Izdvojeno

Izdvojeno (1556)

Turska na Balkanu nema moć koliku bi Erdogan volio da ima, kaže za DW Erdoan Shipoli, kosovski stručnjak sa Univerziteta Georgetown. U slučaju da moraju da biraju političke elite na Balkanu i dalje će birati EU.

DW: Kakvi su ciljevi Turske na Balkanu?

Erdoan Shipoli: Historijski su turske institucije, poput vojske ili državne administracije, uvijek bile povezane sa Balkanom jer su ga vidjele kao put ka Evropi. Ali posljednjih godina, tokom Erdoganove ere, Ankara je počela da posmatra Balkan kao prostor koji se može iskoristiti kao pregovaračka masa. Erdoganova vlast želi da poveća uticaj u balkanskim društvima investicijama i podrškom određenim organizacijama civilnog društva tako da sutra može reći Evropi: „Mi imamo uticaj na Balkanu, pred vašim vratima, i time možemo da vas ucjenjujemo."

Dakle Erdogan misli da će na kartu Balkana moći da utiče na evropsku politiku?

Da, barem tako on misli. Ali ja ne mislim da je on kadar za to. Kada je u pitanju politički uticaj na Kosovu, u Albaniji i Bosni, Turska definitivno jeste važan regionalni igrač, ali samo do stepena u kojem se njena politika ne kosi sa politikom EU. Jer, glavni cilj balkanskim zemljama jeste ulazak u EU. Dugo godina je to bio i cilj Turske. Sada, kada se Turska od toga udaljava, opada i njen uticaj na Balkanu.

Koliki je zapravo politički uticaj Ankare na region?

Kada se radi o prostoru bivše Jugoslavije, najjači uticaj je u Bosni i Hercegovini, a slijede Makedonija i Kosovo, pa zatim Albanija. Naravno, bolji su trgovinski odnosi sa Bugarskom, kao i komunikacija sa tamošnjom turskom zajednicom nego sa turskom zajednicom na, na primjer, Kosovu. U stvarnosti politički uticaj Turske na Balkanu nije onoliki kolikim ga Turska predstavlja. Jedini način da taj uticaj zaista naraste jeste da EU prekrši obećanje da će sarađivati sa balkanskim zemljama. U suprotnom, ako moraju da biraju, balkanske zemlje će uvijek stati na stranu Evrope i neće žaliti za Turskom.

Ipak mnogi ljudi u Bosni, ali i druge muslimanske zajednice posmatraju Erdogana kao neku vrstu velikog brata. Nedavno je Erdogan iskoristio genocid u Srebrenici kao ilustraciju da Evropa navodno mrzi muslimane dok se on predstavlja kao njihov zaštitnik. Koliko u tome ima originalnosti, a koliko politikantstva?

On to radi za domaću upotrebu. Naravno, bosanski muslimani gaje simpatije prema Turskoj jer su im Turska i neke druge muslimanske zemlje pomogle tokom rata prije nego što su to učinile EU i Sjedinjene Države. Na Kosovu to nije bio slučaj, pa kosovski Albanci i ne vide Tursku kao velikog brata. Pa ipak, iako Erdogan i njegova zemlja nemaju moć da zaista utiču na Balkan, on je majstor da okrene narativ u svoju korist. Koristi genocid iz Srebrenice da dokaže kako je Turskoj stalo do muslimana i to će mu donijeti dosta glasova jer ne treba izgubiti iz vida da ima mnogo Turaka sa bosanskim, bugarskim i albanskim korijenima koji tradicionalno ne podržavaju Erdogana. Na ovaj način on pokušava da pridobije njihove glasove na referendumu tako što pokazuje da se bori za Balkan – u ovom slučaju protiv Holandije zbog Srebrenice.

Šta Turska čini da poveća svoj uticaj? Nakon propalog puča, mnoge turske institucije na Balkanu potpale su pod sumnju.

Od puča Erdoganova vlada pokušava da pojača pritisak na vlasti balkanskih zemalja, posebno kada se radi o Gulenovom pokretu. Ali, u tome nema previše uspjeha. Vidimo da u Makedoniji i Bugarskoj pokušava da napravi sopstvene političke partije, a da u drugim zemljama pokušava da iskoristi one već etablirane koje kontrolišu njegovi bliski saradnici. Pokušava da pokrene svoje ljude, lojalne, one koji su studirali u Turskoj i za koje se zna da spadaju u Erdoganov kružok. Ono što mene brine je što jača uticaj u nekim organizacijama civilnog društva. Recimo Turska razvojna agencija investira, organizuje putovanja u Tursku i slično. Tu moramo načiniti razliku između Turske i konkretne Erdoganove vlade. Jer, glavni cilj te vlade nije jačanje uticaja Turske, već jačanje Erdoganovog ličnog uticaja i popularnosti. Znamo da organizuju skupove i nađu nekoliko ljudi po Prizrenu, Skoplju ili Novom Pazaru, daju im plakate sa Erdoganovim likom kako bi simulirali da on svuda ima podršku.

Koliko daleko je Ankara spremna da ide? Treba li očekivati destabilizaciju Balkana i podršku novom talasu nacionalizma ili čak militarizacije?

Ne vjerujem. Turskoj nije u interesu da bezbjednosna situacija na Balkanu bude nestabilna jer bi onda ta zemlja bila kompletno okružena nestabilnim regionima. Ali dio odgovornosti je i na državama EU koje treba da ohrabre Balkan i ne dozvole da padne u ruke Erdoganu.

*Dr. Erdoan Shipoli je gostujući istraživač Centra za muslimansko-kršćansko razumijevanja na Univerzitetu Georgetown. Ovaj stručnjak rođen na Kosovu posebno se bavi istraživanjem konflikata, islamom i Balkanom.

Prevoznici godinama ukazuju na pljačku države, dok po licence moraju ići isključivo u Široki Brijeg, u školu koja traži novi ugovor na pet godina.O tome da su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) po nalogu Tužilaštva BiH ponovo posjetili Ministarstvo prometa i komunikacija BiH, a zbog izdavanja CEMT dozvola prevoznicima još u 2009. godini, Oslobođenje je prvo izvijestilo javnost. No, iako iz Ministarstva uvjeravaju kako su na raspolaganju istražnim organima, prevoznici kojima bi pomenute dozvole trebale biti dodjeljivane tvrde kako ih masno plaćaju. I tako još od mandata Rude Vidovića. Problem je i edukacija prevoznika, jer se priznaju samo nostrifikacije u Centru za obrazovanje Široki Brijeg, s kojim bi Ministarstvo ovih dana moglo produžiti ugovor na još pet godina.

Istraga SIPA

Jedan od prevoznika, koji na kriminal u izdavanju dozvola upozoravaju godinama, anonimno pismo slao je i aktuelnom sazivu Vijeća ministara BiH. U njemu navodi kako je, “u razgovoru sa uposlenicima Ministarstva prometa i komunikacija saznao kako se, zarad ostvarenja dobiti, za dozvole izdvajaju sredstva od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada maraka”. Da je tako, potvrđuje nam Nikola Grbić, predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport RS-a.

“Otkud pravo Ministarstvu prometa da raspisuje konkurs za edukaciju i kakve veze oni imaju sa školovanjem”, pita se Grbić, te dodaje kako su dosad desetine miliona maraka uzete od prevoznika kako bi oni dobili dozvole da izađu iz države.
Uz isticanje kako širokobriješki centar drži monopol u edukaciji vozača, Grbić se pita zar nije smiješno to što magistri i doktori saobraćaja jedne ugledne kompanije kakva je sarajevski Centrotrans, a koji vozače uče ponašanju od samog ulaska u autobus do obraćanja prema putnicima, svoje diplome moraju nositi na ovjeru u Hercegovinu?

U pomenutom pismu navodi se i kako “Komisija za raspodjelu CEMT dozvola napravi prijedlog njihove raspodjele prema uslovima koje objavljuje Ministarstvo u oglasu, ali onda ministar na zahtjev pomoćnika Zorana Andrića i sekretara Igora Pejića donese drugačiju odluku. Nakon isteka roka, broj bodova i drugi uslovi se promijene”. Ovaj se prevoznik i žalio, ali su mu, kako navodi u pismu, kolege već kazale da ni to ne pije vode.

I danas aktuelni sekretar Ministarstva prometa i komunikacija BiH Igor Pejić, nakon dolaska pripadnika SIPA, ustvrdio je za Oslobođenje da se “provode aktivnosti u vezi sa 2009. i moram reći kako je Ministarstvo s tim upoznato već pet godina. Zbog čega su aktivnosti tek sada intenzivirane, da li je bilo riječi o zamjeni tužitelja, u to mi u ovom času ne želimo ulaziti”. Treba reći i da su u Ministarstvu negirali informaciju kako je širokobriješka škola ostala dužna državi novac, koji je trebala vratiti u budžet po osnovu petogodišnjeg ugovora. Grbić tvrdi suprotno. Po Grbićevom mišljenju, ali i prevoznika koji se pismom obratio vlastima, CEMT dozvole se moraju dijeliti transparentno, a ljudi ih plaćaju kako bi im firme opstale.

- Te dozvole u Srbiji dijele udruženja prevoznika, tvrdi Grbić.

SIPA je krenula skupljati dokumentaciju, tačnije dokaze protiv osumnjičenih Nikole Šege i drugih, a u vezi sa izdavanjem CEMT dozvola (za međunarodni prevoz) još u 2009. Od resornog ministarstva zatraženi su konačna lista CEMT dozvola za pomenutu godinu, potpisana od svih članova komisije, prijedlog raspodjele tih dozvola, neiskorištene zamjenske CEMT dozvole za 2009, papirologija koja se odnosi na mijenjanje dozvola među prevoznicima, izvještaj radne grupe za 2009, ali i odluka o dodjeli dozvola koja je prethodila konačnoj listi, a koja se od nje razlikuje u broju odobrenih dozvola.

Sad već tužno zvuči i samo podsjećanje na to kako je 2012. godine završen sudski proces u kojem su trojica optuženih Nikola Šego, Mirko Šekara i Enis Ajkunić proglašeni krivim zbog toga što su od 25. 10. 2006. do 10. 1. 2007, kao službene i odgovorne osobe u institucijama BiH, a s ciljem pribavljanja imovinske koristi drugom, iskoristili svoj službeni položaj.

“Terete se da su prekoračili granice svog službenog ovlaštenja tako što su, Šego u svojstvu predsjednika, a Šekara i Ajkunić u svojstvu članova Komisije za raspodjelu CEMT dozvola Ministarstva, donijeli odluku o raspodjeli CEMT dozvola na pravne osobe s područja BiH s ciljem pribavljanja koristi odabranim pravnim osobama - cestovnim prijevoznicima u BiH, pri čemu su teže povrijedili prava drugih pravnih osoba”, saopšteno je tada iz Suda BiH.

Nakon što je Ustavni sud BiH naložio da se pomenutom trojcu donese nova presuda, jer im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Sud BiH čak im je i povećao kaznu na po tri godine zatvora. No, početak pretresa pred vijećem Apelacionog odjeljenja Suda BiH održan je 3. oktobra 2016, a konačnu i oslobađajuću presudu Sud BiH izrekao je u novembru prošle godine. Nova istraga pokazat će mogu li odgovarati za isti prekršaj samo učinjen u drugom periodu, ali i da li će spisak onih zbog kojih prevoznici svake godine strepe biti proširen. U međuvremenu, Ajkunić se i vratio na posao u Ministarstvo.

Javni reket

- Godinama ukazujemo na neviđenu pljačku prevoznika, zbog koje nam vozači odlaze da budu robovi u zemljama EU, a prevoznici preživljavaju najteže dane, ističe Grbić.

Iz Ministarstva komunikacija i prometa BiH ovih dana najavljuju kako će objaviti javni poziv za izbor institucija koje će obavljati edukaciju vozača i upravitelja prijevoza, dok je s druge strane škola iz Širokog svoj prijedlog Ministarstvu poslala još u decembru.

Željko Bratić, vlasnik transportne firme iz Bileće, kaže nam kako “ima ljudi koji su dozvole plaćali, ali da će to slabo ko priznati”.

- Sve zavisi koja je vrsta CEMT dozvole u pitanju, jer za svaku postoji i cijena. Kada je riječ o licencama, svi moraju ići u Široki Brijeg. Ako se, recimo, u nekom mjestu skupi više vozača, iz te su škole znali poslati čovjeka, bukvalno da pokupi pare. Od protesta prevoznika s početka 2015. godine se ništa nije promijenilo. Vlasti se čak vade na to kako nemaju novca za kupovinu softvera, kojim bi se dio dokumenata iz Banjaluke prebacio u Sarajevo, priča Bratić te dodaje kako ga ne iznenađuje što je Centar iz Širokog tražio novi ugovor na pet godina.

Direktor Centrotrans Eurolinesa Safudin Čengić kaže nam kako se od jednog do drugog ministra promijeni tek rok do kojeg važi stari pravilnik, bez želje da se donese novi.

- Mi svakih pet godina moramo obnoviti licencu, što znači da moramo na seminar koji oni naplaćuju. To je jednostavno javni reket, zaključuje Bratić.

U bihaćkoj firmi “Prošić” nisu baš bili raspoloženi za razgovor. Tek nam je jedan od uposlenika kazao kako su “navikli da godinama šute i trpe”.

Jedan od najbogatijih ljudi svijeta David Rockefeller preminuo je u 101. godini, prenosi New York Times.

Rockefeller je bio američki bankar i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, prema podacima časopisa Forbes, vrijednost njegove imovine je oko dvije milijarde dolara.

Rođen je u New Yorku i najmlađi je od šest sinova Johna Rockefellera juniora, sina Johna D. Rockefellera seniora, osnivača naftne kompanije Standard Oila, kompanije koja je zbog protivzakonitog stvaranja monopola 1911. godine odlukom vlasti SAD bila prisilno podijeljena na 34 kompanije.

Tokom života je Rockefeller uspio je da ostvari utjecaj dostojan naslijeđa jedne od najmoćnijih kapitalističkih dinastija u historiji.

Provodeći akciju kodnog naziva “Praznik”, dana 20.03.2017.godine policijski službenici Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, zajedno sa policijskim službenicima Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), po Naredbi Kantonalnog suda u Sarajevu, a pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, na području Kantona Sarajevo izvršili su pretrese stambenih, poslovnih i pomoćnih objekata na 34 lokacije, prenosi Patria.

– Tom prilikom lišene su slobode 22 osobe osumnjičene da su u proteklom periodu počinile više krivičnih djela „Organizovanog kriminala“ iz člana 342. stav 1. 2. 3. i 4. KZ F BiH, a u vezi sa krivičnim djelom „Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ iz člana 238 stav 1 i 2. KZ F BiH i krivičnim djelom „Posjedovanje i omogućavnaje uživanja opojnih droga“ iz člana 239. KZ F BiH.

Prilikom pretresa pronađena je i oduzeta veća količina opojnih droga, opreme za proizvodnju i preprodaju opojnih droga, mobilnih telefona, računarske opreme, novca, vatrenog oružja, municije, eksplozivnih naprava, dokumentacije i jedno putničko motorno vozilo. Nastavlja se rad na potpunom rasvjetljavanju i dokumentovanju krivičnih djela i osoba osumnjičenih za izvršenje istih, kao i na pronalasku još deset osumnjičenih lica za kojima se traga.

Norveška je najsretnija zemlja na svijetu, među najnesretnijim su afričke zemlje, a BiH se nalazi na donjem dijeli liste u Svjetskom izveštaju o sreći (World Happiness Report) koji je danas objavljen.Najsretniji su ljudi u Norveškoj sa koeficijentom 7,54.Bosna i Hercegovina se nalazi na 90. mjestu od 155 zemalja, sa koeficijentom 5,182.

Od ostalih zemalja u regionu Srbija se nalazi na 73. mjestu, Mađarska je 75., Hrvatska 77., Kosovo 78, 83. je Crna Gora, 92. Makedonija i Albanija 109. Sretnije zemlje u regionu su Slovenija (62) i Rumunija (57).Listu su ekonomisti napravili na osnovu prihoda i životnog vijeka, kao i prema tome kako ljudi vide socijalnu podršku, ličnu slobodu, korupciju i koliko su velikodušni.

Norveška se sa četvrtog mesta popela na vrh liste, a iza nje su Danska, Island, Švacarska i Finska.SAD su sa 13. pale na 14. mjesto, Kanada je na sedmom, Australija na devetom, Njemačka na 16, Rusija na 49, a Kina na 79. mjestu.

Među 10 najsiromašnijim zemljama najviše je zemalja Afrike. Na posljednjem mjestu je Centralnoafrička Republika, zatim Burundi, Tanzanija, Sirija i Ruanda.Istraživači su istakli da je za sreću neophodan novac ili da u određenom trenutku dodatni novac ne kupuje dodatnu sreću.

Najbogatiji ljudi Europe doista su raznovrsna skupina – neki od njih imaju obiteljsko bogatstvo stečeno kroz stoljeća, dok su drugi krenuli od mrvica – i sami sagradili carstva. Oni iz istočne Europe u pravilu su se obogatili nakon pada Sovjetskog saveza, na sjeveru Europe najbogatiji su industrijalci, dok su na zapadu najimućniji pripadnici kraljevskih obitelji. Business Insider je uz pomoć podataka Forbesove liste napravio popis najbogatijih pojedinaca Europe kroz države, a isljučene su države gdje niti jedan građanin nije dospio na listu – zbog premalo novca, prenosi express.hr.

Rumunjska: Ian Tiriac (1 milijarda dolara)
Najbogatiji čovjek Rumunjske poznat je pod nadimkom “buldožder”. Taj umirovljeni tenisač i hokejaš na ledu stekao je bogatstvo nakon pada komunističkog režima 1989. s brojnim poslovnim investicijama u bankarstvu, trgovini i osiguranju.

Monako: Tatiana Casiraghi (2,3 milijarde dolara)
Nasljednica pivskog carstva je najbogatija stanovnica Monaka, a tamo spada u kraljevsku obitelj. Bogatsvo je nasljedila od svog pokojnog djeda, koji je prodao svoju pivsku industriju Bavaria 2005. Udala se za princa Andreu Casiraghia od Hanovera, koji je četvri u redu za nasljeđivanje krune.

Finska: Anti Herlin (3,6 milijarde dolara)
Najbogatiji čovjek u Finskoj novac je zaradio na ne baš uobičajen način – kroz razvoj tvrtke čija su specijalnost pokretne stepenice i dizala. On je i unuk Haralda Herlina, koji je kupio inženjersku tvrtku KONE 1920-ih.

Poljska: Dominika i Sebastian Kulczyk (3,6 milijarde dolara)
Brat i sestra dijele svoje bogatstvo koje im je ostavio njihov otac Jan, koji je umro 2015. Njih dvoje vode svu imovinu te brojna ulaganja svog oca od 2014.

Portugal: Americo Amorim (4,6 milijarde dolara)
Amorim je zaradio svoje milijarde kroz Corticeiru Amorim, najveću svjetskog proizvođača pluta, koju je osnovao njegov djed. On ima svoja postrojenja u bivšoj portugalskoj koloniji Angoli, ali i diljem Europe.

Belgija: Albert Frere (4,6 milijarde dolara)
Frere je investitor koji se obogatio na poslu u industriji željeza 1970-ih, a od tada se okušao u brojnim drugim poslovima – s puno uspjeha. On je i barun, a tu mu je titulu dodijelio belgijski kralj.

Norveška: Odd Reitan (8,5 milijardi dolara)
Glavninu svog novca zaradio je kroz poslovanje u trgovini, a vlasnik je najvećeg lanca supermarketa u toj zemlji – REMA 1000. On je i 2012. napisao knjigu u kojoj zamišlja kako ga kralj postavlja za vladara Norveške.

Švicarska: Ernesto Bertarelli (8,5 dolara)
On se obogatio prodajom Serona, farmaceutske tvrke koju je osnovao njegov djed. Njegovo bogatsvo i ulaganja danas se većinom vode preko Waypoint Capitala.

Cipar: John Fredriksen (9,9 milijardi dolara)
On bi danas bio najbogatiji čovjek Norveške da je ostao u svojoj rodnoj zemlji, no danas je građanin Cipra te jedan od najvažnijih čovjeka u naftnom poslu. Ogromno je bogatstvo zaradio tijekom iransko-iračkog rata.

Nizozemska: Charlene de Carvalho-Heineken (11,7 milijardi dolara)
Najbogatija Nizozemka je nasljednica Heinekenovog carstva. Njen je djed, Gerard, osnovao tvrtku krajem 19. stoljeća, a danas ona vodi upravljački odbor kompanije.

Danska: Kjeld Kirk Kristiansen (12,7 milijardi dolara)
Ovaj čovjek svoje bogatstvo duguje lego kockicama. Unuk je Ole Kirk Christiansena koji je osnovao tu tvrtku s igračkama te je sam izvršni direktor kompanije od 2004.

Velika Britanija: Shri i Gopi Hinduja (14,6 milijardi dolara)
Par koji živi u Velikoj Britaniji, predstavljaju polovicu onog što se naziva “fantastična četvorka”, braće i sestara koji su tijekom 1970-ih osnovali konglomerat tvrtku Hinduja Grupa. Ta tvrtka vlasnik je je indijskog automobilskog proizvođača Ashoka Leylanda.

Austrija: Dietrich Mateschitz (15,8 milijardi dolara)
Osnivač Red Bulla ujedno je i najbogatiji Austrijanac te još uvijek ima više od polovice dionica vlastite tvrtke. Ako imate problema s učenjem, po njegovom primjeru ne bi trebalo brinuti – studirao je više od 10 godina. Ovaj bogati Austrijanac podrijetlom je Hrvat. S novcem zarađenim od prodaje slavnog pića, on financira i istoimenu momčad Formule 1.

Švedska: Stefan Persson (20 milijardi dolara)
On je većinski vlasnik dionica H&M-a, jednog od najvećih modnih lanaca u Europi. Tvrtku je osnovao njegov otac Erling, a njegov sin Karl-Johan trenutno je izvršni direktor.

Njemačka: Georg Schaeffler (20,1 milijarda dolara)
On posjeduje preko 80 posto proizvodne tvrtke Schaeffler Grupe, dok njegova majka ima ostalih 20 posto. Tvrtka proizvodi ležajeve za automobilsku, zrakoplovnu i industrijsku namjenu.

Italija: Maria Franca Fissolo i Giovanni Ferrero (19,8 milijardi dolara)
Žena i sin pokojnog Michel Ferrera duguju svoje bogatstvo, najpoznatijeg svjetskog proizvođača slatkiša u kojoj je Giovanni izvršni direktor.

Francuska: Liliane Bettencourt (38,5 milijardi eura)
Velika dama L'Oreala je najbogatija žena Europe. Ona i njena djeca posjeduju 33 posto dionica kozmetičkog diva. Budući da boluje od demencije, poslovanje je prepustila djeci.

Španjolska: Armancio Ortega (71,1 milijardi dolara)
Španjolski poslovni magnat je osnivač modne grupe Inditex, u čijem je vlasništvu modni lanac Zara te je drugi najbogatiji čovjek na svijetu, iza Billa Gatesa, piše Slobsona Bosna.

To se može zaključiti na osnovu zvaničnih statističkih podataka i studije „Demografski resursi opština i gradova Republike Srpske“, koju su uradili predsjednik Savjeta za demokratsku politiku Republike Srpske, profesor Stevo Pašalić i studenti Univerziteta u Istočnom Sarajevu.

Studija je pokazala da je Banjaluka poput grada neke razvijene zemlje, dok kapaciteti ostalih opština i gradova, izuzev Istočne Ilidže, koja se urbanizuje, slabe – navodi profesor Pašalić.

Neke opštine izumiru, poput Rudog, Novog Goražda, Kalinovika, Istočnog Mostara, Berkovića, Han Pijeska, Trnova, Srebrenice, Pelagićeva, pa čak i Lopara, Dervente, Šipova, Kupresa, Krupe na Uni, te Istočnog Drvara.

Gradovi poput Doboja i Prijedora spadaju u krajnje ugrožena demografska područja, dok je veliko iznenađenje Bijeljina, koja ne stoji tako sjajno, kao što se mislilo.

“Bijeljina je, vjerovatno na iznenađenje mnogih, u trećoj grupi, koja se zove demografski oslabljeno područje, jer smo mi Bijeljinu, uz Banjaluku, tretirali kao demografski najpuniju. Ovdje sad nije ključan kvantitet, ovo su podaci koji odražavaju kvalitet” - upozorava Pašalić.

Demografska slika RS na kraju 2016 godine i dalje je u recesiji. Razlozi su brojni.

“Smanjeno je rađanje, vrlo je izraženo iseljavanje i samim tim imamo znatno ostarjelu populaciju” - pojašnjava predsjednik Savjeta za demografsku politiku Republike Srpske i ukazuje da je neophodno preduzeti mjere kao što su materijalna davanja za majku i tek rođeno dijete, što je, podvlači on, ključno.

Pašalić, u tom smislu, veoma važnom mjerom smatra i populicionu edukaciju, da bi širok sloj stanovništva shvatio da ova zemlja može opstati samo na demografiji.

Sa ovakvim demografskim trendovima ne piše nam se dobro.

“Ovakav trend, koji ima cijela BiH, a Republika Srpska nešto izraženije, i dalje će ići ka smanjivanju broja stanovnika, smanjenom rađanju, povećanom starenju stanovništva. To će nam znatno ugroziti demografski okvir radne snage” -
crne su prognoze profesora Pašalića.

Prema demografskim analizama, do 2050. godine Srpska neće imati više od 800.000 stanovnika, ako ovakav trend bude nastavljen. Osim toga, zabrinjava i podatak da je BiH za posljednje 2-3 godine napustilo 63.000 ljudi.

Odavde se jedino ne bježi onima koji kreiraju budućnost, u kojoj će, izgleda, sve osim njihovog bogatstva, izumrijeti.

Nakon niza neutemeljenih tvrdnji koje je Dževad Mahmutović, savjetnik člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, iznio u medijima u vezi s njegovim “ekspertskim angažmanom u timu koji je pripremao reviziju presude BiH protiv Srbije”, a spominjući eminentne međunarodne pravne stručnjake dr. Nevenku Tromp i Džefrija Najsa (Geoffrey Nice), sinoć se pismom Mahmutoviću oglasila dr Tromp. Pismo je pročitano u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića na Face TV-u.

Krio od Bakira

- Dževade Mahmutoviću, pročitala sam s velikim zaprepaštenjem vaš intervju u “Slobodnoj Bosni”. Nekoliko osvrta, jer, nažalost, ova tema neće nestati kad netko od vas na vlasti tako odluči. Ova tema se tiče svih ljudi u BiH i ljudi sad već puno znaju i nastavit će postavljati pitanja.

Kao prvo, ja vas nikada nisam mogla pozvati da dođete i budete gost u mojoj kući jer ja nisam znala niti da vi postojite dok me tadašnji ambasador u Holandiji nije zamolio da se sretnem s vama. Sastanak je održan u mojoj kući zbog inzistiranja na diskreciji, jer vi tada niste željeli da o njemu bilo što sazna Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu s Tribunalom, kojemu je direktni šef predsjednik Bakir Izetbegović - kao uostalom i vama. Sad ga u vašem intervju hvalite, a tad ste se od njega skrivali. Toliko o vašoj dosljednosti. I kratkom pamćenju.

Kao drugo, velika je neistina to što govorite o honorarima koje je navodno tražio Džefri Najs. S vama svakako o tome nikad nije govorio pa ne znam otkud vam podaci. A vi s njim niste o tome mogli direktno ni razgovarati, jer ne govorite engleski. Kao treće, to što govorite o tome da vas sir Džefri nije uvjerio da postoje novi dokazi za otvaranje revizije je opet indikativno kada je riječ o vašim namjerama, a možda i o vašoj stručnosti. Ako vam netko kaže da na Tribunalu ima na stotine dokumenata koje je Karla del Ponte (Carla) zaštitila 2005. godine u dogovoru s Rasimom Ljajićem i da su ti dokumenti još uvijek zaštićeni, ali da BiH kao država zasigurno te dokumente može tražiti legalnim, legitimnim i institucionalnim putem - a vama to izgleda niti dan-danas još nije jasno - što je nama misliti o svemu onom izgubljenom vremenu na sastanku s vama – navela je Tromp.

Poruka Izetbegoviću

U nastavku njenog pisma Mahmutoviću stoji:

- To što vi govorite u intervjuu mogu shvatiti kao vaš pokušaj da opravdate neopravdivo, a to je da ste svi vi koji ste savjetovali predsjednika Bakira Izetbegovića radili na tome da revizije nikad ne bude. Ovo što vam sad pišem u kratkim crtama smo sir Džefri i ja već napisali u jednom dokumentu datiranom 27. januara 2016., koji od tada već posjeduje nekolicina ljudi u Sarajevu, pa ću samo ponoviti ono najvažnije iz tog dokumenta.
Informacije radi, to nije ono pismo predsjedniku Izetbegoviću koje su prenijeli svi mediji početkom marta 2017. godine.

Naš zaključak je da vi koji direktno radite s predsjednikom Izetbegovićem (Elvir Čamdžić, Amir Ahmić i vi) NIKADA niste radili niti željeli raditi na reviziji. Ali zbog konstantnog pritiska od strane sir Džefrija vi ste se u jednom trenutku morali početi pretvarati da ste počeli raditi. Naime, naša poruka predsjedniku Izetbegoviću je bila: "Možda vi nešto radite na reviziji, što mi ne znamo, ali ako radite ili ne radite, nećete moći izaći pred bošnjački narod 26. februara 2017. i reći: “Radili smo, ali nismo našli novih dokaza i za reviziju nema formalnih uvjeta”. Zbog tih naših pritisaka vi se morate praviti da radite, ali ste se za neuspjeh revizije osigurali s nekoliko strana - napisala je dr. Tromp u pismu savjetniku Bakira Izetbegovića.

To što pokušavate ocrniti Najsa i mene neće vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za prevaru vašeg naroda!

Dr. Tromp je u pismu Izetbegovićevom savjetniku obrazložila i svoje navode o tome kako se Izetbegović “osigurao”:

- KAO PRVO DA NEMATE AGENTA. Jer kako objasniti to da u februaru 2016. (samo dva mjeseca nakon našeg sastanka u mojoj kući u Hagu u decembru 2015.) Amir Ahmić povezuje Muniru Subašić i Murata Tahirovića s Dominikom Švarc za pravno mišljenje o statusu agenta, pa kad oni dobivaju njen odgovor, šute o tome, a šuti i Ahmić koji ih je povezao. Mi to tumačimo tako da ste se vi svi uplašili poslije sastanka u Hagu s nama da revizija ima šansu pa ste se potrudili da te šanse srežete u korijenu. Jer, možda je i razumljivo da žrtve imaju svoje vlastite razloge da znaju o statusu agenta i o šansama za reviziju, ali ovaj slučaj je nešto što samo DRŽAVA može pokrenuti. Ako su žrtve to i tražile na svoju ruku, pitanje je što su ovo dvoje velikih prijatelja Ahmića napravili s tim pravnim savjetom. Da li su to pravno mišljenje podijelile s vama u uredu predsjednika?

Gospodin Softić je meni rekao u prisustvu Dominike Švarc da Subašić i Tahirović niti njega nisu upoznali s tim pravnim savjetom, nego su odmah u aprila došli k njemu i rekli mu da i na svoju inicijativu pita MSP da li on može biti agent i u postupku revizije. I on je to uradio!!! I dobiva negativan odgovor u maju 2016. I baš istog tog maja, predsjednik Izetbegović ga angažira da počne raditi na reviziji!

Ali to nije sve. Dok bošnjačka javnost ništa o tome ne zna, gospodin Ivanić zna. I on šalje u julu 2016. svoje sad već znano pismo registraru MSP-a o statusu agenta i proceduri kako se agent postavlja. Vi ćete se sjetiti tog pisma vrlo dobro jer vas je bivši ambasador nazvao po primitku tog pisma i pitao što da radi s tim. On je to pitao s dobrim razlogom, jer niti jedan član Predsjedništva ne može slati pisma na svoju ruku bez suglasnosti druga dva člana. On vas je zatekao na godišnjem i vi ste mu rekli da proslijedi pismo MSP-u.

I sad nakon tog jula 2016., kad se priča s agentom Softićem završava negativno za njega i za bošnjački narod, vi i vaše kolege savjetnici i oficir za vezu savjetujete predsjednika da formira tim sa Softićem kao agentom. Amir Ahmić i vi ste oboje dio tog tima. Što to govori o vašim (zlim?) namjerama? Jer vi radite na reviziji, a znate da nemate agenta? I počeli ste raditi na reviziji kad ste se osigurali sa tri strane da nemate agenta. Bilo je i tad načina da se ovaj problem s agentom riješi, ali nitko ga nije niti pokušao riješiti s vaše strane. Stvara se domaći tim, ali i strani s profesorom Dejvidom Šeferom (David Sheffer) zaduženim za pisanje revizije. U momentu kad se sir Džefri i ja uključujemo u rad kao savjetnici domaćem timu krajem decembra 2016., mi smo zatečeni kako nema nikakvih naznaka što to radi profesor Šefer. U isto vrijeme vi otvoreno branite Softiću da radi s Najsom i tjerate Softića da potpiše dokument pri primitku Šeferovog nacrta revizije da ga ne smije dijeliti ni sa kim.

2. KAO DRUGO DA TEKST REVIZIJE NIJE ADEKVATAN DA OTVORI VRATA MSP-a. Vaša taktika je bila ovakva: 1. Da revizija nikad ne zaživi jer Softić ionako nije agent 2. Ali ako kojim čudnim čudom bude zaprimljena, onda će biti takve kvalitete da ne zadovoljava formalne i kvalitativne kriterije pa će biti u startu odbačena.

Mi smo dali naš savjet pismeno Softiću u januaru i februaru 2017. iako smo znali da od revizije nema ništa. Da smo pogriješili u procjeni, mi bismo bili prvi da vam čestitamo i sve zaboravimo. Međutim, najgore slutnje su se obistinile. Vi od početka svi radite da REVIZIJE ne bude. Čak biste bili u stanju i prešutjeti krajnji rok da nije bilo naših konstantnih pritisaka na predsjednika Izetbegovića putem pisama i e-maila preko vas i drugih ljudi u njegovom okruženju. Ali pripremili ste i klasičan Ahmićev odgovor za neuspjeh - “ZA SVE MOŽEMO NA KRAJU KRIVITI SUD I U OVOM SLUČAJU REGISTRARA!”

3. DISKREDITIRATI NAJSA. Treći cilj je bio ipak nekako uvući Najsa u pripremu revizije, tako da i on bude suodgovoran za vaš planirani neuspjeh pa da mu tako začepite usta. Ili čak da njega na kraju okrivite za to. Vaša taktika je bila toliko providna da je nama trebalo dva dana da je provalimo. U tome nam je jako pomogla iskrenost Sakiba Softića i Dominike Švarc, s kojom je Ahmić svakodnevno bio u kontaktu dok je ona, kao, trebala raditi, tj. pretvarati se da radi s Najsom. To što vi sad pokušavate ocrniti sir Džefrija i mene za to što smo vam onemogućili da varate vaš vlastiti narod, neće vam pomoći da se izvučete iz kaosa koji ste stvorili. Niti će vam pomoći da se očistite od povijesne odgovornosti za ovu prevaru. Jer, ako niste htjeli ili mogli, što niste narodu objasnili da nećete. Mogli ste objasniti razloge zbog kojih mislite da je bolje da se ne ide na reviziju. Nego ste učinili puno veću štetu ovim neiskrenim pokušajem.

Dopustili ste da vas vodi Ahmić sa svojom patološkom opsjednutošću sa sir Džefrijem, jer je Ahmić davno shvatio da mu upravo sir Džefri kvari račune kako da izmanipulira rad Tribunala, MSP-a i odgovornosti za genocid u korist počinitelja genocida - navodi dr. Tromp u pismu Izetbegovićevom savjetniku.

Savjet predsjedniku
Na kraju pisma dr. Tromp napisala je i zaključak Mahmutoviću:

- Prvo, ako imate imalo pragmatičnosti, onda ćete savjetovati predsjedniku Izetbegoviću da OTPUSTI SVE VAS KOJI ste ga savjetovali o reviziji. Ako vas predsjednik Izetbegović ne otpusti, ONDA ZNAČI da ste upravo radili ono što vam je on naredio i što je on želio. Drugo, da bi pokazao svoje dobre namjere, predsjednik Bakir Izetbegović bi sad trebao objaviti i CIJELI TEKST revizije. Tada ćemo svi skupa moći vidjeti kolike su bile šanse da OVAJ TAJNI TEKST REVIZIJE USPIJE. Ne objavite li tekst revizije, svi ćemo zaključiti da nikad na njoj niste niti ozbiljno radili i da vas je sram pokazati narodu što tamo ustvari piše - kaže se na kraju pisma dr. Nevenke Tromp.

Trenutno drugi teniser svijeta, Srbin Novak Đoković, otkazao je nastup na velikom ATP turniru u Miamiju koji počinje u četvrtak zbog povrede desnog lakta, objavljeno je u nedjelju.

"Izvinjavam se mojim navijačima i svima koji su kupili ulaznice što me neće vidjeti u Miamiju. Nažalost, ne mogu igrati zbog povrede", objavio je Đoković putem Twittera.

Đoković je šest puta u karijeri osvajao Miami, posljednji put prošle godine.

Također zbog povrede lakta još u subotu nastup u Miamiju otkazao je i prvi igrač svijeta, Britanac Andy Murray.

Policije i službe bezbjednosti zemalja Evropske unije su stavljene u stanje maksimalne uzbune zbog prijetnje novih terorističkih napada islamskih ekstremista koji zbog poraza napuštaju tzv. Islamsku državu u Siriji i Iraku i nastoje da "naročito preko balkanskih puteva" dopru do zapadne Evrope sa zadatkom da vrše atentate.

To piše italijanski list Repubblica koji kaže da je "Evropska unija blindirala svoje granice" naročito pošto je na aerodromu u Parizu ubijen islamski terorista koji je pokušao da ubije vojnike, policajce i putnike.

Repubblica podvlači da su sve bezbjednosne snage EU u stanju najveće predostrožnosti, uključujući posebno Italiju koja se sprema da 25. marta dočeka šefove država ili vlada EU koji se u Rimu sastaju da bi obilježili 60. godišnjicu osnivanja Unije.

Zbog gubitka teritorija, teških vojnih poraza i njihovih uporišta u Raki i Mosulu pred padom, vođe tzv. Islamske države šalju svoje saborce u Zapadnu Evropu da bi "udarili na Evropu iznutra kao zmija repom", navodi rimski dnevnik i ukazuje na to da tzv. Kalifat Islamske države širi propagandu preko interneta s porukom teroristima: "morate sijati smrt na Zapadu, ubijajte svud gdje ih nađete".

Repubblica se poziva na obavještajne izvore i kaže da je "sve više znakova da razbijeni dijelovi ekstremista iz Iraka i Sirije nastoje da se vrate u Evropu, krećući se naročito duž balkanskih puteva gdje mogu da računaju na stare i nove podrške".

"Oni sebe smatraju sljedbenicima Hidžre, svetog odlaska Muhameda iz Meke u Medinu 622. godine, koji mu je omogućio da pobjegne od neprijatelja i ponovo okupi svoje ljude", navodi se u izvještaju italijanskog dnevnika.

I, kako se dodaje, "to su borci koji ne smatraju da su doživjeli poraz i vjeruju u vjerski zadatak bez zazora, a riječ je o ratnicima prekaljenim u mjesecima rata i spremnim na sve".

Repubblica dodaje da ozbiljnu brigu i strah zadaje i činjenica da su porazi tzv. Islamske države dali novu snagu konkurentskoj islamističkoj mreži Al-kaida, čiji borci sad sve žešće djeluju u Siriji i Libiji, a bude se i skrivene ćelije Al-kaide u Evropi.

Analize obavještajnih i bezbjednosnih službi pokazuju, zaključuje rimski list, da ekstremisti kamikaze ne prezaju da, ako nemaju vatrenog oružja, posegnu za noževima, automobilima, kamionima s užasnim jedinim ciljem da ubijaju.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH