Izdvojeno

Izdvojeno (3740)

Ovlašteni službenici Uprave za indirektno oporezivanje (UIO), prilikom operativnog rada na području regionalnog centra Tuzla, u više odvojenih akcija oduzeli su raznu robu vrijednu 303.000 KM, saopćeno je iz te uprave.Službenici UIO iz grupe za sprečavanja krijumčarenja i prekršaja iz regionalnog centra Tuzla, prilikom operativnog rada na putnoj komunikaciji Tuzla – Sarajevo, oduzeli su 6.750 paklica raznih cigareta koje nisu bile obilježene akciznim markicama BiH. Akivnosti na terenu provedene su u saradnji s kolegama Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona i PU Živinice.

Prilikom provjere prometa i porijekla roba, ovlašteni Službenici UIO, u saradnji s kolegama iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona, u tri odvojena slučaja pronašli su i trajno oduzeli 4.526 komada tekstilnih proizvoda porijeklom iz Njemačke. Tom prilikom utvrđen je i manjak od 47.940,94 KM iz nadležnosti Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, kao i 19.500 KM iz nadležnosti UIO te su pronađena i dva neprijavljena radnika.

Ovlašteni službenici Grupe za sprečavanje krijumčarenja i prekršaja UIO, u saradnji s MUP-om Tuzlanskog kantona, PU Tuzla i PU Gradačac, a na osnovu operativnih saznanja, pronašli su i trajno oduzeli 600 grama zlata i 4,7 kg srebra. Nezakonito prodavana roba otkrivena je na području Tuzle i Gradačca.U toku poduzimanja mjera iz svoje nadležnosti, korištena je specijalistička oprema za pregled vozila, koja je donirana od Američke ambasade putem programa EXBS.Ukupna vrijednost privremeno oduzete robe je 303.000 KM.

Galski pijetlovi su po drugi put nakon dvije decenije podigli zlatni pehar na Mundijalu, ovaj put u Rusiji. Motivirani, ali i umorni "Vatreni" nisu uspjeli da se budu na tronu najveće svjetske fudbalske smotre. Iako su susjedi pokazali bolju i konkretniju igru, Francuska je uspjela da sa visokih 4:2 bude zlatna.

Nakon što su "Vatreni" bili nešto konkretniji u igri, uslijedio je šok za Hrvatsku. U 17. minuti Francuzi dolaze u vodstvo nakon autogola Marija Mandžukića koji je glavom proslijedio loptu u mrežu Danijela Subašića nakon slobodnog udarca za "tricolore".

Upornost Hrvata se isplatila - deset minuta poslije fantastičnim pogotkom Ivan Perišić je izravnao rezultat na 1:1 i time susjede vratio u igru za zlatni trofej. Nije se dugo čekalo na nova uzbuđenja.

Nakon sporne situacije u kaznenom prostoru Hrvatske, Nestor Pitana, glavni arbitar je bio u dilemi - da li dosuditi jedanaesterac. VAR je ponovo presudio - argentinski sudac je svirao penal za Francusku u 36. minuti susreta.

Antoine Griezman, fudbaler "Atletico Madrida" je savladao Danijela Subašića poentirajući za 2:1. Međutim, Hrvati nisu očajavali, do kraja prvog dijela meča su nastojali poravnati rezultat, ali bezuspješno.

Želju i motiv da se krunišu zlatnim odličjem, "Vatreni" su pokazali na početku drugog dijela susreta. U 47. minuti je Ante Rebić ugrozio mrežu Hugoa Llorisa koji je odbranio šut Rebića.

Četiri minute poslije, Kylian Mbape je bio u prilici da povisi na 3:1, ali je njegov udarac odbranio Subašić. No, otvorenu igru Hrvata i njihove propuštene prilike je iskoristio Paul Pogba. U 58 minuti je nakon presinga "tricolora" po treći put put pospremio loptu u mrežu Subašića.

U nastavku utakmice su Francuzi uspjeli nametnuti svoj ritam i stil igre. Opet je nastupio sjajni Mbape - u 66. minuti pogađa za visokih 4:1. Na trenutak se visoko vodstvo Galskih pijetlova činilo kao demotivirajućim za Hrvatsku.

No, Mandžukić se u 68. minuti iskupio za autogo. Iskoristio je Llorisovovo poigravanje s loptom u jedanaestercu, preoteo mu loptu i smanjio rezultatski zaostatak.

Uprkos umoru, "Vatreni" nisu odustajali. Iznova su vršili pritisak na odbranu Francuza, ali je izostajala završnica.

Posljednjih 15 minuta meča, vidno je opao tempo igre. Hrvati su pokušavali smanjiti rezultatski zaostatak, ali bez uspjeha.

Finale Mundijala je odigrano na stadionu "Lužnjiki" u Moskvi pred više od 80.000 navijača.

Predsjedništvo BiH je institucija sa najskupljim voznim parkom među institucijama i javnim kompanijama u BiH čija vrijednost dostiže 2.759.255 KM, objavljeno je u Bazi službenih automobila BIRN-a.

Od 36 automobila u vlasništvu Predsjedništva BiH, najskuplja su tri "audija A-8" čija je vrijednost 200.000 KM, 199.890 KM i 183.781 KM ili više od pola miliona KM.

Na drugom mjestu institucija sa najskupljim voznim parkom je Federalna uprava za inspskcijske poslove, čiji 61 automobil košta 1.767.230 KM.

Na trećem mjestu je Tužilaštvo BiH čijih 20 automobila vrijedi 1.113.079 KM.

U ovoj instituciji tri najskuplja automobila vrijede više od 300.000 KM.

Prosječna vrijednost 1.594 automobila u svim institucijama i javnim kompanijama na svim nivoima u BiH iznosi 49.450 KM.

Najviše je putničkih automobila, i to 706, čija je ukupna vrijednost 10.376.810 KM, a slijede kombiji, njih 466, ukupne vrijednosti 770.964 KM, a među njima su dva traktora i jedan motocikl/motor čije vrijednosti nisu navedene.

Vlasti i javne kompanije u BiH potrošile su u prvih šest mjeseci ove godine gotovo devet miliona KM za kupovinu vozila.

Najmanje deset miliona KM koštali su službeni automobili političara i funkcionera kupljeni prošle godine.

Među troškovima od 1.420.530 KM najviši su oni za gorivo u iznosu 697.117 KM, najam vozila od 265.714 i osiguranje, registraciju i tehnički pregled od 168.875 KM.

Od početka godine 272 institucije u BiH raspisale su 510 tendera, od kojih 315 za kupovinu, a 195 za održavanjue u ukupnoj vrijednosti 10.981.230 KM.

Hrvatsko nogometno ludilo je na vrhuncu. Potpora građana reprezentaciji je neupitna. Nogometnu idilu tek kvare oni koji ukazuju na probleme; u državi ili nogometu. Ili jednostavno ne vole nogomet i usude se to reći.„Ne želimo slušati loše vijesti, dobro nam ide, ne kvarite nam sve!“ poruka je to koju ovih dana šalju hrvatski navijači onima koji nisu ljubitelji nogometa i onima kojima su navijačku radost zagušili egzistencijalni problemi. Ako niste skloni konfliktima, nenavijačko raspoloženje bolje je zadržati „unutar svoja četiri zida“, ma koliko se na svoj nenavijački način radovali uspjehu hrvatskih sportaša na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Jer, ni nogometno slavlje ne može proći bez traženja unutarnjih i vanjskih neprijatelja. Stoga smo izdvojili nekoliko činjenica o kojima ovih dana nije popularno govoriti, piše Deutsche Welle.

Neka pati koga smeta!

Naime, kako to već biva u trenucima nacionalnog slavlja ili žalovanja u Hrvatskoj, svako odstupanje od kolektiva nije dobrodošlo. Nogometna reprezentacija dignuta je na razinu državne svetinje pa je malo razumijevanja za one koji se ne vide dijelom masovnog delirija. Oni koji pokušavaju upozoriti da su siromasi koji kopaju po kontejnerima ovih dana samo navukli „kockaste” majice koje su, također, našli u kontejnerima – ušutkava se na društvenim mrežama, a često im se lijepe etikete „Jugoslavena”, „sinova jugooficira” ili „onih koji mrze Hrvatsku”.

Kažu, slavi se, a za crnilo uvijek ima vremena. Iako i sami reprezentativci, miljama daleko od života prosječnih građana, u svojim izjavama nesvjesno upozoravaju na katastrofalno stanje u državi, nudeći svoje pobjede kao kompenzaciju za brige i siromaštvo na koje su oni već davno zaboravili.

Pobjeda nad Rusima je pobjeda nad Srbijom

Navijanje je omotano celofanom nacionalizma, reći će sociolozi. No celofan je deblji ako su u pitanju Hrvatska i Srbija. Jer poseban moment u hrvatskoj nogometnoj priči su huškačke objave srpskih tabloida koji su ovih dana vrlo klikani u Hrvatskoj. Sramotni naslovi mržnje prema Hrvatima, ali i Srbima koji su otvoreno poduprli hrvatsku reprezentaciju, isprva su praćeni s podsmijehom.

Potom su prihvaćeni kao relevantan indikator raspoloženja srbijanske javnosti prema Hrvatima i njihovoj reprezentaciji. S obzirom da se Srbiju i danas u Hrvatskoj doživljava kao neiskrenog susjeda, pažljivo su se pratile i ankete snimane s druge strane o navijačkim preferencijama srbijanskih građana. Vatru na ulje dolio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić otvoreno navijajući za Rusiju, a ne za prve susjede. Pa i ne čudi da se pobjeda nad Rusijom slavila kao i pobjeda nad Srbijom.

Koliko plavoga stane u crno?

„Hrvati igraju u crnim dresovima i to je dokaz njihovog ustaštva“, teza je koju su lansirali već spomenuti tabloidi, a na koju su se bespotrebno zakačili hrvatski mediji i dobar dio ratnika društvenih mreža. Opravdanja za „crnilo”, tražila su se u dizajnerima Nikea koji su ih „baš tako moderne i elegantne zamislili” i pravu na modni izražaj. U žučnim raspravama u koje su se uključili komentatori i ozbiljni analitičari potpuno se zanemario argument da „crnilo“ kada predstavlja državnu momčad nadilazi modni izbor i da možda nije sretan izbor za Hrvatsku. No ove rasprave bile su sasvim jalove i pomalo nevjerojatne, jer je Hrvatska na teren istrčavala u crno-plavim dresovima. „Kockastima”, dakako.

O korupciji ćemo sutra

Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije (Transparency International) 2017. Hrvatska je na 57. mjestu. Sasvim sigurno značajan dio tog problema čini i nogomet koji je bivši ministar sporta Željko Jovanović nazvao močvarom koju treba isušiti, a u koju se slijevaju deseci milijuna javnih kuna godišnje.

No koliko je Hrvatima korupcija postala stil života govori i priča oko reprezentativca Luke Modrića o čijoj tragičnoj ratnoj priči u kojoj mu je ubijen djed, prognaničkoj prošlosti i skromnom porijeklu ovih dana intenzivno piše. Podsjetimo, protiv Modrića je podignuta optužnica zbog davanja lažnog iskaza tijekom suđenja odbjeglom nogometnom moćniku Zdravku Mamiću. Modrić je tijekom suđenja promijenio iskaz u Mamićevu korist, jer ključnih detalja više se nije sjećao pa su društvene mreže preplavili memovi koji izruguju nogometaševu amneziju.

Nekadašnji nogometni gazda pred zatvorom je pobjegao u Međugorje u Bosni i Hercegovini gdje se prepustio molitvi i duhovnoj objavi, a Modrić se iz Rusije vraća s oprostom grijeha, barem što se hrvatske javnosti tiče. „Za sve je kriv Mamić, pustite Luku na miru i vi biste zaštitili čovjeka koji vam je pomogao da stanete na noge i zaradite prve milijune“, reći će jedan komentator na društvenim mrežama. Uz odobravanje mnogih.

Do daljnjega bez pravila

Za očekivati je da će nogometna groznica jenjati krajem idućeg tjedna, nakon što se u ponedjeljak reprezentativci vrate u Zagreb koji im sprema veleban doček. Primit će odlikovanja koja im je pripremila predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i odraditi medijske obveze. Do tada je izvanredno stanje sasvim prihvaćeno pa čak i dobrodošlo. Od skraćenog radnog vremena zbog utakmica, preko navijača koji zatvaraju gradske prometnice nakon pobjede i domaćih životinja obojanih u „kockice”, do populističkih navijačkih epizoda šefice države ili okretanja praseta na ražnju dvadesetak metara od glavnog zagrebačkog trga. Sve je dopušteno.

Za to vrijeme nogometni moćnici razmišljaju o milijunima dolara koje će s Prvenstva donijeti u Hrvatsku. Istovremeno političari već najavljuju gradnju velebnog nogometnog stadiona od nekoliko stotina milijuna kuna, a koji će biti dostojan nogometne velesile i „Dalićevih vitezova”. Dakako, iz džepova građana koji danas viču: „Dajte nam igara, a o kruhu ćemo misliti sutra”.

Jedna osoba je poginula, a druga je teško povrijeđena u saobraćajnoj nesreći koja se jutros oko 3.20 sati dogodila na cesti Fojnica - Nadbare, potvrđeno je za Faktor u MUP-u Srednjobosanskog kantona.

-Automobil "audi" je izletio s ceste, pri čemu je vozač I. S. (1998) iz Fojnice teško povrijeđen. Njemu je ljekarska pomoć najprije pružena u Domu zdravlja u Fojnici, nakon čega je prebačen u KCUS, gdje je zadržan na liječenju. U blizini vozila pronađen je mrtav A. M. (1999) - rekao je za Faktor operativni u MUP-u SBK.

Na uviđaj su izašli policajci PU Kiseljak. Kako kažu u policiji, automobil je izletio sa ceste i završio u obližnjoj šikari.

Nezvanično, u ovoj nesreći je poginuo Armin Merdžanić, sin ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi SBK Salkana Merdžanića. On se nalazio na mjestu suvozača u "audiju".

IZVOR: Faktor

U vrijeme pred izbore, pa tako i ove koji su raspisani za sedmi oktobar ove godine, u BiH gotovo stane politički i privredni život. Zauzimaju se pozicije kako bi se sačuvalo ono što je stečeno prije četiri godine ili za osvajanje novih glasova birača, odnosno za održavanje na vlasti.

Sve se radi da se ništa ne radi i mjesecima pred dan za glasanje, sve stane samo korov raste, kaže sociolog Esad Bajtal.

“Raste korov na sve strane. Ako ostavite njivu, ako na njoj ne radite, zna se šta na njivi koju niko ne obrađuje raste… To je korov koji uništava i ono malo dobrog i zdravog što je okolo. Ta slika se može prenijeti na državu koju su političari zapustili i na njenoj izgradnji ne rade ništa. Oni su se zabunkerisali, ukopali u rovove iz kojih gađaju svoje protivnike. I to lažne protivnike jer oni svi skupa grade u političkom smislu te riječi, zajednički nered u ovoj zemlji, od koga žive”, komentariše Bajtal.

“Oni se”, dodaje, “za izbore brinu samo iz ugla kako ostati na vlasti, kako je produžiti, kako sebe ponovo, uzetom vlašću štititi od problema koji bi se mogli javiti”.

“A to bi se moglo desiti ako na vlast dođu neki drugi ljudi, ili ako se izgradi normalna pravna države koja bi morala postaviti pitanje porijekla imovine, nereda kakav je u zemlji, problema koji su se nagomilali, itd. I zato oni ništa ne rade jer su se potpuno orijentisali da sačuvaju vlast i da ostanu na vlasti. Sve drugo je igranka za naivne građane. Kao, malo se prepucavaju, malo pucaju jedni na druge a zapravo se gađaju ćorcima od kojih niko ne gine. I jasno je da oni zapravo sve rade da ne rade ništa”, ocjenjuje Bajtal.

To što ključne reforme kao i ostale obaveze bh. političari odlažu za vrijeme nakon izbora je neprihvatljiva i u demokratskom svijetu nepoznata praksa, kaže analitičar, psiholog Ibrahim Prohić, dok razloge objašnjava ovako:

“Problemi se rješavaju i napredak postiže između dva izborna ciklusa, u toku trajanja mandata. Bez obzira na ideološku matricu, gledamo iz godine u godinu istu realnost. Zastoji koje ima BiH, ne mogu se otkloniti samo popravkama. Bosni i Hercegovini su potrebne radikalne promjene. Naglašavam, ne radi se o potrebi nasilnih promjena nego radikalnih. Potrebna je politička matrica i praksa, koja bi bila potpuno drugačija od onog što gledamo od rata do danas. Vodeće političke stranke su kao prvo, reducirale politiku na klijentelizam što znači da je zanemaren opšti ili javni interes i da se njihova politička filozofija svodi na ostvarivanje njihovih partikularnih interesa. Druga karakteristika je suspenzija sistema što znači da institucije države nisu u službi građana nego u službi političkih moćnika”, komentariše Prohić.

“Ako bih bio ironičan”, nastavlja”, onda mogu postaviti pitanje šta će BiH ovoliki parlamenti i vlade, jer ne rade ono što rade institucije države u razvijenom demokratskom sistemu – služe građanima a kod nas su u službi moćnika”.

“I ne treba očekivati da međunarodne institucije riješe bosansko pitanje. Međunarodna zajednica je uradila ono što je njen interes. To je kao kad se gasi požar pa se okolo zaštiti kako se vatra ne bi širila. Ono unutra se ostavi da tinja. Tako je i BiH ostavljena da tinja. Međunarodna zajednica je ostvarila svoje interese i njih nije briga što pate građani i što ovo društvo ide nizbrdo. Neće rješenje doći izvana ni od etabliranih političkih stranaka. Rješenje može doći samo od novih političkih stranaka”, ističe Prohić.

Fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu smatra da političke stranke stvaraju nestabilnost, što ima ogromne posljedice za ljude u BiH i za razvoj države:

“Ko će investirati, ko će ponuditi projekte u državi u kojoj se ne vidi niti razvoj ekonomije niti političkih odnosa? U zemlji u kojoj je očigledno uzajamno sumnjičenje i međusobni napadi, umjesto nuđenja vizije i programa. Političari nude svađu, zato nema napretka ni ekonomskog ni nekog drugog. Oni ostaju na vlasti i bogate se a građani postaju sve siromašniji. I sve ide nagore. Vrijeme je da se učine promjene. Bh. političari kažu da žele zemlju uvesti u EU a sve rade protiv evropskih vrijednosti. Imamo tri nacionalizma, odnosno tri nacionalističke stranke. Svaka se bori za svoju vlast”, kaže fra Babić.

“Kad bi se stranke koje nisu nacionalističke ujedinile i ponudile kvalitetan program”, smatra, “to bi donijelo promjene i novu viziju”.

“Ovako je sve podijeljeno i svak gleda svoje interese. A ko god vrijedi, odlazi iz zemlje. Sad je nestalo radnika i kod nas. Evo u Mostaru traže taksiste, nema ni njih. Pogledajte koliko su niske plaće, penzije. BiH a posebno Republika Srpska su zadnja rupa u Evropi, po svemu. A političari se hvale da su nešto uradili. A ja to ne vidim. Uglavnom, stvaraju svađu i napetost napadajući one druge i tako se predstavljaju kao zaštitnici svog naroda, a zapravo vode i svoj narod i sve narode u BiH u zajedničku propast”, ocjenjuje fra Mile Babić.

O toj propasti najbolje govore podaci koje iznosi Esad Bajtal, uz odgovor na pitanje gdje su građani u programima političkih partija i njihovih lidera.

“Kod građana oni nemaju nikakvih zasluga. Oni imaju zasluge samo u svom nepotističko – prijateljsko – kumovskom krugu i to je 20 posto građana koji se vrte oko vlasti, oni koje su zaposlili, koje su udomili, kojim su omogućili velike ili male poslove. To je njihova glasačka mašinerija”, kaže Bajtal.

“Ostalih 80 posto građana”, konstatuje, “su birači koji ustvari nemaju šta da biraju, ne vjeruju u ono što političari nude jer BiH ima pola miliona nezaposlenih, 1,3 radnika ‘nosi’ na sebi jednog penzionera, standard je najmanji u Evropi, spadamo u 13 najjadnijih zemalja svijeta”.

“Na drugoj strani je 90 građana BiH čije je bogatstvo vrijedno devet milijardi dolara, prema podacima WELT-X-a (World Ultra Wealth Report). Zbog toga ne izlaze na izbore, kažu da to nije njihova utakmica, da nemaju svoje igrače, da nemaju svog Asima Ferhatovića”, zaključuje Bajtal.

Smijati se zlu u lice moto je pisanja Tomislava Markovića, pisca i satiričara za kojega srpska mitomanija nije ništa drugo osim jedan potpuno lažan i vještački isfabriciran narativ čija je jedina svrha sakriti istinu. A istina koju Marković pokušava objelodaniti srpskoj javnosti isimijavanjem njihovih historijskih zabluda suštinski je crna i negativna, a pripovijest o podrazumijevanom srpskom heroizmu zapravo potpuna fikcija.

Mitski narativ o podrazumijevanoj srpskoj veličini Marković u svojoj knjizi Velika Srbija za male ljude (Buybook, Sarajevo, 2018.) dekonstruira predstavljajući ga u očiglednoj gluposti i apsurdnosti, ne propuštajući priliku pokazati dijaboličku prirodu mitskih konstrukcija koje su se gradile oko negiranja istine i promoviranja laži kao jedne vrste nefikcionalne stvarnosti.

Zadirući u općeprihvaćene istine srpskog društva, Marković upotrebom grotesknih fikcionalnih situacija dovodi u pitanje prirodu njihovog porijekla. Direktan, otvoren i hladno kritički intoniran glas ne bi nikada imao toliko ubjedljivu snagu dekonstrukcije kao što to ima ton bespoštednog ruganja u kojem se veličine jednog mitskog narativa spuštaju na najniži mogući nivo vrijednosti.

Velike mitske laži svedene na najmanju mjeri
Ništa u Markovićevoj knjizi nije slučajno, jer je autor duboko svjestan „zaraženosti“ publike kojoj se obraća i samo stilom neprikrivene ironije može mu poći za rukom da razbije ono očekivano i predvidljivo. To je glavni razlog zašto su „junaci“ njegove knjige Slobodan Milošević, Matija Bećković ili Dobrica Ćosić karikaturalno predstavljeni, jer snaga ubjeđenja onih koji vjeruju u istinitost srpskog herojskog mita toliko je velika da samo otvorena šprdnja sa njihovim herojima može predstaviti obim njihovog zločinačkog djelovanja.

Siguran kako je govorenje istine jedini način da se razbiju ukorijenjene mitske pripovijesti Marković u svojoj knjizi potencira nekoliko velikih mitoloških laži koje su u srpskom društvu neprikosnovene i neoborive. Jedan od tih široko rasprostranjenih mitova svakako je i uloga Srbije u ratovima devedesetih gdje se odgovornost Slobodana Miloševića, JNA i srpskih intelektualnih elita u krvavom raspadu Jugoslavije, u pravilu, nikako ne pominje a kada se to i čini onda su oni predstavljeni kao žrtve velikih međunarodnih zavjera.

Takvu svijest Marković izigrava ruglu pišući satire o nožu koji provodi radni vijek u restoranu srpskog Društva književnika a onda se razočaran u literarne veličine nacije tugaljivo ispovijeda, ili u pripovijesti u kojoj svoju grozomornu priču objelodanjuje bakterija koja je neometano desetljećima izjedala monumente srpske kulture djelujući po unaprijed izrađenom planu o uništenju svega što je u srpskoj kulturi i historiji važno.

Naravno, Markovićeva satiričko-kritičarska oštrica usmjerena je i prema drugim kompleksnim zabludama koje je srpsko društvo samoproizvelo a posebice je bespoštedan prema narativu negiranja zločina. Od prijedorskih logora smrti, preko zločina na Kosovu i genocida počinjenog u Srebrenici, za Markovića nema teme iz srpskog mitskog imaginarija koji nije temeljno preispitao pozivajući one koji rade na njegovom širenju da se zapitaju s kojim pravom pozivaju društvo da izbjegava suočenje sa istinom.

Za njega je pristanak Srpske pravoslavne crkve u promoviranju zločina i laži sraman, a iz njegovog literarnog pisma je jasno da ta praksa nije novoproizvedena nego je stvar tradicijskog naslijeđa koje se nekritički prihvata kao nešto zdravorazumno, očekivano i primjereno.

Humor koji otvara oči
Ideologija zla, kako to vidi Marković, nije nešto što se, historijski gledano, javilo kao odjek medijski provocirane propagande nego je to duboko ukrijenjeno uvjerenje u srpskoj kulturi kako su drugi, posebice Bošnjaci i Albanci, arhetipski neprijatelji. Baš zato, kada u svojim pripovijestima predstavlja Dražu Mihailovića i Pavla Đurišića Marković ne insistira na izvođenju vremenske distance a njihovo prisustvo u srpskoj kulturi i stvarnosti uočava kao nesretno veliko i predimenzionirano.

Ali, svaki pomen njihovih imena je pogubno reduciran na jednu uljepšanu i filtriranu sliku u kojoj su izostavljene njihove demonske dimenzije. Pokušaj da se njihove figure naizgled trezveno i racionalno prikažu u odgojnom sistemu srpskog obrazovanja Marković koristi kao proširenu figuru ironije nastojeći obesmisliti herojsko pamćenje njihovog historijskog djelovanja.

Igranje sa zločinom je kao igranje sa vatrom i svaki put kada mitsku figuru srpskog herojskog narativa ispuni historijskim istinama, Marković cjelinu tog nakaradnog pamćenja dovede u stanje prividnog samopreispitivanja. Svjestan da tačnost, preciznost, utemeljenost, dokumentovanost... nemaju snagu rušiti mitske simbole, Marković je usvojio jednu sasvim drugačiju i učinkovitiju praksu trežnjenja. Njegov postupak ironiziranja i ismijavanja veličina zadire u suštinu njihove kreacije, a groteskne slike u kojima se pojavljuju kao vlastiti komični alter ego s mnogo više fundamentalne snage ruše lažnu i pogubnu društvenu mitomaniju.

Markovićeva knjiga odiše duhovnom svježinom, a njegov humor daleko je od onog uobičajenog, balkanskog, koji funkciju postojanja ima samo u bezazlenom zabavljanju. U feraltribunovskoj tradiciji i manirom zrelog satiričara Marković je izvrgunuo ruglu laži srpske historijske, kulturne, političke i društvene mitologije, udarajući temelj za jedno cjelovito preispitivanje srposkog duhovnog naslijeđa. Markovićeva knjiga se može tumačiti i kao svojevrstan leksikon srpske mitologije u kojoj su epske priče srpskog herojskog naslijeđa razobličene i pokazane kao vješto osmišljena propagandna simbolika koja se raspada čak i pod najslabijim pritiskom racionalnog propitivanja. PIŠE: Jasmin Agić, AJB

Saudijski aktivisti su potvrdili da je vjerski učenjak Safar al-Hawali uhapšen zajedno sa svoja tri sina, samo nekoliko dana od objavljivanja knjige koja se pripisuje ovom šejhu.

Knjiga sadrži savjete vladajućoj porodici i istaknutim učenjacima koji su bliski vlastima.

Izvori navode da je šejh Hawali u lošem zdravstvenom stanju.

Twitter nalog Zatvorenici savjesti kaže kako su potvrđene informacije o hapšenju šejha Hawalija, nakon što je izvršen upad u njegov stan, odakle je odveden sa sinom Ibrahimom.

Zbog nekoliko riječi...
Sve se odvijalo u prisustvu njegove unučadi i djece, koja su bila prestravljena, a zaplijenjeni su im i mobilni telefoni i elektronski uređaji.

Također se dodaje da su saudijske vlasti prije dva dana uhapsile i Abdul Rahmana i Abdullaha, dvojicu šejhovih sinova, nakon upada na vjenčanje njihovog rođaka u mjestu Al-Baha, te da postoje informacije o nestanku njegovog četvrtog sina, koji živi u Mekki.

Vijest o hapšenju je potvrdio i sajt Mujtahid.

Na Twitter nalogu Zatvorenici savjesti se spominju i zdravstveni problem 68-godišnjeg šejha Hawalija, poput preloma karlice i ranijeg moždanog udara, te kako je njegovo hapšenje izvedeno na nasilan način, "zbog samo nekoliko riječi koje vlasti nisu mogle podnijeti da čuju".

Kritika dočeka Trumpa
Prije nekoliko dana izvori su spominjali da je šejh Hawali napisao knjigu od 3.000 stranica pod nazivom Muslimani i zapadna civilizacija.

Riječ je o rukopisu koji još uvijek nije štampan, u kojem autor kritizira pretjerane troškove dočeka američkog predsjednika Donalda Trumpa u Rijadu sredinom prošle godine.

Knjiga sadrži savjete učenjacima, propovjednicima i vladajućoj porodici, a jedna od rečenica glasi: "Mudra politika nalaže priklanjanje rastućim snagama koje imaju budućnost, a ne silama na zalasku. Svako ko posmatra dešavanja u svijetu kaže da je budućnost u islamu, a da je Amerika na zalasku i slabi."

Ministarstvu za unutrašnje poslove TK-a u četvrtak je prijavljeno da je, nakon verbalnog sukoba, izbila tuča između tri osobe.

"Muškarac je preminuo pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima nakon tuče koja se dogodila u Tojšićima kod Kalesije u 14 sati", rekli su za Radiosarajevo.ba iz MUP-a TK-a.

Kako saznajemo, tuča je izbila između dvadesettrogodišnjeg M.K. s jedne strane, te H.B. (62) i S.B. s druge strane.

Nakon tuče, koja se dogodila juče, S.B. (1958) je otišao u Ambulantu u Kalesiji, gdje je preminuo.

Na mjesto događaja izašli su policija i kantonalni tužilac koji je naložio da bude izvršena obdukcija tijela preminulog kako bi se utvrdio tačan uzrok smrti.

Rusija u BiH podržava srpske paravojne strukture, te je snažan saveznik predsjedniku entiteta Republika Srpska Milorada Dodika, navodi se, između ostalog, u Izvještaju Komiteta za vanjske poslove Velike Britanije.

Kako se navodi u Izvještaju, "spoljni akteri poput Rusije, Kine i Turske popunili su prazninu nastalu zapostavljanjem EU Zapadnog Balkana tokom proteklih 10 godina. Mnogi su dodali da, za razliku kineskog i turskog, ruski uticaj u regionu je slab, ponajviše zbog slabog ekonomskog prisustva te zemlje. Uprkos tome, Rusija je sposobna iskoristiti regionalne probleme i ugroziti regionalni napredak ka miru, prosperitetu i, konačno, članstvu u EU i NATO".

Iz Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije su kazali da je jedna od najvećih prijetnji s kojom se suočava ovaj region "povećano miješanje Rusije na Zapadni Balkan, što se moglo vidjeti na pokušaju državnog udara u Crnoj Gori u oktobru 2016. godine", koje oni opisuju kao kao "lukav primjer ruskog apetita za rizikom i spremnost za pokušaj ometanja".

Ministarstvo također naglašava rusku podršku destabilizacijskim aktivnostima političkih lidera u Republici Srpsko te citiraju izvještaje medija s početka 2018. godine "da lokalna policija kupuje duge cijevi" iz Rusije, podstičući strah od sposobnosti Rusije da destabilizuje krhki mir u Bosni i Hercegovini.

"Procjene Ministarstva o ruskoj prijetnji je ponovilo nekoliko sagovornika koji su nam dali pisani i usmeni dokazi. Sir Robert Kuper je rekao: Kao i drugdje, rusi so veoma su dobri u pogorsavanju loših situacija. To je jedna od njihovih vještina u kojoj su odlični. Ovaj prostor ima mnogo loših situacija i oni rade na njima. Tena Prelec je rekla da 'Rusija veoma dobro igra svoju igru na Balkanu'. Sličnog je mišljenja Michael Taylor iz Oxford Analytice", navodi se u Izvještaju.

Također, navode i da su mnogi posvjedočili ruskoj podršci Miloradu Dodiku koji "je počeo da 'prijeti pokretanjem referendum o secesiji od BiH", kaze Dimitar Bechev.

Fiona McIlwham is Ureda za Zapadni Balkan pri Ministarstvu je kazala da je Ministarstvo "veoma zabrinuto situacijom u Bosni”, gdje su se podigle tenzije izmedju tri glavne etničke grupe. Ona je kazala da je Ministarstvo posebno zabrinuto nabavkom dugih cijevi u RS ali da više informacija nije u mogućnosti da ponudi.

"Sagovornici su ocjenili konačni dogovor između Grčke i Makedonije kao izuzetno dobar, ali su naglasili da su problemi Zapadnog Balkana duboko ukorijenjeni u Zapadni Balkan te da će put ka EU biti veoma dug i pun prekida, bez ikakvih garancija za uspjeh. Rusija je spremna uraditi sve što može kako bi omela put Zapadnog Balkana ka stabilnosti i demokratiji. To se vidi u ruskoj podršci državnom udaru u Crnog Gori 2016. godine i u ruskim pokušajima da snabdije oružjem militantne grupe u BiH. Također, postoji bojazan da će Rusija pokušati omesti potpisivanje dogovora između Grčke i Makedonije o promjeni imena Makedonije. Konkretno, Rusija možda podrži održavanje referenduma u Makedoniji o navedenom dogovoru", stoji između ostalog u Izvještaju Komiteta za vanjske poslove Velike Britanije.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH