Izdvojeno

Izdvojeno (1744)

Miladin Maletić (44) iz Kneževa uhapšen je zbog prijetnji predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku.

Izvor blizak istrazi potvrdio je da je Maletić jučer oko 15.20 sa svoga mobilnog telefona pozvao Palatu Republike i rekao da će se fizički obračunati sa Dodikom.

– Dodik je dozvolio korupciju u zdravstvu. Ja sam sitan, ali mogu biti veliki kad to bude trebalo – prenio je Maletićeve riječi izvor blizak istrazi, prenosi ATV..

O prijetnji je obaviješten i dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci, koji je ocijenio da nema elemenata krivičnog djela i da se radi o prekršaju.

Policija je pronašla Maletića u njegovoj kući i uhapsila ga, a alkotestiranjem je utvrđeno da je imao 1,68 promila alkohola u krvi.

Doktorica Nikolina Balaban donedavna šefica Službe za patologiju Kantonalne bolnice “Dr. Irfan Ljubijankić” uhapšena jeu petak po nalogu Tužilaštva USK nakon što su mediji objavili stravične priče o pogrešnim dijagnozama i terapijama kojima je narušila zdravlje pacijenata, piše Patria.

Njoj se na teret stavlja da je počinila krivično djelo teška krivična djela protiv zdravlja ljudi. Nakon ispitivanja u MUP-u USK-a, Balaban je predata u nadležnost Tužilaštva USK-a.Naime, u bihaćkoj bolnici zabilježeno je deset slučajeva pacijenata kojima je na Odjelu za patologiju umjesto benignih dijagnosticirana maligna bolest, ali i obrnuto te su neki pacijenti podvrrgnuti i kemoterapijama iako nisu imali karcinom.

Svim slučajevima zajednička je jedna stvar – njihove nalaze potpisala je doktorica Nikolina Balaban.Balaban je u Kantonalnoj bolnici počela raditi početkom septembra prošle godine prešavši iz prijedorske u bihaćku bolnicu.- Na temelju sadržaja članaka objavljenih na web-portalima, Kantonalno tužilaštvo USK-a dalo je saglasnost ovlaštenim službenim licima MUP-u USK-a za poduzimanje određenih istražnih radnji radi utvrđivanja postojanja osnova sumnje da li se u radnjama liječnice Balaban Nikoline očituju elementi krivičnog djela – nesavjesno liječenje iz člana 229. KZFBIH ili nekog drugog krivičnog djela. Istražne radnje u tom predmetu su još uvijek u toku, a provode se pod nadzorom i rukovođenjem postupajućeg tužioca – saopćeno je iz Tužilaštva USK.

Ispred Doma Narodne skupštine u Beogradu nešto nakon 18 sati počeo je peti protest "Protiv diktature". Okupljeni su uglavnom mladi ljudi koji nose transparente "Nećemo da budemo radnici na crno", "Ko laže taj je Vučić", "Radnici na crno, uz vas smo", "Politika nije profesija" i "Niko ne smije biti gladan i bez kuće".

Okupljeni su blokirali saobraćaj ispred Doma Narodne skupštine, a na čelu kolone je veliki transparent "Narod gladuje, elita se raduje". Tu je i transparent "Sutra u 12h", kojim se poziva na nov skup sutra u podne.

Podršku okupljenima je dao Ljubisav Đokić - Džo bagerista, učesnik protesta 5. oktobra 2000. godine. - Došao sam ovdje da podržim mlade. Razgovarao sam sa njima i rekao im da nikako ne smiju da se prodaju ili da odustanu - kazao je Đokić novinarima. On je dodao i da je mladima potrebno iskustvo u ovakvim stvarima i da misli da treba da izdrže do kraja, kako kaže, "dok ih sve ne promjene - od čistačice do predsjednika".

Protest je u isto vrijeme počeo i u Kraljevu. Oni su poslije 18 sati po kiši krenuli u protestnu šetnju gradom.

Protesti se održavaju peti dan zaredom u Beogradu, a organizovani su putem društvenih mreža, pri čemu i dalje nisu poznati zvanični organizatori.

Na društvenoj mreži su istaknuti i njihovi zahtjevi - smenjivanje članova RIK, Regulatornog tijela za elektronske medije, uredništva RTS, sređivanje biračkog spiska i smjenjivanje predsjednice Skupštine Srbije Maje Gojković.

U zvaničnom izvještaju o radu Elektroprivrede BiH za prva dva mjeseca 2017. godine navedeno je da su poslovali sa gubitkom od 18 miliona maraka. Završni račun za mart je u pripremi.

Gubitak je, kako nam je potvrđeno u Elektroprivredi, uzrokovan time što je tokom januara i februara preduzeće kupovalo struju po cijeni – 144 eura po megavat satu, pa je, onda, prodavalo za 42 eura. No, to je samo dio priče o poslovanju EP BiH, čiji je glavni lik – čovjek iz sjene – Mirsad Kukić.

NA BERZU ZBOG JEZERA

Krajem januara ove godine, na prijedlog Vlade Tuzlanskog kantona, Civilna zaštita Tuzla donosi odluku o obustavi rada Bloka 6 Termoelektrane Tuzla zbog visokog stepena zagađenja zraka.

S obzirom na to da se Blok 6 prevashodno snabdijeva ugljem iz Rudnika mrkog uglja Banovići- ovaj rudnik, kojim upravljaju kadrovi Mirsada Kukića, svu svoju proizvodnju usmjerava u maloprodaju. Maloprodajna cijena uglja skoro duplo je veća od cijene uglja koju RMU isporučuje Termoelektrani Tuzla. Na taj način RMU Banovići, koji nije u koncernu EP BiH, ostvaruje ekstra profit.

Krajem januara ove godine, Nevad Ikanović, izvršni direktor EP BiH za proizvodnju, donosi odluku da se manjak električne energije iz Termoelektrane Tuzla nadomjesti kroz povećanu proizvodnju u hidrocentralama. Upravo zbog toga, početkom februara dolazi do potpunog pražnjenja hidroakumulacije Jablaničkog jezera.

“Zbog veoma niskih temperatura u januaru ove godine i obezbjeđenja potrebnih količina električne energije, došlo je do pada kote HE Jablanica”, saopćeno je 6. februara iz Elektroprivrede BiH. No, tek tada nastaje problem. Blok 6 Termoelektrane Tuzla nije radio, u HE Jablanica nije bilo vode, a potrošnja električne energije, zbog enormno niskih temperatura je povećana, između ostalog i zbog naloga Vlade FBiH da se električna energija prodaje mostarskom Aluminiju.

S obzirom na to da je Elektroprivreda BiH početkom godine potpisala ugovore o prodaji električne energije i to po prosječnoj cijeni od 42 eura, morali su po ugovorenoj cijeni i vršiti isporuku. Manjak struje, odlukom izvršnog direktora Nevada Ikanovića, nadomjestili su kupovinom na berzi. U tom trenutku, prema berzi HUPEX, koja reguliše cijene struje na balkanskom tržištu, megavat električne energije koštao je 144 eura.

Tako je Elektroprivreda BiH kupovala struju po 144 eura, a prodavala je za 42, što je stvorilo dvomjesečni gubitak od oko 18 miliona maraka.

No, jedini profit u tom trenutku ostvarivao je Rudnik Banovići, kojim suvereno vlada Mirsad Kukić. Ono što je bitno istaknuti je činjenica da su skoro sve odluke u ovom slučaju donosili upravo njegovi kadrovi.

KUKIĆEVI KADROVI

Premijer Tuzlanskog kantona je Bego Gutić. On je kadar SDA Banovići i upravo je na njegov prijedlog Civilna zaštita donijela odluku o obustavi rada Bloka 6. Rudnikom Banovići, koji je, nakon odluke Vlade TK odnosno Civilne zaštite, ugalj preusmjerio prema stanovništvu po znatno većim cijenama rukovodi kadar SDA Banovići – Munever Čergić. Nevad Ikanović, izvršni direktor za proizvodnju u EP BiH koji je donio odluku da se proizvodnja nadomjesti kroz hidropotencijal također je kadar SDA Banovići. Prije imenovanja na poziciju u EP BiH bio zaposlen u Rudniku Banovići. Rudniku koji je profitirao da bi Elektroprivreda BiH poslovala sa gubitkom od 18 miliona maraka.

Suprotno njegovim trenerskim postulatima i praksi prilikom razgovora s novinarima, trener OKK Slobode Velimir Gašić obraćanje “sedmoj sili” u povodu predstojeće utakmice sa Zrinjskim, počeo je nizom pitanja. Među ostalim, pitao je da li je košarka opći interes države i Košarkaškog saveza BiH ili je riječ o nečijim ličnim interesima?

– Radi zaštite igrača i ljudi u klubu, koji svoj posao obavljaju čestito i pošteno, želim da ukažem na primjere dijeljenja pravde ili bolje rečeno nepravde na pojedinim utakmicama. Pogotovo kako se bliži kraj Lige za prvaka. Svi znaju da se gotovo nikada ne bavim sudijama i suđenjem, ali ono što se događalo na nekim utakmicama tjera me da pitam: vodi li neko računa o tome ko i kako sudi, je li to interes košarke i čemu vode sve te stvari? – kazao je na početku pres-konferencije Velimir Gašić.

Konkretan povod bila je utakmica sa Sparsom, koju su Tuzlaci izgubili s 80:77. Ono što je Gašića natjeralo da komentira suđenje, svakako je činjenica da je domaćin izveo enormno veliki broj slobodnih bacanja.

– Ovdje su stvari vrlo jasne i tendenciozne. Ekipa domaćina je 40 puta šutirala slobodna bacanja. Ako neki tim 40 posto poena postigne iz slobodnih bacanja, onda tu nešto nije u redu. Ne govorim ovo samo radi OKK Slobode i radi svoje ekipe, nego općenito: da li neko analizira suđenje na utakmicama i da li je jedini interes ljudi koji vode ligu da ekipe uredno plaćaju kotizaciju i kazne? Ako budemo zabijali glavu u pijesak i ponašali se kao ovce, bez reagovanja na ovakve situacije, nećemo daleko dogurati – smatra Gašić.

Kaže kako svaku utakmicu s igračima analizira do zadnjeg detalja, pa očekuje da tako rade i ljudi koji vode takmičenje i brinu o suđenju, kriterijumima i drugim elementarnim stvarima.

– U klubu smo gospodski orijentisani prema svakome ko gostuje u Mejdanu, imamo najveću posjetu u ligi, možda i u regionu, čestitamo protivniku i kad nas pobijedi. Tako će biti i ubuduće, ali teško je preći preko toga da tako nije svugdje i da niko ne staje u odbranu košarke i istinskih vrijednosti – napominje trener OKK Slobode.

Govorio je i o predstojećoj utakmici sa Zrinjskim, ekipom koja je u dosadašnjem toku prvenstva pokazala visoki nivo iskustva i kvaliteta.

– Teško su nas porazili u Mostaru, ali snaga aktera ogleda se u tome koliko si brzo u stanju ustati nakon što te protivnik obori na tlo. Mi smo pokazali da smo sposobni i jaki i ako želimo da budemo učesnici polufinala play-offa, nema puno prostora za razmišljanje. Očekujem maksimalan angažman igrača, punu koncentraciju i pobjedu. Naravno, kao i uvijek uz pomoć naše vjerne publike – zaključio je Gašić.

Utakmica OKK Sloboda – Zrinjski igra se u subotu od 19.30 sati.

Republika Srpska je i zvanično bankrotirala!? To je priznao predsjednik RS Milorad Dodik.

“Zbog ovakvog ponašanja srpskih predstavnika u Sarajevu, putevi, auto-putevi, zdravstvo, poljoprivrednici neće dobiti ono što je planirano”, rekao je juče Dodik.

“Upadamo u ozbiljan problem, jer gubimo rokove, što znači da ukoliko sada želimo nešto, moramo da provedemo najmanje dvije godine za novo dogovaranje. Za dvije godine izgubiti taj novac, to zaista predstavlja pitanje odgovornosti”, poručio je predsjednik RS.

Na ovaj način Dodik je priznao da je neusvajanjem Zakona o akcizama BiH Republika Srpska došla na ivicu propasti, te da će to u narednom periodu najbolje osjetiti građani ovog entiteta, kojima se, ako je suditi na osnovu njegovih riječi, crno piše, objavila je Buka.

Zanimljivo je, da će i ovog puta, lošu finansijsku politiku vladajuće vrhuške, koja je dovela RS na ivicu propasti, platiti upravo oni građani koji su najmanje krivi za to. Tako je Dodik među prvima koje će udariti talas krize naveo poljoprivrednike i zdravstvene radnike, dok se o smanjenju plata i ispaštanju onih koji su nas uvukli u ovakvu situaciju ne govori.

Inače, juče je u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH okončana rasprava o povećanju akciza na naftu, naftne derivate i lož-ulje za 15 feninga po litru. Kako je odlučeno, izmjene i dopune Zakona o akcizama BiH, kojima je previđeno povećenje, neće ići u hitnu proceduru jer nije bilo potrebno većine u Parlamentu.

Podsjećamo, za ovaj zakon su bili poslanici SNSD-a, SDA i HDZ-a, dok su protiv bili poslanici Saveza za promjene i ostatka opozicionih partija na nivou BiH.

Danas se oglasila i ova međunarodna institucija kako će neusvajanje izmjena i dopuna Zakona o akcizama BiH kao i Zakona o osiguravanju depozita imati implikacije na mobilizovanje vanjskog finansiranja za prijeko potrebne infrastrukturne projekte i na napore koje vlasti ulažu u modernizaciju regulative bankarskog sektora.

Šef misije Međunarodnog monetarnog fonda za BiH Nadeem Ilahi je danas u Washingtonu izjavio da je MMF primio na znanje da Parlamentarna skupština BiH nije usvojila spomenuti zakon kao i onaj o osiguranju depozita iako oni predstavljaju ključne parametre programa vlasti koji MMF podržava u obliku Proširenog aranžmana (Extended Fund Facility-EFF).

„Mi očekujemo značajna kašnjenja u zaključivanju prvog pregleda programa“- naveo je Ilahi, prenose agencije.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović navodi da cijela ova frka koja se podigla u vezi sa novim akcizama na gorivo znači preraspodjeljivanje tereta izgradnje autoputeva i vraćanje dijela kredita putem konzumacije goriva od strane građana BiH, kako onih koji se voze po autoputevima, tako i onih koji se ne voze.

“Drugi par cipela jeste to što nije jasno kako će taj novac biti usmjeren i na šta će se koristiti. Kako smo vidjeli, vlasti su vrlo vješte da raspodjele sav novac koji dolazi na krpanje budžetskih rupa. Sa druge strane imamo realnu situaciju da se vlast ne bavi stvaranjem proizvodnih investicija, ne infrastrukturnih. To vam je kao kad seljak asfaltira i uredi svoje dvorište, a traktor mu je pokvaren i za to nema para. Sa druge strane kada posmatramo troškove iz budžeta, tu vidimo da ništa ne smije da manjka. Od helikoptera, investicija, autoputeva, kao da smo zemlja koja je u suficitu, a ne u debelom deficitu po kreditima. Tako da, kada posmatramo cijelu situaciju nezgoda će biti ako se raskine aražman sa MMF-om, a do toga će najvjerovatnije doći”, poručuje Pavlović.

“Međunarodna zajednica (OHR, PIK, EU Komisija, SB i MMF) oni su svi zamislili da se reformskom agendom u BiH fokus preusmjeri sa dramskih i dramaturških, scenskih prikaza ka stvarnom životu. To naši izabrani dužnosnici ili budžetlije nisu doživjeli kao put kojim moraju ići, već kao nuždu da bi dobili pare od MMF-a. I sad smo u problemu! Jer, oni su samo nastavili svoju priču kojom su stvarali nove krize, a sad kad im trebaju pare od MMF-a požurili su da usvoje sve zakone što prije samo da dođu do novca. A upšte to nije ni smisao ni cilj cijele operacije. Mislim da se strpljenje međunarodne zajednice prema našim dužnosnicima bliži karaju. Ovdje se niko ne bavi pitanjem izlazne strategije u slučaju da ne bude novca MMF-a, jer to traži znanje, struku, pamet i vještinu čega tamo nema, već se samo pribjegava kratkoročnom ili dugoročnom zaduživanju”, tvrdi Pavlović.

Prema njegovim riječima, to je sve začarani krug u koji smo upali, a ono što se može očekivati, ako dođe do raskida ugovora sa MMF-om, jeste nemogućnost servisiranja mnogobrojnih obaveza, što će stvoriti ekonomsku tenziju, a sve to, kako kaže, lako može da vodi scenariju iz februara 2014. godine.

Član tima za finansije SDS-a i ekonomista Slaviša Raković navodi da će izostanak novca od MMF-a u potpunosti razobličiti politiku vlasti u RS, kojom se sve do sad pokušavalo prikazati da je budžet stabilan.

“Ono što je Vlada MMF-u prijavila kao stvarni deficit je lažna informacija i sigurno je da je stvarni deficit preko 400 miliona maraka. Kad to pogledamo, jasno nam je da ta priča o neisplaćivanju dugovanja u zdravstvu, dugovanja prema poljoprivrednicima i slično, nema nikakve veze sa parama MMF-a. Pored toga, MMF bi trebao da finansira entitete, gdje RS ide između 50 i 75 miliona maraka kvartalno, što je nedovoljno da sanira ovako lošu situaciju. Ipak, izostankom i tih para stvara se jedan teški poremećaj u novčanom toku i sad će sve ove laži koje su širene o stabilnosti budžeta isplivati i doći na naplatu. Interesantno je da se ne priča da su ugrožene isplate plata već je zaprijećeno perifernim kategorijama. Sve je to lažna politika improvizacije. I mogu reći, kada sagledamo cijelokupnu situaciju, u ovom trenutku svejedno hoće li biti novog aražmana sa MMF-om, kad se kod nas pare bacaju. Jednostavno se ovi ljudi koji su na vlasti ponašaju tako da bi im trebalo oduzeti pravo na upravljanje parama”, rekao je Raković.

Armin Avdić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu je mišljenja da će propasti aranžman sa MMF-om, jer očito ne postoji parlametarna većina koja je u stanju realizirati donošenje ovog zakona i provođenje mjera reformske agende.

Ono što slijedi je, kaže, da će se vlade entiteta jače okrenuti ka kreditiranju od strane domaćih banaka, što će tek u manjoj mjeri pokriti potrebe vlada da vrše putnu izgradnju. No sa druge strane to je, kaže Avdić, dobra stvar, jer će natjerati vladajuće stranke da ako žele realizirati infrastrukturne radove moraju u budžetima značajno povećati fondove za kapitalna ulaganja, a smanjiti trošenje novca na beskorisnu administraciju i prateći kriminal.

„Bez značajnijih kapitalnih ulaganja i daljeg stvaranja privida razvoja bh društva i pojedinih entiteta, vladajuće stranke će imati ozbiljan izazov da se zadrže na vlasti nakon izbora 2018. godine kada će najviše doći do izražaja njihova nesposobnost da rade na rješavanju realnih problema bh društva, a to je prije svega putna i druga infrastruktura koja je vrlo loša. Također, neće doći do povećanja PDV-a jer sa svakim poskupljenjem cijene goriva dolazi i do rasta cijena drugih proizvoda a samim time i PDV-a. Vladajuće stranke trebaju prestati stanovništvu da zamazuju oči da su u stanju na pravi način upravljati državom i entitetima, jer to realno nisu u mogućnosti. Zaduživanje im je bila jača strana, no evo više ni to nisu u mogućnosti“, rekao je za Buku profesor Avdić.

Ono što očekuje u budućnosti je primijetno smanjenje obima infrastrukturnih ulaganja, dovođenje u problem građevinskih preduzeća, pojačavanje bunta građana, te pokušaje vladajućih stranaka oba bh entiteta da počnu voditi malo ozbiljniju i odgovorniju politiku kako bi onemogućile opozicione stranke da iskoriste politički pogodan momenat za njih na izborima 2018 godine.

Kako je nedavno u intervijuu za Buku rekao Vladimir Gligorov, poznati evropski ekonomski stručnjak i profesor na Institutu za međunarodne ekonomske studije u Beču, a u vezi sa neizvjesnošću realizovanja ugovora sa MMF-om, i ranije su ovi programi bili neizvesni, jer MMF nije bio zadovoljan kako BiH ispunjava preuzete obaveze, ali su na kraju obje strane nalazile način da se dogovore.

„Problem je uglavnom u tome što se u pregovorima postigne saglasnost oko toga što obje ili sve strane smatraju potrebnim, a potom se pojave problemi kod sprovođenja. Ovi sporazumi su potrebniji kao sredstvo da BiH koliko-toliko održi neki vid funkcionalnosti, a manje je neophodnosti da se obezbjedi dostupnost tom novcu. Mada, održanje stabilnosti kursa i monetarnog režima jesu svakako zavisni od neprekinutog funkcionalnog odnosa sa Međunarodnim monetarnim fondom. To znaju obje strane, pa se obično usaglase“, rekao je Gligorov.

Na pitanje da li ovi krediti na neki način guraju BiH u dužničko ropstvo, jer postavlja se pitanje kako ih vratiti, obzirom da se ne koriste za oživljavanje privrede, već “krpljenje budžetskih rupa”, isplatu plata, penzija, Gligorov je rekao: „To je, opet, najveći kamen spoticanja. MMF nije voljan da finansira budžet, već bi njegovi krediti trebalo da održavaju spoljašnju likvidnost zemlje. No, kako to podrazumeva određenu fiskalnu disciplinu, a ona opet podrazumeva fiskalne reforme i potom strukturne reforme, kako bi se podstakla privredna aktivnost, nastaju razlike i onda ti rizici da do dogovora neće ni doći. No, valja imati u vidu da su strani krediti potrebni zato što je deficit na tekućem računu veliki. To je novac, koji održava spoljašnju likvidnost. Ako bi MMF obustavio kreditiranje, bili bi potrebni drugi krediti ili bi morao da se koriguje kurs, ako ne nominalno, jer to bi bilo veoma rizično, onda realno preko smanjenja plata, zaposlenosti i javne potrošnje. MMF bi da se to izbjegne mjerama koje bi bile poboljšale spoljašnju ravnotežu, dakle smanjile bi deficit na tekućem računu, a opet ne bi zahtjevale mjere koje bi mogle da destabilizuju zemlju. Stvari se zapravo i kreću u potrebnom pravcu, ali nedovoljno brzo i nedovoljno uverljivo. Ali to nije novo stanje stvari“.

Sličan scenario se desilo i sredinom oktobra kada je mnoge obradovala vijest da Parlamentarna skupština BiH nije podržala prijedlog da se gorivo optereti sa dodatnih 15 feninga po litri, ali samo nekoliko dana poslije je odlučeno da će se akcize na naftu i naftne derivate ponovo naći pred ministrima u Vijeću ministara BiH, a nakon toga i u parlamentarnoj proceduri, piše Buka.

Na zagrebačkom Županijskom sudu, nakon četiri godine od početka suđenja u slučaju Planinska, Ivo Sanader proglašen je krivim. Uz bivšeg premijera, nepravomoćnom presudom krivima su proglašeni i Stjepan Fiolić i Mladen Mlinarević.

Ivo Sanader dobio je 4 godine i 6 mjeseci zatvora. Mladen Mlinarević i Stjepan Fiolić dobili su po godinu dana koje mijenjaju radom za opće dobro. Kako je osuđen na kaznu manju od pet godina Sanader neće u zatvor dok presuda ne postane pravomoćna.

Sud je naložio da Sanader mora vratiti 17 milijuna kuna (cca. 2,2 miliona eura).

Optužnica USKOK-a

Podsjetimo, Uskok je tvrdio da je država u tom slučaju oštećena kada je ministarstvo na čijem je čelu bio Petar Čobanović 2009. kupilo zgradu u Planinskoj ulici od tvrtke tadašnjeg HDZ-ovog saborskog zastupnika Stjepana Fiolića.

Temeljem Fiolićevog i Čobankovićevog priznanja tužiteljstvo tvrdi da je Sanader nakon te transakcije od Fiolića primio 17 milijuna kuna provizije.

Bivši premijer od početka postupka odbacuje sve optužbe i kaže da je riječ o kolopletu namještenih inkriminacija do kojih je Uskok došao ucjenjivanjem njegovih suoptuženika.

Podsjetimo, na posljednjem ročištu Sanader je ponovio da u travnju 2009. nije bio na zatvorenim dijelu Vladine sjednice na kojem je usvojena odluka o kupnji zgrade u Planinskoj ulici, a pretpostavlja da je tu točku u dnevni red, na Čobankovićev prijedlog, uvrstila njegova zamjenica Jadranka Kosor.

Za Čobankovića, koji je još na početku postupka priznao sudjelovanje u korupciji, nakon čega je osuđen na društveno koristan rad, Sanader je rekao da se s Uskokom dogovorio da ga tereti u zamjenu za blagu kaznu.

Sanaderov branitelj Čedo Prodanović ustvrdio je kako analiza sadržaja bilježaka koje je Čobanković koristio dok ga je Uskok ispitivao na sudu pokazuje da je imao pripremljene odgovore.

Za Fiolića, koji je priznao da je Sanaderu u njegov dom donio 17 milijuna kuna mita u "kutiji za hrenovke", Sanader je rekao da također laže jer je bio ucijenjen.

Uz Sanadera i Fiolića na optuženičkoj klupi je i Mladen Mlinarević, čija je tvrtka navodno preuveličala vrijednost zgrade u Planinskoj ulici prije nego što ju je od Fiolića kupilo Čobankovićevo ministarstvo.

Inače, presuda u ovom slučaju trebala je biti donesena još u travnju prošle godine, ali je njena objava odgođena zbog dodatnog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U pravosudnim kuloarima tada se moglo čuti da je slučaj 'preotvoren' jer se dvoje članova sudskog vijeća nije slagalo s kaznom kaznom koju je predložila predsjednice sudskog vijeća Jasna Smiljanić, odnosno smatrali su je malom.

Uskok je potom u u svibnju prošle godine zatražio izuzeće sutkinje Smiljanić za koju su tvrdili da je pristrana, no taj je prijedlog u rujnu odbijen. U međuvremenu je jedna članica starog sudskog vijeća otišla u mirovinu pa je suđenje nastavljeno pred novim vijećem u kojem je od početnog sastava ostala jedino sutkinja Smiljanić.

Rusija je zabranila slike na kojima je predsjednik Vladimir Putin prikazan kao gej klovn. To je zadalo problem i ruskim medijima, koji sada ne mogu da izvještavaju o tome koja je to slika, od mnogih sličnih na internetu, pošto ih je sada zabranjeno javno prikazivati.

Ruska vlada je sliku okarakterisala kao predment koji podstiče "ekstremizam". Predmet 4071: slika osobe koja liči na Vladimira Putina "sa docrtanima očima i usnama" i natpisom koji sadrži implicitnu antigej klevetu, koja nagovještava "navodnu nestandardnu seksualnu orijentaciju predsjednika Ruske Federacije".

Kako nema rata bez žrtava, tako nema ni restrukturiranja. Nema mrtvih i ranjenih, ali zato ima otpuštenih i propalih. Ma koliko novi upravitelj Agrokora Antonio Alvarez III tvrdio da je uspješno restrukturirao kompanije po Africi, teško mu je vjerovati da je preoblikovanje prošlo bez žrtava jer – i zdrav razum govori – da je sve u redu s najvećom hrvatskom kompanijom, Alvarez ne bi ni čuo za Agrokor, a kamoli mi za njega.

Situacija je uistinu ozbiljna. Toliko ozbiljna da bi slom Agrokora Hrvatsku gurnuo u novu krizu, a iz one prošle, koja je počela još tamo 2008. godine, tek se počela izvlačiti. Poslovanje Agrokora izravno generira 2,5 posto hrvatskog BDP-a, u njegovim kompanijama radi 60.000 ljudi, od čega polovica u Hrvatskoj, na koncern su indirektno navezane još tisuće kompanija koje svakodnevno posredstvom Agrokorove maloprodajne mreže prodaju svoje proizvode.

O kakvoj je nevolji riječ dovoljno ilustrira podatak o nevjerojatnih 2,2 milijarde eura duga samo dobavljačima, od kojih polovica otpada na dugove izvan Hrvatske. Samo za kamate Agrokor godišnje plati 340 milijuna eura na 3,4 milijarde eura kredita. Za usporedbu, Hrvatska – koja grca pod tim teretom – godišnje za kamate izdvaja 1,4 milijarde eura na 38 milijardi eura. Ili, još ilustrativnije, na plaće Agrokorovih zaposlenika otpada gotovo četiri posto ukupnih plaća. I sve tako redom.

Ove podatke iznosimo uz ogradu, s obzirom na to da je Agrokor dugove krio kao zmija noge, a mediji – navezani za njegove oglase – nisu previše truda ulagali da bi ih otkrili, s obzirom na lošu osobinu Ivice Todorića da se osveti i za benignije novinarsko uplitanje u poslovanje (još uvijek) njegove kompanije, pa se znalo dogoditi da bi zabadanje nosa u Todorićev ekonomski model znalo dovesti i do otkaza nadobudnim žurnalistima.

Loše vijesti smjenjuju jedna drugu
Situacija se, međutim, promijenila. Mantru o privatnom vlasništvu zamijenio je već pomalo otrcan moto Ostapa Bendera "Ideje naše, benzin vaš". "Spasimo Agrokor" vrišti sa svih strana. Država donosi poseban zakon koji bi posrnuli koncern trebao održati na životu. Mimo svih zakonskih odredbi na čelo kompanije dolazi čovjek za koga se ne zna tko ga je uopće imenovao na tu funkciju. Na površinu, kao iz Pandorine kutije, izlaze mjenice bez pokrića, donedavno nedodirljive tvrtke završavaju u blokadi zbog – za njih – smiješno niskih iznosa, estradne zvijezde pozivaju građane da kupuju u Konzumu...

Loše vijesti smjenjuju jedna drugu, a kad se takvo nešto događa, novac u pravilu – nestaje. Vraća se u privatne džepove, nastaje nelikvidnost i kreće recesija. Scenarij koji smo već nekoliko puta vidjeli u Hrvatskoj. Onu "azijsku" krizu s kraja devedesetih, kada su kamate skakale u nebo, tvrtke su jedva preživjele. Ona "zapadna", s kraja prošlog desetljeća, poharala je još više ekonomije.

A sada nam na vrata kuca i treća, "Agrokorova", prva koja je naša, autohtona, hrvatska kriza, čije posljedice tek naslućujemo. Primjerice, među prvim žrtvama mogla bi biti kutinska Petrokemija sa 1.700 zaposlenih, čiji je glavni kupac upravo Agrokor. Da ne spominjemo sve one silne, što veće, što manje dobavljače, koje čekaju teška vremena. U četvrtak su upozorili da se mora pronaći rješenje već sutra, ma kakvo ono bilo, samo da im pomogne. Jedan od njih, tvrtka Ovum, koja Konzumu dostavlja jaja, tako je zbog nenaplativih mjenica u iznosu 9,5 milijuna kuna (1,3 milijuna eura) podnijela zahtjev za pokretanje stečaja nad najvećim trgovačkim lancem.

Mjenice uobičajene
Pitate se otkud mjenice? Mjenice su u Agrokoru uobičajen način plaćanja. Umjesto da plate robu izdaju mjenice koje otkupljuju faktoring društva, često u vlasništvu banaka. Dok je po piramidalnoj Ponzijevoj shemi bilo novca, te su se mjenice mogle naplatiti. Kad je, međutim, vrag došao po svoje, a kad-tad morao je doći jer je to takav ekonomski model, mjenice su postale nenaplative.

Zanimljivo je da je Hrvatska narodna banka, nosilac monetarne politike i stabilnosti, sve to šutke promatrala. Javili su se tek neki dan kratkim priopćenjem da su utvrđene određene nepravilnosti u bankarskom i da je dio banaka prekršajno kažnjen.

Država, s druge strane, donosi tzv. lex Agrokor, koji joj omogućava imenovanje izvanrednog povjerenika u tvrtkama s više od 5.000 zaposlenih i više od milijarde eura duga, a takvih u Hrvatskoj, osim Agrokora, jedva da ima. Tim se zakonom Agrokor stavlja u povlašten položaj pred ostalim kompanijama u teškoćama. Cilj je pronaći način da banke upumpaju dodatni novac u koncern, kojim bi se omogućio nastavak poslovanja i plaćanje računa. One bi, prema zakonskom rješenju, time stekle poseban položaj, s obzirom na to da bi se u slučaju stečaja prve i naplatile. Dakle, preskočili bi sadašnje dužnike i vjerovnike.

Opozicija upozorava da se usvajanjem "lex Agrokora" otvara mogućnost podnošenja kasnijih tužbi zbog eventualne štete koju bi državni komesar mogao nanijeti kompaniji, što bi moglo dovesti do plaćanja velikih odšteta. Kako tvrdi predsjednik SDP-a Davor Bernardić, njime se sudbina Agrokora izravno vezala uz državnu imovinu i novac poreznih obveznika.

I Italija je na sličan način spašavala Parmalat
Osim toga, dojam je da je državna vrhuška zaboravila na činjenicu da Agrokor ima priličnu imovinu i izvan Hrvatske, pa se postavlja pitanje kako će vjerovnici iz, primjerice, Bosne i Hercegovine ili Srbije gledati na ovaj pravni salto mortale Vlade Hrvatske.

Vladajući se pravdaju da je jedina alternativa stečaj kompanije i prisilna naplata milijardi eura duga iz Agrokorove imovine, što bi izazvalo još veću štetu. Podsjećaju na primjer Parmalata, koji je po sličnom modelu spašavala Italija.

U takvu situaciju u Zagreb je stigao spomenuti Antonio Alvarez III, Filipinac impresivnog školovanja i još impresivnije biografije iz tvrtke Alvarez & Marsal, koja je provela cijeli niz restrukturiranja po svijetu, među ostalim, i ono najveće, američke banke Lehman Brothers, na kojem su zaradili 1,4 milijarde dolara. Lehman je, sjećamo se, završio u stečaju. Nije, doduše, poznato tko ga je zapravo angažirao. Imenovan je na poziciju direktora za restrukturiranje, nagađa se, na traženje ruskog Sberbanka, koji, zajedno s još jednom ruskom VTB bankom, kreditira Agrokor s 1,3 milijarde eura.

Odmah po dolasku Alvarez je predstavio svoj tim, neformalnu novu upravu Agrokora, u kojem – zanimljivo – nema nijedan čovjek ne samo iz Hrvatske nego ni iz cijele regije. Tek se, među tim hrvatskoj javnosti nepoznatim ekspertima, nalazi jedna Australka hrvatskog porijekla, Marija Šimović.

Sve u svemu zanimljiva ekipa, posebno Alvarez, koji se u slobodno vrijeme bavi pjevanjem plesnih poskočica, što ga, kako tvrdi, ne ometa u poslu kojim se bavi. Šimović je, pak, svojevremeno sudjelovala u reality showu kao prikrivena šefica tvrtke koja mora otkriti probleme u poslovanju. Ofarbala je kosu u plavo i zaposlila se u restoranu "Harry Ramsden's". Otkrila je da je do problema došlo zbog toga što se u blizini otvorio trgovački centar koji je privukao dio stalnih gostiju, ali ona je problem uspješno riješila tako što je potpisala ugovore s umirovljenicima, koji su počeli dolaziti u restoran.

Ovaj "odred za čistoću" koji mora provesti "bolne (alva)rezove" na čelu sa "Davidom Guettom", kako se Hrvati zabavljaju na društvenim mrežama, ima pred sobom tešku zadaću, ako im je uopće misija spašavanje kompanije.

Promjena u komunikaciji
Ono što se na prvu promijenilo jest dramatična promjena u komunikaciji. Dok se Todorića u javnosti moglo vidjeti svake prestupne godine, Alvarez je odmah po dolasku održao tiskovnu konferenciju da bi se nekoliko dana kasnije sastao i s Plenkovićem, kada je na pitanje tko je sada glavni u Agrokoru dao nedvosmislen odgovor: "Ja sam na čelu restrukturiranja, ja donosim odluke, ja vodim razgovore s dobavljačima, ali nemam nikakva ograničenja, mogu se uključiti i u razgovore s vjerovnicima".

Rekao je i da će spašavanje Agrokora biti zahtjevan i težak posao, da ulazimo u vrlo neizvjesno razdoblje, ali i da je doneseni zakon korak naprijed koji je potaknuo izložene banke da se uključe u proces i nastave financirati Agrokor. Svim zaposlenicima poslao je pismo, zatraživši od njih da odgovorno i revno nastave raditi svoj posao, a građane zamolio da kupuju u Konzumu.

Ako ništa drugo, barem smo se pomaknuli u odnosu na prije dva mjeseca, kada je ministar financija Zdravko Markić, inače donedavni izvršni direktor Agrokora, mrtav-hladan izjavio da poznaje situaciju u koncernu i da nema govora o bankrotu. Ispalo je, međutim, kao što danas vidimo, da je govorio najobičnije gluposti.

Dno provalije u koju je upao Agrokor, uz punu asistenciju države, još se ne vidi. Kako god bilo, operacija je počela, ali što je pacijentu znat će se tek kad se otvori utroba. Samo da ne ispadne da će je odmah zašiti.

Danas, 25 godina od početka opsade Sarajeva, u Srbiji je odnos prema ratu onaj iz devedesetih. Baš kao i vlast. Postoje snimci na kojima Aleksandar Vučić kod Sarajeva šeta sa mašinskom puškom pa kao bježi iz kadra.

Četvorogodišnja opsada Sarajeva i, uopšte, ratovi na prostoru bivše Jugoslavije, teme su koje su već dugi niz godina potpuno skrajnute u srpskoj javnosti. Pitanjem ratova i odgovornosti za ratne zločine bave se malobrojne nevladine organizacije, a domet njihovih saznanja i zaključaka je skroman. Svako je u svom taboru izgleda napisao svoju verziju istorije u kojoj su samo pripadnici sopstvenog naroda žrtve – to je odavno istoriografski i politički mejnstrim. Nije stoga čudno da je 25 godina nakon početka opsade Sarajeva od strane snaga bosanskih Srba u Srbiji obilježeno ćutanjem i sve sitnijim vijestima o tom događaju.

Svakom svoja istina

Kako vrijeme odmiče, pogotovu sa aktuelnom vlašću koja vlada već pet godina, odnos prema ratu devedesetih se značajno izmijenio, ističe Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji. „Taj odnos nikada nije reflektovao ono što se zaista desilo, ali sada je to otišlo još dalje: rat u Bosni se tretira kao unutrašnji građanski rat u samoj Bosni ili kao oslobodilački rat Srba protiv bosanske dominacije", kaže ona za DW.

Teze koje se čuju u Srbiji, dodaje, negiraju „sve ono što je dokazano u Haškom tribunalu" i na druge načine. „U tom smislu se i aprilski početak opsade Sarajeva 1992. godine više pominje kao agresija na srpsku stranu."

Da li je to čudno ako se zna da je kompletan srpski državni vrh sastavljen od bliskih saradnika Slobodana Miloševića? Nije, kaže Nenad Prokić, dramatrug i jedan od osnivača Beogradskog kruga nezavisnih intelektualaca: „To je dio istorije koji bi oni najradije da obrišu i zaborave. I tu se ništa nije promijenilo u proteklih 25 godina", kaže on za DW.

„Baš kao što se Aleksandar Vučić krio u onom videu na Palama sa mašinkom i bježi iz kadra da ga ne snimi kamera, tako i sada bježi iz kadra da ne kaže šta zaista misli. Ne vjerujem da je on zaista promijenio svoje mišljenje. Čovjek koji je davao toliko tona jednoj politici u Srbiji koja je uprskala stvar, sada i dalje bježi od te kamere i onda nešto malo glumi sa Dodikom, malo sa Izetbegovićem, a sve to jako neubjedljivo zvuči i ne daje nikakve nade za budućnost", smatra Prokić.

Posljedica rata u BiH su duboke razorile društveno tkivo i suživot koji je trajao vijekovima, podsjeća Sonja Biserko. Tranzicija je neslavno propala, a stotine hiljada ljudi su otišle da se nikada ne vrate. Nenad Prokić kaže da se svijet mijenja, dok sukobi Beograda i Sarajeva ostaju isti, a ljudi poput Izetbegovića, Vučića i Dodika „pričaju iste priče zbog sopstvenog džepa".

Porazan Vučićev korpus

Javnost u Srbiji se stoga ponaša na sličan način: „Svi jednostavno bježe od saznanja da je neko držao grad pod opsadom četiri godine. Koja to vojna doktrina drži grad u opsadi četiri godine i puca snajperima na taj grad?", pita se Prokić. Korpus koji je Vučić okupio oko sebe je porazan danas, baš kao što je bio porazan i devedesetih i „preko 50 odsto onih koji su glasali za njega na proteklim izborima nema nikakvu ideju da promijeni mišljenje o tome šta se zaista dogodilo u Sarajevu".

Aktivistkinja za ljudska prava Aida Ćorović smatra da je propušten trenutak da se nešto više uradi na suočavanju sa prošlošću u regionu. „To je bio trenutak kada su političari sjedili sa nama zajedno na nekim regionalnim inicijativama, ali taj momenat je brzo prošao i mislim da će se teško vratiti. A to i ne čudi: u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj su na čelu država ljudi koji su ili učestvovali u kreiranju rata, ili su to njihovi biološki ili ideološki sinovi."

„Jedan neostvareni san"Zbog svega toga Aida Ćorović ne očekuje da se dogodi iskakanje iz matrice u kojoj se broje samo sopstvene žrtve. „Paradigme se mijenjaju kada postoji politička volja. A to znači da se promijeni i obrazovni sistem, govor u medijima, mijenja se i kompletna retorika. U ovom trenutku u regionu ne vidim nikoga ko je na to spreman."

Beograd je početkom devedesetih pokazao da u njemu ipak postoji i grupa ljudi koja se protivi ratnohuškačkoj politici. Beogradski krug je bila organizacija koja je okupila intelektualce različitih profila, na čelu sa profesorom Miladinom Životićem, i djelovala je u praktično nemogućim uslovima tokom ratnih godina. I pored velikih pritisaka i medijske satanizacije uspjeli su da održe čitavu seriju predavanja i javnih tribina sa gostima iz inostranstva i bivših jugoslovenskih republika u periodu od 1992. do 1995. godine.

Nenad Prokić kaže da je to bila „grupa dobronamjernih ljudi, ali da su svi takvi ljudi i u Bosni i u Srbiji bili u manjini. Oni nisu uspjeli da ta njihova dobronamjernost bude zvanično mišljenje. Jako je lijepo što je ta politika postojala, ali ona nije uticala ni na jednu od republika u bivšoj Jugoslaviji. To je bio samo jedan neostvareni san da se umjesto tuče bavimo dijalogom."

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH