Izdvojeno

Izdvojeno (2004)

Jedna osoba je smrtno stradala, dok su tri povrijeđene u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se jutros dogodila kod Kladnja.

Nesreća se dogodila jutros oko 8.50 sati kada je na magistralnom putu M-18 Tuzla - Sarajevo, u mjestu Kovačići, vozilo sletjelo sa ceste.

Povrijeđene osobe su prevezene na UKC Tuzla, gdje im se utvrđuje stepen povreda.

Identitet stradale osobe nije poznat, a više detalja o nesreći će biti poznato nakon uviđaja.

Ivo Andrić, veliki pisac i nobelovac, rođen je na današnji dan 1892. godine u Docu na Lašvi (opština Travnik). Andrićevi roditelji Antun i Katarina (rođ. Pejić) živjeli su u Sarajevu.

Kad je Ivi bilo dvije godine, otac mu umire od tuberkuloze, te ga majka seli kod tetke Ane i njenog muža Ivana Matkovščika u Višegrad. U Višegradu završava osnovnu školu, a potom se vraća majci u Sarajevo, gdje 1903. godine upisuje Veliku gimnaziju (Prva gimnazija - Sarajevo). U tom periodu počinje pisati poeziju i 1911. godine u časopisu Bosanska vila objavljuje svoju prvu pjesmu - "U sumrak".

U oktobru 1912. godine upisuje studij u Zagrebu na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta. Sljedeće godine prelazi u Beč, gdje posjećuje predavanja iz historije, filozofije i književnosti. Zbog slabog zdravstvenog stanja, uz pomoć gimnazijskog profesora Tugomira Alaupovića, 1914. godine prelazi na Filozofski fakultet Jagelonskog univerziteta u Krakowu, gdje uči poljski jezik. Između dva svjetska rata radi u konzulatu u Marseilleu, Madridu, Parizu...

1924. godine na Filozofskom fakultetu u Grazu brani doktorsku disertaciju pod nazivom Razvoj duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der türkischen Herrschaft)

U mladosti piše pjesme i meditativnu lirsku prozu ("Ex Ponto", 1918., "Nemiri", 1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o čemu svjedoči posmrtno objavljena knjiga zapisa "Znakovi pored puta". No, univerzalnu književnu veličinu i svjetsku priznatost Andrić je ostvario svojim proznim opusom, kojem na početku stoji pripovijetka "Put Alije Đerzeleza" (1920). Nastavlja se nizom pripovjedačkih zbirki, te romanima "Travnička hronika" (1945), "Na Drini ćuprija" (1945), "Gospođica" (1945), "Prokleta avlija" (1954), "Omer-paša Latas" (1976, posmrtno)...

Svijet Andrićevih proza usudno je povezan s Bosnom. "Sve moje je iz Bosne" tom preciznom rečenicom Andrić je sam najbolje objasnio način na koji je Bosna, "zemlja mrke ljepote", u središtu njegovog književnog mikrokosmosa.

A, poput drevnih zadužbinara, o kojima je pisao u svojim pričama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi način. Nagradu koju je dobio, od Nobelove nagrade, 1961. godine, odlučio je pokloniti za unapređenje bosanskohercegovačkog bibliotekarstva.

U pismu koje je 17. maja 1962. godine uputio Savjetu za kulturu Bosne i Hercegovine on je napisao:

"Želim da obavijestim Savjet za kulturu NR Bosne i Hercegovine da sam odlučio da Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini poklonim pedeset posto iznosa primljenog na ime Nobelove nagrade. Moja je želja da se ova sredstva upotrijebe za unaprjeđenje narodnih biblioteka na području Bosne i Hercegovine."
Nekoliko godina kasnije Andrić je poklonio i ostatak novca za unaprjeđenje bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini.

Umro je u Beogradu 13. marta 1975. godine.

Izvor: Historija.ba

Putnički voz iskočio je sa šina u blizini New York Cityja, pri čemu je mnogo osoba povrijeđeno, objavili su američki mediji.

Incident se desio u New Hayd Parku u okrugu Nassau, a vjeruje se da niko od povrijeđenih nije životno ugrožen.

Voz je imao 12 vagona i vozio je oko 600 ljudi. Sa šina je skrenuo u subotu oko 21 sat po lokalnom vremenu.

Dvadesetdevet osoba je prevezeno u bolnicu sa povredama poput slomljenih kostiju i potresa mozga, dok su brojni drugi putnici primili ljekarsku pomoć na mjestu nesreće jer su zadobili manje povrede.

Guverner Andrew Cuomo kazao je da su generalno, prema prvim informacijama, povrede minimalne.

Jedan od putnika ispričao je lokalnim medijima kako je kroz prozor primijetio iskre nakon što se voz počeo tresti, a potom je i udario u nešto i zaustavio se.

Ova željeznička pruga najprometnija je u regionu New Yorka. Nakon nesreće je zatvorena za saobraćaj.

Ovaj incident dolazi nedugo nakon što je prošlog mjeseca žena poginula, a 108 ljudi povrijeđeno kada je putnički voz udario u stanicu u New Jerseyju.

Policijski službenici Federalne uprave policije nakon višemjesečne istrage, a pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona i podršku Specijalne policijske jedinice FUP-a, danas realizuju operativnu akciju "Majevica “ na području Tuzlanskog kantona, piše Avaz.

U sklopu navedena akcije, a po naredbi Općinskog suda u Tuzli, izvršeni su pretresi četiri lokacije na području navedenog kantona dok je na petoj lokaciji pretres još uvijek u toku, te su lišena slobode tri lica iz Tuzle incijala S.K. (1965. god.), E.K. (1972. god.) i S.S. (1976. god.).

Lica su lišena slobode radi činjenja krivičnog djela nedozvoljeno držanje oružja ili eksplozivnih materija na način da su duži vremenski period neovlašteno nabavljali, držali i skrivali veću količinu vatrenog oružja, municije i eksploziva koju su potom stavljali u promet prodajom trećim nepoznatim osobama sa područja Federacije Bosne i Hercegovine.

U pretresima je do sada pronađena i oduzeta veća količina vatrenog oružja (puško-mitraljez, jedan kg. eksploziva hekler, ručni bacač, više komada automatskih puški, pištolja i bombi, i veća količina municije i okvirova za automatsko oružje), te više mobilnih telefonskih aparata i SIM kartica koji su korišteni za izvršenje predmetnog krivičnog djela, kao i drugi predmeti koji potiču ili se dovode u vezu sa istim.

Nakon izvršenih pretresa, lica lišena slobode će biti privedena u službene prostorije Federalne uprave policije u Tuzli radi kriminalističke obrade, nakon čega će u zakonskom roku uz Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu biti predata na dalju nadležnost Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona.

Predsjednik Srpske demokratske stranke Mladen Bosić podnio je ostavku na ovu funkciju na sjednici Glavnog odbora stranke koji se danas održao u Doboju.

Kako je javila Anđelka Marković, reporterka N1 iz Doboja, novi predsjednik (ili predsjednica) SDS-a birat će se na sjednici Skupštine stranke.

Odluka Bosića nije iznenađujuća nakon slabog izbornog rezultata Saveza za promjene čiji je SDS član.

Siniša Dodik i Radenko Mirković privedeni su danas po nalogu Tužiteljstva Bosne i Hercegovine zbog sumnje da su počinili izbornu prevaru.

Aktivnosti se odnose na nezakonitosti tokom izbornog procesa na području općine Istočna Ilidža.

No, ime Siniše Dodika nije nepoznato ovdašnjoj javnosti. Ovaj član Saveza nezavisnih socijaldemokrata rođen je 1979. godine, bio je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, a poznat je i po tome što nije htio da se odrekne ''bijelog hljeba'' nakon što na prošlim opštim izborima nije dobio dovoljan broj glasova za mandat u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, Savezu nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) priključio se sa devetnaest godina, 1998. Četiri godine poslije postaje predsjednik Mladih SNSD-a Istočna Ilidža. Ovu funkciju obavlja do 2005. godine, kada postaje predsjednik Izvršnog obora SNSD-a Istočna Ilidža.Prvi mandat u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) osvojio je na izborima 2006. godine, a četiri godine kasnije i drugi. Na Općim izborima 2014. kandidovao se za Predstavnički dom Parlamenta BiH, ali nije uspio osvojiti mandat. Trenutno radi u porodičnoj fiirmi Galeb Internacional d.o.o.

Kako je "Slobodna Bosna" pisala Siniša Dodik je bio neuspješan student Elektrotehničkog fakulteta u Lukavici, a džeparac zarađivao kao lokalni DJ. Njegov brat Ljubiša, po zanimanju slikar, nakon bratovog političkog uspona iznenada je postao tehnički direktor porodičnog preduzeća Galeb International. Među najvećim i najuspješnijim projektima ovog preduzeća navode se radovi u Termoelektranama Gacko i Ugljevik, Rafineriji Brod, Olimpijskom centru Jahorina i mnogim drugim. Indikativno je to da su svi ovi projekti realizovani poslije 2006. godine, kada su SNSD-u lojalni kadrovi upravljali gatačkom i ugljevičkom elektranom, rafinerijom i olimpijskim centrom.

Iako firma postoji od sredine osamdesetih, ne postoji nijedan vrijedan projekat koji je realizovala za 20 godina sve do trenutka dok njen osnivač Siniša Dodik nije izabran za narodnog poslanika. Siniša Dodik je u Lukavici kupio kafe bar Roma, koji je platio 220.000 KM. Svom bratu Ljubiši obezbijedio je stan u beogradskom naselju Mirijevo u vrijednosti 230.000 KM, a u istom naselju je kupio i poslovni prostor vrijedan 180.000 KM. Na imanju u Lukavici, u međuvremenu je porodičnu kuću pretvorio u veleljepnu vilu u koju je navodno uloženo oko 650.000 KM. Razvijajući svoje poslove, mladi Dodik je proširio i svoj vozni park.
I Radenko Mirković je član SNSD-a. Odbornik je u Skupštini Opštine Istočna Ilidža.

Četvrt je veka prošlo od krvavog raspada Jugoslavije, a tektonsko pomeranje koje je izazvao još nije okončano, tlo se još nije smirilo. Srbija se, recimo, ponaša – kroz nimalo zanemariv deo svoje političke, intelektualne i medijske elite – kao da još nije načisto gde su joj granice, i to ne toliko na jugu – gde se još i može pozivati na izvesna relevantna shvatanja međunarodnog prava – koliko na zapadu, na reci Drini i okolini.

Zvanično, dakako, takva konfuzija ne postoji, a Srbija „poštuje suverenitet i teritorijalni integritet svih susednih zemalja“, ali iz nekog misterioznog razloga u to malo ko veruje. Videlo se to i u nedavnoj „situaciji“ oko već famoznog referenduma o „Danu Republike Srpske“, o kojem su predstavnici države Srbije veoma brižljivo pazili da ne izgovore ni jednu suvislu reč, radije se držeći uopštenih i nikoga ni na šta neobavezujućih floskula. I uz poneku lamentaciju kako je „situacija veoma delikatna“, baš kao da je ta eufemistička „delikatnost“ volšebno doletela iz svemira, a ne proizvedena u domaćoj radinosti.

Čija je to radinost, ili, što bi rekao Arsen Dedić, „tihi obrt“? Formalno, on je „prekodrinski“, i u vezi s tim vredi notirati jedan zanimljiv paradoks. Mađarska je nezavisna država, za razliku od Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, ali izgleda da bi premijer Mađarske Viktor Orban imao šta da nauči od svog kolege Milorada Dodika, makar ovaj potonji imao vlast samo u jednom „entitetu“, dakle nečemu što je manje od države, mada je više od... otprilike bilo čega što nije država. I Orban i Dodik ovih su dana organizovali referendume, sa „zicer“ pitanjima i čvrstom rešenošću da potvrde nesumnjivu podršku „naroda“. Orban je, međutim, izgubio zbog nedovoljne izlaznosti (biće da su i Mađari nakon g. Palme shvatili da se „patriotizam ne sipa u traktor“), a Dodik je rutinski dobio prvo referendum, a onda – na krilima pobedničke inercije - i lokalne izbore. Što će valjda reći da stanovništvo RS onaj traktorski poučak još nije usvojilo. Dobro, svojski potučene Dodikove opozicije nam stvarno ne mora biti žao: duvala je u istu referendumsku tikvu s njim, jer ionako se ni po čemu bitnom od njega ne razlikuje, a ako se razlikuje, onda tu razliku sakriva tako maestralno dobro da je već i sama zaboravila u čemu se ona sadrži.

Vratimo se u Srbiju: zašto se toliko insistira na odbrani neodbranjivog kada je u pitanju Republika Srpska, i zašto gotovo svaki prvi čovek Srbije tako lako postaje talac „prekodrinskih interesa“, nekad rubno suicidalnih? Zato što je Republika Srpska jedina očuvana tekovina ekspanzionističke politike devedesetih, politike koju su vodili oni isti koji i sada vode Srbiju, a i mnogi njihovi tadašnji i sadašnji oponenti voleli su da koketiraju s „velikonacionalnim snom“. Nemalo ih je koji se još nisu probudili, štaviše, naredili su da im se ne smeta dok sanjaju.

Po idejama, planovima i praksi iz ranih devedesetih, trebalo je da bude sasvim drukčije. Oslonjena na zavodljivu i kobnu logiku „mi imamo najveću batinu i znamo kako da je upotrebimo“, Srbija se upušta u ratno-političke poduhvate u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kasnije i na Kosovu, a na specifičan način i u Crnoj Gori, koja je dugo smatrana najslabijom karikom u lancu. Crna Gora je, međutim, de facto već pod kišobranom NATO-a, Kosovo je otišlo svojim putem i sad se samo traži modalitet kako da Srbija to proguta, o Hrvatskoj, članici EU i NATO, ne vredi trošiti reči. I, šta je ostao poslednji „aktivni“ fantazam onih kojima je Srbija tako frustrirajuće tesna? Republika Srpska, dakako. Ona bi trebalo da predstavlja nekakav zauman, uvrnut dokaz kako nikakvih devedesetih nije nikada ni bilo, nego je sve sasvim „prirodno“ i „oduvek“ i nikako drukčije ne bi ni moglo, pa je sada samo pitanje srpljenja da sačekamo da nam RS kao tekovina padne u šake kao zrela kruška.

Pri ovakvom stanju duhova, ne može se očekivati nikakvo stvarno ograđivanje Srbije, ne od „Dodika“ – ne treba banalizovati problem – nego od njegovog implicitnog, ali prejasnog i preopasnog krojenja granica na Balkanu. Nije da zvanični Beograd ne zna da je sve to još daleko od stvarnosti, ali previše je tu onih koji bi rado da drže nogu u vratima, pa ako se ukaže prilika – oni znaju šta će. Ili samo misle da znaju. A malo ko ih obaveštava o tome koliko je duboko njihovo neznanje.

Ništa što se i sada i u podužem kontinuitetu dešava oko Republike Srpske, naime, nije nimalo bezazleno. Dok se taj trajno tinjajući problem ne počne rešavati stvaranjem najosnovnijih preduslova za rešavanje, a to znači vrlo konsekventnim odricanjem od makar i ovlašnog pokroviteljstva nad bilo kojom aktivnošću koja Bosnu i Hercegovinu rastura, ne može ni u Srbiji ni u BiH biti ničega nalik na prosperitet, stabilnost, sigurnost, vladavinu prava. Zvuči jednostavno? I jeste. Baš po onoj iz Marfijevog zakonika da će „Ljudi i narodi primenjivati razumna rešenja tek kada iscrpu sva ostala“, i čitav mejnstrim politike u Srbiji nije spreman da igra otvorenih karata, i da se prema Bosni i Hercegovini postavi s nužnim poštovanjem, a ne s figom u džepu. Čuj, s figom: s buzdovanom, pre će biti.

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine izgubila je od selekcije Belgije s 4:0 u susretu 2. kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji.

Selektor BiH Mehmed Baždarević nakon meča ističe da je njegov tim doživio težak poraz zbog nedostatka agresivnosti, te brojnih tehničkih grešaka u napadu i odbrani.

- Nedostajalo nam je svega. Borbenost nije bila na nivou, a imali smo i veliki broj tehničkih grešaka. Da smo iskoristili neke od naših prilika možda smo mogli i spasiti rezultat. Belgija je zasluženo pobijedila, ovo nam se nije smjelo desiti - izjavio je Baždarević.

Selektor BiH ističe da je želio na teren izvesti igrače koji su pred utakmicu bili u najboljoj formi.

- Sada bih vjerovatno promijenio neke stvari. Siguran sam da smo mogli igrati bolje, jer ovaj meč smo željeli odigrati dobro i ostvariti pozitivan rezultat. Svi smo griješili, ali igrači od kojih smo najviše očekivali nisu bili na željenom nivou. Sada se moramo pripremiti za Kipar, jer u tom meču ne smijemo kiksati - rekao je Baždarević i dodao da vjeruje da će se BiH s Grčkom do kraja boriti za drugo mjesto u grupi.

Reprezentacija BiH u ponedjeljak, 10. oktobra na stadionu ''Bilino polje'' u Zenici dočekuje reprezentaciju Kipra, u susretu 3. kola kvalifikacija za svjetsko prvenstvo 2018

Dvoje bombaša-samoubica detoniralo je jutros eksploziv i raznijelo se u svojim automobilima u blizini Ankare, nekon što ih je policija pozvala da se predaju, javili su turski mediji.

Agencija Anadolija javlja da su se osumnjičeni spremala da izvedu napad automobilima-bombama, prenosi Reuters.

Guverner Ankare Ercan Topaca navodi da je policiji jučer dojavljeno o sumnjivim aktivnostima na tom području.

"Jedan od osumnjičenih napadača je već identifikovan. Drugi bi, prema preliminarnim podacima, mogla biti žena. Moguće da je bio prisutan i treći napadač, ali to nije potvrđeno", rekao je Topaca za lokalnu televiziju.

Na mjestu eksplpozije je pronađeno 200 kilograma materijala za pravljenje eksploziva, dodao je on.

Raniji napadi

U srijedu, najmanje desetero ljudi je povrijeđeno u eksploziji nedaleko od policijske stanice u istanbulskom distriktu Yenibosna.

Turska je imala niz bombaških napada prethodnih mjeseci za koje su odgovorni pripadnici oružanog dijela Radničke partije Kurdistana (PKK) ili borci oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).

U junu, 47 osoba je poginulo u trostrukom napadu bombaša-samoubica na glavnom istanbulskom aerodromu, a vlasti krivim smatraju ISIL.

Dva mjeseca kasnije, 57 osoba, od čega 34 djece, ubijeno je u samoubilačkom napadu na kurdskom vjenčanju u jugoistočnom gradu Gaziantep. Bombaš se povezuje sa ISIL-om.

Fudbalska reprezentacija BiH poražena je u drugom kolu grupe H kvalifikacija za SP u Rusiji 2018.

U Bruxellesu su izabranici Mehmeda Baždarevića izgubili od Belgije rezultatom 0:4.

Sve do 26.minute nije bilo ozbiljnijih dešavanja pred oba gola, a onda je Begović za samo tri minute dva puta morao vaditi loptu iz svoje mreže. Prvi put zahvaljujući Emiru Spahiću koji je nespretno reagovao na centaršut Meuniera, da bi u 29. minuti Eden Hazard povisio na 2:0.

Debitant u dresu zmajeva Mato Jajalo je izgubio loptu, ona je stigla do Mertensa koji je šalje do Hazarda, a ovaj dribla Begovića i šalje loptu u praznu mrežu.

Jedinu poluprilika koju je stvorila BiH bio je pokušaj Harisa Medunjanina iz 19. minute kada je sa vrha šesnaesterca snažno šutirao preko prečke.

Početak drugog dijela pripada BiH i mnogo više se igralo pred golom Belgije. U nastavku prvu kakvu-takvu priliku imala je BiH. Igrala se 51. minuta kada je Džeko šutirao glavom na asistenciju Medunjanina. Ipak, kapiten zmajeva iz teške pozicije šalje loptu preko gola.

Uslijedilaje prilika na drugoj strani. Rezervista Milan Đurić koji je zamijenio Vedada Ibiševića, u 68. minuti pogodio je prečku.

Minut kasnije Pjanić je sa desne strane oštro centrirao u šesnaesterac,no odbrana Belgije izbacuje loptu u korner. A nakon kornera lopta se odbija do Jajala koji sa oko 22 metra šutira pored gola.

Međutim, BiH svoje prilike nije koristila, a ako nije do tada, pitanje pobjednika definitivno je bilo riješeno u 60.minuti. Nakon kornera Mertensa, Alderweireld majstorski petom po treći put na utakmici savladava Begovića.

Povratka za Mešine zmajeve više nije bilo. Moglo je samo da bude gore. Srećom,kolosalnu priliku u 66. minuti nije iskoristio Lukaku. Napadač Evertona je nakon kontre i na dodavanje Carasca, sa pet metara promašio prazan gol.

Ipak, Lukaku svoju grešku ispravlja u 79. minuti kada fenomenalnim pogotkom sa 18 metara šalje pod prečku gola Begovića.

Do kraja se rezultat nije mijenjao, pa je BiH upisala prvi poraz u kvalifikacijama za SP. Belgija ima dvije pobjede.

U narednom susretu, 10. oktobra, BiH će ugostiti reprezentaciju Kipra.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH