Izdvojeno

Izdvojeno (4246)

Kako bi smanjio manjak njegovatelja, njemački ministar zdravstva Jens Spahn najavio je pojačano useljavanje njegovatelja sa Zapadnog Balkana. No mnogi njegovatelji iz tih zemalja su već u Njemačkoj.

Joani Bocaj je 25 godina i već tri godine radi kao njegovateljica u jednoj bolnici u gradu Vlora na jugu Albanije. A da se nju pita, ne bi tu ostala još dugo. Već se priprema na to da uskoro napusti Albaniju i započne novi život u Njemačkoj. Za Düsseldorf je čula od jednog kolege. "Mislim da ću u Njemačkoj pronaći bolji život i bolju budućnost. Ovdje su plaće niske i nitko ne cijeni naš rad. Zato želim živjeti i raditi u Njemačkoj", kaže Joani, piše Deutsche Welle.

Njemačka ju čeka raširenih ruku. Dugo ignorirani problem manjka stručnog osoblja u sektoru njege je došao i do najviših političkih slojeva. U koalicijskom ugovoru demokršćansko-socijaldemokratske vlade stoji da bi diljem zemlje trebalo otvoriti 8.000 novih radnih mjesta u sektoru njege, a u međuvremenu se govori o najmanje 13.000 novih njegovateljica i njegovatelja.

Izobrazba u inozemstvu njemačkim novcem

No prema nekim procjenama ni to neće biti dovoljno kako bi zadovoljilo rastuće potrebe tog sektora. I pitanje je otkuda dovesti toliko njegovatelja. Jer već sad je 36.000 radnih mjesta u tom sektoru nepopunjeno. U mnogim domovima za starije i nemoćne vlada izvanredno stanje jer se nema tko adekvatno brinuti o štićenicima. Situacija je još dramatičnija u privatnom sektoru. Prema prognozama broj osoba koje će biti ovisne o tuđoj njezi će se s trenutnih 2,86 milijuna do 2060. gotovo udvostručiti na 4,5 milijuna.

Ministar zdravstva Jens Spahn je sada predložio konkretan plan za ublažavanje krize. Jedan od prijedloga se odnosi i na financiranje njegovatelja u inozemstvu njemačkim novcem. „Za ove potrebe je dodatno odobreno devet milijuna eura", rekao je Spahn. Budući njegovatelji u Njemačkoj bi u svojoj zemlji trebali naučiti i osnove njemačkog jezika kako bi, kako kaže Spahn, odmah na kraju izobrazbe mogli započeti s radom u Njemačkoj. Kao moguće zemlje za jednu ovakvu kooperaciju navode se Kosovo, Makedonija, Filipini i Kuba.

Poticanje iseljavanja s negativnim posljedicama

U zemljama Zapadnog Balkana koje su se našle na ministrovoj listi je ova inicijativa zasad primljene sa zadrškom. Makedonske vlasti primjećuju da ovakve inicijative potiču iseljavanje mladih, sposobnih i dobro obrazovanih građana. Iseljavanje je već na alarmantno visokoj razini. Ta strahovanja podržava i jedna studija humanitarne organizacije „Together for life" i socijaldemokratima bliske zaklade Friedrich Ebert s analizom stanja u Albaniji. Ta studija pokazuje da 78 posto liječnika želi napustiti zemlju, a 24 posto bi to učinilo odmah. Najvažniji razlozi su poznati: manjak ozbiljnog pristupa na radnom mjestu, premale plaće i loši radni uvjeti. Fatmir Brahimaj, predsjednik Albanske liječničke komore je svjestan bezizlazne borbe za stručnjacima. „Na znam otkuda uzeti novac kojim bi se zaustavio ovaj trend", kaže Brahimaj.

Bijeg od nedostatka perspektive

Slična je situacija i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana. U Srbiji, Bosni i Hercegovini ili na Kosovu deseci tisuća sjede na spakiranim koferima i čekaju na najbolju priliku da se domognu Zapada. Ispred konzulata se tvore duge kolone onih koji čekaju na useljeničke vize. Škole stranih jezika rade punom parom. Najpopularniji jezik je njemački, a zanimanje je toliko da se čak nude tečajevi u 23 sata navečer. Posredničke agencije također pune blagajne: za posredovanje jedne medicinske sestre, njemačke klinike plaćaju i po 5.000 eura premije. Oni koji traže posao plaćaju također.

Situacija je u Hrvatskoj slična. S obzirom na to da je zemlja od 2013. u Europskoj uniji, za većinu zemalja EU-a građanima Hrvatske ne treba radna dozvola. Čitavi dijelovi zemlje su opustošeni. Pritom mnogima nije samo do puke zarade, nego odlaze zbog društvenih i političkih uvjeta i opće atmosfere beznađa.

Njemačka profitira

Iz njemačkog ugla ovakva migracija radne snage znači dvostruku dobit. S jedne strane useljenici popunjavaju praznine na tržištu rada, a s druge zemlje dobiva stručnjake u čije obrazovanje nije uložila ništa. No budućnost je za neke u drugačijoj vrsti migracija. „Mislim da nema izlaza nego da sami obrazujemo ljude, i to u Africi, na dalekom Istoku ili istoku Europe", kaže Ulrich Lilie, predsjednik humanitarne organizacije Diakonie. I on zato pozdravlja inicijativu njemačkog ministra zdravstva. On se zalaže da se u proces obrazovanja radne snage za Njemačku uključe i nevladine organizacije ili humanitarne udruge poput njegove.

Ključ za win-win situaciju?

U makedonskom ministarstvu zdravstva vjeruju da su pronašli način kako da svi profitiraju od trenutnog stanja. Oni predlažu neku vrstu rotacije tijekom koje bi makedonsko zdravstveno osoblje neko vrijeme, recimo šest mjeseci, provodilo u Njemačkoj. Time bi liječnici stjecali nova znanja, ali i zaradili. Nakon toga bi se trebali vratiti u Makedoniju koja bi tako profitirala od novih iskustava svojih zdravstvenih radnika. U Makedoniji rješenje problema vide i u širem, regionalnom pristupu. "Mi mislimo da bi sve zemlje regije trebale zajednički pregovarati s Njemačkom i tako postići rotacijski princip", rekao je makedonski ministar zdravstva Venko Filipče za DW.

Joana Bocaj iz Vlore ne prati ove rasprave. Dok bude donesen neki dogovor, ona će vjerojatno već biti u Njemačkoj. Upravo je završila tečaj jezika i samo je pitanje dana kada će stići u Düsseldorf. Kao jedna od brojnih.

Joani Bocaj je 25 godina i već tri godine radi kao njegovateljica u jednoj bolnici u gradu Vlora na jugu Albanije. A da se nju pita, ne bi tu ostala još dugo. Već se priprema na to da uskoro napusti Albaniju i započne novi život u Njemačkoj. Za Düsseldorf je čula od jednog kolege. "Mislim da ću u Njemačkoj pronaći bolji život i bolju budućnost. Ovdje su plaće niske i nitko ne cijeni naš rad. Zato želim živjeti i raditi u Njemačkoj", kaže Joani.
Njemačka ju čeka raširenih ruku. Dugo ignorirani problem manjka stručnog osoblja u sektoru njege je došao i do najviših političkih slojeva. U koalicijskom ugovoru demokršćansko-socijaldemokratske vlade stoji da bi diljem zemlje trebalo otvoriti 8.000 novih radnih mjesta u sektoru njege, a u međuvremenu se govori o najmanje 13.000 novih njegovateljica i njegovatelja.

Izobrazba u inozemstvu njemačkim novcem

No prema nekim procjenama ni to neće biti dovoljno kako bi zadovoljilo rastuće potrebe tog sektora. I pitanje je otkuda dovesti toliko njegovatelja. Jer već sad je 36.000 radnih mjesta u tom sektoru nepopunjeno. U mnogim domovima za starije i nemoćne vlada izvanredno stanje jer se nema tko adekvatno brinuti o štićenicima. Situacija je još dramatičnija u privatnom sektoru. Prema prognozama broj osoba koje će biti ovisne o tuđoj njezi će se s trenutnih 2,86 milijuna do 2060. gotovo udvostručiti na 4,5 milijuna.

Sredinom novembra neki mediji su uzgred podsjetili na godišnjicu postavljenja reisu-l-uleme Sulejmana Kemure. Zvali su ga „crveni reis“ jer je imao najdulji staž u vrijeme komunizma. Bio je poglavar Islamske zajednice za Jugoslaviju od 1957. do 1975. kada je i umro. Od njega do sadašnjeg reisa Huseina Kavazovića promijenila se još četverica reisova i to Naim Hadžiabdić, Husein Mujić, Jakub Selimoski i Mustafa Cerić. Kemura je bio jedini reis rođen u Sarajevu, dok su, na primjer, Mujić i Kavazović Tuzlaci. Malo je zajedničkog Mujiću i Kavazoviću, a mogle bi ih karakterizirati dvije reference. Obojica su bili aktivni učesnici ratova, Mujić kao partizan u NOB-u, a Kavazović kao pripadnik Armije BiH. No, Mujić je možda najkraće vladao, svega dvije godine i smatra se najnepopularnijim reisom kojeg se nerado sjećaju. Mujićeva nepopularnost proizilazi iz njegovog podaničkog odnosa prema komunističkom režimu, tako da je jedini pristao da bude ustoličen u jedinoj Bajrakli džamiji u Beogradu. Ako nešto radikalnije Kavazović ne poduzme mogao bi postati gori i nepopularniji reis od Mujića. Bez obzira na to što je relativno mladi reis Kavazović imao skoro plebiscitarnu političku i medijsku podršku, a nakon što je njegov prethodnik Mustafa Cerić već bio iziritirao i prijatelje i neprijatelje, njegova popularnost strmoglavo pada. Baš koliko se Islamska zajednica poistovjetila sa režimom/SDA-om toliki je polučila animozitet naroda prema sebi.

NE RECI MAŠALA

A to je veoma teška spoznaja za Kavazovića jer se ovih dana vrše pripreme za izbore u Islamskoj zajednici. Koncem mjeseca za očekivati je da će se izabrati novi članovi Sabora Islamske zajednice koji će, opet naredne godine u ovo doba, birati samog reis-ul-ulemu.

Zanimljivo je kako će proteći tekući izbori jer od tog ishoda ovisi da li će Hasan Čengić ostati predsjednik Sabora ili će dobiti zamjenu. Za sada dvije stvari ukazuju na to da će Čengić abdicirati jer je bio ušao u konflikt sa Kavazovićem i jer je teško bolestan. Pored oboljenja jetre ima i druge zdravstvene probleme na nervnoj osnovi. Zato mu je najveća briga kako da ostvari svoj kontinuirani uticaj na vrh Islamske zajednice i osigura dolazak svog odanog nasljednika na čelo Sabora. Nakon afere u Mostaru oko verifikacije vakufske imovine u kojoj je Ramiz Jelovac, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa IZ-e Mostar, ponizio dvojicu dosadašnji vjerskih prvaka Hercegovina Saliha ef. Čolakovića i Sejid ef. Smajkića, nazvavši ih uzurpatorima vakufa, u čemu ga je podržao osobno reis Kavazović javnim saopćenjem, spekulira se da se on sprema preuzeti Čengićevu fotelju u Saboru.

Već se vrše pripreme i za neke kadrovske rokade na muftijskom nivou što sve ukazuje na veliku pripremu (re)izbora reisa. Tako se spekulira da će sadašnji Banjalučki muftija Osman Kozlić biti postavljen za Evropskog muftiju čije će sjedište biti u jednom od džemata u Njemačkoj, a da će na njegovo mjesto biti postavljen Remzija Pitić, sadašnji Goraždanski muftija. On je došao u sukob sa Alijom Budnjom, moćnim biznismenom sa Ilidže čije je (begovsko) porijeklo iz Istočne Bosne. Budnjo ima velik uticaj na vjerske prvake, kao i na prvake SDA.

Za novog Zeničkog muftiju dolazi Mevludin Dizdarević, jedan od zeničkih imama koji je poznat po ostrašćenim agitacijama za stranku SDA.

Najodaniji muftija reisu Kavazoviću je Vahid Fazlović koji ga je naslijedio u Tuzli. Navodno on vodi kadrovsku politiku i njemu se ide na konsultacije. Tako radi i novoizabrani glavni imam u Sarajevu Kenan Musić koji ima ambiciju postati Sarajevski muftija. Sa sadašnjim muftijom Enesom Ljevakovićem, iako mu je brat Zijad, kao penzionirani direktor medrese, postavljen za glavnog savjetnika reisa Kavazovića, nisu baš zadovoljni imami, kao ni direktori Službi pri Rijasetu.

Dakle, ništa, ama baš ništa novo, svježe, afirmativno i optimistično u Islamskoj zajednici na što bi se moglo reći mašaAllah, a posebno kad su izbori u pitanju. Ovdje se odvija veći izborni inženjering od onog koji se desio na Općim oktobarskim izborima, samo što je tehnika krađe glasova drugačija jer su izbori takvi da su džematlijama predstavljeni kao farsa i improvizacija u kojima oni trebaju učestvovati samo radi hatara.

Međutim, izbori u Islamskoj zajednici su veoma važni za SDA, kao i za svaki pređašnji režim na način da je, vjerskog prvaka po pravilu birao i(li) postavljao vladar ili svjetski moćnik koji ima patronat nad Bosnom, odnosno Bošnjacima. Tako da je i danas to pitanje jednako važno za Ameriku i Njemačku, kao i za Tursku, Iran i S. Arabiju, kao što je isto tako važno za SDA kao što je bilo važno i za KPJ.

Ovi izbori bi ipak mogli biti nešto zanimljiviji u odnosu na prošle jer SDA više neće predstavljati vlast, odnosno neće skupa sa vrhuškom IZ-e sačinjavati ono što sam definirao kao bošnjaki režim.

SAMO ŽELJKO REISA SPAŠAVA

Reis Kavazović ipak ima jedan „džoker“ koji bi mogao obilježiti njegov mandat. Radi se o ugovoru Islamske zajednice sa državom BiH koji već desetak godina čeka na ratifikaciju od strane članova Predsjedništva. Iako su ga objavili neki mediji, koji su tajnim kanalima došli u posjed istog, ugovor se čuvao u tajnosti.

To je dokument koga je napisao Mustafa Cerić, a reis Kavazović vjerovatno nije dodao niti oduzeo ni jednog jedinog slova.

Željko Komšić je već najavio da će potpisati ovaj ugovor iako ga vjerovatno nikad nije ni vidio, a i da ga vidi teško da bi razumio o čemu se radi. Komšić to vjerovatno smatra svojim dugom jer su, i pored zvaničnog ograđivanja Kavazovića od njegove kandidature, imami masovno agitirali za njega.

A ovaj dokument je sraman zato što bi Država BiH, ako ga članovi Predsjedništva potpišu, verificirala najsramniji ustav na evropskom tlu u 21. stoljeću, u kome je čitavom jednom narodu oduzeto i NEOGRANIČENO AKTIVNO BIRAČKO PRAVO i OGRANIČENO PASIVNO BIRAČKO PRAVO, što znači da ovaj narod nikad, od 1945. do danas, nije ni imao svoju, narodnu vjersku organizaciju, tj. vjersku organizaciju koju bi taj narod birao i koja bi tome narodu odgovarala za svoj rad. To je REŽIMSKA a ne narodna, i ne islamska, više je antiislamska organizacija u kojoj podanici Komunističke partije, odnosno od 1992. podanici SDA, sami sebe biraju i imenuju na funkcije. Ako to Komšić potpiše, onda će on VERIFICIRATI antiislamsku praksu zgrtanja javnog, narodnog novca u ime vjere, ali ne i trošenje toga novca za vjerske namjene, jer su oba režima i postavljala vrh Islamske zajednice kako bi služio njima i njihovoj vlasti, a ne islamu i muslimanima; on bi verificirao praksu u kojoj jedna režimska klika ne odgovara ni narodu ni državi već sama sebi; da nije tako, ne bi se preko vrha Islamske zajednice prao novac koji je dodijeljen narodu. Ako potpiše ovaj dokument, Komšić će verficirati robovlasnički sistem zvani Islamska zajednica u kojoj režim ima pravo ne samo primiti, nego i istjerati s posla svakoga ko nije po volji njemu i njegovom režimu. Tako je vrh Islamske zajednice od 1945. do danas, do naprasne smrti doveo svakoga istinskog alima koji je želio da tu organizaciju postavi na islamske osnove: od Handžića do Smajlovića… Samo u Cerićevoj i Kavazovićevoj Islamskoj zajednici nema sindikata zato što je Udruženje Ilmije, koje se čak u vrijeme socijalizma borilo za bolji socijalni položaj imama i službenika Islamske zajednice, ugašeno tako što je Cerić za njegovog vječitog predsjednika postavio svoga šefa kabineta, a danas je šef kabineta čovjek-žena koji tu stoji samo kao voštana figura i nikada nije progovorio ni o jednom slučaju nasilja nad službenicima Islamske zajednice.

Ako to potpiše, Komšić će verificirati krađu vakufa i vitara od strane vrha Islamske zajednice jer se u ovom dokumentu traži da istražni organi ne mogu ući u Islamsku zajednicu u slučaju kriminalnih čina dok vrh Islamske zajednice ne obavi svoju istragu.

Ovo je Cerić-Kavazovićev trik da sakriju svoj antiislamski izborni sistem u kome sami sebe postavljaju i imenuju ostale funkcionere doživotno, ako treba i da im sve to država verifcira kako bi pao svaki pokušaj izmjene Neimarlija-Čengićevog ustava i kako se nikada ne bi smjele niti mogle istražiti krađe narodnog novca i afere te Čengićev dolazak na vlast i nelegalno, protuzakonito uzurpiranje vrha Islamske zajednice kako bi preko njega mogao vršiti svoje sumnjive finansijske transakcije; njegov ustav mu to omogućuje… I zbog toga su pustili da budu posljednji, nakon što je država potpisala korektne sporazume sa Katoličkom crkvom i Pravoslavnom crkvom …, i kako bi ispali kobajagi žrtve i od bošnjačkog naroda napravili kobajagi žrtve, a zapravo oni žele državu zloupotrijebiti i namamiti na tanak led i zauvijek se etablirati kao navodni vjerski predstavnici bosanskih muslimana i svih Bošnjaka u svijetu…

Ne, nema Kavazović ozbiljnog protukandidata koji bi smio drugačije voditi Islamsku zajednicu. Mogu kuloari kandidirati, recimo, Nedžada Grabusa, sadašnjeg muftiju u Sloveniji, ali on je svjestan i kad bi se htio kandidirati da je izborni inženjering u toku i da je samo pitanje volje da li Kavazović želi i dalje obnašati ovu funkciju i to na način kako je to i do sada činio. Ukoliko ne bude želio, bilo je takvih informacija da je naprosto želio pobjeći i da mu je „dosta svega“ i da mu više ni „pod ahmediju“ ne mogu stati svi problemi s kojima je okupiran. Toliko mu je ostalo slobode da se može dobrovoljno povući, ali na njegovo mjesto će biti doveden opet čovjek iz Tuzle, Vahid Fazlović.

PIŠE: Nedžad Latić, The Bosnia Times

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine saznala je imena protivnika u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2020. godine.

Voljom žrijeba, koji je održan danas u Dublinu, reprezentacija BiH svrstana je u grupu J sa selekcijama Italije, Finske, Grčke, Armenije i Lihtenštajna.

Kvalifikacije će se igrati od marta do novembra 2019. godine, a na EP će se plasirati po dvije reprezentacije iz 10 grupa. Preostala četiri učesnika EP-a bit će poznata nakon play-offa u kojem će nastupiti pobjednici grupa Lige nacija, među kojima je i bh. reprezentacija.

EURO 2020. igrat će se u 12 gradova i država: Rimu (Italija), Londonu (Engleska), Bakuu (Azerbejdžan), Bilbau (Španija), Kopenhagenu (Danska), Minhenu (Njemačka), Budimpešti (Mađarska), Dablinu (Republika Irska), Amsterdamu (Holandija), Bukureštu (Rumunija), St. Petersburgu (Rusija) i Glazgovu (Škotska).

Evropsko prvenstvo počet će 12. juna 2020. utakmicom u Rimu, a finale će biti odigrano 12. jula na "Wembleyju" u Londonu.

Pregled kvalifikacijskih grupa:

Grupa A: Engleska, Češka Republika, Bugarska, Crna Gora, Kosovo

Grupa B: Portugal, Ukrajina, Srbija, Litvanija, Luksemburg

Grupa C: Holandija, Njemačka, Sjeverna Irska, Estonija, Bjelorusija

Grupa D: Švicarska, Danska, Irska, Gruzija, Gibraltar

Grupa E: Hrvatska, Vels, Slovačka, Mađarska, Azerbejdžan

Grupa F: Španija, Švedska, Norveška, Rumunija, Farska Ostrva, Malta

Grupa G: Poljska, Austrija, Izrael, Slovenija, Makedonija, Latvija

Grupa H: Francuska, Island, Turska, Albanija, Moldavija, Andora

Grupa I: Belgija, Rusija, Škotska, Kipar, Kazahstan, San Marino

Grupa J: Italija, Bosna i Hercegovina, Finska, Grčka, Armenija, Lihtenštajn

Vicepremijer Kosova Enver Hoxhaj izjavio je da je sa zvaničnicima Hrvatske, Makedonije i Crne Gore razgovarao "o osnivanju pakta protiv Srbije".

"U nekoliko sam navrata, za vrijeme boravka u Hrvatskoj, Makedoniji i Crnoj Gori, razgovarao sa čelnicima tih država da osnujemo jedan pakt koji bi se suprotstavio Srbiji i njihovoj agresivnoj politici", rekao je on zagrebačkom "Večernjem listu".

On tvrdi da je Srbija "faktor destabilizacije u regionu" i da "nastavlja agresivnu kampanju protiv Kosova na međunarodnom planu, te minira proces normalizacije".

"Kada ne izaziva krizu sa Kosovom, onda je izaziva sa Hrvatskom ili pak Makedonijom ili Crnom Gorom. Srbija ima dobre odnose samo sa Republikom Srpskom i ni sa kim drugim", rekao je Hoxhaj.

On kaže da je Vlada Kosova odlučila da poveća takse kako bi zaštitila svoje interese i najavio da će nove mjere uskoro biti objavljene.

"Ako neko misli da igra regionalnu prljavu igru, mora da zna da mi više nismo slabi. Ono što predsjednik Srbije Aleksandar Vučić igra oko razgraničenja i zamjene teritorija, njegov cilj nije Kosovo, već BiH, odnosno Republika Srpska", rekao je Hoxhaj.

On tvrdi da bi razgraničenje, odnosno razmjena teritorija, otvorila Pandorinu kutiju i da bi Vučić "sigurno pripojio Republiku Srpsku Srbiji".

"Zato svi mi u regionu moramo da budemo oprezni i sarađujemo zajedno", rekao je Hoxhaj i dodao da je to poručio predsjedniku i premijeru Hrvatske Kolindi Grabar-Kitarović i Andreju Plenkoviću.

U epskom meču za šampionski pojas u teškoj kategoriji WBC verzije poslije svih 12 rundi između Deontay Wildera i Tysona Furyja na kraju je bilo neriješeno. To znači da je Wilder uspio da odbrani titulu.

Fury je bio bolji u većem dijelu meča. Bio je konkretniji, vrijedno je skupljao bodove i čekao da na taj način privede meč kraju. Međutim, u posljednjoj 12. rundi Wilder je agresivno krenuo, svjestan da samo jednim dobrim udarcem, po mogućnosti nok-autom, može da preokrene meč. Odmah je oborio Furyja, koji je bio prilično uzdrman. Međutim, Britanac je ipak ustao i više nije padao. Ali je trpio ozbiljan pritisak i na kraju, ispostaviće se, prosuo u ta tri minuta sve što je gradio u prethodnih 11 rundi.

Sudije su bile podijeljene. Sudija iz Meksika glasao je 115:111 za Wildera, Sudija iz Kanade 114:110 za Furyja, a sudija iz Velike Britanije 113:113. Na taj način šampion je ipak ostao Wilder.

''Bila je velika borba. Ovo moramo da ponovimo i to u Americi, ali to i nije toliko važno'', rekao je Wilder na kraju.

Amerikanac čuva uspješno titulu u WBC verziji od 2015. godine.

U subotu je u jednom beogradskom kafiću ubijen saradnik Luke Bojovića, Vlada Popović. Prema informacijama Blica, maskirani ubice upali su u kafić na Zvezdari i počeli pucati iz pištolja marke Heckler & Koch u Popovića. Nakon toga su pobjegli automobilom. Traje policijska potraga za njima. Toj akciji srpska policija je dala ime Vihor. Uz Popovića, ranjen je i 23-godišnji mladić.

Popović je bio vlasnik jedne od najpoznatijih beogradskih kockarnica. Kako piše Telegraf, u policijskim spisima Popović se vodi kao saradnik Luke Bojovića, Filipa Koraća i škaljarskog klana, zajedno s Vojislavom Kostićem. Popović i Kostić na listi su svjedoka u slučaju ubistva advokata Miše Ognjanovića, iz jula ove godine, prenosi Index.hr.

Iako Dragan Čović HDZ uporno nastavljaju potezati argument da je Željko Komšić "nelegitimni" predstavnik hrvatskog naroda jer je većina Hrvata nije glasala za njega, rezultati izbora pokazuju da slijedom njihove logike ni Čoviće ne bi bio "legitimni" predstavnik Hrvata u BiH. Naime, konačni rezultati izbora potvrđuju da dvije trećine hrvatskih glasača u BiH NISU GLASALI za Dragana Čovića i HDZ!

Tako izbornoj jedinici 1 (USK), od ukupno 5.073 Hrvata, njih 533 ili 11 posto dalo je glas HDZ-u. U drugoj izbornoj jedinici, koja obuhvata Posavinu, Gradačac, Gračanicu i Doboj-Istok, HDZ je dobio podršku od 35 posto Hrvata – 14.701 od 42.600 registovanih.

Izborna jedinica 3 u FBiH, kojoj pripadaju Tuzla, Lukavac, Srebrenik i Čelić, još manje ima povjerenja u HDZ. Od 19.731 birača hrvatske nacionalnosti, njih 3.451 je glaso za HDZ ili 17 posto. Dva posto više glasova HDZ je osvojio u izbornoj jedinici 4 (Teočak, Banovići, Živinice, Kalesija, Sapna, Kladanj). HDZ je u ovoj izbornoj jedinici dobio 543 glasa od 2.853 Hrvata.

Peta izborna jedinica (Zenica, Tešanj, Maglaj, Zavidovići, Žepče, Usora, Doboj-Jug) nešto je naklonjenija HDZ-u, ali se ipak ne može govoriti o izbornoj pobjedi ove stranke. Od 36.906 registrovanih Hrvata u biračkom spisku, njih 10.029 ili 27 posto glasalo je za HDZ.

U šestoj izbornoj jedinici (Kakanj, Vareš, Visoko, Breza, Olovo) HDZ uživa skoro identično povjerenje hrvatskih glasača. Od 6.913, njih 1.904 ili 28 posto glasalo je za Čovićevu stranku. Sedma izborna jedinica koju sačinjavaju Hadžići, Ilidža, Novi Grad Sarajevo, Foča FBiH, Pale FBiH, Goražde i Trnovo ima vrlo malo povjerenja u Čovića. Samo 1.115 od 8.185 Hrvata (14 posto) u ovim sredinama glasalo je za HDZ.

Osma izborna jedinica, iz koje dolazi veliki broj utjecajnih kadrova ove stranke, donijela je veći broj glasova HDZ-u, ali ne onoiko koliko to u javnosti plasiraju isti ti kadrovi. Rezultati izbora pokazuju da tek svako treći Hrvat iz Travnika, Novog Travnika, Bugojna, Jajca, Donjeg Vakufa, Gornjeg Vakufa, Busovače, Fojnice, Kiseljaka, Kreševa, Viteza i Dobretića ima povjerenje u HDZ. Od 97.629 Hrvata srednje Bosne njih 33.101 je glasao za HDZ.

Potpuno identičan rezultat HDZ je ostvario u svom najjačem uporištu. U izbornoj jedinici devet, iz koje dolazi i predsjednik stranke Dragan Čović (Mostar, Konjic, Jablanica, Prozor, Čitluk, Čapljina, Neum, Stolac i Ravno), 33 posto građana hrvatske nacionalnosti, 38.591 od 118.297, dalo je glas HDZ-u. Dakle, službeni rezultati pokazuju da dva od tri Hrvata u Hercegovini ne vjeruju HDZ-u i ne glasaju za ovu stranku.

Izborna jedinica 10, koju skoro potpuno čini hrvatsko biračko tijelo (Široki Brijeg, Posušje, Grude i Ljubuški) također nije baš naklonjena Čoviću. I u ovim sredinama tek svaki treći Hrvat HDZ smatra svojom političkom opcijom. Od 93.725 registrovanih birača hrvatske nacionalnosti, njih 27.568 ili 29 posto dalo je svoj glas HDZ-u.

U izbornoj jedinici 11 (Ilijaš, Vogošća, Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novo Sarajevo) od 9.360 Hrvata njih 1.161 (12 posto) je glasao za HDZ. Ili da budemo precizniji, tek svaki deseti.

U izbornoj jedinici 12 (Livno, Tomislavgrad, Glamoč, Bosansko Grahovo, Kupres, Drvar) HDZ je ostvario rezultat ispod svih očekivanja. Kada pogledamo četiri izborne jedinice u kojima HDZ crpi najveću političku snagu, ova stranka ostvarila je najlošiji rezultat u ovoj izbornoj jedinici, odnosno izbornoj bazi potpredsjednice stranke Borjane Krišto. U livanjskom kraju, od registrovanih 64.604 birača, njih 11.007 glasalo je za HDZ, 17 posto ili otprilike svako šesti.

Ovi zvanični izborni rezultati CIK-a pokazuju da HDZ nema ni približnu podršku birača među Hrvatima kakva se iz redova ove stranke želi prikazati, te da je većina hrvatskih glasača apstinirala na izborima. Jedan od bitnih razloga vjerovatno se krije i u dugogodišnjoj politici koju vode Čović i HDZ.

George H.W. Bush, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država preminuo je u 94. godini, javlja Anadolu Agency (AA).

Porodični portparol Jim McGrath potvrdio je Bushovu smrt u kratkom saopštenju za javnost, ali nije precizirao razlog.

Bush je bio 41. predsjednik SAD-a, nakon što je u oba mandata Ronalda Regana bio njegov potpredsjednik.

Proteklih godina imao je mnoge zdravstvene probleme.

Njegov sin George W. Bush, koji je bio 43. predsjednik SAD-a, oglasio se rekavši sa su on i njegov brat “tužni što objavljuju da je nakon 94 nezaboravne godine naš dragi tata preminuo“.

“George H.W. Bush bio je čovjek izuzetnog karaktera i najbolji otac kojeg sin ili kćerka mogu zamisliti. Cijela porodica Bush duboko je zahvalna za njegov život i ljubav, za saosjećanje onih koji se brinu i mole za tatu, i zbog saučešća naših prijatelja i sunarodnika“, poručio je George W. Bush.

Aktuelni američki predsjednik Donald Trump, također, je izdao saopštenje zbog smrti 41. američkog predsjednika.

“Melania Trump i ja pridružujemo se tuzi nacije i žalimo zbog gubitka bivšeg predsjednika Georgea H.W. Busha, koji je sinoć preminuo. Naša srca su bolna zbog gubitka, a zajedno sa američkim narodom šaljemo molitve cijeloj porodici Bush, s obzirom da poštujemo život i naslijeđe 41. predsjednika“, naveo je Trump.

Tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužilaštva Bosne i Hercegovine, podigao je optužnicu protiv Gorana Salihovića (1959) iz Tuzle, nekadašnjeg glavnog tužioca Tužilaštva BiH.

˝Optuženi se tereti da je počinio produženo kazneno djelo zloupotreba položaja ili ovlasti iz članka 220., stavak 3., u svezi sa stavkom 1. KZ BiH.Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH˝, saopšteno je iz Tužilaštva BiH.

Apelaciono vijeće Suda BiH izreklo je danas oslobađajuću presudu Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, koji su se u ponovljenom postupku teretili za zločin nad ratnim zarobljenicima na području Srebrenice i Bratunca.

Po drugi put Orić i Muhić su oslobođeni optužbi za ubistvo Milutina Miloševića i Mitra Savića u selima Lolići i Kunjerac.

Ponovni postupak trajao je od 3. septembra do 9. novembra ove godine. Na suđenju je ponovo saslušan zaštićeni svjedok O-1 koji je promijenio svoj iskaz u odnosu na izjavu datu 2014. godine. Advokati su bazirali svoju odbranu upravo na ovom dijelu kazavši kako je zaštićeni svjedok mijenjao iskaze u bitnim dijelovima svaki put kada je saslušan.

Suđenje Oriću i Muhiću obnovljeno je nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su bili oslobođeni optužbi za ratne zločine. Sud je tada uvažio žalbu tužioca Miroslava Janjića u predmetu "Naser Orić" u vezi sa neusklađenošću javno objavljene i napisane presude.

Prije izricanja presude stotine građana se okupilo ispred Suda BiH, kako bi Oriću i Muhiću iskazali podršku u ovom procesu.

Podsjećamo, Naser Orić je uhapšen 10. juna 2015. na granici Francuske i Švicarske po zahtjevu Srbije koja ga je sumnjičila za ratne zločine počinjene u selu Zalazje kod Srebrenice. Srbija i BiH su poslale zahtjev za njegovo izručenje. Izručen je BiH, nakon čega mu je Sud BiH odredio mjere zabrane, a Orić se branio sa slobode.

Odbrana je od Haškog tribunala tražila obustavu postupka protiv Orića za ratne zločine u Srebrenici, s obzirom na to da mu je već suđeno za te zločine. Tribunal u Hagu je odbio zahtjev odbrane.

Haški tribunal je Orića 2008. pravosnažno oslobodio krivice za zločine počinjene u Srebrenici.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH