Izdvojeno

Izdvojeno (3860)

Ponovljeni konkurs za izbor glavnog tužioca Tužilaštva BiH i njegova dva zamjenika bit će raspisan u četvrtak, 16. augusta. Na prethodni konkurs za izbor glavnog tužioca, koji je u međuvremenu poništen, prijavilo se 13 kandidata.

Među njima je i aktuelna v. d. glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordana Tadić, koja tu dužnost obnaša od septembra 2016. godine. Na adresu Visokog sudskog tužilačkog vijeća (VSTV) BiH su do 22. decembra 2017. godine, kada su zatvorene prijave na prethodni konkurs, pristigle aplikacije još 12 kandidata. Pored Tadić, na konkurs su se prijavili Ivan Matešić, Kasim Halilčević, Ismet Šuškić, Siniša Vranješ, Saša Sarajlić, Miroslav D. Marković, Diana Kajmaković, Munib Halilović, Tomislav Ljubić, Mustafa Hujdurović, Miroslav Janjić i Seid Marušić.

Iako te informacije nisu potvrđene, u javnosti se spekulira da bi se među kandidatima moglo naći i ime aktuelne glavne tužiteljice Tužilaštva Kantona Sarajevo Dalide Burzić.

Ranije objavljeni konkursi za rukovodeće funkcije u Tužilaštvu BiH, kao i za ostale pozicije u pravosudnim institucijama, poništeni su nakon usvajanja izmijenjenog VSTV-ovog Poslovnika o radu na sjednici 11. maja, a koji je usklađen s preporukama Evropske komisije (Peer Review), između ostalog, u dijelu koji se odnosi na postupak, procedure i kriterije imenovanja nosilaca pravosudnih funkcija u BiH. Tako će sada, za razliku od prijašnjih konkursa, mogućnost da se prijave za glavnog tužioca i njegove zamjenike imati i osobe koje nisu uposlenici Tužilaštva BiH.

Od osnivanja Tužilaštva BiH 2003. godine, ovom institucijom su rukovodila tri glavna tužioca: Marinko Jurčević, Milorad Barašin i Goran Salihović, a sva trojica su napustila te funkcije prije isteka mandata.

Uprkos obavezi poštivanja ustavnog i zakonskog principa o ravnopravnosti naroda u BiH, činjenica je da trenutno niti jedna čelna pozicija u državnim pravosudnim institucijama ne pripada Bošnjacima. Aktuelni ministar pravde BiH je Josip Grubeša (Hrvat), predsjednik VSTV-a je Milan Tegeltija (Srbin), a predsjednik Suda BiH je Ranko Debevec (Ostali).

S tim u vezi su uoči izbora novog predsjednika VSTV-a, koje je 9. jula ove godine ponovo pripalo Milanu Tegeltiji, reagirali iz Udruženja sudija Federacije BiH, zatraživši da se pri izboru novog čelnika ove institucije vodi računa o ravnopravnoj zastupljenosti naroda. Međutim, zahtjev sudija iz FBiH nije urodio plodom pa je pozicija predsjednika VSTV-a ponovo, što je slučaj od osnivanja te institucije, pripala pripadniku srpskog naroda.

IZVOR: Faktor

„Odbacivanje izvještaja Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine u Narodnoj skupštini RS i eventualno formiranje nove komisije politički je motivisano sa političkim posljedicama, ali to ne može promijeniti ništa što je utvrđeno i prihvaćeno u izvještaju iz 2004. godine“, kaže za Vijesti.ba osnivač Fonda za humanitarno pravo i regionalna koordinatorica Koalicije za REKOM Nataša Kandić.

"Izvještaj Komisije iz 2004. godine, koji je usvojila tadašnja Vlada RS, nemoguće je mijenjati bez obzira na obrazloženje, razloge, političke prilike i ciljeve. To je dokument koji je dobio domaću i međunarodnu verifikaciju, te niko ne može nikada da ukine ili izbriše taj izvještaj. To je dokument koji pripada određenoj vladi, ona ga je usvojila. Izvještaj nije sudski organ, te da, ukoliko se pojavi nova činjenica, postoji mogućnost preispitivanja presude. Riječ je o izvještaju iza kojeg je stala ne samo Komisija, nego i Vlada RS", naglašava Kandić.

Stoga je mišljenja da zaključne entitetskog parlamenta treba posmatrati kao politički događaj, koji ništa dobro i tačno neće donijeti.

"NSRS ne može zbilja da stavi van snage izvještaj iz 2004. godine, jer je taj dokument već izašao, verifikovan je i priznat kao dokument Vlade RS. Parlament može politički donositi razne odluke, uključujući i one koje se mogu pokazati kao krajnje štetne i nezakonite, te odluke koje će se kasnije u budućnosti ocjenjivati kao politički motivisane i odluke koje su štetile interesima utvrđivanja odgovornosti RS i određenih institucija u događajima u Srebrenici", navodi ona.

Predsjednik RS ili Vlada RS, kako ističe, mogu osnovati komisiju koja će se baviti žrtvama od 1992. godine, ali mora se imati u vidu razlika u odnosu na Komisiju iz 2004. godine.

"Ta komisija je bila priznata i od strane visokog predstavnika, ali i u regionu. Bilo šta što osnuje predsjednik ili Vlada RS neće imati značaja niti biti prihvaćeno ukoliko nema regionalni ili međunarodni karakter. Osnivanje komisije u okviru jedne etničke zajednice nema nikakvog smisla, jer ne doprinosti onome čemu izvještaji o prošlosti treba da govore, a oni treba da ukažu na uzroke, analizu stanja i posljedice rata", pojašnjava Kandić.

Ona ocjenjuje da su bespredmetne tvrdnje da je Komisija iz 2004. godine radila pod pritiskom tadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna.

"Kao i mnogo puta do sada, RS je i tada mogla sve to da opstruiše. Tada je postojala politička svijest i politički trenutak u RS da se smatralo da je to vrlo važno. Sjećamo se poruka koje su išle u vezi sa tim izvještajem. To je jedan važan trenutak u kojem se oslikavaju i prihvataju činjenice koje su se dogodile", naglašava Kandić.

Ona primjećuje da je izvještaj iz 2004. godine imao određene manjkavosti u pogledu toga da se vodilo računa da se slučajno odgovornost ne prenese na Srbiju.
Mišljenja je da će u budućnosti doći trenutak kada će svi cijeniti Komisiju iz 2004. godine i tadašnju Vladu RS, koje su imale smjelosti da se upuste u vrlo težak zadatak i da donesu izvještaj.

Kandić navodi da je u redu to što Dodik priča o srpskim žrtvama, naglašavajući da je neophodno da se znaju imena i prezimena svih žrtava u BiH, te da se utvrde okolnosti kako su stradale ili nestale.

"Zagovaram da se na nivou čitavog područja nekadašnje Jugoslavije formira komisija koja će sačiniti provjerljiv, na brojim izvorima zasnovan i brojnim podacima potkrijepljen registar svih onih koji su izgubili život i koji su nestali. Tako bismo prekinuli ovu balkansku priču i ovo područje bi učinilo nešto, barem toliko da se znaju imena žrtava i okolnosti kako su stradale", navodi Kandić.
Izvor: Vijesti.ba

Međunarodni sudovi zaključili su da se dogodio genocid u Srebrenici 1995. godine, a Vlada Republike Srpske je 2004. godine usvojila izvještaj o Srebrenici što je bio važan korak u pomirenju u Bosni i Hercegovini, navodi se u reakciji State Departmenta na odbacivanje izvještaja Komisije o Srebrenici iz 2004. godine.

"Odluka Narodne skupštine Republike Srpske je korak u pogrešnom pravcu. Pokušaji da se odbace ili dopune izvještaji o Srebrenici dio su širih napora da se revidiraju činjenice iz prošlih ratova, poriče historija i politizira tragedija", naveli su iz State Departmenta SAD-a.

State Department dalje navodi da je u interesu građana Republike Srpske da preokrenu "trend poštovanja osuđenih ratnih zločinaca kao heroja i da osiguraju da njihovi zločini budu javno odbačeni".

Oni navode da je shvatanje obima tragedije koja se dogodila u Srebrenici vrlo važno za nastavak pomirenja u BiH.

"SAD ostaju posvećene Bosni i Hercegovini na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, da istražuju i krivično gone pojedince odgovorne za zločine protiv svih etničkih grupa", navode u saopštenju objavljenom na stranici State Departmenta.

Utvrdili su da negiranje činjenica utvrđenih u ratovima neće unaprijediti ciljeve niti pomoći građanima Bosne i Hercegovine.

"Strašan rat koji se dogodio devedesetih godina podsjeća nas da se moramo truditi za stabilnu i prosperitetnu budućnost u korist svih građana, bez obzira na etničku pripadnost ili religiju", navode u saopštenju.

Na koncu stoji da će SAD i dalje snažno podržavati mir, stabilnost i pomirenje u Bosni i Hercegovini.

Podsjećamo, Narodna skupština Republike Srpske odbacila je izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine, te zatražila od Vlade Republike Srpske da ga povuče i stavi van snage. To je navedeno u usaglašenim zaključicima stranaka sa srpskim predznakom u NSRS 14. augusta 2018.

Vijest o inicijativi predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da se povuče odluka o izvještaju Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine jučer je obišla svijet. O sjednici Narodne skupštine RS izvijestili su brojni mediji.

Strani mediji navode da bi taj čin mogao prouzrokovati nove tenzije u zemlji.

Tekstove koje su napisale agencije AP, Reuters i AFP su prenijeli mnogobrojni strani mediji.

Novinska agencija Associated Press objavila je članak u kojem navodi da je Dodikova inicijativa otvorila mogućnost za nove tenzije u Bosni i Hercegovini, a za genocid u Srebrenici piše da se često naziva i “najtežim zločinom na tlu Evrope od Drugog svjetskog rata.”

Članak govori i o Dodikovom zagovaranju otcjepljenja Republike Srpske i o njegovim optužbama protiv Sjedinjenih Država i zapadnih sila za koje je predsjednik ovog bosanskohercegovačkog entiteta govorio da su dogovorili masakr u Srebrenici sa namjerom da satanizuje Srbe.

Ovaj tekst prenijeli su Washington Post, FOX, CBC (Kanada), ali i mnogi lokalni mediji u pojedinačnim državama Sjedinjenih Država, kao što su Miami Herald, NewsOK (Oklahoma), Register Herald (Zapadna Virdžinija), Sun Herald (Misisipi), The Province (Britanska Kolumbija), Seattle Times.

Agencija Reuters je također objavila članak koji su prenijeli mnogobrojni mediji, uključujući New York Times.

Reuters u članku navodi da “neki analitičari smatraju” da ovu temu koriste srpske stranke na vlasti kako bi “mobilizirale glasače oko nacionalističke agende usljed izbora u oktobru.”

Turski Daily Sabah je također objavio članak o Dodikovoj inicijativi, navodeći i njegove secesionističke namjere i sankcije Sjedinjenih Američkih Država protiv njega.

AFP-ov članak o dešavanjima u Narodnoj Skupštini RS je prenijela, među ostalima, i državna novinska agencija France 24.

Njemački Deutsche Welle je objavio članak sastavljen iz različitih izvora, uključujući Reuters, AFP i AP, a koji je prenesen na Taiwan News (Tajvan) portalu.

Narodna skupština Republike Srpske jučer je odbacila izvještaj Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine i zatražila od Vlade da ga stavi van snage i formira dvije nezavisne međunarodne komisije za utvrđivanje istine - o stradanju svih naroda na području srebreničke regije i o stradanju Srba u Sarajevu. Ovaj događaj izazvao je brojne reakcije međunarodnih institucija, političkih stranaka i ambasada u Bosni i Hercegovini.

Tržište osiguranja u BiH se u proteklom periodu u velikoj mjeri ukrupnilo pri čemu su najaktivnija bila osiguravajuća društva iz Austrije i Hrvatske.Tako je u toku 2017. Grawe osiguranje preuzelo 95 posto udjela u VGT osiguranju Visoko, austrijska Vienna Insurance Group (VIG) dogovorila puno preuzimanje Merkur Osiguranja d.d., a Zovko osigurano je kupljeno od Bosna-Sunce osiguranja, članica grupe Agram koje od početka ove godine posluju pod novim imenom Adriatic osiguranje.Zatim, Croatia Osiguranje je dogovorilo preuzimanje Central osiguranja dok je Grawe osiguranje u augustu ove godine zvanično potpisao ugovor za preuzimanje bijeljinskog Atos osiguranja.

Trend ukrupnjavanja

Komentarišući ovu pojavu, ekonomski analitičar Zoran Pavlović je kazao da “u svakom biznisu postoji intencija da velika riba jede malu. To je preduzetnički motiv velikog da postane još veći, a da ne bi razvijao onaj segment svog rada ili teritorije gdje nije prisutan onda mu je lakše da otkupi ili usisa manjeg igrača koji je već ostvario određeno tržišno prisustvo. U biti kupuje se tržište, a ne firma i to je bitno da se razumije”.

– Velike firme kupuju manje zbog dva razloga. Prvi je činjenica da imaju pozitivno poslovanje i slobodna sredstva. Drugi razlog je da u nedostatku mogućnosti za ulaganje tih sredstava onda ulažu u proširenje svoje baze. To je suština cijelog procesa. Ono što je interesantno je da Konkurencijsko vijeće BiH se nigdje ne pojavljuje kao igrač koji bi trebao biti konsultovan kako se ne bi moglo desiti da se pojavi monopolističko ponašanje u domenu rada i poslovanja osiguravajućih kompanija. Jer taj element koncentracije kapitala je vrlo važan za svaku zemlju. Međutim, vidim da ovdje nije bilo govora o tome da je bilo ko tražio saglasnost za ukrupnjavanje što je inače običaj i obaveza u slučaju banaka – kazao je Pavlović.

Ipak, Konkurencijsko vijeće BiH je zaprimilo prijavu o naprimjer namjeri Croatia osiguranja da preuzme Central osiguranje te će ovaj potez morati odobriti ova državna institucija.Govoreći o tome šta motivira manja osiguravajuća društva da se prodaju, Pavlović ističe da je tržišna situacija u BiH složena.

– Onaj ko ima bolje pozicije je u situaciji da s jedne strane lakše posluje, a ovi mali se onda moraju napinjati ili trošiti dosta novaca na marketing da bi zadržali svoje tržište. Onda kada pogleda čovjek gdje se našao u smislu pozicije i troškova održavanja pozicije, nedostatka kapitala za daljnje povećanje obima poslovanja i rada, i to uporedi sa ponudom koju može dobiti od velikog koji bi ga otkupio, onda ljudi zaključe da je bolje da izađu iz biznisa i ta svoja sredstva ostave u sistemu kroz suvlasništvo ali “velikom bratu” ostave da upravlja biznisom. Znači, vlasnik može prodati svoje vlasništvo i povući novac koji može trošiti ili staviti u džep ili uložiti. Druga opcije je da dio novca uzme a dio vlasništva sačuva i onda ima dividendu kroz poslovanje u okviru novog velikog osiguravajućeg društva – pojašnjava Pavlović.

Austrijske i hrvatske kompanije

Tržište osiguranja u BiH je u najvećoj mjeri pod dominantnom kontrolom osiguravajućih društava iz Austrije i Hrvatske. Grawe, Merkur, Uniqa, Wiener, Croatia i Adriatic osiguravajuće kuće drže većinu tržišta.Govoreći o naklonosti građana BiH za austrijskim društvima, Pavlović ističe da “treba da znamo da su i u bivšoj Jugoslaviji austrijske osiguravajuće kuće koje su nudila životna osiguranja bile nešto što je davalo sigurnost i ljudi su u to ulagali”.- Pokazalo se da su i u toku rata i poslije rata oni taj svoj odnos sa klijentima sačuvali. Dakle, isplatili su ljudima što je obećano tako da su stekli značajnu reputaciju pa je i povjerenje klijenata prema tim osiguravajućim kompanijama daleko veće nego u domaće osiguravajuće kompanije – kazao je Pavlović.

Ističe da “s druge strane, postoje iskustva sa domaćim osiguravajućim kompanijama gdje ljudi nisu dobili naknadu za svoju štetu gdje ni sudski postupci nisu dali veliki rezultat”.- Ove renomirane osiguravajuće kuće definitivno imaju stav da se taj renome mora čuvati jer osiguranje je povjerenje da ćete biti isplaćeni u slučaju štete. Tako da je to jedno partnerstvo koje su austrijske osiguravajuće kuće koje postoje stotinama godina vrlo vješto nametnule domaćem tržištu što je učinilo da imaju gotovo sigurnu klijentelu – kazao je Pavlović.

Lukavački GIKIL je posljednju okolišnu dozvolu dobio u januaru 2012, a dokument je upravi preduzeća uručila tadašnja SDP-ova ministrica za okoliš i turizam Branka Đurić.

Po svemu sudeći, to će još dugo biti jedina dozvola koju je GIKIL dobio u BiH. Trenutna ministrica za okoliš i turizam Edita Đapo je nakon više od godinu i po "čuvanja u ladici" dva negativna mišljenja stručne komisije ministarstva nedavno odlučila da odbaci Zahtjev za izdavanje okolišne dozvole za GIKIL d.o.o. Lukavac. Šta je bilo potrebno za takav potez? "Atomska bomba" kako je rekao glavni tužilac TK Tomislav Ljubić, odnosno eksplozija u GIKIL-u kada su povrijeđena trojica radnika, isparavanje amonijaka koje je otrovalo četiri vatrogasca, višednevno curenje amonijačne vode i katrana u Spreču.

Ono što se u javnosti ne problematizira i što Federalno ministarstvo okoliša i turizma nije željelo da vidi je sama uprava GIKIL-a na čelu sa direktorom Debasish Gangulijem koja je proteklih godina davala sve signale da se radi o skupini koja iz GIKIL-a isključivo želi izvući novac, dok je briga o okolišu sekundarne važnosti. Sada kada su se obistinile crne slutnje, nema mjesta iznenađenju.

Menadžerski ugovori

Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac (GIKIL) je nastala spajanjem firme GSHL registrirane na Otoku Man sa bh. firmom Koksno-hemijski kombinat (KHK). Vlada TK je 2003. GSHL-u dala većinska upravljačka prava i udio u firmi pod uvjetom da uloži 46 miliona KM, što sa kamatama danas dostiže oko 100 miliona KM. GSHL nije uložio taj novac i KHK je pokrenuo arbitražni postupak da se od GSHL-a oduzmu upravljačka prava.

Ovaj slučaj trenutno je završio na Arbitražnom sudu u Beču. Kako saznaje Faktor od izvora bliskih GIKIL-u, nad GSHL-om se provodi likvidacioni postupak i zbog toga je arbitražni postupak u Beču prekinut jer se nema protiv koga voditi arbitraža. Također, direktoru Ganguliju ističe mandat za oko mjesec dana.

Dok ovaj postupak teče svojim tokom, mnogo veća tačka sporenja KHK-a i GSHL-a su milioni KM izvučeni iz GIKIL-a na ime raznih konsultantskih i menadžerskih usluga a čiju opravdanost osporavaju bosanski predstavnici uprave.

GIKIL je navodnim indijskim stručnjacima u periodu od 2006. do 2015. plaćao basnoslovne plaće u iznosu od 4.000 do 5.000 dolara mjesečno. Također, GIKIL je GSHL-u plaćao i do 150.000 eura na ime navodnih inicijativa o razvoju ljudskih resursa poput TPM-a i Six Sigme. Na osnovu navedenih ugovora i aneksa, GSHL-u je od strane zajedničkog preduzeća GIKIL u periodu od 2006. do 2015. godine isplaćeno 10,64 miliona eura, odnosno oko 21 milion maraka.

Komentirajući ove podatke, direktor KHK Lukavac Zuhdija Hasanhodžić za Faktor je ranije rekao da su indijski predstavnici u upravi plaćali strane stručnjake, valjda misleći da su "naši nesposobni".

– Oni (Indijci op.a.) su odobrovljili naše iz uprave da potpišu taj ugovor da plaćaju GSHL-u 150.000 eura za TPM i Six Sigmu. Visina te naknade se mijenjala, s obzirom na to koliko im je trebalo para pa je pravljeno nekoliko aneksa – tvrdi Hasanhodžić.

On je već ranije preko saopćenja za javnost isplatu navedenih više od 10 miliona eura ocijenio kao pljačku GIKIL-a i KHK “menadžerskim uslugama koje ničemu ne služe“.

Isti Indijci i u Srbiji

Problemi u GIKIL-u su identični onima kroz koje je prošla srbijanska fabrika vatrostalnih materijala Magnohrom koju je u procesu privatizacije preuzeo Global Steel.

- Prvi potez novih vlasnika bio je "čišćenje" hale i prodaja otpadnog gvožđa – pisala je Politika.

Dodaje da je oprema vrijedna nekoliko miliona maraka prodana za 160 eura po toni. Nakon toga su indijski vlasnici, predvođeni glavnim predstavnikom Džavidom Pašom, kod Hypo Alpe Adria banke podigli kredit od 4 miliona eura koji nikad nije vraćen, a nije poznato kako je potrošen. Politika piše da je Viši sud u Kraljevu naredio raspisivanje potjernice za nizom Indijaca uključujući i osobu pod imenom Debasish Ganguly, a što je ime trenutnog direktora GIKIL-a.

U Indiji se krivično goni i Pramod Mittal, predsjednik uprave GSHL-a, i to zbog pronevjere i utaje poreza.

Bugarska željezara Kremikovtzi je od 2005. godine bila u vlasništvu GSHL-a. Česti su bili protesti radnika zbog kašnjenja plaća i netransparentnih pregovora o prodaji preduzeća ukrajinskim tajkunima, javljaju bugarski mediji. Pored toga, GSHL je u Nigeriji upao u probleme kada je nigerijska vlada otkazala ugovor o najmu rudnika željeza a indijske vlasnike optužila za uzimanje kredita koji nikada nije vraćen. GSHL je inače dio Ispat Industries firme, koja je u vlasništvu Pramoda i Vinod Mittala, mlađe braće Lakshmi Mittala koji je vlasnik koncerna ArcelorMittal u čijem je vlasništvu i zenička željezara.

Izvor: Faktor

Investitori gube povjerenje u nekadašnjeg ekonomskog reformatora Erdoana. Kriza na Bosforu bi ga mogla koštati vlasti. Ona bi mogla da pogodi i evropsku ekonomiju, ali razloga za strah nema, smatra Henrik Beme.

Ne zavaravajmo se: Naravno da Međunarodni monetarni fond (MMF) odavno u fijoci ima krizni plan za Tursku. Međutim naravno to niko neće potvrditi. Jednom je već bilo tako - 2002. godine. Turska je tada bila nestabilna zemlja, inflacija je iznosila 40 odsto i nezaposlenost je bila ekstremno visoka. Samo zahvaljujući kreditima MMF-a spriječen je državni bankrot. Te iste godine je na vlast došla AKP Redžepa Tajipa Erdoana. Vlada i njen premijer su uspješno ispunili uslove MMF-a. daje svakoj zemlji da bi dobila. Premijer se tada zvao: Redžep Tajip Erdoan.
Kao rezultat toga turska privreda se sjajno razvijala, stvorena su brojna nova radna mjesta, inflacija je smanjena na manje od deset posto, Turska je postala interesantno mjesto za inostrane investicije. I njemačka preduzeća su se od tada masovno angažovala. Ljudi su ponovo dobro zarađivali, podržavali Erdogana. On im je omogućio novi standard - i zemlji političku stabilnost. I sjećamo se: Kada je izbila kriza evra i Grčko zaprijetila propast, Turska je stalno navođena kao pozitivan primjer za to kako se može uspjeti izaći iz jedne skoro bezizlazne situacije. Ipak čini se da je sve to sada u opasnosti.

Kad se vjetar okrene
Sigurno je da su američke sankcije na uvoz čelika i aluminijuma iz Turske, koje su stupile na snagu ovog ponedjeljka, bile samo kap koja je prelila čašu. Jer kriza izjeda ekonomiju u zemlji već mjesecima. Turska lira je od početka godine izgubila više od polovine svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Inflacija je u međuvremenu opet iznad 15 odsto. Sve to će ljudi u Turskoj prije ili kasnije početi da osjećaju. Oni, koji su nekada klicali reformatoru Erdoanu, jer im je omogućio bolji standard, okrenuće mu leđa - ako izgube posao ili sebi više ne budu mogli da priušte svoj dosadašnji životni standard.

Ipak turski predsjednik, koji je svojom autokratskom politikom svoju zemlju doveo u ovu situaciju, krivicu za to vidi naravno kod drugih. Oružje u ovom ratu su dolar, evro ili zlato, rekao je Erdogan ponovo ovog vikenda.

Međutim, to što on nezavisnost Centralne banke stalno dovodi u pitanje, što je stanje koje investitore uvijek zastrašuje, što nasuprot ekonomskim teorijama tvrdi da se moraju smanjiti kamate kako bi se suzbila inflacija i ojačala valuta, sve to kod ulagača i na tržištima vodi porastu gubitka povjerenja. Rezultat se sada može vidjeti: Masovan odliv kapitala čija snaga sa sobom u vrtlog povlači i valute drugih zemalja u ubrzanom ekonomskom razvoju

I sami Turci, od kojih predsjednik traži da svoje dolare i evra mijenjaju u lire, čine upravo suprotno: Oni svoje devize radije dižu iz banaka i ostavljaju kod kuće.

(Još) nema razloga za paniku
Naravno u Evropi sada vlada strah od širenja ove situacije. Jer ulagači se brinu samo oko jednog: oko novca. Odliv kapitala, kolaps valute s pravom stvara zabrinutost da turska preduzeća i banke više neće moći da otplaćuju svoje dugove. Međutim, čini se da se stanje još uvijek može držati pod kontrolom: Prema aktuelnim podacima koje je prikupila holandska banka ABN Amro, potraživanja evropskih banaka iznose 143 milijarde evra. Prije svih su pogođene španska BBVA i italijanska Unicredit. Njemačke banke potražuju oko 18 do 20 milijardi evra.

Naravno, da nikome ne bi odgovaralo da Turska doživi ekonomski slom. Ipak, Evropom se ne mora širiti strah. Ekonomije u evrozoni su u međuvremenu ponovo stabilne da mog uda izdrže potrese, pa i one sa Bosfora.

Naravno turska recesija bi se pridružila svim drugim faktorima nesigurnosti: i dalje nejasnom Brexitu i nepredvidivoj (trgovinskoj) politici američkog predsjednika.

Međutim samo je u rukama turskog predsjednika da ekonomiju u zemlji ponovo dovede u red. Da on to može, već je jednom dokazao.

Nemačka je razgraničila Srbiju sa Kosovo onog trenutka kada je priznala celovito, suvereno i nedeljivo Kosovo, rekao je danas predsednik Srbije Aleksandar Vučić u odgovoru na pitanje kako vidi stav kancelarke Angele Merkel da nema promene granica na Balkanu.

“Ono što je rekla Angela Merkel, ako to smem da prevedem, kada je rekla da je protiv razgraničenja, ona nas je već razgraničila, ali tako što je celo Kosovo odvojeno od Srbije. Što je celo Kosovo nezavisna država”, kazao je Vučić prilikom obilaska Vojno tehničkog instituta "Žarkovo" u Beogradu.

“Ceo zapadni svet sa malim izuzecima Kosovo smatraju celovitom, suverenom i nedeljivom teritorijom. Da to pripada Albancima u Prištini i da je to njihovo. Da to nikakve veze sa Srbijom nema. Moje je samo da to kažem ljudima u Srbiji. DA ljudi ne misle da je to pitanje spora – čije je Kosovo, naše ili njihovo. Tako je samo iz našeg ugla. Iz njihovog ugla je to završena stvar”, kazao je Vučić.

Evropska unija je prestala da objavljuje Izvještaj o napretku za BiH.

Ustvari, i dalje se svake godine sastavlja ovaj dokument, uz jednu razliku u njegovom nazivu. Umjesto Izvještaj o napretku BiH, kako se nazivao 10 godina, u EU su odlučili da prestanu više da lažu i sebe i sve one koji čitaju ovaj dokument pa su ga preimenovali u samo Izvještaj o BiH.

Jer, kako je za Buku nezvanično potvrđeno od jednog službenika EU, BiH već godinama ne napreduje, već nazaduje, zbog čega više nije bilo ni osnova da se jedan ovakav dokumet naziva Izvještaj o napretku. Kako saznaje Buka, isti slučaj je i sa zemljama u regionu, odnosno Srbijom i Crnom Gorom, koje sve češće slijede BiH u mnogim segmentima.

Ovaj potez EU samo pokazuje koliko su zemlje Zapadnog Balkana, na čelu sa BiH daleko od ulaska u ovu zajednicu.naravno, ovakva odluka EU ne čudi, s obzirom da već godinama u ovim Izvještajima možemo da pročitamo kako u BiH cijeta korupcija, siva ekonomija, kako se urušavaju medijske slobode, kako se ne poštuju ljudska prava…Sve ovo je bio okidač da se predstavici EU pogledaju u oči i napokon jasno kažu da ovdje napretka već odavno nema.

Najmanje 97 automobila je zapaljeno u više švedskih gradova, javlja Anadolija.

Švedska državna televizija SVT javila je kako je u gradu Goteborgu, u četvrtima Frolunda i Hjallbo, zapaljeno najmanje 80 automobila, u četvrti glavnog grada po imenu Skarhalmen sedam, u gradu Uppsala šest, te u Malmou i Helsingborgu po dva automobila.

Čelnik policije u Goteborgu Claes Dahlstrom izjavio je kako je zbog velikog broja zapaljenih automobila angažovano više policijskih i ekipa vatrogasne službe.

Dahlstrom je dodao kako u slučajevima paljenja automobila nije bilo povrijeđenih, te kako su automobile zapalili maskirani mladići. Naglasio je također kako je u vezi sa ovim slučajevima pokrenuta istraga.

Oglasio se i premijer Švedske Stefan Lofven koji je iskazao žaljenje. Obraćajuci se počiniocima, kazao je:

"Zapalili ste svoju budućnost, budućnost svoje porodice i susjeda. Građani moraju reagovati i ne dozvoliti da dođe do ovakvih događaja", rekao je Lofven.

Naglasio je kako je moguće da se radi o organizovanim napadima.

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH