Izdvojeno

Izdvojeno (3396)

Zbog izlijevanja rijeke Save, u mjestima Gašnica i Bistrica (M-14.1 Bosanska Gradiška-Bosanska Dubica) saobraćaj je potpuno obustavljen za sve kategorije vozila, saopćeno je večeras iz BIHAMK-a.

Kako navode iz BIHAMKA-a, zbog sniježnih padavina, obustavljen je saobraćaj za sva teretna vozila na putnim pravcima: Sarajevo- Konjic (prevoj Ivan Sedlo), Podromanija – Ljubogošta, Livno-Šuica-Kupres i Šuica-Tomislavgrad.

''Zbog zaleđenog kolovoza i mjestimičnih sniježnih nanosa obustavljen je saobraćaj na regionalnom putu R-419 Rakitno-Blidinje.

Na putnim pravcima pravcima Trnovo-Dobro Polje (prevoj Rogoj), Sarajevo-Sokoloac (prevoj Romanija), Srednje-Olovo (prevoj Nišići) i Olovo-Kladanj (prevoj Karaula), obavezna je upotreba lanaca za teretna vozila sa prikolicom i šlepere.

Zbog niskih temperatura, posipni materijal ne djeluje, tako da ima dosta poledice. Vozačima savjetujemo sporiju i oprezniju vožnju prilagođenu stanju i uslovima na putu, uz obavezno posjedovanje zimske opreme.

Zaostalog snijega na kolovozu ima na pojedinim dionicama puteva preko planinskih prevoja, a izdvajamo puteve: Prozor-Gornji Vakuf/Uskoplje, Livno-Šuica-Kupres, Glamoč-Mliništa, Drvar-Bosansko Grahovo-Livno, Vlasenica-Han Pijesak, Trnovo-Foča i Gacko-Tjentište. Upozoravamo i na mjestimičnu poledicu, posebno na dionicama u višim predjelima, na mostovima i prilazima tunelima. Na širem području Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Glamoča i Grahova puše jak vjetar koji stvara snježne nanose.

Povećana je opasnost od odrona na dionicama koje vode kroz usjeke. Izdvajamo putne pravce: Sarajevo-Foča, Bihać-Bosanska Krupa, Konjic-Mostar, Jajce-Banja Luka, Bugojno-Novi Travnik, Rogatica-Višegrad i Turbe-Karanovac.

Na autoputu A-1 dionici Sarajevo zapad-Lepenica zbog aktivnog klizišta na lokalitetu Ban Brdo, saobraćaj je u tunelu Igman, kao i na mjestu radova, preusmjeren iz vozne u preticajnu traku. Zbog radova na mostu Bojnik, na dionici Sarajevo sjever-Sarajevo zapad, vozila saobraćaju preticajnom trakom.

Zbog urušavanja potpornog zida na magistralnom putu M-14.2 Resanovci-Drvar, saobraća se jednom saobraćajnom trakom, naizmjenično. Zbog većeg odrona na regionalnom putu R-408 Drvar-Martin Brod saobraća se jednom saobraćajnom trakom, naizmjenično.

Zbog sanacionih radova na vijaduktu Briješće na magistralnom putu M-17 Rajlovac-Stup saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na kružni tok (rotor) u ulici Safeta Zajke.

Na graničnim prelazima zadržavanja nisu duža od 30 minuta'', saopćeno je.

Objavljen je snimak saobraćajne nesreće u kojoj je "Uberov" automobil kojim upravlja autopilot usmrtio biciklistkinju u predgrađu Finiksa.

U automobilu je za volanom kao pomoćni vozač bila Rafaela Vaskez. Ona uopšte nije pratila put, već je, spuštenog pogleda, najvjerovatnije gledala u svoj telefon.
Žrtva, 49-godišnja bicklistkinja Ilejn Hercberg, pojavila se "niotkuda", pa ju je uberov "volvo" udario pri brizni od 65 kilometara na sat. Biciklistkinja je prevezena u bolnicu, gdje je podlegla povredama.

Međutim, u međuvremenu se otkrilo i kako je pomoćni vozač od ranije poznata policiji, i to pod muškim imenom Rafael Vaskez.

Vaskezova, zajedno sa svojim kolegom s posla, ima presudu zbog oružane pljačke, a uhapšeni su u zajdničkom pokušaju da opljačkaju pazar iz prodavnice u kojoj su radili.

Zbog ove nesreće "Uber" je zaustavio testiranje svih samovozećih automobila. Sudar je prva nesreća sa smrtnim posljedicama koju je uzrokovao samovozeći automobil još od početka testiranja 2016. godine.

Upozoravamo vas da je sadržaj snimka uznemirujući!

https://www.youtube.com/watch?

time_continue=2&v=XtTB8hTgHbM

Čini mi se da zapadne zemlje ne žele ni na koji način da razgovaraju o tome kome pripada teritorija Kosova, oni to smatraju završenim, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za RTS.

- Situacija je teška. Srbi se drže čvrsto, ali bit će nam teško. Srbija očekuje mnogo bolji život, ljudi čekaju povećanje plaća i penzija, moramo zato da sačuvamo mir i stabilnost - rekao je predsjednik Srbije gostujući u Dnevniku RTS-a, prenosi Blic.

Poruke iz Njujorka

Dodao je da nije naročito zadovoljan, te da je očekivao veće razumijevanje ne samo za Srbe na Kosovu, već i za Srbiju, poručio je Vučić u Njujorku.

- Nadao sam se većem razumijevanju, iskreno, nisam zadovoljan onim što sam postigao u razgovorima ovih dana u Njujorku - rekao je večeras Vučić.

On je za javni servis Srbije, rekao da mu se čini da su njegovi sagovornici u Njujorku čvrsto i dalje na poštovanju principa očuvanja nezavisnosti Kosova, a to je, poručio je, za nas veoma teško.
O tome je obavijestio i generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Antonija Gutereša (Guterres), s kojim je danas imao susret, ali svakako, kako kaže, nakon tri dana razgovora razočaran.

- Razočaran sam, razumjeli smo poruku, naše je da se dalje borimo - poručio je Vučić.
S druge strane, kaže, zadovoljan je trudom, ali ne i rezultatima.

- Da budem otvoren, razgovarali smo o budućnosti Srbije i Kosova i gledamo da nađemo kompromisno rješenje. Albanska strana radi svoje, međunarodna zajednica svoje, a ja sam se trudio da s ruba ambisa dovedemo Srbiju bar na površinu - naveo je Vučić i ponovio da rezultatom nije zadovoljan.- Nisam zadovoljan jer kod velikih zapadnih sila, a imao sam mnogo dubinskih razgovora s ljudima koji odlučuju čini mi se da oni tvrdo stoje na poštovanju principa očuvanju nezavisnosti Kosova što je za nas veoma teško - rekao je.
To je, dodao je, prenio i Guterešu, obavijestio ga je o svemu tome, pa i o tome da smo mi spremni na kompromisno rješenje, ali ne tako da žrtvujemo svoje državne i nacionalne interese.

Međutim, primijetio je, Zapad ne želi ni na koji način da razgovara o tome kome pripada Kosovo. Naše je, dodao je, da nastavimo da se borimo, jer, kako je naveo, kad se odgovorno ponašate, doći će do rezultata. Ponovio je da se nakon teških razgovora o Kosovu koje je imao nadao većem razumijevanju, ali i dodao da nema kukanja i očajavanja i da će nastaviti da štiti interese zemlje.

- Naš najveći problem je što mi ne pregovaramo samo s Albancima, već i sa onima koji su stvorili nezavisno Kosovo - rekao je Vučić.

Naveo je da je u razgovorima koje je imao u Njujorku druga strana ponovila da priču o tome kome pripada teritorija Kosova smatraju završenom, da pokretanje bilo kakve priče na tu temu smatraju otvaranjem Pandorine kutije.

Velika cijena

- Na sve to sam rekao i sada, i ranije, da su oni to uradili 2008. ne poštujući Rezoluciju 1244 - kaže Vučić.

Kako je dodao, Srbija danas plaća veliku cijenu i to između ostalog i sopstvenih pogrešnih odluka, uključujući traženje mišljenja pred MSP.

- I nastavit će da je plaća. Ništa nema džabe, situacija je teška i bit će veliki pritisak na Srbiju s različitih strana - dodao je Vučić.

Kako je naglasio, nastavit će kao predsjednik Srbije da štiti interese zemlje i da zemlju nemogućih uvjeta, dovedenih vanjskih silama, ali i našim odlukama, da popravimo sve što možemo.

- Nema kukanja, nema očajavanja - zaključio je Vučić.

Britanski ministar vanjskih poslova Boris Džonson (Johnson) rekao je mu je mučno pomisliti kako ruski lider Vladimir Putin likuje zbog Svjetskog prvenstva u fudbalu.

Džonson je na sjednici odbora za vanjske poslove Britanskog parlamenta rekao da je saglasan s laburističkim poslanikom koji je povezao Svjetsko prvenstvo sa Hitlerovom upotrebom Olimpijskih igara 1936. kao propagande za nacistički režim.

- Mislim da je poređenje sa 1936. sasvim ispravno. Mislim da je mučan prizor, iskreno, zamisao kako Putin likuje na ovom sportskom događaju - rekao je Džonson.

Velika Britanija zbog trovanja bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja i njegove kćerke neće poslati članove kraljevske porodice i Vlade na prvenstvo, mada će engleska reprezentacija učestvovati.

Džonson je rekao da britanska Vlada ne podstiče naviječe da ne idu na prvenstvo, ali je dodao da je zabrinuta za njihovu sigurnost.

On je dodao da je zvaničnik u ambasadi u Moskvi nadležan za sigurnost navijača među 23 diplomate koje je Rusija protjerala kao uzvratnu mjeru na protjerivanje ruskih diplomata iz Londona.

Priču o ujedinjenju ljevice prvi je plasirao onaj koji je ljevicu i odveo u propast. Kada je pod pritiskom članstva, nakon 17 godina i izgubljenih 200 hiljada glasova, morao odstupiti s mjesta predsjednika SDP-a, Zlatko Lagumdžija je, sredinom oktobra 2014. godine, pozvao lidere svih lijevih stranaka da budu „ujedinjeni“.

ZLATKO

Nove ljevičarske vedete opčinjene selfijima sigurno se ne sjećaju novembra 2002. godine kada je profesor Nijaz Duraković prorekao sudbinu bh. socijaldemokratije.

„Dajem neopozivu ostavku na članstvo u SDP-u, na članstvo u Predsjedništvu, i neka vam je sa srećom. Izaberite kako ste režirali. Izaberite Lagumdžiju i time ćete sahraniti SDP na ovim prostorima“, kazao je tada profesor Duraković.

Na istom tom, vanrednom konresu SDP-a, stranku su napustili Ivo Komšić, Nijaz Skenderagić, Sead Avdić, Sejfudin Tokić, i Nermin Pećanac. No, Lagumdžija je ostao. Onda je, deceniju kasnije, Željko Komšić naputio SDP, a Lagumdžija je, opet, ostao. Nezadovoljstvo Lagumdžijinom vladavinom, što direktno, što indirektno, na ljevici je stvorilo SDU, BH demokrate, DF, GS i donekle Našu stranku čiji je kadar Predrag Kojović, prije formiranja NS-a, još 2007. godine napisao tekst pod naslovom „Zlaja, podnesi ostavku“.

Zlaja, naravno, nije podnio ostavku. Došao je na vlast, proizveo Nermina Nikšića, Elvedina Grabovicu, Zukana Heleza, Ensada Karića, Envera Bijedića... Povjerenje birača nije iskoristio ni on, ni njegovi kadrovi. Sa 300 hiljada glasova, Lagumdžijin SDP pao je na stotinjak hiljada. I Lider, kako sebe voli zvati, bio je primoran da ostupi. Dan poslije, pozvao je na ujedinjenje ljevice. I, praktično, od tada on dirigira priču o ujedinjenju koristeći sujetu lidera DF-a i političku nesposobnost predsjednika SDP-a. Predsjednici ostalih stranaka su, manje-više, nebitni.

NERMIN

Nermin Nikšić jedinstven je slučaj u demokratskom svijetu. Samo je on mogao postati predsjednik stranke nakon što je ta ista stranka doživjela debakl tokom njegovog premijerskog mandata. I sada bi on trebao biti alternativa.

Uže rukovodstvo SDP-a predstavljaju:

Predsjednik SDP-a pod istragom zbog nenamjenskog trošenja novca od poplava.

Njegov prvi saradnik Zukan Helez pravosnažno osuđen zbog nasilničkog ponašanja.

Njegov drugi saradnik Enver Bijedić pod istragom zbog sumnjiih poslova u cestogradnji.

Njegov treći, i najbitniji, saradnik je Elvedin Grabovica. I tu počinje i završava priča o ljevici. Grabovica nikad nije prestao slušati upute Zlatka Lagumdžije, a Nermin Nikšić zbog zajedničkih sumnjivih poslova ne smije se riješiti Grabovice.

Lagumdžija, tako, na twitteru napiše da „samo kvaran um“ može predložiti ujedinjenje ljevice tako što će predsjednici svih stranaka odstupiti i formirati novu stranku, pa Nermin Nikšić dan poslije saopći isto i odbije prijedlog DF-a.

Iz čega se vidjelo ko, zapravo, upravlja SDP-om. Čim je neko bitno stranačko pitanje, Saša Magazinović šuti, Damir Mašić ne najavljuje nikakve aktivnosti na twitteru, Rusmir Mesihović izbjegava javnost, a Vojin Mijatović se bavi fotografisanjem po sarajevskim kafanama za potrebe Vukova sa Drine. I odluku, jasno, donosi Lagumdžija, poruku prenosi Elvedin Grabovica, a samo je objelodanjuje Nermin Nikšić koji baš i ne upravlja SDP-om.

ŽELJKO

DF-om, istina, ne upravlja niko. Ili rijetko ko. Stranački organi zasjedaju, uglavnom, po kafanama, a članstvo im je, manje-više, po drugim strankama. U TK više nemaju zastupnika, a imali su četiri. U Kantonu Sarajevo interese DF-a zastupa samo Bibija Kerla, a bilo ih je šestoro. U Parlamentu BiH šef Kluba je podnio je ostavku na sve stranačke funkcije. I šta je još samo ostalo? Sujeta Željka Komšića. S kojom se ponovo, iz sjene, poigrava Zlatko Lagumdžija.

Samo, izborni krah ovaj put platit će Komšić i Nikšić. Što će značiti ponovni povratak – Lidera.

Piše: Avdo Avdić, Žurnal.info

Poslanik SNSD u Parlamentu BiH Nikola Špirić kazao je danas novinarima u Sarajevu da je sigurnost BiH postala igračka u rukama ministra sigurnosti Dragana Mektića, na šta je Mektić uzvratio riječima da je Špirić obični demagog koji osim demagogije još jedino zna dobro raditi samo za sebe i svoje interese.

Poslanik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (PSBiH) Nikola Špirić kazao je danas novinarima u Sarajevu da je sigurnost BiH postala igračka u rukama ministra sigurnosti Dragana Mektića, kojeg je nazvao neodgovornim, a da pritom PSBiH nema snage da uopće razgovara o ovom pitanju. Također, Špirić je kazao da se neko igra sa naoružanjem u BiH, a o tome ministar sigurnosti ili ne zna ili ne želi da govori.
Sa druge strane ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić za Vijesti.ba kaže da je Nikola Špirić jedan obični demagog koji osim te demagogije još jedino zna dobro raditi samo za sebe i svoje interese.

"Sve što radi, radi iz koristoljublja. On je promijenio mišljenja u političkom smislu sve što se moglo promijeniti. Špirić je tipični primjer političke prostitucije koja živi od šuplje priče. Nikad ništa nije korisno uradio osim što je sebi pribavio materijalnu korist, i gdje god grebete oko kriminala, tu ćete doći do Špirića", kazao je Mektić.

On je za Vijesti.ba rekao da se niko ne igra sa sigurnošću i da ona u Bosni i Hercegovini nije igračka u bilo čijim rukama.

"Sigurnosne agencije rade odgovorno svoj posao i drže bezbjednosnu situaciju stabilnom i pod kontrolom. To što Špiriću ne odgovara stabilnost sigurnosnih agencija to je njegov problem, jer on se boji stabilnosti, pravne države i vladavine zakona. Jednog dana Špirić će služiti kao školski primjer obrade slučajeva korupcije", poručio je Mektić u razgovoru za Vijesti.ba.

Naveo je da je Špirić jednim dijelom upravu kada govori o nefunkcionisanju sigurnosnog sistema, ali to je upravo u onom dijelu gdje se Špirić nalazi i ima ulogu.

"Da funkcioniše savršeno on sigurno ne bi mogao ni raditi ni obavljati funkciju, i njemu predstavlja problem stabilna situacija, jer on i SNSD ne mogu da odgovore na ključna egzistencijalna pitanja građana", rekao je Mektić.
Što se tiče paradžemata koje Šprić pominje, nastavlja Mektić, postavljam mu pitanje zašto nije rekao šta predstavlja konkretnu prijetnju?

"Već četvrtu godinu nemamo nijednog terorističkog incidenta. Njemu je problem što nema terorizma u Bosni i Hercegovini, čime bi se on mogao politički hraniti, pa se onda hrani demagogijom. Ta njegova priča je pročitana od strane svih građana", rekao je Mektić.

Također dodao je da Špirić pričom o naoružanju hoće da napravi problem, a nigdje ne kaže šta je konkretno problem.

"Nikakvo gomilanje naoružanja nama ovdje ne ide u prilog generalno. On priča tu priču bez argumenata. Na taj način pokušava da unese dodatni nemir i uznemirenost kod građana jer manipuliše u tome neredu, a sve to koristi u vlastite svrhe", zaključuje Mektić.

Srbijanska policija krajem je febrara presjekla krijumčarski lanac narkotika i zaplijenila više od 27 kilograma marihuane te uhapsila dvojicu muškaraca, pravoslavnog sveštenika i bivšeg vjeroučitelja

Pripadnici Ministarstva untrašnjih poslova u Vrnjačkoj Banji uhapsili su u ponedjeljak navečer S. M. (26), sveštenika iz Kruševca, kod kojega su pronašli 52 grama kanabisa i 55 grama amfetamina.

Određen mu je pritvor, a policija ispituje ima li veze s prethodnim slučajem dilanja droge u kojem je sudjelovao Milan Jordović, paroh crkve u naselju Savinac u Požegi, prenose beogradski mediji.

Srbijanska policija krajem je febrara presjekla krijumčarski lanac narkotika i zaplijenila više od 27 kilograma marihuane te uhapsila dvojicu muškaraca, pravoslavnog sveštenika i bivšeg vjeroučitelja, prenosi Fena.

Narodna skupština danas na prijedlog poslanika opozicije raspravlja o interpelacijama koje se odnose na stanje zdravstvenog i penzionog sistema u Srpskoj, piše Buka...

Vlada nije provela reforme koje bi značile oporavak u zdravstvenom i penzionom sistemu koji je na koljenima godinama, upozorava opozicija. Umjesto toga Vlada gasi požare stalnim zaduženjima koja samo privremeno ugase vatru koja se kasnije još više razbukta. Stanje i u zdravstvu i u penzijskom sistemu je očajno, a najodgovornija je Vlada, tvrdi opozicija.

Poslanik PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske Branislav Borenović rekao je da je premijerka RS Željka Cvijanović u svom ekspozeu iz 2014. godine kao jedan od strateški važnih zadataka Vlade navela reformu zdravstvenog sektora, ali da nije bilo konkretnih rezultata i jasnih aktivnosti u tom smislu.

"Činjenica jeste da se sa problemima u ovoj oblasti suočavaju sve tranzicione zemlje, međutim specifičnost Srpske jeste u tome da Vlada ništa nije učinila u proteklom periodu da izvrši temeljne reforme u ovoj oblasti, obezbijedi dugoročnu stabilnost i finansijsku održivost ovog sistema", rekao je Borenović.

On je rekao da je niz godina vođena izuzetno pogrešna politika u oblasti zdravstvenog i penzionog sistema, zbog čega se traže odgovori na 12 pitanja, među kojima je - zašto su ogromne obaveze i kreditna zaduženja Fonda zdravstvenog osiguranja.

"Ukupne obaveze FZO Srpske na dan 31. decembar 2016. godine iznosile su 453.275.480 KM. Kreditne obaveze FZO na isti dan iznose 185.245.483 KM od čega se na dugoročne obaveze po kreditnim zaduženjima odnosi 138 miliona KM, a na obaveze po kreditnim zaduženjima koje dospijevaju na naplatu u 2017. godini 46 miliona KM", rekao je Borenović.

On je upitao zašto su dugovanja javnih zdravstvenih ustanova premašila iznos od pola milijarde KM.

"Dugovanja javnih zdravstvenih ustanova Srpske za poreze i doprinose iznose 216 miliona KM, a po drugim osnovama 296 miliona KM. Ovim dolazimo do cifre od 513 miliona KM koja predstavlja ukupna dugovanja javnih zdravstvenih ustanova na kraju 2015. godine. Najveći dužnici su bolnice i domovi zdravlja", rekao je Borenović.

Zbog toga poslanike, na osnovu ove interpelacije, interesuju odgovori na pitanja zašto su dugovanja javnih zdravstvenih ustanova po osnovu doprinosa za PIO deset puta veća nego 2012. godine i iznose preko 113 miliona KM, zašto većina ovih ustanova ne izmiruje utvrđene obaveze o odgođenom plaćanju poreskog duga – reprogramu, zašto su potraživanja FZO 280 miliona KM i zašto je stanje u oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja najgore u istoriji Srpske, kao i odnos broja radnika i penzionera, te odnos broja osiguranika i broja korisnika PIO.

Pored toga opozicioni poslanici pitaju zašto je materijalni položaj penzionera u Srpskoj najgori u regionu, zašto konstantno raste deficit Fonda PIO, zašto postoje neuplaćeni doprinosi za PIO od gotovo pola milijarde KM i da li je prelazak Fonda PIO na trezorski sistem poslovanja riješio problem isplate penzija iz doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje.

Ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske Dragan Bogdanić odgovara da je zdravstveni sistem u Srpskoj osposobljen da pruži zdravstvenu zaštitu u svim oblastima medicine.

Bogdanić je istakao da je u proteklih 12 godina mnogo urađeno na izgradnji zdravstvenih ustanova i njihovom opremanju, ali i na kadrovskom osposobljavanju.

On je naveo da teškoća u funkcionisanju ima kada je riječ o finansiranju, ali da je u tom smislu primjetan napredak u posljednje vrijeme.

"Fond zdravstvenog osiguranja je svoje obaveze smanjio za oko 20 miliona KM i povećao za oko 30 miliona KM potraživanja. Najveći broj zdravstvenih ustanova je prošle godine uspio da plati poreze i doprinose", rekao je Bogdanić.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Srpske Milenko Savanović rekao je danas da stanje u oblasti penzionog sistema nije najgore u istoriji Srpske kako se tvrdi u interpelaciji za razmatranje politika u oblasti zdravstvenog i penzionog sistema.

Savanović je, odgovarajući u Narodnoj skupštini Republike Srpske na pitanja iz ove interpelacije, rekao da su penzije kasnile i nisu bile redovne u periodu vlasti sadašnje opozicije.

Iz opozicije su uzvratili tražeći utvrđivanje odgovornosti za neodrživo finansijsko stanje u zdravstvenom i penzionom sistemu i da se razriješe dužnosti svi koji su za to odgovorni.

"Da se odmah predlože i utvrde sistemske mjere za trajno rješavanje nagomilanih problema u zdravstvu i PIO, te da se izvrši revizija poslovanja Fonda zdravstvenog osiguranja i svih javnih zdravstvenih institucija koje posluju sa gubitkom i ne izmiruju zakonske obaveze u posljednje tri godine", rekao je Borenović u Narodnoj skupštini.

U Vitezu je jučer održana sjednica Hrvatskoga narodnoga sabora, nakon koje su mediji dobili saopštenje u kojem se kaže kako se na sjednici većina članova Predsjedništva HNS-a izjasnila kako je za zajednički nastup na predstojećim izborima. Na ovo je reagirao predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović.

Kaže da, budući se sjednica održavala na blagdan svetog Josipa i kako je već imao planirane obveze , nije ni mogao biti u Vitezu te da je o toj činjenici na vrijeme (još u pripremi sjednice) izvijestio tajništvo HNS-a, prenose Vijesti.ba.

- Kako nisam bio na sjednici, jasno je da nisam niti mogao kao član Predsjedništva raspravljati na ovu temu. Budući se u priopćenju koje je objavljeno nakon sjednice niti jednom riječju ne spominje tko je, a tko nije bio na sjednici, niti se navodi koje su to stranke podržale mogući zajednički nastup, pojedini mediji vijest su objavili na način da se u javnosti mogao steći dojam, kako je postignut dogovor o zajedničkom nastupu, želim u osobno i u ime HDZ 1990, jasno osuditi takav vid izvještavanja, navodi Cvitanović i dodaje:

- Također, kada već Predsjedništvo HNS, nije jasno i korektno u svom priopćenju navelo tko je bio nazočan na sastanku, tko čini većinu u Predsjedništvu te tko je podržao ovakav prijedlog, imam obvezu, a radi istinitoga i objektivnoga informiranja javnosti kazati sljedeće:

HDZ 1990 je na sjednici Središnjega odbora održanoj u Kupresu, 14. listopada 2017 godine donio Odluku o samostalnom izlasku na Opće izbore 2018.godine.

Ova odluka najvišeg stranačkoga tijela, između dva sabora, jasno obvezuje, kako mene kao Predsjednika, tako i sve članice i članove HDZ 1990.

O našoj Odluci, o samostalnom nastupu upoznato je Predsjedništvo HNS, te stoga još više čudi jučerašnje priopćenje.

Zbog svega navedenog još jednom izražavamo svoje negodovanje načinom na koji se priopćenjem sa sjednice oglasilo Predsjedništvo HNS kao i zbog pokušaja pojedinih medija da načinom objave toga priopćenja u javnosti pokušaju stvoriti dojam kako je jučer u Vitezu dogovoren zajednički nastup na predstojećim izborima.

Onima koji još uvijek iz njima znanih razloga nisu razumjeli Odluku Središnjeg odbora HDZ 1990,po tko zna koji put ponavljam:

HDZ 1990 će na ove izbore izići jedino u zajedništvu sa Hrvatskim narodom.

HDZ 1990 na ove izbore će izići u zajedništvu s narodom porušene, protjerane i napaćene Posavine, u zajedništvu s narodom ponosne Središnje Bosne, u zajedništvu s narodom prkosne Hercegovine i u zajedništvu sa građanima svakog pedlja Bosne i Hercegovine, kojima je DOSTA laži i obmana.

HDZ 1990 će na ove izbore izići i u zajedništvu sa onim strankama i pojedincima koji su spremni konačno kazati DOSTA politici HDZ BiH, kazati DOSTA politici i nositeljima politike koja je kroz više od dvije decenije svoga djelovanja, sa stoljetnih ognjišta potjerala i trbuhom za kruhom u svijet otjerala više Hrvata nego sve ratne strahote devedesetih godina.

HDZ 1990 će se kroz takav nastup na izborima boriti da se svakom čovjeku vrati dostojanstvo i vjera u bolje sutra.

Ali, koliko god volim zemlju u kojoj sam odrastao, nerviraju me neke stvari u njoj. Boli me duša kad shvatim koliko normalno bismo mogli živjeti, a ne daju nam. Što je nekolicina svojim razmišljanjem uspjela da istjera stotine hiljada ljudi iz zemlje, koji su na kraju digli ruke od svega. Boli me i kad vidim kako svi oko nas napreduju, grade, imaju neki pomak, a kod nas se godinama vrti ista priča.

Mnogo volim zemlju u kojoj živim! Volim prirodu koju imamo. Planine. Rijeke. Pećine. Obožavam tu divljinu do koje uvijek lako možeš da dođeš. Kuhinja moje mame i dalje je najbolja koju sam probao, a naši ljudi su najtopliji narod koji sam ikada upoznao. Ozbiljno.
Posebno volim svoj grad. Nakon proputovanjih 40 zemalja, Banjaluku i dalje nosim u srcu. Znam da nije ni najljepša, ni najveća, ni najbolja. Znam da ima milion problema i mana. Ali, meni je posebna. Ima neki šmek. Tu sam i potekao. Stvorio fin krug ljudi oko sebe. Prosto mi je fino.

Ali, koliko god volim zemlju u kojoj sam odrastao, nerviraju me neke stvari u njoj. Boli me duša kad shvatim koliko normalno bismo mogli živjeti, a ne daju nam. Što je nekolicina svojim razmišljanjem uspjela da istjera stotine hiljada ljudi iz zemlje, koji su na kraju digli ruke od svega.
Boli me i kad vidim kako svi oko nas napreduju, grade, imaju neki pomak, a kod nas se godinama vrti ista priča.
Zato sam i odlučio da si pustim duši na volju i pokažem 10 stvari koje mi smetaju kod nas. Evo zašto mislim da Bosna i Hercegovina neće biti normalna država za život, dok se ove stvari ne primjene
1. ZATO ŠTO JE BIROKRATIJA UŠLA U SVE PORE NAŠEG ŽIVOTA

Nešto što zaista ne mogu da shvatim ovdje. Kako je moguće da je sve toliko komplikovano? Da za sve treba ići na 100 mjesta, tražiti 100 pečata. Ovjeri ovdje, ovjeri tamo. Samo te šalju iz kancelarije u kancelariju.

Neki dan otac i ja osnivali udruženje. Trebalo nam mjesec dana da sakupimo dokumente i nekih 548915793 poziva da saznamo da li su nam dokumenti ispravni. I onda mi tamo neka žena još zaprijeti , ako nešto ne bude u redu, da će da me odbiju.

Skoro sam sa djevojkom iz Gruzije išao u policiju za strance da se prijavi da živi ovdje. Tražili joj 19 dokumenata da donese da bi joj dali dozvolu. 19 dokumenata! Da ne pominjem da se pola stvari plaća.

Vrh sistem, nema šta.

Ali, za sve ovo postoji jedno veoma jednostavno rješenje…

Nekako, u zadnje vrijeme konstantno pišem o Gruziji kao primjeru pametnog razvoja. Mnoge stvari u Gruziji, svjetlosnim godinama su ispred nas. Ne biste vjerovali. Nebo i zemlja. Posebno kada je riječ o birokratiji.

Prije nekih desetak godina, napravli su ljudi Salu za javne službe (Public service hall) u svakom većem gradu u zemlji. Najbolji talijanski arhitekti angažovani su kako bi izgled svakog od objekata bio što moderniji, a sve javne institucije koje su do tada bile rasparčane po gradu, stavili su u JEDAN JEDINI OBEKAT!

Znači, apsolutno sva mjesta gdje ste nekada išli po dokumente, sad su u jednoj zgradi. Svaki dokument koji vam je potreban, dobijate ovdje! Svaki. Bez izuzetka.

Nema CIPS-a, ZIBL-a, sobe 16 i ko zna čega još. Sve je tu. Više od 400 usluga na jednom mjestu.

Ukoliko vam treba slika za dokument, postoje posebne kabine u koje sami uđete, ubaciti 1 evro i u roku od 10 sekundi dobijete 4 svoje slike. Može i 4 različite da dobiješ, pa biraš na kojoj si ljepši.

Ako tražite bilo kakvu informaciju, vezanu za otvaranje firme, dozvole za izgradnju, sklapanje braka, vađenje pasoša i slično, sve ćete dobiti u roku od par minuta.

– Dobar dan, dobar dan. Mogu li dobiti to i to.
– Može, naravno. Evo izvolite.
Kraj priče. Dvije minute. Još vam se i osmijehnu na kraju.

U bilo koje god doba dana da se pojavite, nema stajanja u redovima, gužvi i slično. Kroz ovo mjesto, u Tbilisiju dnevno prođe gotovo 5,000 ljudi, a čekanje nikada ne traje duže od 3 minute! Tako bar garantuju.

Mjesto je prilagođeno i slijepim osobama, posebnim stazama sa senzorima i natpisima na Brailovom pismu, a čak 400 ljudi obučeno je širom zemlje, kako bi pomogli osobama sa invaliditetom.

I eto, jedan sasvim jednostavan način da se olakša život. Da se uštedi vrijeme ljudima. Da se izbjegne stres i nervoza.

2. ZATO ŠTO SU POLITIKA I RIJALITIJI JEDINO O ČEMU SE OVDJE PRIČA

Putujući svijetom često sam bio u prilici da sa ljudima pričam na razne teme. Između ostalog i na temu politike u zemlji. Ono što bi me često iznenadilo je što bi većina tih ljudi često izgledala dosta nezainteresovana po tom pitanju. Neki nisu ni znali ko im je predsjednik, premijer. Kamoli tamo neki ministar sporta.

Pita me jednom Maroš sa kojim sam studirao na faksu u Bratislavi kakvo je kod nas stanje.

Hmm.

Pa ovako.

Običan građanin zna koju imovinu posjeduju Mile i Bakir. Kuće, stanovi, šta voze. Zna i gdje im rade djeca, žena i uža familija. Često između sebe prepričavaju koliko je koji ukr’o i psuju im majku negdje u kafani dok ih niko ne čuje. Svaka druga emisija na TV-u kao gosta ima par političara koji bacaju hejt jedan na drugog i sve vrijeme presipaju iz šupljeg u prazno, a u suštini su vjerovatno jarani koji su zalomili u kafani nakon svega zajedno.

Teme o ratu i dalje su vrlo aktuelne, a Haški sud doskora je bio u svakom mogućem mediju.

Svako malo krenu sa pričom o ratu i buđenju nacionalnog ponosa, jer je to jedino za šta mogu da se uzmu. Svjesni su da nam je ekonomija u rangu afričkih zemalja, te da malo toga dobrog i značajnog za život običnog čovjeka može da se navede.

Samo spominju ove tri riječi: Srbi, Bošnjaci i Hrvati.

I ko je kriv.

A u suštini, sve je to isto. Svi smo mi narod sa istim problemima i željama. Svi mi želimo da živimo u normalnim uslovima i da pružimo dostojan život svojoj djeci. Svi volimo popiti, pojesti. Družiti se. Volimo otputovati negdje i opustiti se. Svima nam je u isto vrijeme hladno i toplo. I sve to komentarišemo na istom jeziku.

Samo su nas godinama ubijedili da smo drugačiji. Isprali nam mozak svojim glupostima.

Jer od toga oni žive.

Od ovog banana sistema u kojem su Farma, Parovi i zmaj od Šipova najgledanije stvari na tv-u, a edukativne i sportske emisije gotovo i da se ne prate više.

Ispade da jedino što mi ostaje da gledam na TV-u je kad igra Nole. I to je to.

A Nole u zadnje vrijeme stalno povrijeđen.

Ali, evo ideje!

Predlažem da svi bojkotujemo bilo kakve političke emisije u naredih mjesec ili godinu dana! Da ne trošimo svoje vrijeme slušajući iste priče iz godine u godinu.

Realno, ko ima koristi od njih? Kome se život promijenio na bolje sa tim? Kada ih ne bi gledali, oni ih ne bi pravili. Kada bi se svako posvetio svom životu i radio na sebi, svima bi nam bilo bolje.

3. ZAŠTO ŠTO U CENTRU GRADOVA GODINAMA MOGU NESMETANO STAJATI RAZRUŠENI OBJEKTI

Nedavno je jedno olujno nevrijeme načinilo veću materijalnu štetu u Banjaluci. Sa nekih zgrada su padali i krovovi, a slomljeno drveće je uništilo i pojedine automobile. U samom centru Banjaluke, odnesena je i tenda koja godinama pokriva hotel u pokušaju. Od kad znam za sebe, ogromno platno sa natpisom Zepter hotel, prekriva hotel, koji je nekada započet i nikada završen.

Za spontante prolaznike, to platno govorilo je da je nešto u procesu gradnje i da će tu uskoro nići jedan moderan i zanimljiv hotel. Za one koji ovdje žive ili češće svraćaju, znaju da to džinovsko platno u suštini samo prikriva nešto.

Mada, s obzirom da je tu stojalo već ko zna koliko godina, vjerujem da prikriva i neke druge stvari o kojima se malo priča. Pitao sam bezbroj ljudi o čemu se tu radi i niko ne može da mi odgovori.

Kako je moguće da razrušen objekat stoji u epicentru grada toliko godina?!

Pa ovo je vjerovatno prvo što turisti vide kada dođu u Banjaluku! Kakvu im sliku šaljemo, ako ostavljamo nešto ovako?

Ali, ovo nije samo slučaj sa Banjalukom. Čitava zemlja jako malo radi na svojoj promociji. Na svom imidžu.

Ako pitate strance zašto im se dopada Bosna i zašto dolaze ovdje, odgovor bi mogao da se sumira u ovo: Egzotična zemlja u Evropi sa prelijepom prirodom.

Zašto smo egzotični, znaju oni sami. Da imamo prelijepu prirodu, ne treba niko da nam kaže. Ali zašto ne iskoristimo tu prirodu?

Ovo je u kanjonu Tjesno pored Banjaluke, a siguran sam da pola ljudi ovdje ne zna za ovo. Imamo ovakav festival, a toliko loše ispromovisan!

Jedno pitanje za vas…

Šta vam prvo padne na pamet kada kažete Brazil, hm? Neke plaže, Rio, dobre žene, fudbal, sunce…

A Bosna?

Vjerovatno je to rat, napaćen narod i slično.

Vjerujte mi da kroz priču sa mnogim Brazilcima koji žive tamo znam da su napaćeniji od nas. Da je korupcija možda i veća nego ovdje. O kriminalu da ne pričam.

Ali su uradili dobar marketing.

Brazil!!! Pa samo ime već zvuči egzotično.

Marketing, marketing i samo marketing! Promijeniti imidž zemlje u očima drugih ljudi je užasno teško i zahtjeva vremena. Ali se može. Sigurno. Kroz mnogo pozitivnih priča. Iskustava. Kroz kampanje kao što radi Hrvatska.

Znate šta su roditelji moje djevojke rekli kad im je saopštila da će doći u BiH da živi?

– Ideš u zemlju gdje je bio rat. Jesi normalna? –

Eto, znaju nas po tome.

Garantujem da ako damo Bosnu i Hercegovinu Nijemcima ili Japancima, da će napraviti čudo. Jednostavno imaju takav mentalitet. Izraelci pogotovo. Ljudi žive u sred pustinje, a jedan su od najvećih izvoznika mnogih poljoprivrednih kultura.

A mi i krompir koji raste svugdje okolo počeli da uvozimo.

4. ZATO ŠTO SISTEM OBRAZOVANJA IZ GODINE U GODINU DOVODI DO TOGA DA JE SVE VIŠE NEZAPOSLENIH LJUDI

U posljednjih nekoliko godina, podaci kažu da se od 2013. godine, oko 150.000 ljudi iselio se iz države.

150.000 ljudi napustilo je ovaj kraj u 5 godina!

Ali ne znam šta je ovim ljudima, iskreno. Šta idu u tu Njemačku i Švicu kad se kod nas najbolje živi.

“Na zapadu ljudi moraju da rade po dva posla kako bi isplatili režije.” kaže naš predsjednik.

Vas 150.000, jeste vi pročitali ovo? Shvatate li da ćete tamo morati raditi po dva posla da preživite samo?

U posljednje vrijeme, pored već standardne Skandinavije i zemalja njemačkog govornog područja, veliki broj naših ljudi odlučuje se da krene put Slovenije.

Svakog jutra kad krenem na posao, ispred slovenačke ambasade, vidim desetine ljudi koji čekaju u redu za boljim životom. Čak i kad je bio onaj najveći minus, bili su tamo. Ali ovaj problem nije nastao preko noći. On se godinama lagano razvijao u tišini, čekajući momenat kad će eksplodirati. A eksplodirao je već poodavno.

Već pri samom upisu fakulteta, da budem precizan.

Naime, u veći normalnih zemalja, postoje određena ograničenja koji fakultet može upisati koliko ljudi. Normalno, zar ne?

I kod nas postoje određene kvote. Ali te kvote uopšte ne vode računa o stanju u zemlji.

Imam jednog dobrog prijatelja koji živi u Argentini. Priča mi da je kod njih princip takav, da po završetku srednje škole dobiju jedan veliki test u kome se nalazi sve što si radio tokom školovanja. Testiranje traje nekoliko dana, a ti rezultati se saberu sa ocjenama tokom školovanja i dobije se određeni broj bodova.

Taj broj bodova ti u suštini određuje koji faks možeš upisati, te da li ga uopšte možeš upisati!

Ukoliko si odličan učenik, upisuješ šta želiš. Bilo koji faks. Hoćeš da budeš doktor. Upišeš medicinu. Vidiš se k’o neki menadžer. Ideš na ekonomiju. Slobodan izbor.

Ukoliko si imao neke trice i četvorke, dobićeš na izbor par fakultelta koje možeš da upišeš, koji su deficitarni. Recimo Elektro i Prirodno matematički. Ukoliko te ne zanimaju ova dva faksa, nećeš upisati ništa. Jednostavno.

A ukoliko si jedva završavao školu, šanse su da nećeš moći ništa ni da upišeš. A ako budeš mogao nešto upisati, biće to neki faks koji vjerovatno ne želiš da studiraš.

I to je to. Čist račun, duga ljubav. Koliko daš, toliko dobiješ.

Onda svakih nekoliko godina, ukoliko vide da dolazi do prezasićenosti nekoga kadra, potpuno zatvore taj smjer jednu godinu, kako ne bi došlo do prezasićenja određenih zanimanja.

A šta je kod nas?

Svi upisuju samo pravo i ekonomiju. Po 500 ljudi svake godine. Još privatni fakulteti. I onda na birou stotine nezaposlenih pravnika i ekonomista.

Da se ja pitam, zatvorio bih oba ova fakulteta na određen period za nove studente! Ne ide više ovako! Koja je poenta da ljudi završavaju nešto, ako ni izbliza ne postoji toliki broj radnih mjesta za njih u zemlji?

5. ZATO ŠTO JE KORUPCIJA I DALJE NORMALNA STVAR

Navešću vam primjer zemlje koja se uspješno bori sa korupcijom. U pitanju je Gruzija, koju sam imao priliku posjetiti dva puta.

Jedan od najvećih problema koje su imali u prošlosti bila je korupcija. Korupcija na svim nivoima i oblicima. Korupcija nalik na onu koju i mi nažalost dobro poznajemo. Svi očekuju da im daš nešto. Doktori ti traže da te operišu. Profesori da položiš ispit. A pojedini poslovi u javnoj upravi imali su svoju cijenu. Nešto kao kod nas danas.

Poseban problem imali su sa korumpiranim policajcima, koji su gotovo svaki put bez pardona uzimali mito. Čitava policija bila je korumpirana, počev od najnižih slojeva, do šefova. Male plate imali ljudi. Šta ćeš, moraju od nečega da žive.

Šta se onda desilo?

Kada je Sakašvili sa 32 godine postao predsjednik ove zemlje, prva stvar koju je uradio, bila je reforma policije u četiri koraka.

1. Otpustio je polovinu policajaca koji su radili, a ovima koji su ostali uduplao plate, kako ne bi imali potrebe da uzimaju sa strane.
2. Uveo drakonske kazne za uzimanje mita.
3. Na uniformu svakog policajca stavio je kameru kako bi u svakom trenutku mogli da nadgledaju njihov rad, a policajce rasporedio na način da svakih nekoliko dana, dobijaju drugog partnera.
4. Sve policijske stanice u zemlji napravio providnim, kako bi građani uvijek mogli da vide šta policija radi. Znača bukvalno svaka policijska stanica u zemlji je u staklu!

Rezultat svega?

Korupcija u policiji gotovo da više i ne postoji, a policijske plate su među najvišim u zemlji. Čak i u testiranjima koja su rađena gdje su slali ljude da pokušaju da podmite nekog od policajaca, niko nije uspio. Kul je biti policajac u Gruziji.

Stoji da Gruzija ima mnogo drugih problema, sa kojim ni sam Sakašvili više nije mogao da se izbori, ali barem su uradili mali korak naprijed u ovom pogledu. Negdje su očistili situaciju i rješili problem i svima pokazali da se može kad se hoće.

6. ZATO ŠTO NAM JE GRADSKI PREVOZ SKUPLJI NEGO U VEĆINI ZEMALJA U REGIJI

Cijena karte 1,80 KM. Nerijetko gužva i prinuđen si da stojiš. Na ljeto kad ugrije, pakao.

Javni prevoz obuhvata nekoliko linija, od kojih svaka ima nekoliko stanica. Karta se plaća posebno za svaki liniju, a nerijetko se dešava da je potrebno uzeti i drugi autobus da bi stigao do mjesta koje želiš. Odnosno, dodatnih 1,80 KM za par pređenih kilometara.

Cijena karte 0,30 KM. Sjediš mirno, čitaš knjigu. Boli te briga. Uvijek imaš prostora. Još sve klimatizovano.

Metro savršeno pokriva čitav grad od 3 miliona stanovnika, a promjena linije se ne plaća. Odnosno, za 0,30 KM, stižeš gdje god ti treba.

Što znači, 0,30 KM da se stigne do željenog mjesta u gradu od 3 miliona stanovnika.

To je 3,50 KM razlike. Svaki dan!

Cijene javnog prevoza u milionskim gradovima poput Sofije i Bukurešta su oko 1 KM, a čak i u Moskvi, za koju kažu da je jedan od najskupljih gradova u svijetu, platićeš 1,40 KM za kartu.

A kolike su plate u Moskvi?

Ali ne samo to.

U poređenu sa svim gradovima u regiji, Banja Luka ima jednu od najskupljih karata.

Evo primjera kako je to regulisano u Užicu. Ljudi fino napravili tender i za lokalnog prevoznika uzeli firmu iz Bečeja. Znači, nista lokalna firma, nego ona koja daje najbolju ponudu. Pa ti vidi. I to je to.

Ali ova priča ima i drugi dio

Vozim se jedan dan na posao i čovjek mi daje poluzgužvanu kartu. Pogledam, na njoj stoji datum od juče. 22:31 dan prije. Ajd ok. Zažmirim na to.

Onda me nakon tri minute vožnje šofer upita

– Ti ideš do pozorišta? –

– Da – odgovaram zbunjen.

– Možeš li mi vratiti kartu? – Upita i namignu mi.

– Šta?

– Da mi vratiš kartu ako ti ne treba – napravi se mrtav ladan

Gledam i ne vjerujem. Em što si mi dao kartu od juče i što novac od moje karte ide tebi u džep, sad hoćeš još nekome da je uvališ!?

Ali sistem ga je doveo do toga. Dao mu je vjerovatno nikakvu platu od koje ne može da živi, a negdje ga kod kuće čeka dvoje djece kojima mora da stavi hljeb na sto svakoga dana, pa mora da se dovija.

Nemoj da misliš da ga pravdam. Taman posla. Siguran sam i da je država više nego svjesna ovoga što se događa.

Samo što u suštini nikoga nije briga za to.

NIŠTA BOLJA SITUACIJA NIJE NI SA MEĐUGRADSKIM PREVOZOM

Ne, ovo nije avion već autobus, na putu iz Esfahana u Teheran. Put dugačak 450 km. Autobus gdje svako sjedište ima televizor, jastuk, punjač i paket sa hranom.

Put između ova dva grada dugačak je preko 450 km, a cijena karte iznosi oko 6 evra! Za ovaj VIP bus. Samo 6 evra da se voziš u ovom avionu od autobusa.

A kako je kod nas?

Cijena za svaku malo veću razdaljinu rijetko je ispod 10 evra, pola autobusa nema ni klimu. Nedavno sam išao iz Banja Luke za Sarajevo i molim vozača da zaustavi autobus na minut, jer je djevojci do mene muka, a on se još izdere na nas i kaže da će stati za sat vremena. I onda pusti neke cajke na radiju i pojača ih.

Toliko o tome gdje smo…

7. ZATO ŠTO JE OVO ZEMLJA GDJE JE NAJTEŽE BITI PREDUZETNIK I SVI HOĆE DRŽAVNI POSAO

Mnogi od vas ne znaju, ali prije nego što sam napravio ovaj blog, ideja mi je bila da napravim low cost turističku agenciju. Znam naći jeftine karte, zanimaju me putovanja, pa eto, da napravim svoju agenciju. Koliko god sa ove strane vidim da je to bila ishitrena ideja i da sam bio potpuno nespreman za tako nešto, nisam imao ni mnogo šanse da napravim RIO travel.

Naime, zakon je govorio da u prve dvije godine pošto bih se registrovao, ne bih mogao da pravim svoja putovanja, već samo da radim kao subagent. Odnosno, mogao bih da prodajem putovanja drugih agencija i za to uzimam maksimalno 10% provizije.

Tek nakon dvije godine bih mogao da budem tour operator i da pravim svoja putovanja, ali za to bi mi trebala čak četiri zaposlena (dva VSS). Četiri plate koje moram da obezbijedim. Iako za tim možda nema potrebe. To je zakon. Hoćeš nećeš.

Na kraju RIO travel nikada nisam napravio. Vjerovatno nikada ni neću. Ljepše mi je ovako iskreno. Ali, ne razumijem zašto je toliko teško otvoriti firmu u BiH.

Moja dva dobra prijatelja pokrenula su prije neke dvije godine marketinšku agenciju Digivox, a ovdje prenosim komentar Aleksandra Čičića, direktora kompanije.

“Ukoliko otvarate doo, rok od tri dana postoji samo na papiru. Nama je procedura trajala dva mjeseca, isključivo zbog nemarnosti odgovornog sudije. Drugi problem bi bio nepostojanje neke vrste savjetodavnog tijela, koje bi preduzetnike savjetovao na samom početku. Država naplaćuje takse i poreze od prvog dana, ali ne pruža ništa zauzvrat.”

Ne mogu da se načudim i što od toliko ljudi čujem- samo da mi je posao u državnoj upravi. Misleći da tamo neće raditi ništa. Poznajem momka koji je dao otkaz u privatnoj firmi i prešao na državni posao za 400 KM manju platu, jer je to značilo da će raditi mnogo manje.

Ili da neće raditi uopšte.

I to se smatra odličnim danas. Da imaš posao gdje si beskoristan i gdje vegetiraš po čitav dan. Gdje ne doprinosiš nikome i ničemu i gdje tvoj intelekt vremenom samo ide silaznom putanjom.

Tada si uspio u životu.

8. ZATO ŠTO NAS OD MALENA UČE POGREŠNO

Da se razumijemo, većina roditelja ima jednu zajedničku osobinu, što te ne guraju u vatru. Što ti ne daju da radiš ništa, već samo “tvoje je da sjediš i učiš” a mi ćemo se pobrinuti za sve.

Kontam da barem pola porodica kod nas razmišlja ovako. Dok si na faksu, ne daj bože da radiš pa propuštaš ispite. Samo završi faks i ništa se brini. Mi ti plaćamo sve. Ti samo sjedi i radi.

Super je ovo, iskreno. Nemaš briga ni problema.

Ali upravo zbog ovakvog načina razmišljanja, imamo situaciju da momci i cure žive sa roditeljima sa 30 i kusur godina.

A šta je na zapadu?

Većina ljudi počinje da radi oko 20-te. Neke obične poslove. Čisto da se osjete kako je zaraditi novac. Da osjete kako je da se brinu za sebe. Neosporno je da je kod nas mladim ljudima gotovo nemoguće naći posao, ali je pogrešno što nas svi uče da je naše samo da učimo.

Upiši barem neki kurs jezika ili nešto dok si na faksu. Nauči neku vještinu. Diploma danas ti ne znači ništa, ako nemaš znanje, a na faksu ćeš ga rijetko dobiti.

Znate šta kaže Garry Vaynerchuk?

Ideš na faks? Odlično. Odmori se naredne četiri godine i uživaj.

A Garry V je ćaća u mnogo stvari i čovjek koji je uradio mnogo toga.

9. ZATO ŠTO OVA ZEMLJA NEMA ONO ŠTO JE NAJBITNIJE – VIZIJU

Najveći i vječito postojeći problem. Otkad znam za sebe isto nam je. Tu i tamo neke sitne promjene. Ali se ništa korijenito ne mijenja. Imam osjećaj da dugorčni plan u Bosni ne postoji, te da se samo pokrivaju budžetski deficiti i minusi i time kupuje mir u narodu. Nisam neki ekonomista, ali vjerovatno smo već davno bankrotirali s obzirom kolike kredite od MMF-a uzimamo, samo još to neće da nam kažu.

Zamislite da igrate neku video igricu, te da imate ograničen broj života.

E pa u Bosni je GAME OVER.

Kraj igrice. Nema više života.

Jedino što možemo uraditi je napraviti NEW GAME.

Novi sistem. Onaj sa vizijom i jasnim ciljem kako ćemo se razviti. Kako ćemo riješiti probleme koje imamo. Treba nam strategija na svakom polju. Svih ovih 9 stavki gore i još mnogo njih.

Dok toga ne bude, ovo nikada neće biti normalna zemlja za živjeti.

10. ZATO ŠTO SVAKO KO ČITA OVAJ TEKST IMA NEKI SVOJ PROBLEM

Koji je problem koji vas muči? Šta biste promijenili u ovoj državi?

Pišite mi vaše prijedloge i ideje, pa da ih zajedno proslijedimo onima koji pokušavaju napraviti nešto.

Buka/Rio priče sa putovanja/Robert Dacešin

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH