Izdvojeno

Izdvojeno (3852)

Jerko Ivanković Lijanović, suvlasnik Mesne industrije “Lijanović”, kazao je da se njegova obitelj više neće baviti proizvodnjom i preradom mesa, i to nakon više desetljeća u ovom biznisu.”Nemoguće je baviti se tim poslom u ovoj državi, pogotovo kada je riječ o politički angažiranim osobama. Politička konkurencija koristila je institucije vlasti i pravila nam štetu”, rekao je Lijanović za Avaz.

Kompanija HETA, jedna od najvećih organizacija za prodaju imovine u jugoistočnoj Europi, oglasila je prodaju kompleksa “MI Lijanovići” u širokobriješkom naselju Visoka Glavica. HETA je 2014. preuzela veliki portfelj nenaplativih kredita od Hypo banke, a ta je banka stavila pod hipoteku Lijanovićeve objekte.

“HETA je preuzela uz našu suglasnost i traži se strateški partner koji bi nastavio proizvodnju te zaposlio ljude”, rekao je Lijanović. On je dodao da bi turska kompanija “Asja”, koja je jedno vrijeme obavljala proizvodnju na Visokoj Glavici, mogla preuzeti njihovu mesnu industriju, piše Dnevni avaz.

“Pretpostavljam da je ‘Asja’ ozbiljan partner”, rekao je Lijanović, koji nije želio kazati o kojoj se cifri radi, odnosno koja je vrijednost hipoteke. Svojedobno su mediji pisali da Lijanovići duguju Hypo banci 5 milijuna eura, prenosi Biznisinfo.ba.Podsjetimo, protiv Lijanovića se vodi sudski proces za utaju poreza u predmetu “Meso”.

Od 35 žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini u prošloj godini polovina su maloljetnici, što pokazuje trend rasta broja djece koja se radno eksploatišu, dok stručnjaci upozoravaju da pravosuđe preblago pristupa ovoj vrsti kriminala, piše detektor.ba.

Trgovina djecom je u porastu, upozoravaju stručnjaci, jer je BiH ranijih godina bila zemlja tranzita i odredišta za strane državljane, a danas je zemlja porijekla žrtava, uglavnom djece, koje se radno eksploatišu i primoravaju na prosjačenje.

Socijalni pedagozi i druge osobe uključene u rad sa žrtvama kažu da se u domaćem pravosuđu trgovina ljudima ne shvata ozbiljno i da su žrtve prepuštene nevladinim organizacijama. Pravosuđe je, kako kažu, presporo, kazne su blage, a žrtve imaju poteškoće s ponovnim uključivanjem u zajednicu zbog stigmatizacije.

Jedna maloljetna žrtva je, putem izjave dostavljene Balkanskoj istraživačkoj mreži Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), kazala kako je tretirana kao rob i svakodnevno seksualno zlostavljana.

“Dešavalo se da u jednoj noći promijenim i na desetine muškaraca, koji su od mene radili ono što su oni htjeli. Nisam se mnogo odupirala, jer nisam smjela. Svako odupiranje je mučenje više, jedan šamar više i jedan muškarac više”, navodi ova žrtva.

Problematika trgovine maloljetnicima i djecom u fokusu je javnosti posljednjih mjesec dana, nakon prijava više slučajeva pokušaja otmice djece, kao i nakon velike akcije Državnog tužilaštva u kojoj je nekoliko osoba uhapšeno zbog, između ostalog, međunarodnog vrbovanja radi prostitucije.

Prema izvještaju državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima, u prošloj godini je u BiH evidentirano 35 žrtava, od čega 17 maloljetnih osoba. Međutim, iz Ureda državnog koordinatora naglašavaju da je brojka sigurno i veća s ozbirom da se svi slučajevi ne otkriju.

Prisilno prosjačenje djece

Od 2013. do kraja prošle godine u BiH je doneseno 65 presuda protiv 142 osobe za trgovinu ljudima i djela u vezi s trgovinom. Najveći broj presuda je uslovnih – njih 26, a 24 su zatvorske kazne. Sedam presuda je oslobađajućih, a u šest slučajeva je izrečena novčana kazna.

Trend rasta broja predmeta zabilježen je prošle godine, kada su tužilaštva u BiH vodila 20 istraga protiv 30 lica, a podignuto je devet optužnica protiv ukupno 15 osoba.

Prema izvještajima Federalne uprave policije, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske i Policije Brčko Distrikta, od 2010. godine do danas evidentirano je 56 krivičnih djela trgovine djecom i maloljetnim licima.

Samir Rizvo, državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, smatra da su istražne i pravosudne institucije u BiH u stanju da se nose sa ovim složenim predmetima.

“Trgovina ljudima je ozbiljna vrsta kriminala gdje se stiču enormne količine ilegalne dobiti, i drago mi je da su naše institucije u stanju i takve stvari da dovedu do kraja”, ističe Rizvo.

Međutim, s Rizvom se ne slaže direktorica Međunarodnog foruma solidarnosti (MFS) EMMAUS Amela Efendić, koja kaže da se slučajevi trgovine ljudima u BiH rješavaju presporo.

“Trgovina ljudima kod nas nije shvaćena kao druga krivična djela. Kazne su propisane, ali su daleko od implementacije. Izriču se puno manje kazne od onih propisanih zakonom… Vi kad imate dijete koje ste trgovali, seksualno zlostavljali, koje ste snimali i čiji ste pornografski sadržaj dijelili, koje ste tjerali u radnoj eksploataciji da radi za vas, koje ste iskorištavali na razne načine – mučili ga, zlostavljali, tukli ga – vi ste njemu uništili život”, smatra Efendić.

EMMAUS je BIRN-u BiH ustupio izjavu žrtve koju je porodica eksploatisala u svrhu prosjačenja.

“Najstariji brat nas je redovno tjerao da prosimo i donosimo 20 maraka svaki dan kući. U suprotnom bi nas tukao jer mu je tako naredio otac. Majka je bila na mojoj strani, ali nije mogla pomoći… Brat me je tukao tako što me zaveže i objesi za kuku od goveda, a dok visim, skinuli bi mi garderobu i udarali me mokrim šlaufom”, ispričala je ova djevojčica, jedna od 50 maloljetnih žrtava koje su u posljednjih pet godina utočište pronašle u “sigurnoj kući” EMMAUS-a u BiH.

Lejla Heremić, socijalni pedagog iz “Medice” Zenica, organizacije koja je još 1998. primila u sklonište prvu žrtvu trgovine ljudima, kaže da je priča ove djevojčice samo jedna od priča brojnih osoba koje se primoravaju da prose.

“Ranije su to bile žrtve seksualne eksploatacije, a danas su to djeca – žrtve trgovine u svrhu prosjačenja i prisilnog rada”, kaže Heremić.

Efendić napominje da se na ulicama u BiH, osim naših državljana, nerijetko nalaze i djeca iz zemalja regije – Makedonije, Srbije, Albanije i Kosova.

“Posebno posljednjih nekoliko godina, mi uglavnom vidimo djecu kao žrtve trgovine ljudima. Od ukupnog broja – a EMMAUS je u BiH do danas pružio direktnu asistenciju za nekih 300 žrtava – preko 60 posto su djeca. U zadnje dvije-tri godine taj postotak je i veći”, navodi Efendić.

Koordinator Rizvo ističe da je razlog to jer su djeca posebno ranjiva kategorija.

“To je opšti trend, i globalno i regionalno i u BiH. Trgovina ljudima je takav oblik kriminala da upravo traži takve ranjive grupe koje nisu sposobne da se brinu o sebi. To posebno dolazi do izražaja ako su djeca koja su uključena u takve aktivnosti mimo roditeljske kontrole, mimo socijalne kontrole, i možemo se složiti da dječija trgovina jeste u porastu”, govori Rizvo.

On dodaje da su u posljednjih nekoliko godina rašireni slučajevi radne eksploatacije i prisilnog prosjačenja, gdje su djeca najzastupljenije žrtve.

Lejla Heremić iz “Medice” Zenica kaže da svakodnevno od štićenica čuje kako ne mogu da shvate zašto suđenja traju tako dugo i zašto se izriču male kazne.

“Nažalost, kada su u pitanju žrtve prosjačenja, uviđamo i da se dešava da se takva djela najčešće preimenuju u neka druga djela i onda ta djeca ne dočekaju pravdu”, govori Heremić.

Manjkavosti sudskog sistema

Heremić i Efendić tvrde da je veliki problem što se nakon okončanja sudskih postupaka žrtve moraju vratiti u svoju okolinu, a zbog nefunkcionisanja sistema socijalne zaštite, bivaju prepuštene same sebi ili donacijama.

“Program zaštite svjedoka ne funkcioniše. Obično se na ovaj ili onaj način sazna o kome se radi i kako da vi onda žrtvu resocijalizirate… Teško je u državi kakva jeste, toj žrtvi naći neki vid egzistencije… Povratak je otežan i zbog stigmatizacije, neimaštine”, poručuje Efendić.

Dodatni problem, kako navode Efendić i Heremić, jeste što žrtve trgovine koje prođu kroz sudski proces ne dobivaju obeštećenja, odnosno upućuju se na parnične postupke, koji traju veoma dugo.

“Mi sada radimo na nacrtu zakona koji će obezbijediti da praksa bude takva da se sve riješi u okviru krivičnog postupka i da se žrtvi obezbijedi novac iz fonda za kompenzaciju žrtvama trgovine, a od sredstava koja su tokom postupka zaplijenjena od počinilaca”, kaže Efendić.

U Sarajevu, Livnu i Zenici su u zadnjih mjesec dana roditelji prijavljivali slučajeve pokušaja otmice njihove djece, što su potvrdile i lokalne policije, ali su na sastanku početkom ovog mjeseca predstavnici svih ministarstava unutrašnjih poslova rekli da nije bilo otmica.

Andrea Žeravčić, direktorica “Save the Children” u BiH, ističe da ne treba minimizirati ovakve slučajeve i da ih treba ozbiljno shvatiti.

“Neophodno je raditi prevenciju koja je usmjerena na širu javnost i ka djeci koja dolaze iz različitih slojeva našeg društva. Posebnu pažnju treba usmjeriti na rad s visokorizičnim kategorijama… To su djeca koja dolaze iz siromašnih i disfunkcionalnih porodica i najčešće su ona meta trgovaca djecom”, poručuje Žeravčić.

Djevojka kojom je trgovano, koja je seksualno eksploatisana s 15 godina, i koja je dobila pomoć “Medice”, kaže da želi poručiti svoj djeci i omladini “da se dobro paze i čuvaju”.

“Bez obzira koliko teško živjela, nijedne pare meni ne mogu nadoknaditi strah i bol koji sam preživjela. Ni odjeća, ni pokloni, ni to da budem najsređenija cura, nije vrijedno da prihvatim nesigurne poslove. Kada to shvatite, kasno je, jer se ne možete odatle vratiti”, poručuje ona.

Novinar Slobodan Vasković na svom blogu obavijestio je javnost da je napustio BiH iz bezbjednosnih razloga.

"Iz bezbjednosnih razloga, saznanja o životnoj ugroženosti, bio sam prisiljen napustiti Bosnu i Hercegovinu. Do daljnjeg se neću oglašavati", napisao je Vasković, međutim, nije saopćio do kakvih je konkretno saznanja došao o životnoj ugroženosti.

Vasković je poznat kao veliki kritičar aktuelne vlasti u Republici Srpskoj, a prijetnje zbog svojih stavova je i ranije dobijao prijetnje.

Dejtonskim mirovnim sporazumom koji su 21. novembra 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegovich, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević zvanično je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Sva trojica potpisnika sporazuma su umrla, original dokumenta je izgubljen, a političari u BiH i dalje raspravljaju o njegovoj reviziji. Umro je i bivši međunarodni izaslanik za Balkan i kreator
Dejtonskog sporazuma, američki diplomata Richard Holbrooke.

Sporazumom koji je parafiran u vojnoj bazi Wright-Patterson u američkom gradiću Dayton poslije trosedmičnih pregovora čelnika BiH, Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije, uz posredovanje SAD-a, BiH je podijeljena na dva entiteta - Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Sporazum, parafiran u Daytonu, u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD-a Warrena Christophera, Milošević, Tuđman i Izetbegović zvanično su potpisali tri sedmice kasnije, 14. decembra 1995. u Jelisejskoj palati u Parizu.

Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose regulišu prema Povelji UN, Završnom aktu iz Helsinkija i drugim dokumentima OEBS-a, uz međusobno poštovanje suvereniteta i rješavanje sporova isključivo na miroljubiv način.

Prvih pet godina po potpisivanju sporazuma u Daytonu je svakog novembra međunarodnim skupovima obilježavanja godišnjica okončanja rata u BiH.

Posljednji put predstavnici država-potpisnica i međunarodni posrednici okupili su se u bazi Wright-Patterson novembra 2000. godine, ali obilježavanju jubileja tada nije prisustvovao niko od potpisnika.

Bivši međunarodni izaslanik za Balkan Richard Holbrooke koji se smatra glavnim arhitektom sporazuma, rekao je oktobra 2005. u Sarajevu da je Dejtonski sporazum zaustavio rat u BiH, ali da u njemu postoje i neke greške, nastale, uglavnom, zbog njegovog nesprovođenja.

Holbrookeu je na desetogodišnjicu potpisivanja sporazuma u Daytonu uručena Dejtonska nagrada za mir u znak priznanja za postiznaje Dejtonskog sporazuma.

Posljednjih godina neki političari u BiH, međunarodni predstavnici i pojedine međunarodne institucije ukazivali su na potrebu revizije Dejtonskog sporazuma.

Bivši Visoki predstavnik za BiH Paddy Ashdown je isticao da je Dejtonski sporazum osnovno, ali ne i konačno rješenje za BiH i da eventualne promjene moraju doći iz same BiH.

I njegovi nasljednici na toj dužnosti su ukazivali na neophodnost reforme Dejtonskog sporazuma, ali i na to da su reformski procesi u BiH potpuno stali, zbog čega je "BiH najudaljenija od Evrope u odnosu na sve zemlje regiona".

Prije više od 10 godina, u Briselu je održana konferencija o ustavnim promjenama u BiH, na kojoj lideri osam najvećih političkih stranaka nisu uspjeli da se dogovore o bitnijim izmjenama Dejtonskog sporazuma, ali su se saglasili da se ojačaju strukture vlasti i da se učine efikasnijim.

U junu 2008. u Luksemburgu, BiH i EU potpisale su SSP i privremeni trgovinski sporazum, a u novembru 2010. EU je ukinula vize za putovanja državljana BiH.

Krajem 2014. godine lideri SNSD-a Milorad Dodik, SDA Sulejman Tihić i HDZ-a BiH Dragan Čović postigli su, na sastanku u Odžacima, dogovor o ustavnim reformama BiH, koji, međutim, nije doveo do pomaka.

Također su propali i razgovori vodećih političkih stranaka u BiH sa zvaničnicima SAD-a i EU o ustavnim reformama i ubrzanju puta BiH ka EU i NATO-u, koji su vođeni u oktobru 2009. u vojnoj bazi Butmir u Sarajevu.

EU je tada poručila da je reforma Ustava ključ za evropske integracije BiH.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić objelodanio je početkom 2008. da je iz arhive tog tela izgubljen originalni dokument Dejtonskog sporazuma.

Dan potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u RS-u je državni praznik i neradni dan, dok je u Federaciji BiH to običan radni dan.

U maju 2011. uhapšen je jedan od najtraženijih haških optuženika za ratne zločine u BiH, ratni komandant bosanskih Srba Ratko Mladić i izručen haškom Tribunalu. Četiri godine ranije uhapšen je i tom sudu izručen predsjednik RS-a Radovan Karadžić.

Najavi preseljenja kontroverznog vladike Vasilija Kačavende iz Bijeljine i Eparhije zvorničko-tuzlanske u Šišatovac na Fruškoj gori, usprotivili su se sveštenici i vjernici Sremske eparhije.

Penzionisanog episkopa oni ne žele u svojoj sredini smatrajući ga nedostojnim boravka u ovom uglednom manastiru.

Za njegov odlazak žestoko se zalaže njegov nasljednik vladika Hrizostom, ali i utjecajni vjernici koji su se godinama zalagali za Kačavendino povlačenje, pišu mediji u Srbiji.

Sinod SPC zatražio je da se Vasilije izjasni o optužbi "da remeti kanonski poredak i ekonomski podriva Eparhiju", koje je u pismu vrhu Crkve iznio sadašnji vladika zvorničko-tuzlanski. On je zatražio i da se Kačavenda izmjesti iz svoje bivše eparhije u neki od manastira SPC dalje od Bosne i Bijeljine. Jedan od prijedloga bio je i Šišatovac, za šta je između ostalog potreban i blagoslov sremskog vladike Vasilija Vadića.

- Dobio sam više poziva ljudi iz Srema, ogorčenih mogućnošću da im komšija postane penzionisani episkop Vasilije - kaže sarajevski advokat Dušan Tomić, koji je javnosti otkrio mogućnost Kačavendinog premeštaja.

- Prema onome koliko sam upoznat, ta opcija je još realna.

U beogradski Patrijaršijski dvor još nije stigao Kačavendin odgovor.

On, kako se čuje u njemu bliskim krugovima, ima i drugih problema. Suočen je s nedostatkom novca, pa navodno prodaje i lične stvari kako bi plaćao skupa liječenja.

- U Crkvi sam punih šest decenija. Povodom svega mogu da kažem da je jedino mjesto gdje mogu da se obratim i čiju svaku odluku poštujem jeste Sinod SPC - rekao je vladika Vasilije

Derby della Madonnina u okviru 13. kola Serie A završen je bez pobjednika, a nogometaši Milana i Intera su postigli po dva gola.

Inter je dominirao tokom prvog poluvremena, no bez većih prilika. Dvije minute prije kraja prvog dijela susreta domaćin je poveo.

Nakon brze kontre koju je poveo Bonaventura lopta je došla do Susoa, koji sjanim pogotkom vara Handanovića za vodstvo Rossonera.

U drugom poluvremenu ekipe su zamijenile mjesta. Milan je napadao, a Inter je bio konkretniji. Tako je Inter do izjednačujućeg gola stigao u 53. minuti kada je Candreva silovitim šutem matirao Donnarummu za 1:1.

Slavlje Nerazzurra je trajalo samo pet minuta kada Suso postiže svoj drugi gol na meču nakon solo prodora. Perišić je mogao ponovo izjednačiti već u 67. minuti, no nije bio precizan.

U posljednjih dvadesetak minuta ništa se značajno nije dešavalo, a potom je uslijedio šok za sve navijače Milana. Nakon kornera u 90+2. minuti Murillo je spustio loptu Perišiću koji matira Donnarummu za konačnih 2:2.

Andy Murray najbolji je teniser svijeta za kalendarsku 2016. godinu. Britanac je u finišu sezone pronašao top formu pa je nizom fantastičnih nastupa stigao Novaka Đokovića, a potom ga u direktnom obračunu i prestigao ostvarivši rezultat karijere.

Njihov večerašnji ogled u finalu završnog turnira u Londonu imao je poseban šmek: pobjednik ne samo da je u vitrine nosio značajan pehar već je trijumf večeras značio i kraj trke za prvo mjesto. Prvi je kroz cilj prvi put u karijeri prošao Britanac.

Sam meč nije donio mnogo uzbuđenja. Murray je nakon naporne sedmice pronašao snagu, igrao vrlo dobro dok Đoković očito nije u kvalitetnom ritmu posljednjih sedmica, možda i mjeseci. Večeras je tek na momente ličio na sebe što je Britanac obilato koristio pa je relativno lako stigao do prvog pobjede.

Prvi set u svoju korist riješio je zahvaljujući breaku u ključnom dijelu ovog perioda igre za konačnih 6:3, a u dobrom ritmu nastavio je i u drugom setu.

Već na samom početku, Murray je načinio break, poveo, a potom dominaciju nastavio i tokom razvoja seta, strpljivo skupljajući vrijedne poene na putu do jedne od najveće pobjede u karijeri. Konačnih, dakle, 2:0, po setovima 6:3 i 6:4.

I ostvario ju je. Sigurno i u velikom stilu osiguravši tako sebi i svom timu toplu zimu ispred svog dobrog prijatelja i najvećeg rivala u posljednjih petnaestak godina. Novak, s druge strane, bistre glave i uz obilje nove energije, ima težak put na početku naredne godine. Odbraniti brojne poene i trofeje i krenuti u potjeru za novim brojem jedan.

Bosna i Hercegovina je stavljena na crnu listu Evropske unije zbog neispunjavanja obaveza iz Akcionog plana FATF-a, koje se odnose na donošenje mjera i aktivnosti za uvođenje standarda za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, rečeno je to na plenarnoj sjednici ovog tijela u Parizu.

Bankari su zbog ovog održali sastanak s nadležnim vlastima na kojem su upozorili da je sada ugroženo poslovanje bankama i klijentima iz BiH u EU-u, jer jedan broj stranih banaka svakodnevno odbija izvršenje transakcija koje iniciraju banke iz BiH.

Bakir Izetbegović, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pomilovao je Dragana Mandića koji će tako u zatvoru provesti jednu godinu manje nego što je pravosnažnom presudom bilo predviđeno.

Odlukom Izetbegovića, Mandić se, dakle, djelimično oslobađa od izvršenja izrečene kazne, tako što se izrečena kazna zatvora smanjuje za jednu godinu. Sud Bosne i Hercegovine i Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine dali su pozitivno mišljenje o traženju pomilovanja za osuđenu osobu Mandić Dragana.

A ko je ustvari Dragan Mandić i zbog čega je osuđen?

Ovaj bivši ministar unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona rođen je 1. maja 1957. godine u Mostaru, a po zanimanju je profesor. Sud BiH ga je proglasio krivim zbog krivičnog djela zloupotreba položaj i ovlaštenja.

U presudi se, između ostalog, navodi da je Mandić u svojstvu službene osobe u entitetu Federacija BiH u periodu od 1998. do 2001. godine potpisao 12 odluka o doniranju vozila u vlasništvu MUP-a HNK - trećim licima oštetivši pri tome kantonalni budžet za skoro 100.000 maraka.

U presudi se navodi da je Mandić, među ostalima, vozila donirao Općinskom odboru HDZ Konjic, Turističkoj zajednici Općine Neum kao i Nogometnom klubu Redarstvenik.

Odluka o pomilovanju Mandića objavljena je u Službenom listu Bosne i Hercegovine.

Adnan Terzić novi je vršilac dužnosti direktora Javnog preduzeća Autoceste Federacija Bosne i Hercegovine. Vlada ovog entiteta dala je saglasnost za njegovo imenovanje, a bit će to tek jedna u nizu visokih političko-poslovnih funkcija koje je u posljednjih dvadesetak godina obnašao Terzić.

On je nakon imenovanja za N1 kazao da je sretan zbog novog poslovnog poduhvata, a funkciju direktora Autocesta FBiH ocijenio je jednom od najzahtjevnijih koju je obavljao tokom decenija djelovanja na ovdašnjoj političko - poslovnoj sceni.

''Sigurno je ovaj posao jako zahtjevan. Možda je osim funkcije premijera i najzahtjevniji koji sam dosad obavljao, ali i izazovan je. Imamo projekte, jasan i precizan cilj i moram priznati da mi je izazov što je Vlada baš meni dala da vodim ovako ozbiljan posao. Imamo još uvijek vremena da posložimo stvari. Uz jednu brzu organizaciju i komunikaciju, možemo se dovesti u poziciju da ne gubimo ništa od najavljenih projekata koje banke žele finansirati. Za sve to potrebno je napraviti radni, a ne politički ambijent'', ispričao je prije koji dan Terzić za N1.

Imovinski karton Adnan Terzića možete pogledati u bazi Centra za istraživačko novinarstvo. Tamo piše da posjeduje vikendicu od 96 kvadrata na Vlašiću, dok je stan od preko 170 kvadrata u Sarajevu prodao. Trenutno živi u iznajmljenom stanu. Njegova supruga vozi Chevrolet Aveo iz 2009.

Kompletan imovinski karton pogledajte

http://imovinapoliticara.cin.ba/profil.php?profil=126#

 

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH