Izdvojeno

Izdvojeno (4431)

Nenad Čanak, lider LSV u nekoliko navrata je na društvenim mrežama komentarisao dešavanja posljednjih sedmica u Banjoj Luci. O torturi kroz koju prolazi porodica Dragičević i grupa "Pravda za Davida", kao i nastojanja Milorada Dodika da to stavi u širi kontekst svojevrsnih zavjera Čanaka komentariše na ovaj način:

"Ja sam duboko uvjeren da ovi prostori nikada nisu doživjeli katarzu prolaska kroz suočavanje sa stvarnošću. I upravo zbog toga duboko vjerujem da je u Bosni rat prekinut Dejtonskim sporazumom, ali nije i završen, jer završetak rata bi značio početak mira. A mir nikad nije došao. Prestalo je ubijanje, ali nije počeo život. I to je sve munjevitom brzinom stajanja u mjestu, obzirom da nikako da se dogovorimo o čemu se, zaista, radilo, i šta se tu stvarno događa.

Imate potpuno suludu situaciju da sada niko ne može sa velikom preciznošću da kaže postoji li BiH kao država ili ne postoji. Jer čovjek kao što je Milorad Dodik, koji je jedna trećina Predsjedništva te države, tvrdi da je on tu samo na radnom mjestu i da je on otprilike Srbin koji se tu slučajno našao. To su gluposti! To je jednostavno koješta.

Zato što je potpuno jasno da on ne bi mogao tako da nastupa, a da nema vrlo čvrstu zaleđinu. A ta zaleđina je, sasvim jasno, u Moskvi. Kako to da se Vladimir Putin tako često sreće sa nekim ko je do jučer bio predsjednik samo jednog entiteta u jednoj, a ne najvećoj državi na Balkanu? Ne vidim drugu logiku, osim ako Rusija nema svoje interese. Legitimno je da Rusija ima svoje interese. Ali nije legitimno da ljudi koji žive u nekoj zemlji, reći ću tačno, izdaju svoju sopstvenu zemlju zbog privatnih interesa, a za račun ruske države! To je, najblaže rečeno, nečasno.

To sve pričam zbog toga što to grčevito držanje za vlast u RS-u govori da je to šema po kojoj je cinično nazvana organizacija Savez nezavisnih socijaldemokrata. Kako može da socijaldemokratija, čiji sam ja predstavnik, da se zasniva na nečemu što je duboko nacionalističko, klerikalno i u krajnjoj liniji anticivilizacijski?!

Neću da ulazim u same proteste u Banjoj Luci, jer to smisla nema. Ljudima je ubijen sin, a ti pokušavaš da od toga dobiješ politički poen, s ove ili one strane. Strašno je što ne može da se dođe do istine šta se desilo sa s tim mladićem, ma kakva istina bila. Ali je još strašnije da umjesto da to bude kugla koja će porušiti sve te figure koje su se instalirale poslije užasnih ratova i katastrofa kroz koje je prošla cijela BiH, pa i region, umjesto toga vi dobijete da su to neki neprijatelji... I to je užasno! Zato što takvim pristupom će se samo dovesti do toga da koliko sutra se to pretvoriti u otvorenu revoluciju u kojoj nećete imati, nažalost, demokratsku stranu, već zlo i gore. Borba za to ko će da bude korumpiran, a ne da se istrijebi korupcija. Borba za to ko će da bude vladar života i smrti, a ne da li uopšte slobodnim ljudima smije da se nameće kao takav vladar. Kada sam vidio snimke kako specijalac gura ženu s malim djetetom, jasno je da takav režim mora da padne u najstrašnijoj krvi, jer tu drugog puta nema!"

Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ocijenio je da je priča koja se plasira o "nekom malignom uticaju" Rusije u BiH izmišljotina Engleske i nekih zapadnih centara moći, koji nisu imali "ništa pametnije da smisle".

Dodik je kazao da se ovdje ubacuje ozbiljan novac iz Velike Britanije, Amerike, da se vrši uticaj, ali da niko o tome ne govori.

- Kada bi pričali o njihovom uticaju, njihovim prisustvima, njihovim novcima, mogli bi da vidimo ko ovdje ima uticaj, rekao je Dodik novinarima u Banjoj Luci, prenosi Srna.

On je dodao da ovdje nema nijedne ruske televizije, ali da se vide neke druge.

- To nije sporno, samo govorim koliki je neki spin, a u narodu se kaže laž, posijan, naglasio je Dodik.

On je istakao i da je "najveća štetočina svih vremena i čitave historije ovih prostora bio nekadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown" koji je bio produkt britanske politike na ovim prostorima.

Dodik je naveo da razumije da je Velika Britanija veoma ogorčena na Rusiju što se tiče ovih prostora zato što je spriječila da u Vijeću sigurnosti UN-a prođe britanska rezolucija kako su Srbi genocidan narod prošlog vijeka, a nisu Nijemci ili neki drugi.

On je napomenuo da su i oni sami genocidno društvo svih vijekova unazad, jer je poznato šta su sve radili, ali se njima ništa ne smije reći.

- Ovdje Srbi nemaju nijednog mjesta gdje mogu da kažu da su Britanci uradili nešto dobro za nas, naglasio je Dodik i dodao da i danas okupljaju one koji su negativni prema Srbima.

Prema njegovim riječima, Rusi koji su tu samo da bi pomogli Republici Srpskoj i srpskom narodu odjednom su postali negativci.

On je podsjetio da je zamolio predsjednika Rusije Vladimira Putina da riješi pitanje Rafinerije nafte Brod, koju niko nije htio, te da su napravili aranžman da se plati 124 miliona eura, a da sve obaveze prema radnicima i dobavljačima isplate Rusi.

Dodik je napomenuo da su Amerikanci "pritisli" vladu Pere Bukjelovića da proda Rafineriju za jedan dolar, a da država preuzme sve dugove koje je imala.

On smatra da je izgradnja rusko-srpskog pravoslavnog centra zakašnjeli odraz ljubavi koju srpski narod ima prema Rusima i Rusiji, kao i da je ta ideja stara stotinu godina, ali da njemu realizaciju nisu dozvolile komunističke vlasti.

Kosovo ide ka punom zaokruženje državnosti, gdje spada i pitanje kontrole granica, izjavio je za Al Jazeeru Duško Radosavljević, profesor na Fakultetu za pravne i poslovne studije "Dr Lazar Vrkatić" u Novom Sadu.

Smatra da otvaranje albansko-kosovske granice, koje je izazvalo burne rekacije nekih političara u Srbiji, nije ništa čudno.

"Imajući situaciju gde sa obe strane granice (kosovske i albanske) imate stanovnike koji govore istim jezikom, deo su iste nacije, onda je, gledajući iz toga ugla, smisleno postaviti pitanje uklanjanja barijera – ekonomskih, kulturnih, porodičnih, u nekom narednom koraku, u zavisnosti od uticaja međunarodnog faktora i evroatlantskih integracija, i političkih integracija. Ništa čudno se ne dešava, osim finalizacije procesa koji je započeo osamdesetih i devedesetih godina 20. veka", kaže Radosavljević.

Srbija ostala bez prijatelja
Po njemu, postoje dva ishoda kada su u pitanju granice ove dvije države: "Kosovo i Albanija bez granica u Evropskoj uniji, ili, ako se to pokaže kao teško ostvarivo, zbog sporog širenja EU-a, onda i ujedinjenje, pod mentorstvom SAD-a."

"Kako bi se organizovala takva politička zajednica, to je već pitanje za futurologe."

Na pitanje kako objasniti spominjanje bh. entiteta Republika Srpska u kontekstu otvaranja albansko-kosovske granice, Radosavljević kaže da je Srbija u procese započete osamdesetih i devedesetih godina 20. vijeka ušla s velikom prednošću, koju je protokom vremena izgubila "svojom bahatošću, ostavši bez prijatelja, saveznika i partnera".

"Naravno, cela priča je bila pogrešno postavljena, tako da je sada teško izaći iz igre, jer je svaki ishod poražavajući. U tom kontekstu je i priča 'bar Republika Srpska' kao izvesna nadoknada za jednu, u osnovi, propalu politiku. Ako je neke pravde, to će morati aminovati, sa srpske strane, ekipa koja je zdušno kreirala i sprovodila tu politiku. Mogao bih zaključiti da je to osveta za aktivno razbijanje Jugoslavije – države u kojoj su živeli svi Srbi", mišljenja je Radosavljević.

Početak 'velike Albanije'
Prelaz granice između Albanije i Kosova pojednostavljen je, a policije dvije zemlje ubuduće će obavljati kontrolu vozila i putnika zajedno.

Albanski premijer Edi Rama je u novogodišnjoj poruci rekao da je otvaranje granice s Kosovom samo početak i da je u planu isti postupak kad su u pitanju Crna Gora, Makedonija i Grčka.

Vijest o otvaranju albansko-kosovske granice neki predstavnici vlasti u Srbiji dočekali su "na nož", najavljujući to kao početak "velike Albanije", ili tumačeći zajedničko upravljanje granicom kao aneksiju Kosova.

„U slobodnom društvu, vlada je odraz naroda“ – riječi su novinara Cala Thomasa koje savršeno opisuju stanje bosanskohercegovačkog društva. Iako je društvo prividno slobodno, političari, javni dužnosnici, predstavnici sva tri nivoa vlast u BiH (bilo državne-federalne-kantonalne, ili zakonodavne-izvršne-sudske) ekstrakt su „političke volje“ birača koji biraju creme de la creme bh društva. Čemu onda sramota kada političari koji dobiju nemali broj glasova ne samo da javno već i privatno sramote sebe, instituciju, stranku i državu već i varaju i potkradaju?

Dva najnovija primjera nedavno su ugledali svjetlo javnosti. Prvi primjer jeste akademsko izražavanje doktora nauka Abdela Đozića, propalog političkog kandidata, koji dopušta sebi javno sramoćenje u raspravama na socijalnim mrežama.

 

Iako pod njegovu ekspertizu ne spadaju etika javne riječi niti odgovornost za istu, kao i da nije precizno definirano gdje prestaje privatno a počinje javno kada su u pitanju politički kandidati i javni dužnosnici, barem bi morao biti svjestan dobrih manira i bontona kao i kod svakog pripadnika akademske zajednice. Tako među „argumente“ tokom rasprava o političkom (ne)uspjehu Stranke demokratske akcije akademik Đozić redovno poseže za ad hominem argumentom u vidu nazivanja oponenata „krmojedima“, „četnikušama“, „jadnicima“.

Pored činjenice da izborni poraz boli (a da su aspiracije vjerovatno bile visoke), neartikulisanu i vulgarnu logoreju akademika Đozića po socijalnim mrežama lakše ćemo shvatiti ako kažemo da je njegov babo niko drugi do još „veći“ akademik Adib Đozić zvani Brko. Redovni profesor sooooociologije (kako to stariji Đozić voli kazati) sa referencama mahom iz "uglednih internacionalnih naučnih časopisa" iz Osmaka (kod Kalesije) također se ne libi sramote nastale uslijed javnog nazivanja kolega i kolegica sličnim imenima zbog čega je više puta prijavljivan Etičkom komitetu Univerziteta ali i drugim instancama.

Đozićev omiljeni „argument“ je, pored ad hominema, famozno „on/a negira genocid i Srebrenicu“ ukoliko je suočen sa javnom kritikom svog rada ili ponašanja. U prevodu, ko ne voli Đozića ne voli ni 8372 ukopana Srebreničana i time se Đozić senior brani od svih „napada“ poput onog kada ga se s pravom trebalo poslati u penziju. Naravno, svi koji su bili za to da neko sa 65 godina starosti i punim radnim stažom treba ustupiti mjesto mlađim automatski je postao „neprijatelj Srebrenice i bošnjačkog naroda“.

Da Đozić i Seljačka demokratska akcija (iako on sam pripada sličnoj opciji Seljaci ZA BIH) jesu ogledalo degenerisanog i korumpiranog oblikom ponašanja potvrđuje i primjer njegovog asistenta, Midhata Čauševića.

Ne tako mladi asistent Čaušević, slika i prilika budućnosti SDA iz sela Gojakovići, ujedno zarađuje kao asistent i kao zastupnik u skupštini Tuzlanskog kantona dvije plate plus naknade što iznosi više od 4000 KM (pravu cifru je teško tačno utvrditi i Čaušević se ne usteže tužiti, ako umjesto 4420 KM neko kaže da je on zaradio 4500). Međutim, to nije dovoljno mladom Čauševiću i očigledno TREBA JOŠ jer na nelegalan način direktno pribavlja novčanu korist lažirajući podatke o mjestu prebivališta čime naplaćuje više nego što po zakonu treba. Dakle, Čaušević, „po zakonu“ kao i mnogi njegovi stranački kolege (poput Bege Gutića itd.) svaki mjesec uzima oko 200 KM više nego što treba. Evo kako je to Čaušević izveo: nastanjen na Slatini od 2011. godine (što se vidi na kopijama sudskog vještaka od 6.6.2018.) Čaušević ima pravo na naknadu za mjesečnu kartu na području grada Tuzle u iznosu od 45 KM. MEĐUTIM, on je ostao prijavljen u svom rodnom selu kako bi kao naknadu za prevoz naplaćivao više od 200 KM (na stranici sudskog zapisnika broj 32 0 - 307783 17 P se navodi da naplaćuje i po 292 KM mjesečno!).

Kada uzmemo u obzir da ova prevara teče više od sedam godina dođemo do cifre od preko 12 000 KM koje je nelegalno vaš i naš skupštinski zastupnik TK naplatio iz budžeta Tuzlanskog kantona! Da li nas treba čuditi što se mladi Čaušević „snalazi“ u ova teška i nesigurna vremena jer su mu malo dvije četverocifrene plate? Svakako da ne treba ali trebamo biti svjesni – kada uzmemo u obzir koliko još ovakvih „finih i poštenih javnih dužnosnika“ ima – što je budžet konstantno u krizi ili „u deficitu“.

Da li će Đozić mlađi odgovarati za svoje vulgarizme i štetu koju direktno nanosi imidžu Univerziteta u Tuzli na kojem radi? Da li će „ispodprosječno“ plaćeni Čaušević odgovarati za štetu od preko 12 000 KM koju je nanio budžetu TK proteklih godina? Budući da je ovo Bosna vjerovatno će se, kao i Đozić stariji, izvući uz pomoć stranačkog spletkarenja i poltronstva te ad factum argumenta – „pa može mi se ja sam Bošnjak?!“

PIŠE: Šejn Husejnefendić

Diplomu Srednje medicinske škole iz Sanskog Mosta koja je priznata u cijeloj BiH i Evropskoj uniji, naša novinarka stekla je za dvije sedmice. Posrednik tražio 2500 maraka za hitnu diplomu. U dokumentima navedeno da je prekvalifikacija trajala dvije godine. Diploma formalno izdata prije nego smo i predali dokumentaciju…

Bez prisustva ijednom času, za svega sedamnaest dana, u prazničnom periodu, novinarka Žurnala završila je srednju medicinsku školu. Vrlodobrim uspjehom. Dokumente je predala 20. decembra 2018. godine. Ovjerenu diplomu, svjedodžbe za sva četiri razreda srednje škole dobila je 3. januara ove godine. Na svoje ime i prezime.

Na diplomi Medicinske tehničke škole iz Sanskog Mosta piše da je učenica Azra Omerović upisala “prekvalifikaciju” 22. 11. 2016. godine, te da je uspješno okončala školovanje 15. 11. 2018. godine, odnosno mjesec dana prije nego je i predala “potrebnu dokumentaciju”. U svjedodžbama piše da je uspješno polagala anatomiju i fiziologiju, higijenu sa zdravstvenom zaštitom, mikrobiologiju, medicinsku psihologiju, zarazne bolesti, patologiju, hirurgiju, farmakologiju, te da je, pritome, “odradila” i praktičnu nastavu.

Priča započinje sredinom decembra. Žurnal je dobio u posjed dokumentaciju policijskih i pravosudnih agencija u kojima je navedeno kako se na području F BiH prodaju diplome srednjih škola, te kako je, manje-više, sve u direktnoj vezi sa Centrom za obrazovanje iz Širokog Brijega, iza kojeg stoje biznismeni bliski HDZ-u BiH. U dokumentaciji koju posjedujemo navedeno je da su novcem iz Širokog osnivane srednjoškolske i visokoobrazovne institucije širom Federacije, te da se u tim ustanovama izdaju sumnjive diplome. Navedena su imena posrednika koji su djelovali u određenim gradovima i koji su za novac nabavljali tražene diplome. Za sarajevsku regiju bio je zadužen Senad Pehlivanović iz Fojnice.

PRVI SASTANAK

Kratki telefonski razgovor i prvi sastanak u Sarajevu.

Za prekvalifikaciju, reći će nam u školi, potrebna je najmanje godina dana. Pehlivanoviću treba mnogo manje. Samo je bitno obezbijediti 2500 maraka koje bi on “predao direktorima i ostalima”. Iako sumnjičav na prvom sastanku, Pehlivanović 20. decembra pristaje da najkasnije do 15. januara kolegici Azri Omerović na njeno ime i prezime pribavi diplomu srednje medicinske škole. S obzirom na to da smo odbili dati novac unaprijed, Pehlivanović je kazao da će “morati tražiti alternativna rješenja”, te da ovaj put neće ići preko Širokog Brijega. Na istom sastanku, kolegici je dao “specijalni broj telefona”, koji koristi za dogovore oko diploma. Listinzi, koji su u posjedu Žurnala, dokazuju da je s tog broja isključivo kontaktirao Centar za obrazovanje iz Širokog Brijega.

“Sve gotovo”, pisalo je u poruci koju je Pehlivanović poslao 2. januara ove godine u 14. 46 na broj koji je, za potrebe ovog istraživanja, koristila ekipa Žurnala.

PRIMOPREDAJA

Primopredaja je zakazana za 3. januar. Pehlivanović se na zakazanom mjestu pojavio sa svjedodžbama i diplomom o završenoj srednjoj Medicinsko tehničkoj školi iz Sanskog Mosta. Ovjerenu, sa vodenim žigom i čitkim potpisima, sa ocjenama iz predmeta koje učenica Azra Omerović nikad nije ni slušala.

Na diplomi piše da je Medicinska tehnička škola u sastavu PU Centra za obrazovanje odraslih Multilingua iz Sanskog Mosta. Formalni osnivač škole u Sanskom Mostu je Maida Cepić-Habibović. Njen suprug Šemsudin Habibović je prokurista bez ograničenja. On je potpisnik diplome izdate na ime Azra Omerović. Maida Cepić Habibović je, pored ovoga, direktorica i Javne ustanove Mješovita srednja škola Sanski Most. Njen suprug i potpisnik diplome, Šemsudin Habibović je vijećnik u Općinskom vijeću Sanski Most. Trenutno je kadar A-SDA.

Ovaj Centar proteklih je godina isključivo poslovao sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona. Radili su prevode kaznenih listova sa holandskog i slovenskog jezika. Na službenoj stranici Medicinske škole piše da vrše obrazovanje odraslih u oblasti medicinske struke.

“Iskusni i stručni predavači (doktori specijalisti), plaćena praksa u Njemačkoj, plaćeni putni troškovi, pismo preporuke, priznati sati stažiranja u Njemačkoj”, navedno je u ponudi Medicinske škole Sanski Most.

Na stranici je navedeno da polaznici ove škole stiču pravo na pripravnički staž, te polaganje državnog ispita. Nude se zanimanja medicinske sestre i njegovateljice.

UGLEDNA DIPLOMA

“Naše diplome i uvjerenja o stručnoj osposobljenosti su priznati kako u BiH, tako i u zemljama Evropske unije”, piše na stranici Centra za obrazovanje odraslih iz Sanskog Mosta.

Upravo tu, diplomu priznatu u BiH i EU, novinarka Žurnala stekla je za 17 dana. Bez prisustva nastavi.

Sva dokumentacija na osnovu koje je naša ekipa započela istraživanje, bila je na raspolaganju Tužilaštvu BiH. Oni, međutim, nisu željeli voditi istragu. Sve detalje o umiješanosti državnog tužilaštva u ovaj slučaj donosimo u narednim tekstu koji ćemo objaviti u subotu, 5. januara.

Policijski službenici Federalne uprave policije su dana 03.01.2019. godine pod nadzorom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo i podršku Obavještajno sigurnosne agencije BiH, započeli sa realizacijom operativne akcije kodnog naziva „Tender“, na području Kantona Sarajevo, a vezano za krivična djela „Primanje dara i drugih oblika koristi“ iz člana 380. i „Pomaganje“ iz člana 33. Krivičnog Zakona Federacije Bosne i Hercegovine.

U sklopu navedene akcije, a na osnovu Naredbe Općinskog suda u Sarajevu, izvršen je pretres nad licem Č.E. (1996.)u U.O. „Palma“ na području Kantona Sarajevo, kojom prilikom je pronađen i oduzet novac koji je bio namjenjen za Nadzorni odbor KJKP Gras d.o.o. Sarajevo, radi dobijanja saglasnosti vezano za zaključenje ugovora o nabavci sedam rabljenih trolejbusa (vrijednost ugovora iznosila je cca 700. 000,00 KM), nakon čega je lice lišeno slobode.

U nastavku akcije Tender lišena su slobode još tri lica incijala Ć.N. (1978.), A.A. (1970.) i S.D. (1971), koja se dovode u vezu sa naprijed navedenim krivičnim djelima.Radi se o licu A.A. koji je u svojstvu člana Nadzornog odbora u KJKP Gras d.o.o. Sarajevo, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi uz pomoć lica S.D. i E.H. (1978), zahtijevalo novac od odgovornog lica privednog subjekata iz Tuzlanskog kantona, čija djelatnost ima veze sa nabavkom rabljenih trolejbusa za KJKP Gras d.o.o. Sarajevo, a kako bi isti dao saglasnost na zaključivanje ugovora za navedenu nabavku.

Lica lišena slobode su privedena u službene prostorije Federalne uprave policije radi kriminalističke obrade, nakon čega su lica Č.E. i Ć.N. po naredbi postupajućeg tužitelja puštena na slobodu, dok će lica A.A. i S.D. biti u zakonskom roku predata Kantonalnom tužilaštvu Kantona Sarajevo uz Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu.Nastavljaju se aktivnosti na realizaciji ove operativne akcije, saopšteno je iz FUP-a.

U Hrvatskoj i Srbiji povećana stopa nezaposlenosti, u Crnoj Gori smanjena, a u Sloveniji najniža nezaposlenost u posljednjih deset godina Republika Slovenija je sa ostvarenom stopom nezaposlenosti od svega pet posto najbolja u regionu kada je u pitanju tržište rada, javlja Anadolu Agency (AA).

Naime, Slovenija je prošle godine zabilježila smanjenje stope nezaposlenosti od 2,8 posto i time dostigla najmanji nivo nezaposlenosti u posljednjih deset godina (od 2008.).

Za razliku od Slovenije njen istočni susjed Hrvatska 2018. godinu završila je za povećanim stepenom nezaposlenosti. Tako je stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj iznosila 9,4 posto što je nešto više nego je bilo na početku godine.Iako, je zabilježila najveći stepen smanjenja nezaposlenosti Bosna i Hercegovina je i dalje pri začelju u regionu. Naime, stopa nezaposlenosti u BiH iznosi prema posljednjim podacima za prošlu godinu 18,4 posto. To je za 5,1 posto manje nego godinu ranije.

Do smanjenja nezaposlenosti od 2,1 posto došlo je i u Makedoniji. No, Makedonija je sa 20,8 posto nezaposlenih najgora u regionu kada je u pitanju tržište rada.Nezaposlenost je i u Crnoj Gori smanjena i to za 3,3 posto, ali je i dalje generalno visoka. Naime, Crna Gora je prošlu godinu završila sa stopom nezaposlenih od 14,1 posto.

Smanjenje stope nezaposlenih u Bosni i Hercegovini, Makedoniji i Crnoj Gori nije uzrokovano otvaranjem isključivo novih radnih mjesta u realnom sektoru, koliko je uzrokovano odlaskom stanovništva iz tih zemalja u države Evropske unije, prvenstveno u Njemačku.Osim Hrvatske i Srbija je jedina država u regionu u kojoj je došlo do povećanja stope nezaposlenosti i to za 0,5 posto. Tako je Srbija prošlu godinu završila sa stopom nezaposlenosti koja je iznosila 11,3 posto.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je da je grupa "Pravda za Davida", praveći nerede po Banjoj Luci, zloupotrijebila protest koji su im državni organi odobrili 30. decembra, a da su sada nestali oni koji bi trebali zbog toga snositi određene posljedice.

- Neki od njih su organizirali tajne sastanke, za koje smo tek saznali od njihovih učesnika, na kojima su planirali kako da se zauzmu institucije Republike Srpske i da, prema njihovoj terminologiji, izvrše državni udar i pokušaju da preuzmu vlast - rekao je Dodik za "Alo".

Prema Dodikovim riječima, oni su nakon 30. decembra bili suočeni s odlučnim odgovorom državnih institucija koje nisu dozvolile da to prođe bez reakcija, pa su pobjegli, kao što je i Davor Dragičević, što pokazuje da on bježi od saznanja da je prekršio zakon.
Dodik je naglasio da je uprkos tome situacija u Banjoj Luci mirna i stabilna.

On je ukazao da je zbog navedenih dešavanja Banja Luka pretrpjela ogromnu štetu, jer se mnogo pojedinaca, ugostitelja, taksista, udruženja pripremalo za Novu godinu i u to uložilo mnogo napora.

- Banja Luka je regionalno prepoznato mjesto za dobru zabavu u vrijeme praznika, ali sve je to srušeno, onemogućeni su koncerti velikih pjevača naše muzičke scene, upropaštena je Dječija nova godina. Zbog svega su sada na sebe navukli gnjev građana Banje Luke. Jedno je istina i pravda i nema ko to ne podržava, ali slučaj "Davida Dragičevića" jedino mogu riješiti organi tužilaštva i suda i niko drugi. Ne može ulica da uzima pravdu u svoje ruke, na šta bi to ličilo? - rekao je Dodik.

Dodik smatra da je Tužilaštvo glavni krivac nečinjenja i stvaranja lažne predstave u slučaju "Davida Dragičevića".

- Mislim da se Tužilaštvo samo zaplelo u svoje procedure, podiglo nalog za istragu povodom navodnog ubistva. Međutim, nisu mogli to dokazati, a sada se ne mogu ni povući niti ići dalje, jer nema dokaza za dalje. Kada bi se povukli, bilo bi da je prethodna odluka bila motivirana pod pritiskom ulice. Tužilaštvo na sve treba dati odgovore, a ne neko od nas iz politike - zaključio je Dodik.

Protesti u Banjaluci na kojima građani predvođeni Davorom Dragičevićem mjesecima traže pronalaženje krivaca za ubistvo njegovog sina Davida Dragičevića odavno su prevazišli okvire samo tog grada ili samo Republike Srpske. Dragičević se povezao i s roditeljima u Sarajevu pod sumnjivim okolnostima preminulog Dženana Memića, koji takođe vode borbu da se razjasne okolnosti smrti njihovog sina, za koje postoje opravdane sumnje da je ubistvo i da su cijeli slučaj nadležne institucije katastrofalno loše vodile pa i namjerno zataškale, kao i u slučaju Davidovog ubistva


Smrt djeteta je noćna mora svakog roditelja i logično je to što je slučaj Davida Dragičevića uspio da mobilizuje ljude u BiH koja je inače duboko podijeljena po etnonacionalnim osnovama, a cilj je pronalaženja istine i kažnjavanja krivaca. To je ujedinilo ljude različitih nacionalnosti, klasa i političkih stavova.

Dodik tvrdi da Pravda za Davida ruši Republiku Srpsku

Nakon nedavne brutalne policijske akcije u Banjaluci solidarnost s demonstrantima koji traže Pravdu za Davida izrazili su okupljanjima na ulici i ljudi u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, ali i u Zagrebu i Beogradu, te je cijela priča dobila regionalne dimenzije. O banjalučkim protestima počeli su izvještavati i uticajni strani mediji poput Guardiana, New York Timesa i Deutsche Wellea.

I tada se dogodilo nešto značajno, ali ne i neočekivano - na istoj strani, a protiv protesta Pravda za Davida, našli su se bošnjački, hrvatski i srpski nacionalisti, svaki sa svojim specifičnim, ali i zajedničkim razlozima.

Milorad Dodik i njemu bliski političari i mediji su lansirali priču o tome kako se iza protesta kriju tajne mračne sile, čak su apostrofirali da je sve to igra u režiji Velike Britanije te da protesti ruše Republiku Srpsku.

Zanimljivo je to da je Dodik isprobao nekoliko taktika kada je riječ o slučaju ubistva Davida Dragičevića: tvrdio je da on s time nema veze i da istraga ne spada u njegove ovlasti, pa napadao i vrijeđao Davora Dragičevića, pa pokušavao da se pokaže ljudski tronutim zbog Davidovog ubistva, pa napadao proteste, pa onda naređivao nadležnim institucijama da sve istraže, iako je prethodno tvrdio da to nisu njegove ovlasti kao tadašnjeg predsjednika RS, pa je pred izbore najavio da će se žestoko obračunati s ''Pravdom za Davida'', da je David Dragičević lutka na koncu opozicije itd., a cijelo vrijeme je otvoreno podržavao ministra policije Republike Srpske Dragana Lukača koji je duboko kompromitovan ne samo ovim slučajem.

Skandalozno izvještavanje RTRS-a

Pritom je svakome jasno da su Dodik i njegova stranka SNSD apsolutni vladari u Republici Srpskoj i da su sve institucije premrežene njihovim kadrovima, kao i da se nikakvi veliki potezi u RS ne povlače bez Dodikovog naređenja ili odobrenja.

Dodikovo glavinjanje u vezi protesta Pravda za Davida - jer nije navikao na skupinu građana koju ne uspijeva ni kupiti niti zastrašiti - reflektovalo se i u tome kako je glavni propagandni kanal njegovog režima, a to je Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), pratila ovaj slučaj.

Prvo su ga mjesecima ignorisali, pa su ga počeli huškački obrađivati u drugom dijelu centralnog dnevnika, da bi najnovija hapšenja stavili kao udarne vijesti, ali sve naravno garnirali kao uvođenje reda i mira i odbranu Republike Srpske. Od bezbroj bizarnih momenata iz dnevnika RTRS-a možemo spomenuti taj da su u prilogu o nedavnom hapšenju demonstranata pustili i komentar nekakve republičko-srpske verzije Đure Glogoškog, tamošnjeg predsjednika Boračkog saveza koji je naravno osuđivao proteste i hvalio policiju.

Portali koji slave zločinca Praljka takođe napadaju Pravdu za Davida

Pokušavalo se oblatiti i ubijenog Davida, proglašavajući ga dilerom i narkomanom. No čak i da to jeste istina, nevažno je to u kontekstu šokantnih policijskih propusta i pokušaja zataškavanja. Posao policije je i da pronađe i uhapsi ubice dilera i narkomana.

Motivi Dodika i njegovih ljudi za demonizaciju protesta su prozirni: Pravda za Davida im izaziva probleme u upravljanju RS. Protesti ne ruše RS, ali itekako ruše Dodika, a on nikako ne želi ostati bez vlasti.

S druge strane, pomalo je iznenađujuće što su i neki zapadnohercegovački mediji, naročito oni koji slave ratnog zločinca Slobodana Praljka, tako otvoreno stali na Dodikovu stranu, a protiv inicijative Pravda za Davida.

Ti su mediji, poput portala Poskok, Dodika već proglašavali “pomiriteljem i državnikom” zbog njegove koalicije s Draganom Čovićem i HDZ BiH, odnosno jer se Dodik stilizuje u zaštitnika bosanskohercegovačkih Hrvata i njihovih prava, doduše samo u Federaciji BiH, s obzirom na to da su iz RS temeljno etnički očišćeni.

Ali je ipak iznenađujuće što se povodom ubistva jednog mladića ipak nije malo više kalkulisalo, nego se otvoreno podržalo Dodika i njegovu policijsku brutalnost prema demonstrantima, uz objašnjenja kako je Pravda za Davida međunarodna zavjera protiv “pomiritelja i državnika”.

Dodik je za Poskok "pomiritelj i državnik"

Dapače, na jednom od tih UZP-ovskih portala, dok je Dodikova policija batinala, šutala i hapsila po Banjaluci, kao glavna vijest stajalo je to da je Dodik - podsjetimo, onaj koji poriče genocid u Srebrenici - Hrvatima katolicima čestitao praznik te je tek kasno naveče objavljeno šta se tog dana događalo u RS. Nakon toga se pak krenulo u kampanju spina u kojoj su se izmišljale zavjere protiv “državnika i pomiritelja”, u osnovi na istoj propagandnoj liniji kao RTRS.

Bošnjački nacionalisti nisu naravno otvoreno stali na Dodikovu stranu, nego su se posvetili tome da diskredituju proteste Pravda za Davida, kao i gađenju ideje da bi Bošnjaci trebali biti solidarni s Davorom Dragičevićem. Tako je u uvodniku bošnjačkog nacionalističkog nedjeljnika Stav, bliskog SDA-u, poručeno ljudima iz Federacije BiH da bi se trebali sramiti jer se u nekadašnjim prijašnjim situacijama, na primjer u vezi napada policije RS na Hatidžu Mehmedović iz udruženja Majke Srebrenice, nisu jednako solidarisali. Stav zapravo poručuje da bi solidarnost trebala ići po etnonacionalnom principu i da se Bošnjaci prvo moraju solidarisati s drugim Bošnjacima, a tek nakon toga možda mogu i sa Srbima ili Hrvatima, što je tipična nacionalistička politika.

Zadrti komšićevci i SDA-ovski mediji protiv Pravde za Davida

Mogle su se i u sarajevskoj javnosti čuti i zamjerke Davoru Dragičeviću što je bio vojnik Vojske Republike Srpske u ratu te je to nuđeno kao argument zašto ga ne treba podržati u njegovoj borbi da se sazna istina o ubistvu njegovog sina. U tome se, na primjer, isticao propali političar i bošnjački nacionalista Emir Suljagić, inače fanatični poklonik Željka Komšića koji se, ironično, tako našao na istoj liniji s medijskim eksponentima Dragana Čovića.

Naravno, sve to ide najviše u korist Dodiku jer njemu nikako ne odgovara da Pravda za Davida postane regionalna tema, što se vidi i po slabo prikrivenim prijekorima koje ovih dana dobija od svog saveznika Aleksandra Vučića. Što je više Pravda za Davida nešto što se tiče ljudi i izvan Banjaluke, to je problem za Dodika veći jer on želi da protesti prestanu i nestanu te da se njegova vlast nikako ne dovede u pitanje.

Slučaj ubistva Davida Dragičevića razotkriva trulež institucije koje su nacionalisti izgradili

Već smo spomenuli i da srpski, hrvatski i bošnjački nacionalisti u BiH imaju i jedan zajednički motiv kada je riječ o diskreditaciji Pravde za Davida, a to je da slučaj ubistva ovog mladića pažnju skreće na neuspjeh nacionalista pretplaćenih na vlast zbog nakaradnog državnog sistema u BiH da izgrade minimalno funkcionalne institucije sistema.

Jer činjenice koje danas sa sigurnošću znamo su, između ostaloga, sljedeće: policija je napravila hrpu pacerskih propusta u istrazi Davidova ubojstva, prvobitni nalaz patologa je kasnije stručno posve diskreditovan, policija je pokušala zataškati svoje propuste, tužilaštvo je mijenjalo uzrok Davidove smrti i optužnicu itd. Bio bi potreban poseban članak da se nabroji sve sumnjivo u vezi ovog slučaja. Čak i da sve to nije bilo napravljeno s ciljem da se zaštite počinioci ubistva, a postoje brojne indicije da jeste, onda ostaje slika kolosalne nesposobnosti i korupcije nadležnih organa da rade svoj posao u slučajevima života i smrti, što ubistvo mladića svakako jeste.

Pravda za Davida podrazumijeva ljudsku solidarnost, a to nacionalistima smeta

Svaki čovjek u BiH, bez obzira na nacionalnost, može se zamisliti u situaciji u kojoj su se našli roditelji Davida Dragičevića: neko im je ubio dijete, a policija i sve ostale institucije su se umjesto u potragu za počiniocem dale u opstruisanje istrage i zataškavanje. A to je moguće jer su te institucije trule, nimalo nezavisne, ispunjene nesposobnim, nestručnim i beskarakternim uhljebima nacionalističkih stranaka kao što su SDA, HDZ i SNSD koje su godinama na vlasti i koje su i stvorile baš takve institucije.

Solidarnost koju ljudi u BiH, ali i u Srbiji i Hrvatskoj, iskazuju naporima inicijative Pravda za Davida vladajuća nacionalistička klasa u BiH ispravno prepoznaje kao egzistencijalnu prijetnju za sebe i bolesni sistem kojim upravljaju te su zato uslijedili raznovrsni napadi sa svih strana na Pravdu za Davida.

Nije to prvi primjer da se u BiH ujedine oni najgori koji se možda međusobno ne podnose, ali vole vlast i budžetski novac koji im donosi, s ciljem da unište ono što je najbolje, a to je svakako Pravda za Davida i val solidarnosti koji je u BiH i regiji i pokrenula.

Nacionalisti računaju na to da ljudi prvenstveno moraju biti Srbi, Hrvati ili Bošnjaci, a tek nekad nakon toga ili nikad ljudi, a Pravda za Davida je postavljena baš obratno - ljudskost je na prvom mjestu, i to takva ljudskost koja ne isključuje ničiju nacionalnost.

Oko stotinu građana večeras se okupilo u porti Hrama Hrista Spasitelja da zajedno sa Suzanom Radanović, majkom ubijenog Davida Dragičevića, zapale svijeće za njenog sina. Potom su građani otpjevali „Klinac iz geta“.

Policija je od građana zatražila da se raziđu zato, što, kako su naveli, skup nije najavljen. Okupljeni građani, uglavnom žene, otvoreno su negodovale.

U crkveno dvorište postavljena je i kamera za video nadzor. “Veliki brat” tako je osvanuo i crkvenoj porti.

„U gradu nema stajanja, ni kad kupujete novine ni kad idete kod doktora“, kazala je Suzana Radanović, majka ubijenog Davida.

Večeras je s njom svijeće zapalila i Budimka Bajo Bollin, majka djevojčice Ivone, koja je u Bijeljini stradala pod sumnjivim okolnostima 2009. godine, kada je imala samo osam godina.

Suzana Radanović je pozvala ministra policije Dragana Lukača da riješi ubistvo njenog sina ili da podnese ostavku iz moralnih razloga.

„Doveli su me u situaciju da ne smijem spomenuti ime svoga sina na ulici. I dalje ćemo zahtijevati pravdu za Davida“, naglasila je Suzana Radanović.

Ona je postavila i nekoliko pitanja nadležnim institucijama u vezi sa ubistvom svog sina, koje se odnose na greške institucija i nedosljednosti u istrazi od samog početka.

Policija je prije dva dana zabranila sva okupljanja grupe „Pravda za Davida“.

Davor Dragičević, otac ubijenog mladića, poslednji put je viđen 30. decembra 2018. godine, poslije velikog skupa i protestne šetnje „Pravda za Davida“ kod džamije Ferhadija.

Policija je saopštila da traga za njim, a britanska ambasada Velike Britanije demantovala je da se Davor Dragičević nalazi u toj ambasadi u Sarajevu.

(zurnal.info)

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH