Izdvojeno

Izdvojeno (2581)

Nekadašnji čelnik Agrokora Ivica Todorić u četvrtak je u najnovijoj objavi na svojem blogu odlučio, kako kaže, prekinuti raspravu o sastanku u Vladi, za koju kaže da zapravo služi kao panično skretanje pažnje s ozbiljnih tema koje je on pokrenuo.

Najavljujući 'otkrivanje istine' u nadolazećim postupcima, Todorić je potvrdio tvrdnju čelnika Mosta i nekadašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora Bože Petrova, koji je u srijedu navečer tijekom velikog intervjua za televiziju N1 rekao da ga je on preko posrednika namamio na sastanak u Banskim dvorima.

Todorić je također napao premijera Andreja Plenkovića zbog njegovih riječi na sjednici Vlade u četvrtak prema kojima su mu neki dobavljači rekli da će Agrokor u stečaj. Iza tog navođenja Plenkovićevih riječi Todorić je natipkao čak pet uskličnika, a zatim se zapitao kako je to moguće te jesu li među tim dobavljačima i Orbico, za koji tvrdi da je sponzor Mosta, i Kraš za koji je, kako navodi, radio Ante Ramljak, sadašnji izvanredni povjerenik koncerna.

Istaknuo je da Lex Agrokor nije donesen na njegov zahtjev te da je na sastanku 3. ožujka Zdravku Mariću rekao da zahvaljuje Vladi i da ne traži ništa, što je u suprotnosti s prezentacijom koju je imao krajem veljače, a iz koje proizlazi da je novac ipak tražio. Za tu prezentaciju, čiji je sadržaj Božo Petrov u već spomenutom intervjuu za N1 potvrdio, Todorić tvrdi da je falsifikat i najavljuje kaznene prijave.

U konačnici, Todorić je ponovio pitanja koja je već postavljao u prethodnim blogovima, a sve je zaključio tvrdnjom da javnost traži odgovore jer da je u manje od tjedan dana njegov blog imao dva milijuna klikova.

U nastavku prenosimo najnoviju Todorićevu objavu u cijelosti.

Svjedoci smo kako Vlada RH zadnja dva dana panično pokušava skrenuti raspravu s ozbiljnih tema koje sam pokrenuo, a na koje nemaju odgovore. Tako je jedino čime se bave jesam li ili nisam sam došao u Vladu i jesam li ili ne nešto tražio. Pritom se služe i falsifikatima, a kao izvore uzimaju ljude iz Agrokora s kojima su u dosluhu još od prije Lexa i koji će biti predmet kaznenih prijava. Želim konačno izjaviti, a onda prekidam raspravu o tome, jer istina će se otkriti u nadolazećim postupcima:

Na sastanak u Vladu došao sam nakon višetjednog inzistiranja g. Bože Petrova. Dana 27.rujna 2017. gospodin Petrov je, gostujući na N1 televiziji, točno opisao kako je upravo on Ivicu Todorića namamio u Vladu . I to je činjenica, to je točno i druge istine nema.
Na sastanku 03.03. sam Zdravku Mariću rekao da zahvaljujem Vladi i da ne tražim ništa. To je jedina istina. Lex je izglasan tek mjesec dana kasnije.
Dakle, nikako na moj zahtjev.

Uskoro ćemo objaviti i informacije o dijelu pritisaka i prijetnji koje sam primao.

Premijer Plenković je danas, 28. rujna 2017., na sjednici Vlade rekao da je krenuo u akciju oko Agrokora jer su mu neki dobavljači rekli da će Agrokor u stečaj!!!!! Pitanje za premijera Plenkovića da li je to moguće? Koji su to dobavljači? Na bazi kojih podataka? Govorimo li možda o Orbicu, sponzoru Mosta, ili pak Krašu, za koji je radio Ante Ramljak, i kojem su plaćena sva stara potraživanja prema Agrokoru, dok drugima nisu (toliko o tzv. Koordinaciji dobavljača i brizi Marice Vidaković za njihove interese)

Međutim, i dalje čekam odgovore na svoje pitanja:

Na temelju koje dokumentacije se krenulo u proces nacionalizacije Agrokora?
Tko je sve dao dokumentaciju i držao javne i tajne prezentacije o Agrokoru?
Tko je bio uključen u dizajniranje i pisanje Lex Agrokora?
Nije li točno da su to bili isti ljudi i tvrtke koje su danas u Agrokoru i koje danas iz Agrokora izvlače stotine milijuna kuna?
Koji su to „visoki državni dužnosnici“ koje spominje šef Knightheada, koji su uoči i nakon Lexa razgovarali s njim i omogućili im nevjerojatne ekstra profite na štetu Agrokora i svih njegovih dionika, a napose RH?
Zašto državni dužnosnici stalno lažu o Lex Agrokoru i okolnostima prije i poslije njega (Ramljak je tek prvi u nizu kojeg smo razotkrili, uskoro ćemo i dalje)
Zašto se obmanjuje javnost o stanju u Agrokoru, prešućuju milijarde gubitaka, uništavanje sinergija i potpuni kolaps sustava?
Zašto se šuti o blokadi imovine i gubitku kontrole u regiji koja će rezultirati nemogućnošću vraćanja roll-upa i predaje Agrokora u ruke lešinarima?
Dajte odgovore, dva milijuna klikova na mojem blogu u manje od 7 dana – javnost to traži od vas!

Todorić: 'Evo tko je i kako prijetio'

Todorić je u međuvremenu izašao s još jednom objavom na blogu u kojoj iznosi tvrdnje da su njemu i njegovoj obitelji upućivane prijetnje, uključujući i prijetnje hapšenjem no za to ne iznosi konkretne dokaze, već najavljuje da će o tome detaljno govoriti u okviru postupaka koje priprema.

- Radi interesa javnosti, objavljujem nekoliko drastičnih detalja, objavio je Todorić, nakon čega je naveo tri točke s detaljima navodnih prijetnji, a sve je zaključio opaskom da je 'nezgodna stvar što se mailovi i SMS-ovi ne mogu izbrisati'.

U nastavku prenosimo i ovu Todorićevu objavu.

O tome kako se sve meni i mojoj obitelji prijetilo i na nas vršio pritisak da potpišemo aktivaciju Lexa govorit ću detaljno u okviru postupaka koje pripremamo. Međutim, radi interesa javnosti, objavljujem nekoliko drastičnih detalja:

1. Prijetnje Martine Dalić u sitne noćne sate

Martina Dalić u više je navrata (zadnji put u velikom intervjuu Jutarnjem listu) tvrdila da je Lex Agrokor bio zadnja opcija i da bi joj bilo puno draže da je Uprava sama našla rješenje. Međutim, na dan 28. ožujka, nakon što je Agrokor ulagao ogromne napore za Stand Still, koji je na kraju i većina Agrokorovih banaka potpisala, Martina Dalić šalje članu Uprave Agrokora prijeteći mail, u 2:30 u noći, u kojem prijeti uhićenjima ukoliko se Lex ne potpiše. Neka demantira, ako se usudi.

2. Prijetnje Martine Dalić Anti Todoriću na sastanku s Antoniom Alvarezom

Na sastanku u Vladi RH, gdje su se susreli Antonio Alvarez, Ante Todorić i Martina Dalić, Martina Dalić prijetila je Anti Todoriću uhićenjem njega i čitave obitelji ukoliko ne potpišu Lex Agrokor.

3. Prijetnje Ante Ramljaka SMS-om

Ante Ramljak šalje SMS-om prijetnju članu Uprave Agrokora na dan 25.03. SMS je poslan nakon što je Ramljak (nije jasno u kojoj funkciji, tada nema ni Lexa, ali Ramljak tada intenzivno pregovara s raznim dionicima kao predstavnik Vlade) saznao za Agrokorove razgovore o Stand Stillu. U bijesnom SMS-u tvrdi da prekida svu komunikaciju i da će svi koji su u to uključeni odgovarati.

Ovo su samo neke od silne količine prijetnji i pritisaka. Nezgodna stvar je što se mailovi i SMS-ovi ne mogu izbrisati…

- Evo vam tajkuni, neka vam vode državu i neka pokradu sve što je u međuvremenu stvoreno - rekao je predsjednik Srbije u izjavi Novostima, reagujući na odluku Apelacionog suda u Beogradu da pravosnažno oslobodi vlasnika Delta holdigna Miroslava Miškovića od optužbi da je oštetio putarska preduzeća.

Miškoviću će suđenje za utaju poreza biti ponavljeno.

Istovremeno, potvrđene su i oslobađajuće presude za sina vlasnika "Delta holdinga" Marka Miškovića i Mila Đuraškovića, koji su, takođe, bili optuženi za ispumpavanje novca iz putarskih firmi. I njima će se ponovo suditi za utaju porez.

U obrazloženju Apelacionog suda se navodi da prvostepena presuda sadrži bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer su u obrazloženju presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a "oni razlozi koji su dati su u znatnoj meri nejasni i protivurečni".

Mišković i njegov sin Marko uhapšeni su decembra 2012. godina zbog sumnje da su učestvovali u malverzacijama u putarskim preduzećima, koje su prema optužnici oštetili za 16 miliona evra. Četiri meseca kasnije optužnica je proširena i za utaju poreza, a Miroslav Mišković se konkretno teretio za pomaganje sinu Marku, vlasniku kompanije "Mera invest", da utaji porez od 320,2 miliona dinara.

U pritvoru Centralnog zatvora proveo je osam meseci. Nakon polaganja jemstva od 12 miliona evra, pušten je da se brani sa slobode, ali mu je oduzet pasoš i zabranjeno da napušta Srbiju.

Nakon dve godine suđenja u Specijalnom sudu, postupak mu je spojen sa suđenjem Milu Đuraškoviću, koji je, kao vlasnik nekoliko putarskih preduzeća, takođe bio optužen za malverzacije. Objedinjeni slučaj je tako 2015. krenuo ispočetka. Pred sam kraj suđenja Miroslavu Miškoviću se pogoršalo zdravstveno stanje, pa je sudija Maja Ilić njegov postupak razdvojila od suđenja sinu Marku, Đuraškoviću i još osmoro optuženih.

Prošle godine u junu Veće Specijalnog suda ga je oslobodilo za malverzacije u putarskim preduzećima. Za istu optužbu oslobođeni su i njegov sin Marko i Đurašković. Međutim, prvi čovek "Delta holdinga" osuđen je na pet godina zatvora i novčanu kaznu od osam miliona dinara za pomaganje u utaji poreza.

Za isti slučaj sin Marko je dva meseca ranije osuđen na tri i po godine zatvora i istu novčanu kaznu. Nakon osuđujuće prvostepene presude Miškovižć se žalio Apelacionom sudu.

Miroslav Mišković je za branioca u postupku angažovao advokata Zdenka Tomanovića, a interesantno je da je dve godine pravni zastupnik njegove kiparske kompanije "Hemslejd", kao zainteresovane u postupku, bio britanski advokat Ijan Forester. On je zbog angažovanja na drugom poslu napustio ovaj slučaj, pre njegovog okončanja.

Inače, mediji u Americi pisali su da je srpski biznismen angažovao tamošnju čuvenu lobističku kompaniju "Podesta" koja bi svojim kanalima u SAD i EU njega predstavila kao žrtvenog jarca.

Iako je u Bosni i Hercegovini ostalo još godinu dana do izbora, predizborna kampanja je uveliko počela.

Najprije je opozicija u bh. entitetu Republika Srpska prije petnaestak dana napustila skupštinsku salu, jer u dnevni red nije uvrštena tačka koja se odnosi na revizorski izvještaj, a onda u utorak dnevni red na sjednici Parlamenta Federacije BiH nije ni usvojen, pa je sjednica prekinuta i prije nego je počela.

Ovakva situacija za bh. analitičare ne predstavlja nikakvu novost, pa ne vjeruju i da će sadašnje stanje negativno uticati na unutrašnjo-političke prilike i ako zakonodavna vlast ne radi.

To objašnjavaju podacima nevladine organizacije Centri civilnih inicijativa (CCI), koja na tromjesečnom nivou obavještava javnost o radu zakonodavne i izvršne vlasti.

Prema posljednjim podacima CCI, prvo polugodište ove godine pokazuje najlošiji rad Vijeća ministara BiH i državnog parlamenta u posljednjih 11 godina.

Ništa bolja slika nije ni u entitetskim parlamentima. Na osnovu monitoringa rada, Centri civilnih inicijativa navode kako je od 90 zakona, programom rada u ovoj godini, Federalni parlament usvojio u prvih šest mjeseci ove godine samo osam.

Zbog svega navedenog, kako za RSE navodi politički analitičar Ibrahim Prohić, bez obzira na postojeću situaciju, ništa bitnije se neće promijeniti na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.

„Šta se god bude dešavalo, neće biti manje neefikasno u odnosu na prethodne tri godine vlasti. Manje-više, imamo četiri pojedene godine i to naglašavam zbog toga da se ne bi abolirala aktuelna vlast, jer ako kažemo da nisu radili jednu godinu, onda ih aboliramo. Nisu ništa uradili za protekle četiri godine. Naprotiv, mislim da je opšta klima u BiH drastično pogoršana i dovedena na najniži stepen poslije 2006. do kada je BiH išla nekom uzlaznom linijom“, smatra Prohić.

I profesor na banjalučkom Filozofskom fakultetu Miodrag Živanović se slaže sa ocjenom kako se do sada pokazalo da Bosna i Hercegovina može funkcionisati bez parlamenta, parlamentarnih većina, pa, čak, i izbora.

Na naše pitanje kako se onda u ovakvoj situaciji zemlja može približiti Evropskoj uniji, Živanović odgovara:

„Svaki mjesec koji prolazi nam svjedoči o tome da smo sve dalje od evropskih integracija. Bosna i Hercegovina ne ispunjava nijedan suštinski ili sadržinski uslov da bi se približila ili formalno ušla u porodicu evropskih naroda. To ide na dušu ovima koji nas vode. Otuda vidimo ovo što se događa posljednjih nekoliko godina, odnosno egzodus i odlazak ljudi, najkvalitetnijeg dijela naše populacije. Učestvovaćemo u životu Evrope, ali kao pojedinci koji su napustili ove prostore. To je ono što je tragično“, poručuje profesor Živanović.

Za novinarku magazina "Start" Rubinu Čengić, svi oni koji su dio izvršne i zakonodavne vlasti pokazuju po ko zna koji put neodgovornost prema poslu kojeg imaju i nerazumijevanje obaveza koje se pred njima nalaze. Izlaz iz situacije bi bio, kako navodi, da visoki predstavnik blokira plate svima, kao što je to uradio prije nekoliko godina u Brčkom.

"Oni očito neće da rade, jer ne uspijevaju da ostvare neke svoje uskostranačke ili lične ciljeve. Podsjetiću na dva slučaja prošlih godina. Imali smo slučaj da je u jednom kantonu, tokom cijelog mandata, održana jedna sjednica skupštine, a zastupnici su uzeli četiri puta po dvanaest plata. U drugoj kantonalnoj skupštini su prije osnivanja vlade sazvali skupštinu i promijenili zakon o vladi da bi povećali broj ministarstava kako bi vladajuće stranke mogle lakše da podijele fotelje u vladi. Prema tome, nije ljudima u političkim partijama koje zadnjih godina biraju građani Bosne i Hercegovine uopšte stalo do boljitka građana ili da naprave neki ambijent za život, nego da zadovolje lične i stranačke interese“, kaže Čengić.

Politički analitičar Ibrahim Prohić postavlja pitanje ne samo da li je parlamentarizam u Bosni i Hercegovini u krizi, već i da li parlamentarizam kao oblik uređenja i upravljanja društvom može riješiti društvene probleme.

„Mi zapravo imamo despotiju koja je zaogrnuta u plašt parlamentarizma. To znači da se zakoni ne donose u parlamentima, da se odluke ne provode u vladama, nego da su i vlade i parlamenti u funkciji i puki alat u rukama političkih moćnika. To je nekoliko ljudi, pet maksimalno, oni su vlasnici parlamenta, vlada, oni su vlasnici naših života. Oni su, vlasnici Bosne i Hercegovine. Nisu uvedeni u grunt, ali su, defacto, vlasnici Bosne i Hercegovine“, zaključuje Prohić.

Osnivač čuvenog magazina “Plejboj” Hju Hefner preminuo je sinoć u svom domu, prenose svjetski mediji i agencije.

Kako je saopšteno iz njegove kompanije “Plejboj enterprajzis”, Hefner je izdahnuo “mirno i u toplini svog doma” u 91. godini.

Hefner je pomogao širenju i jačanju seksualne revolucije šezdesetih godina dvatesetog vijeka sa magazinom “Plejboj”, kojim je izgradio poslovno cartsvo.

Njegov život pratio je niz kontraverzi, kao na primjer čuvenih Plejboj žurki, po njemu je napravljen jedan rijaliti šou, a nebrojeno puta je bio kritikovan zbog pretjerivanja u svom životu.

Evropska komisija (EK) predložila je danas zemljama Evropske unije (EU) da prime najmanje 50.000 izbjeglica u toku naredne dvije godine direktno iz Afrike, sa Bliskog istoka i iz Turske kako bi se pružila “sigurna i legalna” alternativa opasnom putu imigranata preko Sredozemlja.

Predlaže se novi, neobavezujući program premještaja kojim bi se u tom periodu u Evropu dovelo najmanje 50.000 najosjetljivijih ljudi kojima je potrebna međunarodna zaštita, navela je Komisija u saopštenju.

Budžet od 500 milona eura izdvojen je za podršku zemljama članicama koje bi prihvatile da prime izbjeglice, sa predviđenih 10.000 eura pomoći po osobi.

Posebna pažnja trebalo bi da bude posvećena relokaciji ugroženih osoba iz Libije, Egipta, Nigera, Sudana, Čada i Etiopije, navela je Komisija i pozvala evropske zemlje da nastave sa premještanjem migranata iz Turske i sa Bliskog istoka.

Brisel je odredio ovu novu kvotu na dan kada ističe program premještaja tražilaca azila iz Italije i Grčke. Prema tom programu bilo je dozvoljeno da tokom dvije godine 29.000 osoba dođe u EU iz Grčke i Italije, u odnosu na prvobitni cilj od 160.000 ljudi.

Za razliku od kvota o premještaju migranata, koje su zemlje EU donijele većinskim glasanjem i koje su naišle na žestoka protivljenja nekih članica, ovoga puta prijedlog nije obavezujući i zemlje članice imaju diskreciono pravo da odluče da li će ga prihvatiti. Brisel može samo da apeluje na njih da ponude mjesta za prihvat.

Tokom protekle dvije godine evropske zemlje su obavile premeštaj 23.000 izbjeglica, uglavnom iz Turske i sa Bliskog Istoka, u okviru programa koji se takođe privode kraju.

FRANCUSKI predsjednik Emmanuel Macron jučer je na pariškoj Sorboni održao veliki govor na temu budućnosti Europske unije, u kojem je pozvao na “novo osnivanje” i iznio niz prijedloga za dalekosežne promjene u ustrojstvu i funkcioniranju Unije. Macron je predložio da 19 članica eurozone imaju zajednički budžet, što onda znači i da bi eurozona trebala imati svojeg ministra financija. Nadalje, francuski predsjednik se zalaže za uvođenje zajedničkog europskog budžeta za obranu te osnivanje trupa za vojne intervencije EU-a, dakle za početak izgradnje europske vojske. Potrebno je da EU razvije zajedničku obrambenu strategiju, istaknuo je Macron.Predlaže se i osnivanje europskog javnog tužiteljstva, između ostaloga i zbog efektnije borbe protiv terorizma, ali i kako bi se bolje istraživala i sudski gonila kršenja prava međunarodne trgovine te europske službe za azil koja bi brže i ujednačenije rješavala zahtjeve za azil od postojećih 28 nacionalnih službi. Macron zagovara i pokretanje europske civilne zaštite koja bi se bavila zaštitom od prirodnih katastrofa, što se nakon ljetošnje serije velikih požara od Portugala do Grčke čini kao itekako dobra ideja.

Paneuropski porez na financijske transakcijeFrancuski predsjednik zagovara i uvođenje poreza na financijske transakcije na nivou EU-a, od kojega bi se pak financirala razvojna pomoć zemljama Trećeg svijeta. To bi ujedno bio i pokazatelj da EU ima moć kontrolirati međunarodna tržišta kapitala, a ne konformirati se njima. Još važnije, Macron predlaže da se krene u smjeru izjednačavanja korporativnih poreza u cijelom EU-u, kao i socijalnih davanja te zasad fleksibilne minimalne plaće za sve članice. Povrh toga, Macron predlaže da se diljem EU-a osnuje najmanje 20 europskih sveučilišta do 2020. godine, kako bi mladi Europljani imali što bolje šanse za jednako obrazovanje. Želi i da najmanje pola europskih studenata tijekom svojeg studija barem pola godine provede studirajući u nekoj drugoj članici EU-a.Kada je riječ o europskim institucijama, Macron želi ojačati Europski parlament i to tako da se na izborima za zastupnike glasa za paneuropske liste, a ne u svakoj članici posebno za nacionalne liste.

Eurozona i ostatak Europske unije

U pitanju su većinom izvrsne ideje za sve one koji smatraju da EU treba bolje funkcionirati i ići u pravcu neke buduće superdržave. Macron zapravo želi s jedne strane potvrditi i proširiti moć EU-a u globalnom kontekstu, od financija do obrane, a s druge strane približiti EU građanima koji ubuduće ne bi, kada je riječ o Hrvatskoj, ovisili o angažmanu jednog Ante Sanadera kad je vatrena stihija pred Splitom, nego od sposobnih i profesionalnih ljudi koji bi morali zadovoljiti najviše europske kriterije kako bi vodili i radili u europskoj civilnoj zaštiti.

Ipak, jasno je da bi s većom integracijom eurozone nastao veći jaz između njenih 19 članica i ostalih 9 zemalja EU-a koje nemaju euro kao službenu valutu, među kojima je i Hrvatska. Nastala bi de facto Europska unija u dvije brzine, a Hrvatska po svemu sudeći ne bi bila u prvoj brzini.

Za početak, Hrvatska nije članica eurozone, a zasad nema ni ozbiljnih naznaka da bi to mogla postati, bez obzira na sporadične najave nekih političara. Hrvatska se muči i s uspostavljanjem funkcionalnog i suvremenog obrazovanja, država je u kojoj je Damir Boras rektor najvećeg sveučilišta a kurikularnu reformu blokiraju klerikalne udruge uz pomoć vladajućeg HDZ-a, pa je teško zamisliti da bi Macronove liberalne ideje o obrazovanju bile kod nas prihvaćene i predložene.

Hrvatska se vezala uz protivnice dodatne europske integracije

Ipak, možda je najveći problem za Hrvatsku što se proteklih mjeseci, najviše zahvaljujući predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, vezala uz Mađarsku i Poljsku, dvije članice EU-a koje imaju posve suprotnu ideju budućnosti Unije od one Macronove te žele ostati nacionalno zatvorene. Još gore, Hrvatska se preko Kolinde Grabar Kitarović profilira i u američkog igrača na jugoistoku Europe, a poznato je da američki predsjednik Donald Trump ima prema EU-u prilično negativan stav. Iako premijer Andrej Plenković nije iskazao oduševljenje predsjedničinim vanjskopolitičkim inicijativama, on nije ni ponudio bilo kakav drugačiji vanjskopolitički smjer osim dosadnih floskula o europejstvu koje se ne mogu ni uz najbolju volju iščitati kao koherentna vanjska politika. Svemu tome treba dodati i štetu koju imidž Hrvatske nanosi svađa oko arbitraže sa Slovenijom, kao i porast ustašluka u društvu, zbog čega nas europski mediji tituliraju kao “problematično dijete EU-a”.

Naravno, pitanje je kako će na Macronove ideje reagirati Njemačka, no čini se da je francuski predsjednik ozbiljan u svojoj namjeri da reformira EU te da od toga neće lako odustati. Hrvatska nije automatski isključena iz tog procesa, no najvjerojatnije je da će hrvatska politička elita pronaći načina da se Hrvatska isključi i dugotrajno usidri na samoj margini Europske unije, na kojoj već i jest. Macron zagovara korjenite promjene Europske unije, a promjene su ono što Hrvatska najviše ne podnosi, jer to znači da se mora raditi te da se zna kako i zašto.

Pašaga Selimović i Ekrem Bezdrob osuđeni su na po godinu i četiri mjeseca zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu, gdje su donedavno radili.

Referenti Općinskog suda u Sarajevu Pašaga Selimović i Ekrem Bezdrob proglašeni su krivim za uzimanje mita i osuđeni na po godinu i četiri mjeseca zatvora. Općinski sud u Sarajevu je presudio da se od Selimovića oduzima 4.880 KM, a od Bezdroba 500 KM, koje su stekli na nezakonit način. Sud ih je oslobodio optužbi za odavanje službene tajne i neprijavljivanje krivičnog djela.

Sud je kao otežavajuću okolnost pri donošenju presude cijenio da su kao sudski referenti ugrozili integritet suda. U kaznu im je uračunato 70 dana provedenih u pritvoru. Bezdrob je nakon izricanja presude novinarki Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) rekao da „sirotinja nastrada“.

Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Selimović i Bezdrob su kao referenti za izvršenje krivičnih sankcija uzimali novac i poklone od sarajevskog advokata Omara Mehmedbašića i najmanje osam osuđenika. Oni su se Selimoviću i Bezdrobu obraćali s molbama za odgađanje izvršenja zatvorske kazne, zamjenu zatvorske kazne za novčanu ili za kućni pritvor uz elektronski nadzor.

Alen Nakić i Tarik Čingić, advokati odbrane, su tokom suđenja insistirali da njihovi klijenti Selimović i Bezdrob nisu bili donosioci konačnog rješenja u vezi sa molbama, već da su o tome odlučivali predsjednica Suda i postupajuće sudije u ovim predmetima. Međutim, advokat Mehmedbašić je svjedočio: “Ja kada dajem novac, ja znam da će to biti završeno. To se podrazumijevalo”. Dodao je i da bi tražio novac natrag „ako ne bi prošlo“.

Mehmedbašić je priznao da je u pojedinim slučajevima on uzimao novac od klijenta i dijelio ga sa Bezdrobom i Selimovićem, što je u žargonu nazvao „lapo-lapo“. U pojedinim slučajevima je davao i svoj novac kako bi zadržao klijenta.

„Nije to neki iznos. Nikada se nisu tu otvarale velike pare – bezveze, sića koju sam ja davao više radi svoga imidža“, rekao je Mehmedbašić.

Mito kao običaj
Nekolicina svjedoka u postupku, među kojima je i Alen Agović, priznala je da su referentima davali novac „na kafu“ i „da počaste“, objašnjavajući da je to „običaj“.

Agović je kod referenta Bezdroba dolazio sa molbama za odgodu izdržavanja zatvorske kazne od godinu dana i tri mjeseca, izrečene zbog neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Odgodu je tražio navodeći da mora njegovati bolesnog oca, ali mu molbe nisu bile uvažene. Ipak, Agović je na slobodi ostao duže jer je nekoliko puta vraćen sa zatvorske kapije, uz obrazloženje da u zatvoru u to vrijeme nema mjesta.

On je rekao da je referentu Bezdrobu, zaduženom za njegov predmet, nekoliko puta dao po 50 ili 60 KM radi „nekog reda“. „Ja, zaista, nisam imao. Možda da sam imao, možda bih bacio i više čovjeku“, svjedočio je Agović. On je rekao da je novac ostavljao ispred referenta, ali da nije vidio da li ga je uzimao.

Agović je na pitanje sudije Tina Begtaševića o tome kakvu su ulogu referenti za izvršenje krivičnih sankcija imali u njegovom životu odgovorio: „Pa, ja znam, kada sam dolazio u Centralni zatvor, da tamo nije bilo mjesta. Razumijete šta Vam pričam?“, rekao je Agović, dodavši da mu je Bezdrob izlazio ususret radi oca.

Prema važećim zakonima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), zatvorska kazna može biti odložena na molbu osuđene osobe, između ostalog, u slučajevima teže bolesti, smrtnog slučaja u porodici ili završetka školovanja. Također, zatvorska kazna do godinu dana može biti zamijenjena novčanom ili u određenim slučajevima kućnim pritvorom sa elektronskim nadzorom. Međutim, pojedini osuđenici su ostajali na slobodi duže i zbog popunjenih zatvorskih kapaciteta. Adela Bejtović, šefica Kabineta predsjednice Općinskog suda u Sarajevu, rekla je tokom svjedočenja da su Bezdrob i Selimović u okviru svog posla bili u stalnom kontaktu sa zatvorskom upravom. To upućuje na mogućnost da su imali informacije o tome da li u zatvoru ima slobodnih mjesta.

Predsjednica Općinskog suda u Sarajevu Janja Jovanović rekla je za Centar za istraživačko novinarstvo da je zatvorska uprava obavezna obavijestiti sud kada nekog osuđenika ne može primiti zbog popunjenih kapaciteta, a sud o tome obavještava Ministarstvo pravde FBiH kako bi se našao smještaj u drugom zatvoru. „Ma, oni vrlo rijetko nas pismeno obavještavaju“, kaže Jovanović.

Jovanović kaže da Selimović i Bezdrob nisu mogli utjecati na odlaganje izvršenja kazne. „Da li su oni obmanjivali osuđene da će im se odložiti njihovom zaslugom, ja to ne znam, ali nikada nisu mogli uticati da kazna bude odložena”, kaže Jovanović.

Selimović i Bezdrob, koji su na pozicijama referenta za izvršenje krivičnih sankcija od 2011. godine, suspendovani su odmah nakon hapšenja.

„Međutim, i jedan i drugi su stekli uslove za penziju i penzionisali su se odmah, istog momenta kada su stečeni zakonski uslovi“, kaže Jovanović.

Osim promjene referenata u Odjelu za izvršenje krivičnih sankcija Općinskog suda u Sarajevu, dogodila se još jedna promjena – Jovanović kaže da nakon uhićenja Selimovića i Bezdroba nijedna osuđena osoba nije vraćena sa zatvorske kapije zbog popunjenih kapaciteta.

Selektor nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine Mehmed Baždarević danas je objavio spisak igrača na koje računa za utakmice protiv Belgije i Estonije, a koje se igraju u sklopu kvalifikacija za svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine.

Na spisku se nalaze 23 igrača i tri golmana: Asmir Begović, Kenan Pirić, Ibrahim Šehić, Edin Cocalić, Dario Đumić, Sead Kolašinac, Jozo Šimunović, Toni Šunjić, Ognjen Vranješ, Muhamed Bešić, Gojko Cimirot, Haris Duljević, Izet Hajrović, Mato Jajalo, Rade Krunić, Senad Lulić, Danijel Milićević, Miralem Pjanić, Sanjin Prcić, Edin Višća, Edin Džeko, Vedad Ibišević, Avdija Vršajević, Kenan Kodro, Mateo Sušić, Sejad Salihović.

Selektor je nakon objavljivanja spiska prokomentarisao i povratak Sejada Salihovića u reprezentaciju, istaknuvši da njegovo prisustvo može biti pozitivno zbog iskustva.

- Svi ste vidjeli da je jako dobro igrao. Mislim da nam treba više iskustva. Njegovo prisustvo može da pomogne u spremanju ovih narednih utakmica - rekao je Baždarević.

Dodao je da je Belgija izuzetno snažna reprezentacija.

- Mislim da svi znamo o kakvom se protivniku radi i koliko su kvalitetni, ali vjerujemo da možemo ostvariti pobjedu. Grbavica, Sarajevo, to nam puno znači, na nama je da odigramo dobru utakmicu. Očekujem puno od svih i da zajedno sa publikom ostvarimo povoljan rezultat - rekaoje selektor.

Mišljenja je da Belgija u Sarajevo neće doći da odigra opuštenu utakmicu, budući da su već ostvarili plasman na svjetsko prvenstvo.

- Očekujem da će Belgija doći ovdje da pobijedi, oni imaju jako dobre igrače i u rezervnom sastavu, ali i mi također imamo kvalitetne nogometaše. Ne smijemo podleći psihozi rezultata koji je ispred nas - zaključio je Baždarević.

Pripreme reprezentacije počinju u ponedjeljak na Ilidži.

Meč protiv Belgije se igra 7. oktobra na stadionu Grbavica a protiv Estonije tri dana kasnije u Talinu.

Srbija je jedina zemlja u regionu koja je postavila takvu zakonsku prepreku ženama - žrtvama silovanja u ratu koju je nemoguće preskočiti. Da bi dokazale da su silovane i dobile status civilnih žrtava rata, one prema srpskom zakonu, usvojenom još u ratno vreme Slobodana Miloševića, ne samo što moraju dokazati da su silovane već moraju imati i telesno oštećenje od 50 odsto.

„Bilo mi je samo 20 godina kada je počeo moj pakao. Živjela sam u kući u Bijeljini, sa svekrvom, mužem i dvoje djece. Curica je imala svega šest mjeseci, a dječak dvije godine.

Krajem aprila 1992. godine u kuću je upalo nekoliko 'arkanovaca'. Kao zvijeri su se bacili na mene. Jedan za drugim su me silovali pred djecom, svekrvom i mužem.

Vojnici su dolazili svaki dan. Polupijani i ludi od alkohola, kao životinje su se iživljavali na nama. Bilo je ukupno 11 žena i sve smo prolazile isto...“

Ovo je deo potresne ispovesti Asmire S. koju je pre tri godine objavio portal Sandžakpres o zlostavljanju tokom rata koje joj je ostavilo posledice za ceo život.

Koliko je javnosti poznato, "arkanovci" koje pominje nisu procesuirani u Srbiji. Ko je odgovoran što nisu i što Asmira S. nije dobila bar pravosudnu satisfakciju, ako ne i nadoknadu za ono što su joj učinili tadašnji ratni zločinci, građani Srbije?

Relja Radosavljević, istraživač Fonda za humanitarno pravo, odgovarajući na to pitanje Radija Slobodna Evropa, nema dilemu:

„Pre svega, primarna je odgovornost na jedinicama koje su zadužene, prema tadašnjem zakonu o procesuiranju ratnih zločina za otkrivanje i identifikovanje zločina, dakle, to su odgovarajuće jedinice u Ministarstvu unutrašnjih poslova i, naravno, Tužilaštvo Srbije za ratne zločine."

Elma, takođe iz Bosne i Hercegovine, bila je četiri meseca trudna kada je odvedena u kamp za silovanje. Torturi je bila izložena svakodnevno. Za Amnesty International je kazala da su je silovali lokalni mladići koji su nosili maske, te je pitali: "Da li znaš ko je sada na tebi?"

Izgubila je dete, ima povredu kičme.

Nekoliko desetina hiljada žena i devojaka silovano je tokom rata u BiH, Hrvatskoj,Kosovu i drugim delovima bivše Jugoslavije. Mnogi od počinilaca imaju boravište i državljanstvo Srbije i dostupni su pravdi, ali žene koje su preživele seksualno nasilje u ratu, prema srpskom zakonu, ne mogu da ostvare status civilnih žrtava rata ako ne dokažu da imaju telesno oštećenje veće od 50 odsto.

Veliki broj žena-žratva seksualnog nasilja pati od oboljenja psihičke ili psihosomatske prirode kao posledice pakla kroz koji su prošle, ali to srpski zakon cinično i krajnje neosetljivo – potpuno ignoriše.

Sve zemlje u okruženju – Hrvatska, Bosna i Hercegovina (osim njenog manjeg entiteta Republike Srpske), Kosovo, priznaju žene silovane u ratu kao civilne žrtve rata.

Srbija je faktički jedina zemlja u regionu koja ne priznaje ratni zločin silovanja, iako je po međunarodnom zakonodavstvu i praksi u obavezi da to čini.

Međunarodna organizacija za ljudska prava “Hjuman rajts voč” proglasila je silovanja ratnim oružjem i instrumentom, uz čiju pomoć je terorisano civilno stanovništvo.

Međunarodni krivični sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji uspostavio je praksu procesuiranja počinilaca ratnih zločina seksualnog nasilja. Presudama ovog suda prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava silovanje je okarakterisano kao vid mučenja, a seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovečnosti. Više od 160 lica je pred ovim sudom optuženo za ratne zločine, a polovina njih za seksualno nasilje.

Zakon o pravima civilnih invalida rata, jedini pravni okvir koji definiše kategoriju civilnih žrtava rata, a datira još iz 1996. godine, iz vremena vladavine Slobodana Miloševića, jedan je od najdiskriminatornijih zakona u Srbiji. On ne prepoznaje kao žrtve žene silovane u ratu, porodice nestalih, stradale od snaga bezbednosti Srbije i mnoge druge.

Pre tri godine je napravljen nacrt izmena i dopuna tog zakona, ali civilni sektor i organizacije civilnih žrtava rata nisu konsultovane. Što se tiče prava žrtava silovanja u ratu, kaže Relja Radosavljević, u tom nacrtu nikakvih pozitivnih izmena nema.

„U delu koji se odnosi na civilne žrtve rata, potpuno je zadržan isti zakonski režim, štaviše u nekih par odredaba on je i pogoršan. Ako se tako nešto usvoji, civilne žrtve rata ostaju zaista obespravljene, kao što je i do sada bio slučaj. Naravno, tu spadaju i žene – žrtve silovanja u ratu, koje po aktuelnom zakonskom rešenju ne mogu da ispune uslov da dobiju svojstvo civilne žrtve rata, pre svega zbog osnovnog uslova da se traži telesni invaliditet od više od 50 odsto telesnog oštećenja organizma“, kaže Radosavljević.

Iako Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji postoji već četrnaest godina, do marta 2016. godine pale su samo dve osuđujuće presude za seksualno nasilje u ratu (predmeti „Lekaj“ i „Bijeljina“), od ukupno šest predmeta u kojima su optuženi bili i za ova dela. Dakle, i pored toga što u Srbiji, praktično, ne postoji nikakva vrsta reparacija i priznanja za žene koje su preživele seksualno nasilje u ratu, satisfakcija koju bi dobile procesuiranjem onih koji su seksualno nasilje vršili, takođe je neadekvatna i beznačajna.

Za Sanju Pavlović iz Autonomnog ženskog centra, sve to je „deo šire priče o tome na koji način se država odnosi prema samom ratu koji se desio, odnosno, da nije preuzela odgovornost za sve ono što jeste bila odgovornost Srbije u tom ratu koji se desio, odnosno, o tome da nije preuzela odgovornost Srbije u tom ratu.“

Istovremeno u svemu ovome Pavlovićeva prepoznaje, još nešto:

„To je jedna mizogina politika, koja je vidljiva i u drugim temama kada se govori o pravima žena, a itekako i u ovoj temi, s obzirom upravo na to da je Srbija jedina zemlja u regionu koja nije prepoznala žene-žrtve silovanja u ratu, tako da su i jedna i druga stvar podjednako važne kada govorimo o tome da žrtve nasilja, mahom žene, nisu prepoznate.“

U nedavnom izveštaju Fonda za humanitarno pravo ilustruje se stepen neosetljivosti pravosuđa u Srbiji prema ovoj vrsti ratnih zločina prema ženama:

„U oslobađajućoj presudi iz slučaja ’Bijeljina II’ navodi se da nema dokaza da je optuženi preduzeo radnje ’silovanja i protivprirodnog bluda’ nad oštećenima. Naime, oštećene su svedočile da su silovane od strane lica u uniformi, a u svojoj odbrani, optuženi je tvrdio da on jeste bio na licu mesta zločina, ali je bio u beloj trenerci. Iako je u prvostepenoj presudi sud smatrao da je logično da oštećene ne mogu biti precizne u pogledu odeće počinilaca zbog ’dramatičnosti situacije’, Apelacioni sud je ovo odbio, smatrajući ’neživotnim’ da niko od oštećenih ne navodi da je jedan od počinilaca bio u beloj trenerci.“

Fond za humanitarno pravo navodi i da su žrtve silovanja u slučaju „Skočić" bile izložene vulgarnom dobacivanju i omalovažavanju od strane optuženih tokom svedočenja, a da uprkos zakonskoj obavezi predsednik veća nije optuženima izrekao formalne sankcije. Ove žene, takođe, nisu imale psihološku podršku tokom suđenja, a jedna od njih je odbila da svedoči u ponovljenom postupku, donevši istu odluku koju su donele i sve svedokinje u pomenutom slučaju „Bijeljina II".

U slučaju „Lovas" koji se takođe vodio zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kao i prethodna dva, iako su svedoci i svedokinje eksplicitno govorili o scenama silovanja, sud ova dela nije uneo u optužnicu. „Svaki put kada bi svedokinja pomenula silovanje, sud bi odmah razgovor preusmeravao na pitanje da li su ih tukli“, navodi se u izveštaju FHP.

Međunarodna organizacija za ljudska prava “Hjuman rajts voč” proglasila je silovanja ratnim oružjem i instrumentom, uz čiju pomoć je terorisano civilno stanovništvo.

Međunarodni krivični sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji uspostavio je praksu procesuiranja počinilaca ratnih zločina seksualnog nasilja. Presudama ovog suda prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava silovanje je okarakterisano kao vid mučenja, a seksualno porobljavanje kao zločin protiv čovečnosti. Više od 160 lica je pred ovim sudom optuženo za ratne zločine, a polovina njih za seksualno nasilje.

Ministar inostranih poslova BiH Igor Crnadak je na svom Facebook profilu uporedio Javni servis građana Republike Srpske (RTRS) sa Gebelsovom televizijom zbog tvrdnje RTRS-a da je on optužio Republiku Srpsku za kašnjenje sa Upitnikom Evropske komisije.

Objavu na Facebook profilu ministra inostranih poslova BiH prenosimo u cjelini:

"Da su urednici RTRS-a tridesetih godina prošlog vijeka živjeli u Berlinu, Gebels bi bio na birou za nezaposlene. Slučaj Salzburg. Uživajte".

Juče u Salzburgu.

Pitanje moderatora: "Zašto kasne odgovori na Upitnik, da li je kriva Republika Srpska?"

Crnadak: "Pripadam bloku koji je snažna opozicija Vladi Republike Srpske, jer je njihova politika dovela do najvećeg mogućeg nivoa korupcije i najnižeg mogućeg nivoa ekonomije i optimizma kod ljudi, ali odgovornost za kašnjenje sa Upitnikom ne može se pripisati nijednoj od strana, niti bilo kojem pojedincu".

Juče na RTRS-u:

SKANDALOZAN GOVOR CRNATKA - OPTUŽIO REPUBLIKU SRPSKU ZA KAŠNJENJE SA UPITNIKOM

-Crnadak ni juče nije propustio priliku da, kao njegove sarajevske kolege, napadne Republiku Srpsku i njene institucije. On je nakon pitanja o kašnjenju Upitnika ničim izazvan napao vlast u Republici Srpskoj, navodi RTRS.

"Pripadam političkom bloku koji je snažna opozicija Vladi Republike Srpske, jer je njihova politika dovela do najvećeg mogućeg nivoa korupcije i najnižeg nivoa ekonomije i optimizma kod naroda."

Nakon toga, RTRS javlja da su svi prisutni učesnici iz Republike Srpske bili zgroženi.

Pa onda "zgroženi" gradski funkcioner SNSD-a, izvjesna Natalija Trivić: "Izjava g. Crnatka da je Republika Srpska kriva za Upitnik je protiv institucija Republike Srpske i neprihvatljiva je u bilo kom kontekstu."

I na kraju, da se zna, iako je moderator pitao učesnike imaju li komentara nakon govora panelista, niko od "zgroženih" iz Republike Srpske se nije javio za riječ, ni "zgrožena" Trivić, ni "zgroženi" gradonačelnik Banjaluke i potpredsjednik SNSD-a, stoji na kraju Crnatkove objave na Facebook profilu.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH