po litri.Tako je BiH jedinstvena zemlja u Evropi po destimulisanju upotrebe manje štetnih goriva po okolinu.

Primjera radi, akciza na lož ulje porasla je tek za 15 feninga sa 0,30 KM na 0,45 KM po litri.Distributeri nafte u roku od 10 dana moraju predati liste zaliha nafte i naftnih derivata i uplatiti nove namete na postojeće zalihe.Predsjednik Udruženja distributera nafte i naftnih derivata Federacije BiH Milenko Bošković kaže da očekuju veliki pad prometa.”Za osiguranje iste potrošnje goriva unutar energetskog bilansa države nama distributerima će biti potrebno puno više novaca da osiguramo istu količinu goriva, što iz vlastitih sredstava što iz kreditnih zaduženja i ostalo. Takođe, logično je za očekivati da će se smanjiti potrošnja jer su ljudi naviknuti da sipaju za 20, 50 ili 100 maraka i vjerovatno će se manje voziti”, smatra Bošković.

Građani su, uglavnom, nezadovoljni novim cijenama.Tako Banjalučanin Bojan Popović smatra da se opet krpe rupe preko leđa građana.”Sve je to neki pokušaj državnih institucija da se napuni budžet koji je odavno ispražnjen i da se po narodu počne udarati. Uskoro ćemo dobiti porez i na zrak ako ovako nastave”, kaže Popović.

Novim cijenama nije oduševljen ni Neven Marinković.”To je ‘divno’ za naš standard, za naše male plate. Za moju punu prosvjetnu platu profesora muzičkog od 750 maraka to je baš pohvalno”, sa sarkazmom komentariše nove cijene Marinković.

Ipak ima i onih koji smatraju da su nove akcize neophodne poput Banjalučanina Bore.”To je normalno jer će se manje trošiti, manje će se vozati, a više sredstava će se akumulirati za potrebe izgradnje puteva i autoputeva, jer smo najgori na Balkanu po kvalitetu puteva”, smatra Boro.

Uprkos poskupljenju goriva i nezadovoljstvu distributera i potrošača, nadležni uvjeravaju da će se putevi i autoputevi u BiH sada graditi brže, pogotovo što je odblokiran ranije ugovoren kredit od gotovo 530 miliona maraka za izgradnju cesta, a uskoro se može očekivati i tranša od skoro 150 miliona od MMF-a.

Pored povećanja cijena putarina i pojedinih goriva, građane BiH zabrinule su najave da će doći i do poskupljenja osnovnih namirnica. Građane BiH od prvog januara dočekale su nove cijene cigareta, koje su skuplje za 30 feninga.Nova godina nove cijene. Cigarete su već skuplje. Građani strahuju da će poskupiti i osnovne životne namirnice. Za RSE govore Lidija, Muris i Fikret iz Sarajeva.

Statistički podaci pokazuju da prosječna neto plata iznosi oko 840 KM. Plate uposlenih u realnom sektoru su znatno niže, između 350 i 500 maraka. S druge strane, prosječna prehrambena potrošačka korpa za jednu četveročlanu porodicu kreće se od 600 do 800 KM.To praktično znači da građani BiH svoju platu, u suštini, pojedu i da od nje ne mogu uraditi baš ništa drugo. U najtežem položaju su penzioneri. To potvrđuju Remza i Pašo:
Odmah po usvajanju seta zakona o akcizama, zastupnik u Parlamentu BiH Branislav Bojić najavio je mogućnost rasta cijena životnih namirnica.”Da sutra bude skuplji hljeb, povrće i voće. Da skuplje bude gorivo i sve ono što je svakodnevna potreba građana, koji zaista imaju minimalna primanja”, rekao je Bojić.

Međutim, iz Saveza udruženja za zaštitu potrošača BiH smatraju da ne bi smjelo doći do povećanja cijena. Podsjećaju kako su cijene nafte i naftnih derivata prije tri godine u BiH iznosile 2,35 po litru, što je pratio i porast cijena životnih namirnica. Većina tih cijena se zadržala, tako da kako tvrdi Gordana Bulić iz Saveza, nema opravdanja za nova poskupljenja.”Zaista ne očekujemo da će akcize značajno da povećaju troškove u proizvodnji, odnosno troškove u prometu. Zbog toga smatramo da zaista ne postoji opravdan razlog da se povećaju cijene. To bi bilo iskorištavanje situacije”, tvrdi Gordana Bulić.

Kako BN saznaje, izraelska ambasada u Beogradu od 1. januara ove godine zvanično više ne koristi Dodikovu vilu na Dedinju.

Prema tvrdnjama izvora BN-a, izraelska vlada je odlučila da od 1. januara ove godine više ne koristi Dodikovu vilu za potrebe ambasade te zemlje u Beogradu upravo zbog toga što je on kompromitovan u javnosti i što je nepoželjna ličnost za mnoge zemlje.

Dodik je vilu kupio kada je bio premijer Republike Srpske 2007. godine od Komercijalne banke, iako je kredit za nju podigao 2008. godine pod sumnjivim okolnostima u Pavlović banci što je bio predmet istrage Tužilaštva BiH.

Vila je površine 341 m2, posjeduje garaže od 45 m2 i pomoćne prostorije od 63 m2 te zemljište uz objekt preko 350 kvadratnih metara.

Nalazi se u ulici Vaska Pope na broju 16 u Beogradu.

Kako su mediji tvrdili, sudski vještak građevinske struke Aleksandar Petrović u svom izvještaju je napisao da se prizemlje sastoji od hodnika, dnevnog boravka, spavaćih soba, kuhinje, mokrog čvora i ostave.

Sprat se sastoji od hodnika sa dnevnim boravkom, kuhinje sa trpezarijom, spavaćih soba, mokrog čvora i posebnim dijelom u kojem je smješten WC. U dijelu sprata se nalaze spavaće sobe različitih veličina.

Vilu koja je izgrađena 2005. godine vještak je procijenio na 1.260.000 evra.

Još ranije Dodik je kazao da je vilu na Dedinju kupio od Komerijalne banke i da je iznajmio izraelskoj ambasadi u Beogradu za iznos oko 55 hiljada evra na godišnjem nivou.

„Kirija ide na otplatu kredita za kuću koja je i pod bankarskom hipotekom na period od deset godina", rekao je Dodik još 2010. godine, kada je priznao da ima vilu u Beogradu.

Ambasada Izraela u Beogradu nikada nije zvanično potvrdila da se nalazi u vili, čiji vlasnik je bio pod istragom zbog kredita podignutog na sumnjiv način u Pavlović banci.

I vlasnik Pavlović banke i službenici koji su dali kredit bili su predmet istrage Tužilaštva BiH koja je okončana, takođe pod sumnjivim okolnostima.

Postavlja se pitanje kako će sada Dodik otplaćivati kredit čija rata je veća od njegove predsjedničke plate u Republici Srpskoj.

Iz BiH u inostranstvo u najvećoj mjeri odlaze nezaposleni, ali i oni koji su nezadovoljni poslom i primanjima koji trenutno rade. I to traje već godinama. Kvalifikovani radnici najčešće pronalaze zaposlenje u zemljama zapadne Evrope, pretežno Njemačkoj i Austriji, a sezonski i nekvalifikovani radnici najčešće u Slovačkoj, Češkoj i Hrvatskoj.

Obzirom da se često spominju vrtoglave zarade, odlučili smo kroz razgovor sa ljudima koji već duže vrijeme rade u pomenutim zemljama uporediti primanja i troškove, a razgovarali smo i sa agencijama za zapošljavnje i novim trendovima koji su zavladali na evropskom tržištu radne snage.

Austrija-život koji je u Jugoslaviji imala srednja klasa

U Austriji radi veliki broj ljudi ljudi sa ovih prostora. Najčešće su zaposleni u ugostiteljstvu, fabrikama, kao vozači ili rade u supermarketima i kao trgovci. Plate u ugosteljstvu, uz prijavu, kreću se u projeku 1.000 eura neto, plus napojnice, vozači imaju prosječne neto plate oko 1.500 eura, a radnici u fabrikama oko 1.700 eura neto. Zaposleni u marketima i trgovinama primaju mjesečno oko 1.200 eura neto.

Sa fakultetskom diplomom plate su veće. U Austriji radi dosta mašinskih inžinjera sa naših prostora i plata im se u prosjeku kreće između 2.600-2.800 eura ili pak IT stručnjaci sa neto primanjima oko 3.000, dok njegovatelji i medicinski tehničari primaju između 1.100 – 1.400 eura mjesečno, što zavisi od specifičnosti posla, a noćni rad je posebno plaćen.

Ako se uporede primanja i iznos troškova, recimo u glavnom gradu Beču, može se barem donekle stvoriti slika o tome može li se u ovom gradu pristojno živjeti od plate.

Tako troškovi stana sa režijama od 50 m2 iznose minimalno oko 700 eura, dok se za hranu izdvaja približno koliko i u BiH.

Vrtić ne plaća, izuzev hrane čiji trošak iznosi oko 60 eura. Školovanje je besplatno, knjige se dobijaju u školi, a roditelji snose troškove pribora, olovke, sveske i slično. Plaća se hrana u školi i produženi boravka djece koji na mjesečnom nivou iznosi oko 230 eura, s tim da porodice slabijeg imovinskog stanja plaćaju i manje.

„ U glavnom gradu Austrije živim već punih šest godina, zaposleni smo i ja i supruga, jedno dijete ide u vrtić, drugo u školu. Radim u istoj fabrici od svog dolaska, a supruga je u početku čuvala djecu, a danas radi u supermarketu. Možemo priuštiti ljetovanje i odlazak u rodnu Hercegovinu dva puta godišnje, pomažemo i naše roditelje. Sve u svemu imamo jedan život dostojan čovjek, rekao bih. Nije ovdje riječ ni o kakvom luksuzu, ali eto recimo to je život koji je nekada imala srednja klasa u bivšoj državi“, rekao nam je Hercegovac, Jure Pušić.

Njemačka -za kiriju 25 posto dohotka

U Njemačkoj, zemlji u kojoj se zapošljava i možda najveći broj naših sugrađana, građevinski inžinjeri zarade oko 2.000 eura neto, ljekari 2.600, informatičari 2.300, konobari, kuhari, frizeri 1.000 eura, moleri i električari 1.300 eura. Ovdje radi i veliki broj njegovatelja, samo ih je tokom prošle godine putem Agencije za rad i zapošljavanje zaposleno 777. Kako nam je rečeno u Agenciji njihove minimalne garantovane plate su 1.800 eura bruto za prvu godinu.

Iako nije riječ o nekim pretjerano visokim primanjima, uglavnom su svi koji su otišli zadovoljni, jer kako ističu konačno sebi mogu priuštiti normalan život.

O troškovima u Njemačkoj samo razgovrali sa Goranom Obradovićem. Kako nam je rekao u odnosu na primanja, 25 posto dohotka se troši na stanovanje. To znači da u Njemačkoj, kada prosječna porodica plati stan, ostaje joj oko 75 posto od primanja, što za prosječnu porodicu sa dvoje zaposlenih iznosi oko 3.000 eura.

„Dječiji dodatak se, u zavisnosti od broja djece, kreće od 190 do 200 eura po djetetu, tako da dijete nije posebno opterećenje za taj budžet. Za hranu i ono što se u BiH zove “potrošačka korpa” se troši jako malo. Čak i kada se apsolutno porede cijene, one su u Njemačkoj niže, a kada se porede relativno, u odnosu na primanja, jasno je da niko nije u situaciji da “preživljava”. Sve kućne potrepštine su daleko jeftinije, a kvalitetnije“, rekao nam je Obradović.

Švedska, zemlja radničkih prava

I u Švedskoj radi mnogo ljudi sa ovih prostora, a sve što je potrebno, jeste pasoš i dogovor sa poslodavcem.

„Nemamo sav onaj luksuz koji imaju Šveđani, ali može se sasvim solidno živjeti. Na troškove stanovanja, režije i hranu se troši između 30 i 40 posto primanja“, počinje priču naš sagovornik iz Geteborga, koji je želio ostati anoniman.

„Za vrtić se plaća 80 eura, gdje sve ulazi u cijenu, i dijete je tamo 10 sati. Škola je besplatna, kao i hrana koju djete troši prilikom boravka u školi. Teško je govoriti o nekoj velikoj uštedi, jer sve familije imaju djecu koja imaju razne sportske aktivnosti, na šta odlazi znatan dio primanja. Ipak svi će vam ovdje reći da imaju solidan život i da su zadovoljni i prihodima i uštedom koju ostvare“, priča naš sagovornik i dodaje da većina naših ljudi, bez diplome, ovdje kreće sa početnom neto platom od 1.500 eura, ali uglavnom nakon godinu –dvije one se povećaju. Tako građevinski radnik može da zaradi oko 2.500 eura neto, koliko i nastavnik, dok stomatolog zaradi i duplo više.

Švedska inače ima potrebe za radnicima u 12 od 15 sektora. Najviše se traže građevinski radnici, radnici u obrazovanju, IT inženjeri, ljekari, radnici u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, u drvnoj industriji, medicinske sestre, psiholozi, vodoinstalateri, vozači kamiona, električari.

Slovačka- rad u fabrikama

Sve veći broj ljudi iz Bosne i Hercegovine posljednjih mjeseci odlazi i na rad u velike fabrike automobila i bijele tehnike u Slovačku, jer su slovački radnici tražeći bolje, otišli na rad u Njemačku ili neke druge zemlje Evropske unije.

Plata se kreće od 550 do 750 eura, za 8 do 12 sati rada.

U Agencije za posredovanje pri zapošljavanju FAP kažu da je Slovačka, sve interesantnija za ljude sa ovih prostora.

“ Do sada smo poslali oko 600 radnika i nije bilo nikakvih problema, svi su uredno isplaćeni za svoj rad.Inače se zarade kreću od 550 do 750 eura mjesečno. Radnici imaju plaćen prevoz, smještaj, hranu, osiguranje i ostale troškove. Većina radnika koje šaljemo ima osnovnu ili srednju školu, a ima i ljudi sa fakultetskom diplomom”, kažu nam u agenciji FAP.

Slovenija, zemlja u kojoj se ne zadržava

Prosječna mjesečna plata u Sloveniji iznosi oko 1.050 eura. Stranaci u Sloveniji (posebno oni sa nižim stepenom obrazovanja) trebaju biti spremni na nižu platu i minimalac koji iznosi oko 570 eura i njima poslodavci nude besplatan smještaj i hranu.

U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH kažu daza Sloveniju smo imali stalan rast posredovanja od 2013. godine, te da jedo kraja novembra 2017. godine u ovu zemlju otišlo 9.079 radnika.

Nažalost iz Slovenije sve češće dolaze informacije o izigranosti naših radnika. Tako Goran Zrnić, iz Savetovališta za inostrane radnike u Ljubljani, za naš portal kaže da Savetovalište svakodnevno primi 10 do 15 naših ljudi koji su izigrani, koji ne primaju platu, trpe nehuman odnos i te da su bh. radnici koji od ranije rade u Sloveniji, već odavno otišli put Njemačke, Švedske, Finske, Austrije, zato jer je tamo bolje.

Šta kažu u agencijama za zapošljavanje, kako pregovarati?

O zapošljavaju u inostranstvu, iznosima platama i kako pregovarati sa polodavcima iz inostranstva razgovarali smo sa Miroslavom Vukajlovićem, direktorom agencije Spektar, koji kaže da je po pitanju plata u zemljama EU primjetan jedan potpuno novi trend- nema više unaprijed definisanih plata, već se one počinju vezivati plate za ostvareni učinak.

„S tim u vezi, imamo pojave da recimo plata u novim EU državama može biti veća ili konkurentna sa platama koje primaju radnici u tradicionalno najbogatijim evropskim državama. Konkretno kroz jedan primjer, vozač kamiona u međunarodnom transportu kod nas može da dobije platu između 1000-2000 maraka, u Sloveniji od 1.600-2.500 maraka, u Njemačkoj 3.800-5.000, a u Češkoj od 2.000-7.000 KM. Kada neko pregovara sa ljudima sa ovih prostora, počinje od najniže moguće ponude plate u datim okvirima. Važna poruka svima koji namjeravaju mjijenjati posao ili državu gdje će raditi, naučite pregovarati za platu i uslove, upravo je to je idealan trenutak za ostvarenje poslovnih ciljeva. Samo ne pretjerujte, najčešće vaši sagovornici imaju znanje i iskustvo da brzo otkriju stvarni nivo vaših znanja i kompetencija“, pojašnjava Vukajlović.

Da li su navedene zarade loše, dobre ili odlične kada se uporede sa troškovima života, i sa onim što nudi BiH, vjerovatno je dobar povod za polemiku i razmišljanje. Ali ono što su naši sagovornici istakli, jeste da je velika prednost ovih zemalja, život u jednom sređenom društvu i državi koja brine o svojim građanima, što im BiH nikada nije ponudila.

Kineski bijeli luk, kruške iz Italije, makedonske jabuke i drugo voće i povrće iz uvoza ispunjavaju rafe širom Bosne i Hercegovine, dok domaće gubi bitku pred konkurencijom.

Pred domaćim kupcima tako se nađe i voće i povrće koje prevali i kontinente i hiljade kilometara da se uveze, pa na trpezi imamo jabuke iz Čilea, a paradajz iz Turske.

"Pored tropskog voća, uvozom dominiraju jabuke, paradajz, paprike, kruške i krompir. Najviše uvozimo iz zemalja regije te iz Italije, Turske i Holandije", navode iz Spoljnotrgovinske komore BiH.

Prema njihovim podacima, iz godine u godinu bilježi se kontinuirani rast uvoza voća i povrća.

Tako je 227 miliona KM uvezeno 2012. godine, a dvije godine kasnije 267 miliona KM, da bi 2016. porastao čak na 312 miliona KM.

Govoreći o strukturi uvoza, dominira voće sa čak 53 odsto, zatim povrće (24 odsto), dok na preradu voća otpada 23 odsto.

Prema podacima, najviše se uvoze banane, zatim citrusi, te jabuke i kruške.

Mladen Marjanović, predsjednik Udruženja voćara Prijedor, kaže da nemaju dovoljno adekvatnih smještajnih kapaciteta da bi uskladištili proizvode i kasnije ih mogli prodavati.

"U sezoni imamo previše voća i onda ga prerađujemo, da bismo kasnije imali potrebu za svježim pa moramo uvoziti. Koliko sam upućen, uvozimo jabuku iz Italije, Poljske pa čak i Makedonije", navodi Marjanović, dodajući da iako se mnogo govori o brendiranju domaćih proizvoda, malo se radi.

Kaže da nerijetko kupujemo jabuke i kruške iz Čilea i Belgije, a grožđe iz Italije, iako te proizvode uzgajaju domaći voćari.

Najavljuje, stoga, da će u narednom periodu ovo udruženje raditi na obilježavanju domaćih proizvoda u marketima.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, kaže da "naopakoj" logici doprinosi novi zakon, prema kojem trgovci više neće morati da imaju minimalno 50 odsto izloženih domaćih proizvoda.

Murisa Marić iz Udruženja građana "Don" Prijedor, pojašnjava da naši građani proizvode od "komšija" ne doživljavaju kao strane, dok ovdašnji proizvodi koji su se izborili za mjesto na polici po velikim trgovačkim centrima, nisu deklarisani kao domaći, pa građani i ne znaju šta kupuju.

Iz Saveza poljoprivrednih udruženja Konjic navode da je zapravo problem u samoj državi zbog neregulisanja prekomjernog uvoza.

"Građani ne gledaju da li je proizvod naš ili strani, uzimaju ono što je jeftinije, a to su upravo uvozna kruška, jabuka i ostalo voće. Činjenica jeste da nema dovoljno naših proizvoda na tržištu, ali bi se taj problem mogao riješiti na neki drugi način", navode iz Saveza.

Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara RS, navodi da domaći proizvodi u sezoni pune rafe, ali se u vansezonskom periodu poveća uvoz.

"Otuda i krompir iz Egipta i drugih afričkih zemalja, kupus iz Makedonije, Grčke i Turske. Bijeli luk uvozimo iz Kine, jer je tamo najjeftiniji, a na našim prostorima slabo ko ga proizvodi jer nije rentabilan, jednostavno se ne isplati", priča Mastalo.

Da bh. potrebe za povrćem domaći proizvodi zadovoljavaju samo 30 odsto, navodi Mićo Živić, direktor Poljoprivredne zadruge "Povrtarstvo" iz Donjeg Crnjelova, kod Bijeljine. Kaže da zbog strukture zemljišta, klimatskih uslova, ali i nedostatka savremene mehanizacije uvozimo mnoge povrtne kulture poput mrkve i graha.

"Zadovoljavamo samo 10 odsto potreba tržišta što se tiče graha, pa ga uvozimo čak iz Argentine, Egipta i Kanade", ističe Živić.

BROJKE: Uvoz voća i povrća u 2016. (Podaci Spoljnotrgovinske komore BiH)

NAZIV PROIZVODA UVOZ (tona)

Svježe jabuke 27.993.207
Svjež paradajz 19.110.755
Svježe paprike 12.922.991
Svježe kruške 9,047,610
Svježa mrkva 5.699.046
Obični grah 4.651.072
Crveni luk 4.630.839

Zbog nepovoljne epidemiološke situacije u neposrednom okruženju, a vezane za pojavu morbila (ospica), kao i trenutnu sezonu gripe i nedovoljno dostignut broj obaveznih vakcinacija prema Programu obavezne imunizacije, Univerzitetski klinički centar Tuzla izvijestio je javnost da je u cilju smanjenja rizika obolijevanja u ovoj zdravstvenoj ustanovi promijenjen režim posjeta.

Posjete će umjesto svakog dana, kao dosad, biti dozvoljene utorkom, četvrtkom, subotom i nedjeljom u vremenskom periodu od 16 do 18 sati.

U jedinicama visokog rizika posjete će biti skraćene na sat vremena i to od 16 do 17 sati, saopćeno je.

Državljanin Hrvatske G. M. uhićen je na graničnom prijelazu Batrovci - Bajakovo pri pokušaju da u Hrvatsku unese 20 kilograma marihuane, priopćila je Uprava carina Srbije (UCS).

Kod tridesetčetverogodišnjeg Hrvata srbijanski su carinici otkrili i zaplijenili 20 kilograma marihuane, a poslije policijskog zadržavanja uz kaznenu prijavu zbog trgovine narkoticima predan je Višem javnom tužiteljstvu u Sremskoj Mitrovici.

Marihuana je bila sakrivena u 37 paketa - osam u rezervnom kotaču, 18 u spremniku za gorivo i 11 u odbojniku Škode Superb zagrebačkih registracija.

Vozač G. M. carinicima je i policiji pri izlazu iz Srbije prijavio samo osobne stvari pa su odlučili detaljno pregledati automobil, navedeno je u priopćenju UCS.

Na suđenju bivšem direktoru Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Kemalu Čauševiću, svjedok Tužilaštva BiH je rekao da je optuženom 13 mjeseci davao po 2.000 maraka, kako bi mogao raditi automat klub koji je otvorio.

Svjedok Fahrudin Halilović je ispričao da je Čauševiću plaćao da mu se svako jutro radnja otpečati i po završteku radnog vremena zapečati, kako bi radio jer nije mogao dobiti licencu.

“Radnja mi je bila zapečaćena. Morao sam plaćati Kemalu. Proglašavao se da je glavni čovjek u državi. Tražio je 2.000 maraka mjesečno – 1.000 njemu i 1.000 da dâ nekom drugom. To je trajalo 13 mjeseci”, pojasnio je svjedok.

Sa Čauševićem je svjedok, kako je kazao, imao prijateljski odnos, te su jedne prilike sjedili u bašti kafića “Epoha” s Ramizom Delalićem i ocem Anesa Sadikovića. Halilović je dodao da je, kada je odlazio od stola, vidio da prilazi osoba, za koju je kasnije saznao da je Anes Sadiković.

Svjedok se prisjetio i kako je jedne prilike Čauševića vozio u Gradačac, da nađu osobu pod nadimkom Pero Vlah.

“Kada smo izlazili iz auta, Kemal je ispod sjedišta uzeo pištolj i stavio ga za pas. Meni je rekao da napravim facu kao da sam ljut”, izjavio je svjedok.

Kada su stigli u kuću, nastavio je Halilović, Čaušević je Perinoj majci prijetio da će joj ubiti sina, a ona je na to kazala da će njen sin vratiti pare.

“Kasnije sam pitao Čauševića zašto nije poveo nekoga ko se bavi ovim naplatama, a on je rekao da je vodio neke koji mu traže 20 do 30 posto od naplate”, kazao je Halilović i dodao da je to prijavio Tužilaštvu BiH.

Na pitanje zašto u ranijem iskazu nije spomenuo pištolj kada su išli u Gradačac i zašto nije spomenuo da je Čaušević dao Peri novac da otkupi neku tekstilnu robu, svjedok je odgovorio da je napravio grešku što je došao u Tužilaštvo.

Branilac Asim Crnalić je svjedoka pitao i da li je od Čauševića posudio 20.000 maraka, kako je rekao u iskazu, na šta je Halilović odgovorio da je od optuženog posudio 70.000 maraka.

Negirao je svjedok Čauševiću da ga je ucjenjivao snimkom koji traje 300 sati, dok je optuženi negirao da je ikada u kafiću “Epoha” sjedio s Delalićem i Sadikovićevim ocem.

Optužnica tereti Čauševića za zloupotrebu službenog položaja, pranje novca te primanje dara i drugih oblika koristi, a Sadikovića za davanje dara i drugih oblika koristi.

Svjedok Šemsudin Mujčinović je kazao da je Sedineta Karića, ranije osuđenog na godinu zatvora u ovom predmetu, dva puta tokom 2007. ili 2008. vozio na sastanke u restoran “Šeher” kod Banje Luke, a kasnije i dva puta Karićevu suprugu u UIO, kada je ovaj otišao u zatvor.

“Kod Banje Luke su bili Sadikovićevi šoferi, a Karić mi je rekao da je bio s njim, ali ja ga nisam vidio”, izjavio je svjedok i pojasnio da je jedne prilike, kada je pred UIO dovezao Karićevu suprugu, vidio da se srela sa Čauševićem.

Svjedok Naser Orić se nije mogao sjetiti da li je 2009. bio na sastanku u firmi “Bosnaexpres” u Matuzićima, niti da li je sastanku prisustvovao Čaušević.

Tužilac Dubravko Čampara je Oriću predočio izjavu iz istrage u kojoj je kazao da je s Draganom Stajićem namjeravao pokrenuti firmu koja bi zapošljavala demobilisane borce Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) i bavila se uvozom tekstila, ali da na sastanku nisu pristali na Sadikovićev i Karićev plan, i da je bio prisutan Čaušević, ali je Orić ponovio da se ne može sjetiti da li je optuženi bio prisutan.

“Sa Sadikovićem sam susret samo imao u hotelu ‘Evropa’, gdje je bilo riječi o zaštitnim žigovima na robi, ali tada sam digao ruke od svega i rekao ‘ovo nije za mene’”, pojasnio je Orić.

Nastavak suđenja je 25. januara.

Duža je i obuhvatnija bila ovogodišnja božićna poslanica patrijarha Srpske pravoslavne crkve Irineja. Ali, mene je zaokupio onaj kraći deo, koji je najšire rasprostiran srpskim tv-etrom. Posebno kraj tog izvatka što je kao tibetanski malj zveknuo o gong mojih asocijacija. I to najviše onih koje nisu za umilnost, no u najmanju ruku - za jezu. Da li preterujem kad u glavi skandiram, umesto "božićna poslanica – blagoslovena desnica? I - koja?

"Znamo da je na Kosovu i Metohiji ostao naš napaćeni narod, da mučenički ispoveda svoju svetu pravoslavnu veru i hrabro svedoči svoje srpsko ime. Znamo, kao što i oni znaju, i ne zaboravljamo ništa od svega toga, jer su Kosovo i Metohija naš Jerusalim, naša sveta zemlja. I zato možemo da, zajedno sa psalmopojcem Davidom, molitveno obećamo: 'Ako zaboravim tebe, Jerusalime' - ako zaboravim tebe, Kosovo i Metohijo, - 'neka me zaboravi desnica moja", rekao je (a mene zveknulo!) patrijarh.

Neću da imputiram patrijarhu, svakako je mislio na onu desnicu kojom se krsti i kojom psalmopisci psalme pišu. Čak ne verujem da je lukavo, uz ta dva zanata, hteo da nam podvali ili istakne i onaj treći cara Davida – velikog vojskovođe. Niti je, verovaćemo, imao i primisli na – političku desnicu. Ali, u ideološkoj matrici podesnele Srbije, ona desnica koja se krsti, nažalost, prečesto nadahnjuje nimalo miroljubivo i bogobojažljivo i sve ono čega se treba bojati i na šta izaziva pomisao na nju.

'Uze sablju u desnicu ruku...'
Idem li predaleko ako se pitam da li je desnicom otac Nikolaj, kasnije Sveti Nikola, udario oca Arija na Saboru u Nikeji 325. godine. Pa se to kasnije, viševekovnim spinovima i "fejknjuzovima" u crkvenom predanju, pretvorilo u "šamar", iako je od tog udarca Ari preminuo na licu mesta? A u krajnjem ishodu te gradnje mita Nikola je postao i zaštitnnik dece, ma - preteča Deda Mraza.

Kad iz crkve čujem, pa makar i od partijarha, a znajući da "vera nestaje kad se pojavi religija" (a tek kad se pojave crkve!) – pomislim i na desnicu koja blagosilja i krsti onaj odred "Škorpiona" pred odlazak u krvavi lov na ljude. Na druge. Na one koje i velikodostojnik u citatu ne pominje drugačije već kao – oni. ("kao što i oni znaju" – nedostaje samo – "ime im se ne pomenulo"!)

Ili je to ona koja se u nekritički negovanom nadahnuću narodnog pesnika pomalja, a i u bezbroj primera ponavalja iza "suptilnog" stiha – "uze sablju u desnicu ruku, manu sabljom, odseče mu glavu"? Takvim se, odsečenim, po zapisu devetnaestovekovnog savremnika jedan vladar i sveštenik u mladosti znao "kano loptom poigrati". Ili je ona u onom "brankovskom" prikazu popularne i raširene nacionalne "hajdučke ekonomije" što glasi "mačem biješ, mačem sečeš, mačem sebi blago tečeš"?

Nije detaljnije opisano oruđe Vujice Vulićevića, Karađorđevog kuma, koji mu, po nalogu donedavno bliskog ratnog saradnika Miloša rudničkog, odrubljuje glavu. Da li je bila sekira što mora da se drži obema rukama, ili sekirica za zapojas, ali besumnje – radila je i tu desnica. Prosto je logično za civilizaciju u kojoj je za one koji se služe levom izgrađen pežorativ nesposobnosti – levaci, što je opet bolje nego pređašnje – nevalidi, što rekao pisac Vidosav Stevanović.

Njen li je – jeste - onaj kažiprst Ratka Mladića kojim se pokazuju ciljevi za "raspamećivanje" civila granatama. Baš onaj isti koji pokazuje koje sve table s "turskim" imenima ulica treba poskidati u Srebrenici u "konačnoj osveti", a na koji se video-klip kači pesma "Oj, vojvodo, Sinđeliću". Da, da, baš ona svadbarska, gotovo svatovac, koja se obično arlauče kroz žestoku pucnjavu u vazduh, što da ne i kroz tavanicu ili ciradu šatre, i to iz oružja koje drže raspomaljene i pijane desnice...

Desnica koja prekraja granice
Da to je ona ruka koja drži flomaster dok i onomad interveniše na mapama teritorijalnih prekrajanja zarad možda novih klanja. Desnicom! Levaci, ostav! Ili ona što pažljivo i precizno, gotovo nežno, steže vrat (snajperske) puške dok joj se kažiprst na obaraču sprema za pucanj u srce budućnosti i modernosti. I tako više puta! U istoriji! Pa onda neke druge, sve drhtavije desnice pružaju artritične kažiprste ka kružićima na globusu u koje su se razbežala njihova najpametnija deca i unuci, zanemela i zadrhtala od tih pucnjeva "patriotskih" desnica.

Avaj, ovakvom desnicom napisane, ovako izrečene s mesta i iz usta u vreme u koje jesu, ova i mnoge slične poslanice neminovno i prevashodno, u pastvi, u stadu – prosto prizivaju gornji popis upotrebe desnice. I ljudske i političke! Posebno gode onim gomilama koje tvore "crnodukseraši" što se pred hramovima krste sedeći u prevozu, dok učoporeni na stadionima u desnicu uzimaju rušilačke lance, štangle i borbene baklje.

Uz najbolju volju, psalmopojčeva desnica iz patrijarhove alegorije, kako je i kad rečena, teško može da bude uzor i asocijacija na desnicu što seje ili žanje, drži kompjuterskog miša dok u auto-kedu projektuje robote i pametne zgrade, crta nove izume i mašine... drži epruvetu u laboratoriji... Ne, ne, kompjuterski miš i epruveta tek su povremena, prigodna, u svakom slučaju veoma daleka asocijacija na koju prosečna svest "klikne" pri ovakvim besedama.

Tako je to društvu u kome se i najbolji đaci proizvedeni u 1.300 kaplara u Velikom ratu poglavito slave i pominju po žrtvi i pogibiji, ili bar daleko glasnije nego dela preživelih među njima. Poput jednog Vinavera – ime dovoljno da se dalje ne nabraja... (Nije "kaplar", niti je samo "caka" u njegovom "tematskom prezimenu", ali bi i biografija pisca Vladana Desnice te sadašnja sudbina te biografije dobro dopunila ove reči.)

Izlišan začin u kosovskom loncu
U aktuelnoj, pak, političkoj konstelaciji, posebno u komplikovanoj sprezi SPC-a i države, bitna je ta metafora o Kosovu (i Metohiji) kao srpskom Jerusalimu, u koji je delimično ostvaren povratak onih koji su ga pamtili kao viševekovnu čežnju i želju. S jedne strane, ona se nadovezuje na mnoge nešto starije i ambivalntne patrijarhove poruke. Među njima važna je bila i ona iz maja pretprošle godine da će "Kosovo, ako ga budemo nosili u duši, ostati naše". To smo tada ocenili kao seljenje Kosova iz ustavne preambule - u duše, u neopipljivo, poput nebeske Srbije. Odnosno, kao mogući alibi i olakšicu onima koji mogu da istovremeno podgrevaju njegov tamošnji "duševni" o(p)stanak dok pregovaraju o teritorijama, statusu, etnicitetu, vlasništvu nad elektranama i veštačkim jezerima...

S druge strane, međutim, ova poruka sada podseća i na izvestan nastavak predloga mitropoliita Amfilohija da se i u duše i u glave i u srca utuvljuju stari nazivi za ove južne teritorije – Stara Srbija, carski grad Prizren... A baš Amfilohije poslednjih dana još više podgreva te svoje teze, držeći ih više na vatri politike, pri čemu u tom loncu za Kosovo duša može da postane i izlišni začin. A, inače, u nadnošenju krsta nad društvo i politku prave duhovnosti odavno i nema.

Ali, i "seljenje" Kosova u srpski Jerusalim, u neprestanu i daleku čežnju i želju, neće biti samo stvar vere i emocija. Ovde to vazda lako postaje projekat i cilj. Istorijski nedavno smo ga videli i u programima političke desnice, pod parolom "gde su srpski grobovi, tu je srpska zemlja". A budući da su oni u toj ratničkoepskoj mitologiji i mitomaniji uvek "svetli grobovi" te da se, po pravilu, te istorijske daljine brzo i zgusnu, oni ne budu samo svetli, već i – mladi i sveži. Svakih nekoliko decenija.

Petorica pljačkaša, od kojih su neki bili naoružani sjekirama i vatrenim oružjem, izvršili su pljačku u čuvenom pariskom hotelu "Ric" i ukrali nakit u vrijednosti od četiri miliona eura, saopšteno je iz francuske policije.

U saopštenju se navodi da su trojica pljačkaša uhapšena i da je u toku potraga za preostalom dvojicom, koji su iz hotela pobjegli na mopedima.

Iz policije je potvrđeno da prilikom pljačke niko nije povrijeđen.

Izvor iz hotela navodi da su se pojedini gosti hotela sakrili u podrum, dok su pljačkaši, obučeni u sportska odijela i sa skijaškim maskama, sjekirama razbijali staklene kutije u kojima je izložen nakit, koji su ubacivali u torbe.

"Dok je pljačka bila u toku, mnogi gosti, koji su pili piće u baru, uplašili su se da bi ono što se dešava mogao biti teroristički napad, ali je sve postalo jasnije kada je policija uhapsila neke od pljačkaša na licu mjesta", rekao je izvor za Daily star.

Francuske vlasti pokrenule su istragu o incidentu.

U četvrtak se u Bosni i Hercegovini očekuje oblačno vrijeme. Prijepodne slaba kiša očekuje se u centralnim i istočnim područjima. Na planinama se očekuje i slab snijeg. Krajem dana slabih padavina može biti i na sjeveru Bosne. Jutarnja temperatura od 0 do 6, na jugu do 11, a najviša dnevna od 4 do 9, na jugu do 13 stupnjeva.

U petak u Bosni pretežno oblačno vrijeme, a u Hercegovini umjereno do pretežno oblačno. U Bosni povremeno slaba kiša, a na planinama slab snijeg. Tokom dana ponegdje u Krajini je moguća i susnježica. Jutarnja temperatura od -1 do 5, na jugu do 8, a najviša dnevna od 2 do 8, na jugu do 13 stupnjeva.

U subotu u Bosni pretežno oblačno vrijeme. Slaba kiša očekuje se ponegdje u centralnim, zapadnim i sjevernim djelovima. Na planinama slab snijeg. U Hercegovini sunčano uz umjerenu oblačnost. Jutarnja temperatura od -1 do 4, na jugu do 7, a najviša dnevna od 2 do 8, na jugu do 12 stupnjeva.

U nedjelju u Bosni i Hercegovini umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Tokom dana, postupno povećanje oblačnosti donosi slabu kišu. Na planinama slab snijeg. Jutarnja temperatura od -4 do 1, na jugu do 5, a najviša dnevna od 2 do 7, na jugu do 10 stupnjeva.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH