Izdvojeno

Izdvojeno (3648)

Vijeće ministara BiH je utvrdilo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju.

Predlagač je Ministarstvo pravde BiH, a ovaj prijedlog će u Parlamentarnu skupštinu BiH biti dostavljen u skraćenoj proceduri.

Navodi se da ko putem štampe, radija, televizije, kompjuterskih sistema ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno podstrekava ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima poziva na nasilje i mržnju usmjerenu protiv grupe ili nekog člana takve grupe određene s obzirom na rasu, boju kože, vjeroispovijest, porijeklo ili nacionalnu ili entičku pripadnost, spol, spolno opredjeljenje, rodni identitet, invaliditet ili bilo koje druge osobine, u slučaju kada je počinjenje izvršeno na način koji će poticati na nasilje i mržnju protiv grupe osoba ili člana neke grupe, o čemu odlučuje sud, kaznit će se kaznom zatvora najmanje jednu godinu.

Kaznom iz prethodnog stava kaznit će se i ko na način kojim se podstrekava na nasilje ili mržnju protiv grupe ljudi ili nekog člana takve grupe zbog njihove rase, boje kože, vjeroispovijesti, porijekla ili nacionalne ili etničke pripadnosti, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili bilo koje druge osobine javno odobrava, poriče ili grubo umanjuje, pravosnažnom odlukom međunarodnog ili domaćeg suda utvrđen zločin genocida, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin iz člana 6., 7. i 8. Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda ili zločin iz člana 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda, pridružene Londonskom sporazumu od 8. augusta 1945. godine i drugog međunarodnog suda koji prihvata Bosna i Hercegovina".

Prijedlogom zakona je definirano da se kazna zatvora zamjenjuje novčanom kaznom tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa 100 KM novčane kazne.

Zakonske odredbe koje regulišu zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom neće se primjenjivati na počinioce krivičnih djela protiv integriteta BiH i krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom.

Predloženim zakonom je predviđeno izvršavanje kazne "kućnim zatvorom s elektronskim nadzorom", čime bi se uštedjela znatna finansijska sredstva i rasteretili zatvorski sistem i ljudski resursi. Ovakav način izvršenja kazne zatvora primjenjivao bi se na osobe koje su osuđene na kaznu zatvora do jedne godine, što podrazumijeva da se radi o lakšim kaznenim djelima. Ovaj način izdržavanja kazne znatno će doprinijeti pravovremenom upućivanju na izdržavanje kazne zatvora počinilaca osuđenih na duže kazne, odnosno teža kaznena djela.

Predloženim izmjenama je propisano da osuđeni za krivično djelo protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom može biti uvjetno pušten nakon izdržane dvije trećine te kazne.

Izmjenama i dopunama Krivičnog zakona propisano je da se amnestija ne može dati za krivična djela protiv integriteta BiH i krivična djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih medunarodnim pravom, čime je ispunjena preporuka Radne grupe za prisilne nestanke.

Njihova imena su Amir, Jakob ili Nesrin. Njihova stara domovina je Avganistan, a nova Njemačka. Da li se oni krštenjem i prelaskom na hrišćanstvo nadaju boljim šansama da dobiju azil?

"Dok slušam kako izgovaraju Vjerovanje (jednu od osnovnih hrišćanskih molitava prim. red.), duboko me dira njihova posvećenost", priča Irmgard Konin, savjetnica i rukovoditeljica u Fidesu, katoličkom savjetovalištu za ljude koji se zanimaju za religiju u centru Kelna. Ona je ove godine na njihovom putu do krštenja pratila petoro izbjeglica. Jedno od njih se zove Jakov. "On je toliko strasno ušao u sve to da je prosto obogaćenje za hrišćansku zajednicu", oduševljena je Konin.

Novi jezik, nova religija

Jakov je iz Avganistana. Stigao je u Keln kako bi se krstio. Konin nam kaže da su višestruki razlozi zašto se ljudi odlučuju da pređu na drugu religiju. "Neki od njih žele da islam iz zemlje porijekla jednostavno ostave iza sebe. Kažu kako je hrišćanstvo prava religija - religija ljubavi." Drugi pak, priča, tako žele da se identifikuju s Njemačkom. Ako već ovdje žive onda žele da budu hrišćani, priča Konin.

No, kada se muslimanske izbjeglice u Njemačkoj krste i kada prime hrišćanstvo, uvijek se javlja sumnja da to rade kako bi poboljšali šanse za dobijanje azila. Diskusija o ovoj temi se rasplamsala zbog slučaja jednog Avganistanca koji se krstio tokom zatvorske kazne i time je spriječio već donesenu odluku o deportaciji. On je tokom hrišćanskog praznika Duhovi ubio u bavarskom izbjegličkom centru u Arnšvangu jednog dječaka - osjetljiv slučaj i za politiku i za crkvu.

Konsekventno protjerivanje počinilaca krivičnih djela

Političari iz gotovo svih partija već odavno zahtijevaju konsekventno protjerivanje počinilaca krivičnih djela. I počinilac krivičnog djela iz Arnšvanga je trebalo da bude vraćen u Avganistan, ali je tada za to nadležni sud u Minhenu stopirao protjerivanje. Razlog: sa islama je prešao na hrišćanstvo i u domovini mu prijeti mučenje ili čak smrtna kazna.
Politički pritisak međutim raste. Crkvi se predbacuje da slabo provjerava ozbiljnost novokrštenih. Bavarski ministar unutrašnjih poslova, Joahim Herman zahtijeva do crkava i sudova "da podrobno preispitaju da li je neko istinski prešao na hrišćanstvo". Zamjenik predsjedavajućeg Saveza njemačkih kriminalističkih službenika, Ulf Kih je u osnovi skeptičan kada se radi o krštenjima muslimanskih izbjeglica. On drži da je njihov prelazak na drugu vjeru "samo trik kako bi ostali u zemlji". "Kada je protjerivanje jednog počinioca krivičnog djela propalo samo zbog toga što je prešao na hrišćanstvo - onda treba samo da saberete dva i dva."

Da li je ubica zaista bio praktikujući hrišćanin? Da li je njegov prelazak ozbiljno provjeren? Ili je on htio da prelaskom na hrišćanstvo samo obezbijedi dozvolu boravka u Njemačkoj? Adminsitrativni sud je za DW saopštio kako se radi o komlikovanoj odluci i da se "religiozni identitet jednog čovjeka, kao nešto njegovo unutrašnje i lično može ustanoviti samo na osnovu navoda podnosioca zahtjeva za azil". No, možda bi mogla da se uradi provjera od strane članova vjerske zajednice i ustanovi da li je prelazak na hrišćanstvo bio istinski ili se radilo samo o činu kojim se omogućuje dobijanje azila.

Kako se može dokazati vjera?

Nadležna Savezna služba za migracije i izbjeglice smatra da kršteni list nije dovoljan dokaz o prelasku na drugu vjeru, kažu u toj službi na pitanje DW-a. "Podnosilac zahtjeva za azil mora da dokaže da bi mu po povratku u domovinu, zbog praktikovanja vjere, prijetio progon što bi bilo relevantno za dobijanje azila u Njemačkoj." I dalje: "Generalno se predbacuje hrišćanskim zajednicama da ne prate pomno osobe koje se pripremaju za krštenje."

Pitanje azila ili pitanje vjere?

U Njemačkoj biskupskoj konferenciji kažu kako krštenju i prijemu u crkvu predstoji priprema i provjera koja traje mjesec dana. I to važi za sve one koji se pripremaju za krštenje bez obzira na porijeklo i kulturološku pozadinu. Dug i savjestan put praćenja nekog do krštenja takođe predstavlja i određenu vrstu zastrašivanja kako se ne bi vršila zloupotreba, smatra Klaus Hagedorn, koordinator za pomoć izbjeglicama u kelnskoj nadbiskupiji. On kaže kako ga ponekad zovu oni koji pomažu izbjeglicama, koji bi krštenjem da spriječe njihovo protjerivanje. "Mi na takve apale reagujemo tako što te ljude iz tih razloga ne krstimo", kaže.
Biskupska konferencija Njemačke, ali i Evangelistička crkva u toj zemlji ne vide vezu između priliva izbjeglica i povećanog broja krštenja. Tomas Cimerman iz Evangelističke crkve tvrdi da se u toku protekle godine, u svim priklljučenim crkvenim zajednicama u diocezi Keln, krstilo manje od dest odraslih osoba.

Strah od progona

Irmgard Konin tokom pripreme za krštenje govori i o temi - azil. Kada izbjeglice konvertiraju, smatra on - to znači da im u staroj domovini prijeti progon. "U 99 odsto slučajeva u pitanju je istinski interes da dobiju vjeru koja ih oslobađa, ali to predstavlja i opasnost da dođe do razdora s porodicom", priča dalje Konin za DW. "Dvojica muškaraca su ove godine zaista odustala od krštenja upravo zbog toga što im je prijetio izgon iz Njemačke. Da su prešli na hrišćanstvo strahovali bi od represalija u svojoj domovini."

Konferencija “Nacionalni radiotelevizijski servis u Bosni i Hercegovini” održava se danas i sutra u zgradi BHRT-a. Cilj konferencije je da pronađe način opstanka Radio-televizije Bosne i Hercegovine, da predloži najbolji način finansiranja, te najbolja rješenja za transformaciju javnog sistema emitiranja.

“Neki parlamentarci sami pozivaju na kršenje zakona, odnosno neplaćanje RTV takse”, rekao je generalni direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović na početku panela.

On je rekao da je u početku primjene sistema naplate koji sada postoji bio dobar sistem, jer nije bila razvijena mreža kablovskih emitera. Ni mobilna telefonija nije bila razvijena. Pojavom kablovskih operatera građani su počeli otkazivati fiksne telefonske priključke i došlo je do erozije naplate, rekao je direktor.

“Pitanje je u kojem pravcu će sve ići. Nama su potrebne kratkoročne mjere, dali iz budžeta ili nekih rezervi, da bi bili pogašeni požari, ali i globalno rješenje koje bi riješilo probleme za javne servise. Sve što se predloži mora odobriti politika”, rekao je Karamehmedović.

On je rekao da je dug BHRT-a 16 miliona eura, ali su i BHRT-u otprilike toliko dužni. Ne ovjerajavaju se knjižice radnicima, duguje se za struju, a ne mogu se izvršavati sve programske aktivnosti.

“Pa ipak BHRT dobija najbolje ocjene za program”, istakao je Karamehmedović, te predložio da je trenutno najprimjerenija varijanta za BiH naplata RTV takse putem računa za električnu energiju i da se uspostavi sankcija za one koji ne plaćaju taksu.

“Nadam se da konferencija neće polučiti skromne rezultate jer oni koji bi trebali neće da nas čuju”, rekao je Belmin Karamehmedović. On je rekao da bi BiH mogla biti prva zemlja koja je ostala bez javnog servisa, jer ne postoji politička volja za njegovo funkcioniranje.

Konferencija je posljednji pokušaj evropskih stručnjaka da probude one koji mogu, a ne rješavaju problem javnih servisa u BiH.

“Ukoliko ne bude rezultata neki neće moći da izbjegnu odgovornost za nečinjenje, iako to neki smatraju svojom pobjedom”, rekao je Karamehmedović, javlja BHRT.

“Ne smijemo zaboraviti da je pravo na objektivno informisanje pravo svih ljudi civiliziranog svijeta”, rekao je generalni direktor BHRT-a.

Ingrid Delterne: Dobro je što imamo ovako veliku podršku
“Ohrabrujuće je što ovdje ima mnogo predstavnika, što znači da imamo podršku za održiv sistem javnih medija”, rekla je direktorica EBU-a Ingrid Delterne na otvaranju konferencije.

Posebno je zahvalila ministru Jusku, jer ministarstvo želi učiniti sve da bi podržalo BHRT.

“Javni servisi trebaju biti nepristrasan pružalac istinitih vijesti i ne služiti ni manjinama niti većinama. Oni trebaju pripadati svim građanima koji dijele nacionalno naslijeđe. To je misija svakog javnog servisa, da jača nacionalnu stranu, da približava ljude i daje doprinos nacionalnoj koheziji”, rekla je Delterne.

On podsjeća da tamo gdje su javni mediji loši, cvjeta korupcija i malo ljudi izlazi na izbore. Sređivanjem sistema javnih servisa, to bi se moglo promijeniti u BiH.

“Vlada i Parlamenti do sada nisu uspostavili održiv sistem. Danas je javni servis u stanju kolapsa, što znači da zemlja nije u stanju ili ne želi popraviti stvari. Danas nudimo solidarnost i podršku. BHRT treba ostati dio EBU-a, sve dok ne riješi pitanje stabilnog finansiranja. Mi vam ne govorimo šta treba uraditi, već vas potičemo u ovom procesu. Zato apeliramo da djelujete, apeliramo na Vladu da urgentno donese mjere kako bi sistem mogao funkcionirati”, rekla je Delterne.

IZ EBU-a apeliraju na javne ervise da sarađuju i iskoriste sve moguće sinergije. Apeliraju na RAK da podrže medije kako bi bila osigurana politička nezavisnost.

“Ovo je zaista obeshrabrujuće sada. Bili smo tu mnogo puta i uvijek je situacija bila sve lošija. Bili smo tu i nećemo odustati”, rekla je u pozdravnom govoru generalna direktorica EBU-a.

Duško Vujošević, novi selektor košarkaške reprezentacije BiH istakao je kako mu je čast što je preuzeo bh. tim, te da je siguran da iskustvom, i kako je rekao, sa nešto znanja može pomoći da se košarka u BiH podigne visok nivo.

“Pozdravljam sve ljude koji prate košarku u BiH. Nisam se ranije došao obratiti, jer sam imao obaveze u francuskom Limogesu. Nije bilo moguće direktno obraćanje i zato sam se obratio saopštenjem“, pojasnio je Vujošević zašto nije ranije predstavljen bh. javnosti, iako je imenovan još krajem marta.

Novi bh. selektor se nada da će se svi igrači koje bude pozvao na pripreme, koje počinju 2. jula, odazvati, ali ne samo da bi se pojavili, nego da ozbiljno učestvuju u radu i stvaranju dobre atmosfere u timu. Ne vidi nikakav razloga zbog kojeg se Mirza Teletović i Jusuf Nurkić, dva NBA igrača iz BiH ne bi odazvala pozivu.

“Nema prepreka da Teletović i Nurkić igraju u pretkvalifikacijama, jer se ne poklapaju sa terminima NBA lige. Svi NBA klubovi savetuju igračima da leto iskoriste za odmor, individualni rad i da ne igraju za reprezentaciju. Normalno to ne savetuju igračima koji igraju za Ameriku. Dakle, lični je izbor svakoga od njih da li će igrati ili ne“, kazao je Vujošević, te dodao da je Nurkić igrač oko kojeg bi trebala da se gradi reprezentacija.

Novi selektor BiH izrazio je zadovoljstvo što je u BiH, ali i naglasio da je svjestan da postoji dosta problema, posebno u periodu kada FIBA, Euroliga i NBA ne uspijevaju da pronađu način da zajednički funkcionišu.

“Svestan sam odnosa prema reprezentacijama, ne samo u Bosni, nego svuda jer su igrači strašno opterećeni i nije to više na nivou kao nekada ranije. Međutim, to je još uvek častan posao i sport je deo društva koji nema profitabilnu funkciju. Kao školstvo i kultura u nekom smislu sport je jako bitan za funkcionisanje svake zemlje. Zato moramo biti svesni i staviti se u funkciju toga. Meni je važno da radim sa igračima sa ovog područja, jer se u bivšoj Jugoslaviji uvek igrala specifična košarka. Uostalom Bosna je prva iz Jugoslavije sa Bogdanom Tanjevićem osvojila titulu šampiona Evrope“, naglašava Vujošević i nastavlja:

“Ovde postoji tradicija i veliki broj talentovanih igrača i to je za trenera izazov. Rezultati koje je BiH postizala u mlađim kategorijama govore da ta loza i dalje rađa dobro. Meni odgovara takav posao, jer je količina košarke koju podrazumeva selektorski rad nešto što mom zdravstvenom stanju odgovara, a i zadovoljava moju potrebu za bavljenje košarkom. Siguran sam da svojim iskustvom i nešto znanjem mogu da pomognem da se košarku u BiH podignemo na visok nivo, a to podrazumeva dobar rad svih u Savezu, dobar odnos igrača i učestvovanje u reprezentativnim akcijama. Ne da neko svojim prisustvom čašćava, nego da zaista učestvuje i doprinese dobrim radom da se ciljevi realizuju.“

Okupljanje košarkaške reprezentacije BiH planirano je 2. jula u Sarajevu, a utakmice pretkvalifikacija igraće u periodu od 2. do 19. augusta. Rivali bh. timu biće Slovačka, Švedska i Armenija. U prvi krug kvalifikacija plasiraće se po dvije prvoplasirane selekcije iz sve četiri pretkvalifikacione grupe. Svjetsko prvenstvo u košarci održaće se u Kini od 31. augusta do 15. septembra 2019. godine.

Vujošević je kazao da je plan priprema već definisan, te da će tokom tih mjesec dana njegov izabranici odigrati po dvije kontrolne utakmice sa Bjelorusijom i Austrijom, te nastupiti na turniru u Makedoniji. U stručnom štabu uz iskusnog trenera radiće kao pomoćnici Mensur Bajramović i Josip Pandža, dok će kondicioni trener biti Osman Handžić.

Predstavnici nevladine organizacije “Crime stoppers” iz Sjedinjenih Američkih Država danas su u Banjaluci predstavnicima policija iz regiona predstavili projekat “Crime Stoppers”.Jim Fuda, direktor Službe za sprovođenje zakona objasnio je da se radi o aplikaciji koja se uspješno koristi u SAD-u i Kanadi.“To je način da građani mogu anonimno da prijave međunarodni kriminal organizaciji ‘Crime stoppers’ koja će prijavu proslijediti policiji”, rekao je Fuda.

Prilikom slanja dojave građani dobijaju broj i ako njihova dojava dovede do hapšenja i podizanja optužnice dobiće 1.000 dolara od ove organizacije. Prijave se mogu slati za slučajeve iz oblasti trgovine ljudima, terorizma, narkotika, nezakonite trgovine ili trgovine oružje.

Aplikacija je od danas na web adresi www.p3tips.com, a osim Bosne i Hercegovine obuhvaćene su Srbija, Hrvatska i Slovenija.Prilikom dojava moguće je dodati i video zapise, audio zapise i fotografije.“Od kako smo počeli da koristimo ovu aplikaciju u SAD-u naše dojave su se utrostručile a hapšenja udvostručila”, kazao je Fuda.

Ponovio je da su prijavitelji potpuno zaštićeni jer niko, pa ni policija ne zna ko su oni, obzirom da prilikom prijave dobiju samo broj.“Ovo će podstaći i kriminalce da odaju druge kriminalce. Koncept funkcioniše i doveli smo ga na ovo područje”, rekao je Fuda i dodao da sve finasira organizacija “Crime Stoppers”.Prezentacija je održana u prostorijama Uprave za policijsku obuku Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a.

Nakon što su izgrađeni svi objekti zatvorskog kompleksa državnog zatvora u Vojkovićima kod Sarajeva, prvog u BiH koji se gradi po evropskim standardima, u toku je i finalizacija radova na spoljnom i unutrašnjem uređenju, a očekuje se da će krajem ove ili početkom naredne godine započeti faza popunjavanja kompleksa, najavio je danas u Sarajevu ministar pravde BiH Josip Grubeša, javlja Anadolu Agency (AA).

Na izgradnji ovog za pravosudni sektor u BiH važnog projekta radilo se od jula 2014. godine, a završetak radova najavljivan je za 21. juli prošle godine. Ministar pravde BiH je podsjetio da je zbog sudskog spora jednog od potencijalnih podizvođača sa izvođačem radova, dovelo do obustave radova od 135 dana, koji su bili najbolji za izgradnju.

Tvrdi da, kada je riječ o jednom ovakvom projektu koji prvi na razini BiH, ne može se govoriti o rokovima završetka izgradnje, ali najavljuje da bi krajem ove ili početkom naredne godine trebala započeti faza popunjavanja kompleksa kapaciteta 350 mjesta.

Stranke u Skupštini TK-a pregovaraju o upućivanju zahtjeva za ocjenu ustavnosti Zakona o visokom obrazovanju, ali zahtjev DF-a smatraju nekorektnim, piše Oslobođenje.

Zakon o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona, koji je prošle godine usvojen u Skupštini, kao i posljednje njegove izmjene od 16. marta usvojene po hitnoj proceduri, a kojima je smijenjen rektor Univerziteta u Tuzli Samir Nurić, uskoro bi mogli ići na ocjenu ustavnosti. Razlog za ovo je način na koji se bira rektor, odnosno presudna uloga koju političke stranke preko Upravnog odbora Univerziteta imaju u izboru rektora.

Apelacije

Prema ovom zakonu, rektora imenuje Senat, s tim da njegovo imenovanje mora potvrditi UO, čiju većinu članova postavlja Vlada TK-a, odnosno politička većina u Kantonu, a najčešće samo najjača stranka (SDA, op.a.). Ukoliko UO ne da suglasnost na rektora, odnosno ako im se rektor ne svidi po nekom kriteriju, oni prijedlog odbijaju i vraćaju Senatu da ponovo odluči. Ukoliko i tada UO odbije prijedlog rektora, onda članovi Upravnog odbora, odnosno politički imenovani kadrovi, sami imenuju rektora. Ukratko, rektor neće biti izabran ukoliko članovi UO ocijene da će on biti neposlušan, kao što je to bio bivši rektor, odnosno bivša rektorica Aida Crnkić, koja je smijenjena prvom izmjenom Zakona.

Kako nezvanično saznajemo, SDP, DF, ali i SBB, rade na postizanju konsenzusa da sa najmanje 12 ruku u Skupštini TK-a zatraže ocjenu ustavnosti ovih zakona. SDP je već pokušao sa ocjenom ustavnosti, još u septembru 2016. godine, ali nisu imali dovoljno ruku.

- Mi smo tada imali tek sedam glasova i uputili smo to na federalni nivo, gdje je naš zastupnik uspio prikupiti dovoljno glasova, ali je zahtjev za ocjenu odbačen iz proceduralnih razloga, odnosno zbog nenadležnosti, kazao nam je Dževad Hadžić, predsjednik Kluba SDP-a u Skupštini TK-a.
Istovremeno, Sindikat visokog obrazovanja TK-a, odnosno profesor Nurić, koji je v.d. predsjednika sindikata, ali i član DF-a, zajedno sa profesorom Zlatanom Begićem, također članom DF-a, namjerava pokrenuti ocjenu ustavnosti.

- Mi smo pripremili apelaciju i imamo podršku i SBB-a i DF-a, naravno, ali imamo problem sa SDP-om, koji iz nekog razloga sada ne želi podržati apelaciju, iako su bili protiv usvajanja ovakvog zakona. Ukoliko ovo ne prođe na kantonalnom nivou, idemo na viši nivo, kazao je Nurić.
Načelnu suglasnost za apelaciju je dao i SBB, koji je obećao podršku na svim nivoima vlasti, ukoliko ona bude potrebna.

- Mi smo jasno rekli da se ne slažemo ni sa načinom ni članovima Zakona. Pitali su nas iz Sindikata, ali i grupe kolega iz Skupštine da li bismo podržali apelaciju ukoliko postoje određene stavke koje su suprotne Ustavu i mi smo rekli da bismo, ali tek trebamo detaljno pregledati apelaciju, kazao nam je Fuad Hadžimehmedović, predsjednik Kluba poslanika SBB-a.

Povratak Nurića

Problem sa SDP-om, a vjerovatno i sa SBB-om, kako saznajemo, mogao bi nastati zbog jednog zahtjeva koji je ubačen u apelaciju. Zapravo, u apelaciji se traži ocjena ustavnosti samo posljednjeg zakona, odnosno onog na kojem je smijenjen samo Nurić. Uz to, u ovoj apelaciji postoji i druga stavka koja baca sumnju na iskrene namjere apelanata. U toj apelaciji, koju bi poslanici trebali izglasati i uputiti kao svoju, profesor Nurić i profesor Begić (koji je pisao i apelaciju za ocjenu ustavnosti Zakona o stečaju FBiH, op.a.), traže da poslanici izričito kažu da li žele da se Nurić vrati na mjesto rektora.

Međutim, kako saznajemo od brojnih poslanika u Skupštini TK-a, i od pozicije, ali i od opozicije, dok god je ovakve mjere zaštite, kako je navedeno u apelaciji, poslanici je neće podržati.

- Mislim da bi bilo daleko korektnije da se pošalje apelacija za ocjenu ustavnosti, ali od trenutka kada je uvedena stavka da UO daje suglasnost na rektora. Mislimo da ocjena ustavnosti posljednjih izmjena neće polučiti prave rezultate, nego samo vratiti Nurića na mjesto rektora, kazao nam je Hadžić.

Zbog hronologije događaja, dat ćemo mali pregled dešavanja u Skupštini i na Univerzitetu. Novi Zakon o visokom obrazovanju je usvojen u ljeto prošle godine i tada su ga nazivali, pogotovo poslanici SDA, najboljim zakonom o visokom obrazovanju u BiH, uprkos jasnom kršenju okvirnog Zakona o visokom obrazovanju BiH. Rektorica Univerziteta je tada bila Aida Crnkić i već se tada stvorila struja u akademskoj zajednici, ali i Sindikatu, na čijem čelu je bio Nurić, koja nije bila za ovakav zakon. Nakon utvrđivanja evidentne neposlušnosti, Skupština TK-a je u septembru donijela prve izmjene zakona i smijenila apsolutno sve organe na Univerzitetu, od Upravnog odbora, Senata, preko rektora, prorektora, dekana, pa sve do prodekana. Nakon ovih izmjena, privremeni UO je imenovao Samira Nurića, tada istaknutog kadra SDA, za v.d. rektora. Nakon toga, i Nurić je otkazao poslušnost, nakon čega je i sam smijenjen sada već poznatom taktikom.

O problemu usvajanja dvije izmjene Zakona o visokom obrazovanju TK-a govorili su i na vanrednoj press konferenciji predstavnici CCI-ja, koji su praksu Vlade i Skupštine da neposlušnog rektora smijene izmjenom zakona nazvali derogiranjem demokratskih procedura i izrugivanjem javnom interesu, a potvrdili su i ono o čemu je Oslobođenje pisalo i u vrijeme smjene rektora.

Zakonom protiv čovjeka

- Ovo je neviđen slučaj da se zakonom nekome oduzima radno-pravni status, odnosno da se mijenja zakon kako bi se smijenio neko ko nije na političkoj funkciji. Naravno, cilj svega ovoga je imenovanje stranački podobnih u akademskoj zajednici i dokaz je stranačke okupacije fakulteta i suspenzije autonomije Univerziteta. Treba znati da je Ustavom BiH, ali i brojnim zakonima, akademskoj zajednici zagarantovana akademska sloboda i autonomija od političkog uticaja, kazao je Adis Arapović, program-menadžer CCI-ja.

Zbog svega ovoga, i CCI je zvanično pozvao sve političke aktere da daju podršku ocjeni ustavnosti hitnog postupka, ali i načina smjene rektora, prorektora i ostalih.

- Upućujemo ga opozicionim, ali i pozicionim poslanicima koji imaju lični stav da su način i sadržaj izmjena poremetili pravni i ustavni poredak. Molim zastupnike da podrže zahtjev za ocjenu ustavnosti oba ova zakona, dodao je Arapović.

Na Tušnju je u ponedjeljak izvršena prozivka igrača Slobode, kojom je, ujedno, označen početak priprema za naredno prvenstvo u Premijer ligi BiH.Trener Vlado Jagodić je rekao da mu se od 25 igrača javilo 19 od kojih su neki opravdali izostanak.- Azir Muminović i Darko Todorović su s mladom reprezentacijom, dok se nisu pojavili Asim Zec, Haris Mehmedagić, Samir Efendić i Adnan Hadžić. Protiv Zeca koji je potpisao sporazum o ostanku u Slobodi, a sada po nečijem nagovoru želi promijeniti klub, bit će podnesena disciplinska prijava – rekao je Jagodić.

Za ostalu trojicu je rekao da na njih računa, ali da oni trebaju s čelnicima kluba dogovoriti uvjete za nastavak karijere na Tušnju.Igrači Slobode danas nisu trenirali. Umjesto toga, podvrgnuti su testiranju. Prvi trening najavljen je za sutra u 18.00 sati. Na Tušnju će se raditi do 29. juna, kada će ekipa preseliti u Kupres i tamo će se pripremati za početk prvenstva do 11. jula.

– Za sada smo dogovorili tri pripremne utakmice i to s Cibalijom iz Vinkovaca (2. VII), Zrinjskim (6. VII) i Radnikom (9. VII) dok je uprava za „generalku“ na Tušnju (15. VII) najavila dolazak jednog renomiranog kluba. Osim toga, odigrat ćemo još dvije pripremne utakmice (24. i 26. VII) i tri kontrolne utakmice kako bismo isprobali neke nove i mlade igrače – naglasio je Jagodić, dodavši da je planirao za 40 dana rada obaviti 44 treninga.

Prvog dana na Tušnju su se pojavili Filip Erić, Aleksandar Lazevski, Amar Beganović, Ibrahim Škahić, Adnan Salihović, Muhamed Muratović, Adnan Mujkić, Nemanja Stjepanović, Adnan Jahić, Ismar Hairlahović, Vladimir Grahovac, Uroš Đukić, Amer Ordagić, Miloš Kalezić, Almedin Zilkić, Dino Hodžić, Edis Smajić i Ismar Tandir.

Na prozivci su se pojavili bivši igrači Slobode Adnan Zukić, Mirnes Salamović i Muharem Čivić, te Edin Salkić i Zvezdan Đorđilović. Lista pojačanja za sada nije poznata, a Jagodić je najavio potragu za lijevim bočnim igračem, te napadačima i igračima veznog reda. Predsjednik kluba Senad Mujkanović, koji je rekao da do daljeg ostaje na čelu UO, naglasio je da je cilj Tuzlaka u idućoj sezoni ponovo plasman u Ligu za prvaka.

Želimo da Zapadni Balkan postane dio EU, ali da već i pristupni proces donese osjetni boljitak građanima, navodi za DW Kristijan Helbah, koordinator za Zapadni Balkan u njemačkom Ministarstvu spoljnih poslova.

DW: Mediji na Zapadnom Balkanu izvještavaju o njemačkom „Maršalovom planu" za taj region. Da li je to drugi naziv za ono što je šef diplomatije Zigmar Gabrijel nazvao novom strategijom za Balkan?

Kristijan Helbah: Ministar Gabrijel je na Aspenskoj konferenciji krajem maja u Berlinu predstavio svoje viđenje Zapadnog Balkana. Jasno je rekao da se njemačka zalaže za evropsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana već i iz sopstvenog interesa. Želimo da uvedemo ove zemlje u EU. Ali nije tajna da približavanje tih zemalja Evropskoj uniji ide veoma sporo jer nemaju svi akteri iskreni interes za održivim reformama.

Znamo da te reforme nisu jednostavne i da je regionu potrebna jača podrška u približavanju EU. Tu se radi o političkoj, ali i ekonomskoj podršci i impulsima za regionalnu saradnju koja krije mnoge neiskorištene potencijale za jačanje regiona. Na posljetku se radi o tome da prednosti približavanja EU postanu osjetne za građane. Želimo da pomognemo konkretnim projektima.

To, međutim, ne može biti jednosmjerna ulica. Ministar Gabrijel je takođe naglasio da nema popusta kod centralnih uslova kao što su vladavina prava, ljudska prava i borba protiv kriminala i korupcije. Glavna odgovornost je uvijek bila i ostala u rukama političkih funkcionera šest zemalja Zapadnog Balkana, a ne u rukama EU!

Šta te zemlje mogu da očekuju od Brisela i Berlina?

U tom regionu nema partnera koji više doprinosi od Evropske unije i Njemačke, ako se posmatra bilateralno. Mnogo godina podržavamo Zapadni Balkan – politički, finansijski, prenosom znanja, a investicije i trgovinu da i ne pominjemo. Privredno je Zapadni Balkan odavno dio Evrope. Nemojte potcijeniti značaj ovog obećanja: države regiona mogu postati članice jednog od politički najuticajnijih i ekonomski najjačih klubova svijeta – ukoliko ispune uslove za članstvo. Za potencijalne investitore je to privlačno, a tu su i trgovinske povoljnosti koje države Zapadnog Balkana imaju u odnosu sa EU. Za ljude evropska perspektiva ne znači samo blagostanje već i bezbjednosti i pravdu, dakle ono što u idealnom slučaju zovemo normalnim životom.

Inicijativa „Berlin plus" bi trebalo da proširi dosadašnju podršku. Želimo da ojačamo regionalnu saradnju zemalja kako bi potom ulazak svih zemalja u EU bio olakšan. Kroz snažnu podršku reformskih napora trebalo bi da se podstakne transformacija u moderne pravne države.

Odakle će za to doći novac?

Ono što smo naumili nije zadatak koji jedna zemlja sama može da iznese ili koji se naprosto rješava novcem. To je zajednički poduhvat gdje svi moraju vući u istom smjeru: mi Evropljani zajedno sa ljudima na Zapadnom Balkanu. Važno nam je da Zapadni Balkan u Evropi ponovo dobije više pažnje i da se ojačaju reformske snage u regionu. Ne smije uvijek da se priča samo o novcu. Možemo i želimo da pomognemo, ali same zemlje moraju da se prihvate neophodnih društvenih, političkih i ekonomskih promjena. I moraju razumjeti da su im reforme neophodne kako bi opstale na međunarodnom tržištu, ponudile svojim građanima perspektivu i odvratile ih od emigriranja. Drugim riječima, čak i da ne postoji EU ili politika proširenja, države Zapadnog Balkana bi morale da se mijenjaju. Nasuprot drugim zemljama i regionima, one imaju sreći što im EU pruža ruku i preuzima dio troškova transformacije.

U kojim oblastima će se ostvariti konkretna podrška?

Radi se o tome da se za ljude u regionu ostvare konkretne prednosti. Recimo kroz projekte koji poboljšavaju odnose i saradnju država pa tako poboljšavaju ekonomsku klimu i stvaraju radna mjesta. Tu spadaju i prekogranični infrastrukturni projekti poput autoputa između Srbije, Kosova i Albanije. Ludilo je što je tako komplikovano doputovati iz Beograda do Prištine ili Tirane, iako su ti gradovi zapravo u komšiluku. Ako pružimo podršku u takvim oblastima ljudi će primijetiti da se nešto radi.

Ali i region samostalno mora da uradi više kako bi iskoristio velike šanse digitalizacije privrede. Zahvaljujući mogućnostima industrije 4.0 mnoge industrijske grane vraćaju proizvodne pogone u Evropu. Taj efekat je dodatno pojačan zbog političke nesigurnosti na mnogim mjestima u svijetu. Ovdje Zapadni Balkan hitno mora da zauzme startnu poziciju kao atraktivni region kako bi profitirao od opisanog razvoja. Preduslov za to je efikasna IT-infrastruktura i zajednički standardi u regionu. Radi se o IT-umreženosti, kako ne bi svako radio za sebe, a na kraju svi ostali praznih šaka. Zato predlažemo regionalni samit o informacionim tehnologijama kako bi se zajednički prišlo ovim pitanjima.

Osim toga, po svaku cijenu moramo nešto uraditi kako bi ponudili mladima perspektive. Masovan odlazak mladih čiji smo svjedoci jeste tempirana bomba koju moramo da deaktiviramo. Stoga su važne investicije u obrazovanje, a iz naše perspektive prije svega u dobro stručno obrazovanje jer je to privlačno za investitore.

Ko koordinira sve pobrojane namjere i njihovo sprovođenje?

Ministar Gabrijel je predstavio ideje koje želimo da prodiskutujemo i razradimo sa našim partnerima. Ako sve bude išlo onako kako priželjkujemo, biće više mjesta koja sprovode ideje. Svi ti tokovi treba da budu koordinirani iz Brisela. Njemačka će, kao pokretač i motor ove nove balkanske inicijative, svakako posebno intenzivno pratiti sprovođenje prijedloga. Već smo dobili brojne pozitivne reakcije na inicijativu, kako iz Brisela tako i od drugih nacija koje su posebno angažovane u regionu, recimo Italije koja će 12. jula u Trstu biti domaćin sljedeće konferencije Berlinskog procesa.

U kakvom odnosu ovo o čemu pričamo stoji sa idejom „carinske unije" ili „zajedničkog tržišta" regiona za koju se zalaže i komesar za proširenje Johanes Han?

Inicijativa slijedi isti cilj, dakle upotrebu neiskorištenog privrednog potencijala kako bi ljudi u regionu živjeli bolje. Treba iskoristiti svaku šansu koja se pomoli kako bi se što prije poboljšalo teško socijalno stanje u kojem žive mnogi na Balkanu. U to spada i poboljšana regionalna saradnja u sferi ekonomije. Pojedinačne zemlje Zapadnog Balkana su premale za potencijalne investitore. Ako se region zajednički „ponudi", onda se isplati ulagati tamo. To stvara radna mjesta i prihod. Dakle zemlje mogu odmah da čine napretke i to bez obzira na to koliko brzo ili sporo čine sljedeće korake u procesu proširenja EU. Zato Njemačka izrazito podržava planove komesara Hana o stvaranju zajedničkog privrednog prostora u regionu.

Povremeno nastaje utisak da Berlin i Brisel u ime stabilnosti i opredijeljenosti Zapadnog Balkana za EU tolerišu gaženje medijskih sloboda ili korupciju, da polažu nade u autoritarne političare. Ne pravi li se tako medveđa usluga demokratskom razvoju?

Nema sumnje da u državama Zapadnog Balkana postoje deficiti na polju slobode štampe i prije svega u vladavini prava i pravosuđu. I široko rasprostranjena korupcija je težak problem. Korupcija uvijek nosi veliku nepravdu, olakšava izrabljivanje radnika, sprječava napredak, jer oni koji u njoj plivaju profitiraju od statusa kvo i žele da spriječe reforme. Ne zatvaramo oči pred tim, naprotiv. Vladavina prava, reforma pravosuđa, borba protiv korupcije i sloboda izražavanja su redovno tema razgovora sa vladama u regionu. Ove teme spadaju u temelje približavanja EU. Što taj proces više odmiče, sve više dolaze u fokus. Jasno je da zemlja koja ne ispunjava standarde EU na ovom polju ne može na posljetku postati članica. Tu nema gledanja kroz prste. Donosioci odluka u regionu to odlično znaju.

Radnici u Bosni i Hercegovini koji su zaposleni u privatnom sektoru često uzimaju bolovanje da se odmore ili nađu drugi posao, dok oni iz javnog sektora, pogotovo zdravstvenog, kako bi se bavili privatnim biznisima, tvrde iz sindikata.

Bolovanje u većem broju uzimaju radnici iz javnog sektora, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja, dok se oni koji rade kod privatnika u većini slučajeva boje odsustvovati sa posla zbog otkaza i drugih posljedica.

“Radnici, pogotovo u privatnom sektoru, rade u izuzetno teškim uslovima, a pogotovo ako znamo da nemaju vikende, nemaju subote, nedjelje, njihovo radno vrijeme je 12 i više sati, prema tome prinuđeni su da nekada uzmu bolovanje kako bi se odmorili. Država se ne bavi kontrolom onih koji trebaju da poštuju radno vrijeme i postavlja se pitanje uzroka zašto ljudi često traže bolovanje”, kaže predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Ismet Bajramović.

Međutim, do tačnog broja onih koji uzimaju bolovanje u BiH teško je doći, ali je sigurno da se deseci miliona eura izdavajuju zavodi zdravstvenog osiguranja ako se radi o dužem bolovanju.U bh. entitetu Republici Srpskoj više od 51.000 radnika uzelo je bolovanje duže od 30 dana u prošloj godini, što je za Fond zdravstvenog osiguranja bio trošak od 5,7 miliona eura, budući da troškove bolovanja do 30 dana snose poslodavci, a preko toga Fond.

U Federaciji BiH je to 42 dana, ali podaci za prošlu godinu još nisu objavljeni, a one iz 2015. ne treba uzimati kao tačne, navodi se u izvještaju Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.“U 2015. godini je evidentirano ukupno 714.110 dana bolovanja… Privatni sektor u većini kantona uopšte nije dostavio podatke o bolovanju, a kvalitet dostavljenih podataka o bolovanju dijela privatnog sektora je veoma sumnjiv. Javni sektor je većim dijelom dostavio ove podatke, ali pojedini domovi zdravlja su podatke dostavljali samo za svoje uposlenike, a ne za sva osigurana lica čije evidencije vode.”Kako nam je rečeno iz ovog Zavoda, da bismo saznali tačan broj radnika koji su uzeli bolovanje trebali bismo kontaktirati zavode iz svih deset kantona.

Milioni za troškove bolovanja

Međutim, na naše stalne upite odgovore smo dobili samo iz njih tri – Kantona Sarajevo, Unsko-sanskog i Tuzlanskog kantona.“Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo nema precizne podatke o broju bolovanja u prethodnoj godini u dijelu bolovanja do 42 dana. Na osnovu provedenih kontrola u drugoj polovini 2016. godine, te analizom istih došlo je do blagog pada bolovanja, prije svega nepravilno otvorenih i nepravilno vođenih bolovanja”, odgovor je iz Kantona Sarajevo.

Kako su naveli iz ovog Zavoda, na godišnjem nivou se izdvaja približno tri miliona eura za troškove bolovanja dužih od 42 dana. Najčešće se radi o bolestima osteomišićnog sistema, hipertenziji, dijabetesu, neurološkim oboljenjima i psihijatrijskim bolestima.

Drugi razlozi su bolovanja po osnovu njege bolesnog djeteta i člana uže porodice, a značajan udio imaju i povrede na radu.U protekloj godini u Kantonu Sarajevo u stalni radni odnos angažirano je troje ljekara koji provjeravaju zloupotrebu bolovanja, što je, dodaju iz Zavoda, zabilježeno u 2016. i to više kod uposlenika u javnom nego u privatnom sektoru.

U Unsko-sanskom kantonu, tokom 2016. zabilježeno je gotovo 1.430 slučajeva bolovanja dužih od 42 dana, a u prosjeku je jedno bolovanje trajalo oko 100 dana, što je Zavod zdravstvenog osiguranja koštalo 1,3 miliona eura.

Svaki četvrti zaposlenik koristio je bolovanje u Tuzlanskom kantonu u prošloj godini, podaci su zavoda iz ovog kantona.“U toku 2016. registrovana su ukupno 40.333 bolovanja, što je za sedam posto više nego u 2015”, navode iz Zavoda zdravstvenog osiguranja TK.“Bolovanja u 2016. najčešće su koristili zaposleni u Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla, Rudniku mrkog uglja Banovići i MUP-u Tuzlanskog kantona.”Vodeći uzroci bolovanja dužih od 42 dana su bolesti koštano-mišićnog sistema, bolesti vezane za mentalno zdravlje i bolesti cirkularnog sistema.

‘Poslodavcima su godišnji odmori spram mrtve glave’

Predsjednik Samostalnog sindikata BiH kaže da se zloupotrebe bolovanja dešavaju, ali da su nekada radnici primorani to da urade. “I u sistemu socijalizma taj problem je bio prisutan, pa smo ljude nalazili na građevinama, zidaju kuće, ili zidaju drugima kuće, ili nešto drugo rade, a uzeli su bolovanje, korumpirali su ljekare, odnijeli su dinare. To se dešava i sada i u svakoj državi Evrope, međutim, ja to ne bih nazvao zloupotreba, nego upotreba bolovanja i u privatne svrhe”, kaže Bajramović.

Prema njegovom mišljenju, ljudi se boje da uzmu bolovanje u privatnom sektoru daleko više nego u javnom, iz razloga što je teže zadržati radno mjesto kada se dođe sa bolovanja.“Čak, u raspravama o Zakonu u radu najviše su se koplja lomila oko toga, da bez obzira gdje radi radnik nakon šest mjeseci, kada se vrati sa bolovanja, može vrlo lako ostati bez posla. Zakon o radu je to čak propisao, gdje smo mi bili protiv te odredbe, da radnik – ukoliko se ne nađe adekvatno mjesto nakon šest mjeseci kada se vrati radnik sa bolovanja – može dobiti otkaz. To su dešavanja u praksi. Dešava se također da u javnom sektoru, imam i saznanja, majke uzimaju često bolovanja da bi mogle da brinu za svoju djecu, a to su sve objektivni razlozi.”

Kako objašnjava Bajramović, poslodavici su se, kada se pregovaralo o kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu, najviše suprotstavljali – ne najnižoj cijeni rada, ne doprinosima i dodacima na plaću, nego godišnjim odmorima.“Njima je spram mrtve glave taj godišnji odmor, u skladu sa konvencijama koje kažu da je minimalni godišnji odmor 20 radnih dana, oni se hvataju za glavu i ne daju radniku godišnji odmor.”Zloupotrebe bolovanja, zaključuje predsjednik sindikata, sigurno ne bi bilo da se poštuje Zakon o radu, kolektivni ugovor i ugovor o radu.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH