Izdvojeno

Izdvojeno (4775)

Od 7 do 19 sati otvorena su birališta u organizacijama SDP-a na kojima će 45.000 članova danas birati predsjednika stranke. Članovi SDP-a mogu glasati za tri kandidata Nermina Nikšića, Svetozara Pudarića i Edina Delića.

Iz CIK-a SDP pozvali su članstvo da iskoriste svoje demokratsko pravo i da daju svoj glas kandidatu kojeg podržavaju. CIK SDP BiH će o svim detaljima, kada je u pitanju dan izbora i preliminarni rezultati, redovno obavještavati javnost.

Izbori za prvog čovjeka stranke dolaze u trenutku velikih previranja u SDP-u i različitih pogleda o budućnosti stranke. Kongres stranke zakazan je za 8. juni.

Ni nakon petnaestak dana koliko je prošlo od održavanja Sabora Srpske pravoslavne crkve na kojem je "nastupio" i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, uz pripadajućeg mu Milorada Dodika, ne smiruju se polemike o tome o čemu se i kako na tom višednevnom zasjedanju raspravljalo.

Zvanične ocjene i viđenja koje su nakon sastanka iznijeli Vučić, Dodik i patrijarh SPC Irinej, prema kojim je sve proteklo u najboljem redu, slozi i razumijevanju, očito ne odgovaraju istini, a, istina, opet nikako ne odgovara Aleksandru Vučiću.

To je razlog zbog kojeg se predsjednik Srbije jučer žestoko okomio na vladiku Grigorija, nekadašnjeg episkopa zahumsko-hercegovačkog, a odnedavno episkopa Dizeldorfa i Njemačke. Vučiću je zasmetao Grigorijev intervju dat (opozicionom) nedjeljniku "Vreme" u kojem je on iznio drugačiju sliku događaja na Saboru SPC-a od one kakvu je prezentirao Vučić i njegova propagandna mašinerija.

"Predsednik je naglasio i to da smo mi svoju istorijsku šansu prokockali i da se možemo još neko vreme zanositi idejom da je Kosovo naše, a da će nas potom jednog jutra neko pobuditi i saopštiti nam otrežnjujuću istinu. Kao što je bilo i u slučaju sa Crnom Gorom", otkrio je Grigorije za "Vreme".

On je kazao kako mu je posebno zasmetao Vučićev napad na episkopa Raško-prizrenskog Teodosija. "To ne samo da nije bio dijalog nego je bio napad bez ikakvog osnova, kojem svakako tu nije bilo mesta. Episkop Teodosije je još jednom pokazao zadivljujuće strpljenje i smirenje, iako je sastanak otišao u pogrešnom pravcu i razgovor je, po mom mišljenju, izgubio svaki smisao".

Aleksandar Vučić je jučer na konferenciji za štampu rekao da je potpuna laž sve što je Grigorije rekao o zbivanjima na Saboru SPC-a i najavio da će detaljnije o tome govoriti na sjednici Skupštine Srbije zakazanoj za ponedjeljak.

"Vođen je stenogram i detaljno ću govoriti, citiraću. Istina je da je njih petorica (episkopa) vodilo hajku protiv mene, ali sam istinom uspeo da uzdrmam tih pet i da vide kako nije lako sa onim kome je savest čista i nije ništa ukrao".

Predsjednik Srbije je rekao da je dogovor bio da sastanak na Saboru SPC ostane "u četiri zida" i da je mislio da samo "u partijama ima denuncijanata".

Javno oglašavanje Dragana Mektića, ministra sigurnosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, koji je pozvao građane da izađu na masovne proteste i traže ostavke članova Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH, naišao je na prve reakcije u javnosti.

Prema informacijama portala "Slobodna Bosna", Mektiću je podršku dao Muriz Memić, otac tragično stradalog mladića Dženana Memića u ime grupe "Pravda za Dženana", koja više od tri godine traži od pravosuđa punu istinu o smrti mladog Memića.

Podsjetimo, Dragan Mektić je na svom Twitter nalogu danas napisao: "Da bi spasili sebe i državu, neopohodno je oboriti ovakav kriminalni VSTV. Predlažem masovno okupljanje građana iduće sedmice pred Tužitilaštvom i Sudom BiH (tu je sjedište VSTV-a) kao demokratski vid pritiska za podnošenje ostavke. Biću na čelu tog pokreta."

Povod za Mektićev poziv bila je najnovija afera u čijem se središtu našao Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a, koju je otkrio i dokumentirao portal "Žurnal", u kojoj se očito trguje utjecajem i uzima mito od bisnismena Nermina Aleševića za "potkivanje" predsjednika VSTV-a.

Zanimljivo, ali ne i iznenađujuće je da se u razgovoru koji je tajno sniman pominje i ime Dalide Burzić, nekadašnje Glavne tužiteljice Kantona Sarajevo. Upravo je tužiteljica Burzić po mišljenju i dokazima kojima raspolaže Muriz Memić istragu o ubistvu njegovog sina Dženana usmjeravala u potpuno krivom smjeru, kako bi bio zaštićen stvarni počinilac tog zločina. Kantonalni sud u Sarajevu prošle godine odbacio je optužnicu protiv Bekrije i Ljube Seferovića koje je Tužiteljstvo optužilo za smrt Dženana Memića.

Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće BiH je odbacilo sve zahtjeve Muriza Memića i njegovog advokata Ifeta Ferageta za utvrđivanje odgovornosti tužiteljice Dalide Burzić zbog niza propusta koje je počinila tokom vođenja istrage o ovom zločinu. Umjesto njenog sankcionisanja, VSTV je nagradio Dalidu Burzić višom funkcijom, sutkinje Suda Bosne i Hercegovine.

Upravo ispred zgrade Suda i Tužiteljstva BiH Dragan Mektić je zakazao protestni skup na kojem će tražiti ostavka članova VSTV-a i predsjednika Milana Tegeltije. Skup će se održati u srijedu 29. maja.

U međuvremenu se oglasio i Milan Tegeltija, koji je od Mirsada Vilića, direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH, zatražio obezbjeđenje njegove lične sigurnosti tokom boravka u Sarajevu.

"Ministar sigurnosti, koji je aktivni političar i direktni predstavnik izvršne vlasti, ne može pozivati na proteste, jer su svi protesti koje on inicira isključivo poltičke prirode", poručio je Tegeltija i dodao: "Sve eventualne proteste koji bi se mogli desiti nakon njegovog poziva smatrat ću direktnim pritiskom na moj profesionalni integritet i nezavisnost."

Danas se obilježavaju 24 godine od zločina na tuzlanskoj Kapiji.

Masakr na Kapiji poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću je jedan od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle koji se dogodio 25. maja 1995. godine.

Neprijateljske snage su toga dana u 20.55 sati s Ozrena ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija.

Granata je ubila 71. građanina Tuzle, a ranila ih 150. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine.

Porodice stradalih na Kapiji i ove će se godine okupiti u Tuzli, a među njima će biti veliki broj roditelja koji su ostali bez djece.

Iz godine u godinu ističu kako teško podnose nepravdu, jer je odgovorni za ratni zločin u kome su stradala njihova djeca, Novak Đukić, izbjegao kaznu, iako je proglašen krivim da je kao komandant Taktičke grupe Ozren naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira Tuzlu.

Tužilaštva i sudovi u BiH su možda i najslabija karika u ukupnom lancu borbe protiv korupcije i teško da se mogu naći argumenti koji bi odbranili nerad i neadekvatne rezultate tih institucija.

To potvrđuje i afera koja ovih dana trese pravosuđe BiH u kojoj se našao prvi čovjek Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH Milan Tegeltija. Prema podacima koji su objavljeni u medijima, upravo je Tegeltija učestvovao u korupciji.

Ovo ne čudi, jer su baš pravosudne institucije, čiji je kontrolor VSTS, postala mjesta u kojima se ignorišu slučajevi korupcije i to posebno oni u koje su bili involvirani najviši nosioci vlasti.

Svi ovakvi slučajevi gotovo uvijek su završavali na neslavan način. Prečesto se dešavalo da se zagubi dokumentacija ili da istrage traju u nedogled, pa da na kraju svi optuženi budu oslobođeni.

Kaznena politika za korupciju blaža je nego za saobraćajne prekršaje, što u prevodu znači da se korupcija u BiH apsolutno isplati.

A to potvrđuje i najnovije Istraživanje pod nazivom „Antikorupcija i borba protiv organizovanog kriminala – neophodan korak ka evropskim vrijednostima“, koje su provele organizacije civilnog društva iz regiona Jugoistočne Evrope.

Ono daje sveobuhvatan pregled javnih politika i normativnog okvira koji se odnose na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Bosni i Hercegovini, sa osvrtom na postojeći institucionalni okvir i domašaje u primjeni važećih propisa.

Statistički podaci pokazuju da u strukturi presuda za korupcijska krivična djela dominiraju uslovne osude koje nemaju odvraćujući efekat na potencijalne počinioce.

Nalazi ukazuju i da je broj prijava na korupcijska krivična djela iznimno nizak u odnosu na ukupni broj prijava, kao i da u strukturi tužilačkih odluka prevagu odnose naredbe o nesprovođenju istraga.

Tužilaštva uglavnom reaktivno postupaju u procesuiranju korupcije, odnosno čine to tek po prijavama kojih je sve manje, kako opada povjerenje građana u rad pravosudnih institucija.

Sve to upućuje na zaključak da nije dovoljno samo uspostaviti posebni normativni i institucionalni okvir u oblasti borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, već da je za ostvarenje značajnih rezultata neophodno obezbijediti potrebne resurse i specijalistička znanja.

Druga stvar koja je primijetna u BiH jeste pojava procesuiranja tzv. niske korupcije i odsustvo gonjenja visokih funkcionera čije se aktivnosti odnose na velike korupcionaške afere ili pojave političke korupcije.

U navedenom Istraživanju se navodi i da je Sudska praksa veoma raznolika, ali odlika upravnih sporova koji se vode u postupcima za ostvarivanje prava na pristup informacijama je da su dugotrajni i da se često dešava da se sudske odluke ne mogu implementirati.

Naime, tu se uglavnom radi o upravnim sporovima u kojima sudovi, u slučaju kada odluče u korist podnosioca zahtjeva za pristup informacijama, vraćaju postupak na ponovno odlučivanje, što upravno sudovanje čini složenim i iscrpljujućim po stranke koje se odluče na taj vid pravne zaštite.

Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzla, kaže za BUKU da je najveća odgovornost u iskorijenjivanju korupcije u BiH na tužilaštvima, a kasnije i sudovima.

Međutim, kako navodi, tu ne treba amnestirati od odgovornosti ni druge agencije za zaštitu zakonitosti kojima tužilaštvo povjerava određene istražne radnje.

Tako da je taj krug odgovornih daleko širi.

“Ono što je činjenica ako analiziramo podatke rada tužilaštva i sudova jeste da vrlo malo predmeta iz korupcije, naročito one koju zovemo osjetljiva, gdje se radi o poznatim ljudima iz naših politika, završi osuđujućom presudom. Upravo je to i razlog zašto je i percepcija javnosti negativna, u prvom redu kada govorimo o radu tužilaštva. Jer, čuli smo i od čelnih ljudi tužilaštva i VSTS da su nezadovoljni kada je u pitanju borba protiv korupcije. Međutim, to nezadovoljstvo mora podrazumijevati i odgovornost, jer upravo je tužilaštvo to koje treba da pokreće čitave postupke”, rekao je Šehić.

Ono što je posebno opasno u BiH jeste činjenica da je korupcija postala način i filozofija života, da se ona uvukla u sve pore života, a da pri tome nemamo adekvatnu reakciju institucija koje treba da omoguće vladavinu prava i poštivanje zakona od svih u ovoj državi.

“Ukoliko tužilaštvo, sud i druge agencije ne budu profesionalno radili svoj posao, to će biti pogubno za budućnost ove države. Zato će moralno pročišćenje institucija koje se bave borbom protiv korupcije biti najveći zadatak za BiH”, kaže Šehić. Dodaje da je teško je povjerovati da u kratkom vremenu može doći do nekih značajnijih procesa.

Prema njegovim riječima, najveći problem predstavlja upravo nedostatak političke odgovornosti kod nosilaca zakonodavne, sudske i izvršne vlasti.

“Meni najviše smeta kad neko kaže da nema političke volje za borbu protiv korupcije. Ako volju uzmemo kao glavni element da li će se nešto raditi, a ne odgovornost za poštivanje ustava i zakona ove države, bojim se da ćemo tonuti sve dublje i dublje. Ono što je posebno opasno, to će tjerati ne samo građane BiH da svoju budućnost potraže negdje daleko, već će doprinijeti daljem ekonomskom propadanju zemlje”, kaže on.

Posebno su zanimljivi slučajevi u kojima su za korupciju optuženi visoko rangirani političari, a koji su, kako kaže Šehić, skoro uvijek završavali oslobađajućim ili odbijajućim presudama, zastarama i nikad ništa nije dovedeno do kraja.

“Upravo je to činjenica koja stvara veliko nezadovoljstvo kod građana BiH. Imam osjećaj da je kod nas korupcija postala transparentna. Zbog ovakvog stanja u državi više se i ne krije da se ljudi bave koruptivnim radnjama. Tu su zakazale institucije”, kaže Šehić.

Uglješa Vuković iz Transparency International u Bosni i Hercegovini navodi da podaci iz Monitoringa procesuiranja korupcije koji je radila ova organizacija ukazuju na blagu kaznenu politiku spram krivičnih djela korupcije.

“U strukturi sudskih odluka dominiraju uslovne osude, pa je tako u prvih šest mjeseci 2018. godine u cijeloj BiH presuđeno u tek 79 predmeta korupcije, a od toga je više od dvije trećine predmeta okončano uslovnim osudama”, rekao je Vuković.

Istovremeno, on navodi da se prema podacima ove organizacije smanjuje i broj istraga za ovu vrstu krivičnih djela, iako BiH spada u zemlje gdje se korupcija smatra sveprisutnom.

“Krivično zakonodavstvo pruža solidnu osnovu za obračun sa korupcijom kroz predviđena krivična djela i zaprijećene kazne, iako je i tu bilo pokušaja da se pojedini oblici koruptivnih krivičnih djela dekriminalizuju. Sudovi i tužilaštva morali bi mnogo više koristiti svoje kapacitete i solidnu zakonsku osnovu za obračun sa korupcijom koja razjeda povjerenje javnosti u sve institucije. Dosadašnji podaci nisu ohrabrujući”, zaključio je Vuković.

A teško je povjerovati da će podaci biti bolji u budućnosti, posebno ako je suditi na osnovu podataka koji pokazuju da i najviši zvaničnici pravosudnih institucija učestvuju u korupciji.

Na službeni telefonski broj Tužiteljstva BiH danas oko 15:25 sati zaprimljen je poziv sa telefonskog broja sa područja SR Njemačke od strane NN muške osobe, koja je uputila prijetnje da će baciti bombu i pobiti sve u Tužilaštvu BiH i VSTV BiH, te da će izvršiti napad na glavnu tužiteljicu Tužiteljstva BiH, Gordanu Tadić.

Službenik Tužilaštva BiH BiH koji je zaprimio poziv, o svemu je informirao Ured glavnog tužioca i dežurnog tužioca Tužilaštva BiH.

Nakon zaprimanja informacije, dežurni tužilac kontaktirao je dežurnog operativca u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu-SIPA, te je naređeno da se izvrše provjere i identifikacija telefonskog broja sa kojeg su upućene prijetnje i osobe koja je prijetnje uputila, saopćilo je Tužilaštvo.

Istražne radnje se nastavljaju se po hitnom postupku.

BiH je tranzitna tačka za krijumčarenje narkotika, oružja, ljudi, visokoakcizne robe poput alkohola i cigareta, automobila, falsifikovane robe i novca, navedeno je u najnovijoj studiji o organizovanim kriminalnim grupama na Balkanu, koju je uradila Globalna inicijativa protiv organizovanog kriminala iz Ženeve.

Oni navode da su gradovi Bijeljina i Zvornik na istoku BiH poznati po ruti kojom se krijumčare automobili, migranti, droga i falsifikovan novac.
"Granični prelaz Rača između BiH i Srbije, gdje se bilježi veliki protok saobraćaja, smatra se naročito važnim za nezakonite aktivnosti. Na ovom prelazu je prošle godine presretnuto 200 paketa ekstazija. Lokalni carinici i policija poznati su po korumpiranosti, često su umiješani u šverc i primanje mita", istaknuto je u ovoj studiji.

Što se tiče lokacije Banjaluke, ističe da je to region poznat po krijumčarenju oružja, a da je dio oružja iz tog regiona završio u rukama terorista koji su izvršili neke od terorističkih napada u Evropi.

Navode da je Trebinje, na jugu Hercegovine, svojim geografskim položajem idealno za tranzit droge iz Crne Gore ka Hrvatskoj, s obzirom na to da se nalazi uz samu granicu s tim zemljama.

"Iz Crne Gore se švercuje kanabis, iz Albanije kokain preko crnogorskih luka u BiH pa dalje prema EU kroz Hrvatsku. Navodno postoje snažne veze između grupa koje funkcionišu u oblasti Trebinja i Dubrovnika, koji je udaljen samo 32 kilometra. Izvještaji ukazuju i na šverc droge ka Srbiji preko Crne Gore. Cigarete ili odlaze na sjever ili podmiruju potrebe domaćeg crnog tržišta. Od 2015. godine Trebinje se koristi za krijumčarenje migranata", naglasili su oni u studiji.

U tom regionu osim Trebinja u izvještaju se pominju Bileća, Gacko i Nevesinje.

"Region je rijetko naseljen i ekonomski siromašan. Teren je ispresijecan planinama i teško ga je nadzirati. Zvanične granične prelaze lako je zaobići, što putem mita, što korištenjem lokalnih puteva. Smatra se da postoje brojni ilegalni prelazi", naglašeno je u izvještaju.

Dodali su da su u tom području tokom protekle decenije organizovana brojna hapšenja pojedinaca iz regiona uhvaćenih kako švercuju kanabis, kokain i heroin, ali da je i visok procenat recidivizma među onima koji su uhapšeni, a među njima su i bivši policajci.

Sarajevo je, kako je istaknuto, poznato po auto-mafiji, a kako ističu, jedan je od najunosnijih biznisa s velikom zaradom i niskim rizikom da budu uhapšeni.

U izvještaju je navedeno da je zarada od krađe automobila oko 50 miliona evra, a kriminalci automobile najčešće kradu i traže otkup od vlasnika ili ih rasklapaju i dijelove prodaju na crnom tržištu.

"Pojedini pripadnici policije u Sarajevu u razgovoru za ovaj izvještaj izražavaju frustraciju što njihove kolege u Istočnom Sarajevu ne čine dovoljno napora da pronađu kradljivce kola", istakli su u izvještaju.

Najpoznatije kriminalne grupe su, kako je navedeno, sa područja Istočnog Sarajeva, a hvatanje kriminalaca otežavaju administrativne barijere između tog grada i Sarajeva.

"Možda nije slučajno da se duž graničnog područja BiH nalaze gusto poredane automehaničarske radnje od kojih mnoge posluju nelegalno. Takođe se pokazuje da se veliki dio profita od krađe automobila pere preko biznisa povezanog s kolima, na primjer mehaničarske radnje, rentakar agencije ili taksi kompanije", naglašeno je u izvještaju.

Dio izvještaja posvećen je plaćenim ubistvima u regionu, a u nekoliko navrata su snajperisti i plaćene ubice, kako je istaknuto, došli sa područja BiH.

Plaćene ubice iz BiH se, kako su istakli, najčešće angažuju na području Crne Gore, a navode da je jedan od najpoznatijih slučajeva bilo ubistvo pripadnika škaljarskog kriminalnog klana Gorana Đuričkovića snajperom sa zidina Starog grada Budve.

Magazin Žurnal danas je objavio video video razgovora između Milana Tegeltije i Nermina Aleševića i predaju novca inspektoru SIPA-e Marku Pandži.Žurnal je ranije objavio da je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija umiješan u koruptivne radnje. Konkretno, da je trgovao krivičnim istragama. Žurnal navodi da je za predsjednika VSTV-a Milana Tegeltiju, inspektor SIPA-e iz Banjaluke Marko Pandža preuzeo 2.000 KM, da kako tvrdi Žurnal ubrza istragu za biznismena Nermina Aleševića iz Velike Kladuše koji je suvlasnik kompanije u krugu Agrokomerca. Alešević se požalio na nefunkcionisanje rada Tužilaštva KS.

Danas je Žurnal objavio i video razgovora inspektora SIPA-e Marka Pandže i biznismena Nermina Aleševića, te predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije sa Aleševićem, u kojima Tegeltija navodi da će završiti predmet u Tužilaštvu KS, prenosi N1.

POGLEDATI VIDEO NA LINKU ISPOD

https://www.youtube.com/watch?v=Svo175FI1Jg

"Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govori da svoju zemlju vodi u Evropsku uniju, a istovremeno mediji, koji su oslonac njegove vlasti, koriste svaku priliku da huškaju protiv Evrope. Zato takvoj Srbiji nije mjesto u Uniji."

Ovu kratku i preciznu dijagnozu političkih prilika u Srbiji postavio je skoro bez greške ugledni njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung - FAZ, konzervativno-libaralne orijentacije. Ni Vučić, ni Srbija, a ni mediji u Srbiji, međutim, nisu se zbog toga pretjerano potresli. Pogotovo se nije potresla administracija u Briselu, odakle se u posljednje vrijeme mogu čuti poruke vrlo bliske FAZ-u, što je sve skupa dodatno ojačalo evroskeptike i otvorene hejtere (čitaj: desni centar i krajnju desnicu), koja Srbiju, kao zemlju sa zvaničnim statusom kandidata za ulazak u Evropsku uniju, dodatno udaljava od Evrope, kojoj su u ovom trenutku balkanske smicalice, realno, mnogo manji problem od Brexita ili migrantske krize, naprimjer.

Utisak je da u ovom trenutku Srbiju u Evropi neće ni Evropska unija, ali ni Srbija, svaka iz svojih razloga. Kako se stiglo do ovakve paradoksalne situacije i kakva je dalja sudbina pregovaračkog procesa Beograda i Brisela, koji je evidentno i sam zapao u nesumnjivu krizu kojoj se ne nazire kraj?

Dva sasvim suprotna procesa
Kako je moguće da se u srpsko-evropskim odnosima istovremeno odvijaju dva sasvim suprotna procesa? Sa jedne strane, nastavlja se pravi egzodus ljudi iz Srbije, koji kupuju karte u jednom pravcu i sa cijelim porodicama se iseljavaju, po pravilu, u neku od zemalja Evropske unije, ili odlaze preko Atlantika; procjenjuje se da se broj iseljenika popeo na alarmantnih 60.000 godišnje: Sa druge strane, sve su glasniji državni i medijski statističari i istraživači javnog mnjenja, koji iz godine u godinu bilježe pad onih koji su za ulazak njihove zemlje u Evropsku uniju.

Prema anketi Ministarstva za evropske integracije Srbije iz decembra 2018. godine, taj datum, ranije najavljen za 2025. godinu, čeka tek 55 odsto građana Srbije. Toliko ispitanika bi odgovorilo povrdno na referendumsko pitanje "Da li podržavate učlanjenje Srbije u EU?" Prema istoj anketi, svaki četvrti bi glasao protiv, a svaki deseti ili "ne bi ni glasao, ili ne zna šta bi odgovorio". Za posljednjih deset godina - čak 74 odsto građana 2009. godine je željelo biti dijelom Unije - taj procenat se dramatično smanjio, a pravih istraživanja o uzrocima takvog trenda još nema. Pojavile su se, doduše nezvanične, ankete koje tvrde da je broj pristalica ulaska Srbije u EU pao ispod 50 procenata.

Generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji Suzana Grubješić tvrdi da istraživanja javnog mnjenja pokazuju postojanje "manjka informacija, uz dezinformacije o procesu pristupanja", gdje treba tražiti uzroke pada popularnosti podrške članstvu EU. Najveća podrška članstvu Srbije u EU bila je 2009. godine, u vrijeme uvođenja vizne liberalizacije, kao i poslije ubistva premijera Srbije Zorana Đinđića 2003. godine.

'Pink' i 'Informer': Blaćenje bez kraja
Da građani Srbije pokazuju najnižu stopu naklonosti prema EU koja je ikada izmjerena u nekoj zemlji kandidatu uočava i FAZ, istovremeno navodeći Vučićevo objašnjenje da je to zbog činjenice što je "većina članica EU-a priznala nezavisnost Kosova". "Ipak, nije dovoljno ukazivati na Kosovo da bi se objasnio odbojan stav mnogih Srba prema EU. Jer, dok Vučić tvrdi da želi da povede svoju zemlju u EU, upravo mediji, koji su mu potpuno odani, u svakoj prilici huškaju protiv Evrope, sistematski i svakodnevno. Primjeri za to su Televizija Pink, kojoj Vučić rado daje intervjue, i agresivni tabloid Informer", konkretizira list iz Frankfurta i tačno objašnjava da su oba navedena medija "odlučujući elementi njegove vlasti". "Od poreske uprave, policije i tajnih službi [koji su pod Vučićevom kontrolom] redakcije dobijaju materijal o nepoćudnim novinarima ili opozicionarima. Slijede nekada i nedjeljama duge kampanje protiv žrtava. Jeste da je materijal nekada potpuno izmišljen, ali je to dovoljno za narušavanje ugleda", piše njemački dnevnik.

Otkud to da se FAZ ovako otvoreno pozabavio Srbijom i Vučićem, koji se svih sedam godina svoje vladavine, barem kada je riječ o zapadnom svijetu, uporno i napadno želio predstaviti kao čovjek koji baš sa Njemačkom i kancelarkom Angelom Merkel želi uspostaviti što je moguće bolje privredne i političke veze? Otkud to da pomenuti Informer, sa čijim vlasnikom Vučić ima izvanredne prijateljske odnose, kada se ne bavi blaćenjem Vučićevih protivnika, najmanje jednom nedjeljno upozorava da se sprema rat protiv Srbije, EU predstavlja kao savez prijatelja Albanaca i gej-lobista, čiji je cilj islamizacija Evrope, i širi uvjerenje da bi Srbiji došao kraj da nema zaštitničke ruke Vučića i ruskog predsjednika Vladimira Putina?

Navodeći da primjer Rumunije i Bugarske pokazuje šta se može dogoditi ako EU u članstvo primi zemlje koje za to nisu "dovoljno zrele", FAZ zaključuje da su Srbija i ostale zemlje regiona zaslužile podršku, ali da bi "dalje približavanje Uniji u ovom trenutku poslalo pogrešan signal".

Kosovo nije jedini razlog (ne)povjerenja
Ovakav eksplicitan zaključak jednog lista sam po sebi ne bi bio zabrinjavajući da nije stigao kao posljedica niza poruka čelnika evropskih država, ponajprije Emmanuela Macrona, ali i Angele Merkel, koji razmišljaju na sličan način, ali u nešto uvijenijoj formi, pogotovo u slučaju njemačke kancelarke. Nema nikakve sumnje da je jedan od ključnih elemenata zaokreta glavnih evropskih igrača kada je proširenje Unije u pitanju, osim zaokupljenosti sređivanjem prilika u vlastitom dvorištu, zastoj u pregovaračkom procesu Srbije i Kosova.

Umjesto približavanja započetog Briselskim sporazumom iz 2013. godine i najavljenom i obećanom potpisivanju pravno obavezujućeg sporazuma za obje strane, pregovarački proces ne samo da je zapao u ćorsokak, nego je doveo do podizanja novih barijera, kao što su, naprimjer, ometanje učlanjenja Kosova u međunarodne organizacije i Ujedinjene nacije, sa jedne, ili uvođenje takse od 100 odsto na uvoz robe iz Srbije i Bosne i Hercegovine ili formiranje oružanih snaga Kosova, sa druge strane.

Ali, varaju se svi oni koji misle da je Kosovo jedini kamen spoticanja na dugom putu Srbije u punopravno članstvo unije evropskih država. Tu su, svakako, i odbijanje uvođenja sankcija Rusiji zbog anektiranja Krima i dijela Ukrajine (što je obaveza svih zemalja kandidata) te intenzivna privredna saradnja sa Kinom, koja sve više liči na zabijanje prsta u oko Evropskoj uniji, iz koje je do sada u Srbiju stiglo tri milijarde evra bespovratne pomoći za podršku reformi. Iz evropskog (ali i američkog) bezbjednosnog ugla posebno je problematična i proglašena vojna neutralnost zemlje, ali i dodatno naoružavanje Vojske Srbije oružjem ruske proizvodnje.

Neveseli komšijski odnosi
Na spisak razmimoilaženja sa Evropskom unijom, svakako, treba dodati i nevesele komšijske odnose Beograda sa Zagrebom, Sarajevom ili Podgoricom, koji su, umjesto prijateljskih i srdačnih, kakvi bi, uprkos svemu, morali biti, u posljednje vrijeme opterećeni napetostima i rastućim nacionalizmom, koji se koristi kao legitimno sredstvo dolaska ili održavanja na vlasti. Dovoljno je spomenuti da Srbija i Hrvatska, umjesto dobrosusjedskih razgovora i rješavanja problema dijalogom, komuniciraju razmjenom diplomatskih nota. Sjetimo se samo slučaja kada su Banski dvori ministra odbrane Srbije Aleksandra Vulina proglasili personom non grata u Hrvatskoj, na što je iz beogradske Nemanjine ulice odgovoreno recipročno uskraćivanjem gostoprimstva hrvatskom ministru obrane Damiru Krstičeviću.

O pogoršanim odnosima Beograda i Sarajeva skoro da i ne vrijedi trošiti riječi, jer se, naprimjer, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, koji ima otvorenu podršku Beograda, ne ustručava da negira i samo postojanje države na čijem se čelu trenutno nalazi, što je sasvim suprotno od zvaničnih stavova Srbije. Istovremeno, sve su glasniji zahtjevi nekih hrvatskih stranaka za osnivanjem trećeg bh. entiteta, na što neki politički lideri iz Sarajeva, nemajući adekvatan odgovor, reaguju raspirivanjem nacionalizma u bošnjačkom nacionu. Ništa bolji odnosi nisu ni između Beograda i Podgorice, koji su sve udaljeniji pogotovo nakon ulaska Crne Gore u NATO.

Suvišno je podsjećati da su dobrosusjedski odnosi jedan od osnovnih postulata u Evropskoj uniji i možda jedan od najvažnijih kriterijuma za ulazak u veliku evropsku porodicu. Sve navedeno daje za pravo onima koji odgovaraju potvrdno na pitanje da li Srbiju u Evropi, uprkos zvaničnim protokolarnim izjavama, zapravo ne žele ni Evropska unija, ni Srbija. To posebno važi za Srbiju, koja, uprkos relativno dobroj ekonomskoj situaciji, "u ovom trenutku nije pogodan kandidat za članstvo, pa ni za dalje približavanje EU", ocjenjuje FAZ.

Kako će se složiti 'evropske kockice'
Deset godina od početka pregovaranja Srbije i Evropske unije otvoreno je 16 od 35 poglavlja, s tim da su još dva otvorena i zatvorena u istom danu, ona koja se tiču nauke i istraživanja i obrazovanja i kulture. Posljednja su otvorena u decembru 2018. godine: Poglavlje 17, o monetarnoj i ekonomskoj politici, te Poglavlje 18, o statistici. Komentarišući 2025. kao potencijalnu godinu članstva, šef Delegacije EU-a u Srbiji Sem Fabrizi je izjavio da "ne treba stavljati brzinu ispred kvaliteta samog procesa, kao i da sve zavisi od urađenog posla i da stajanje u mjestu ne približava zemlju EU".

Stajanje u mjestu, pa čak i nazadovanje, ili kretanje po sistemu korak naprijed - dva nazad, međutim, direktno je povezano sa političkom voljom glavnih aktera i u Briselu, ali i u zemljama kandidatima. Predstojeći izbori za Evropski parlament i novo političko prestrojavanje Evrope mogli bi presudno uticati i na deblokadu proširenja Evropske unije novim članicama. Što može pomoći Srbiji, ali i preostalim balkanskim državama da ubrzaju put u Uniju. Predstojeći evropski izbori mogli bi, međutim, dovesti i novog usložnjavanja situacije, u slučaju jačanja evropskih suverenista i evroskeptika kojima Evropska unija, ovakva kakva je, i nije baš po volji. U kom pravcu se Evropa zaputila biće jasnije već poslije naredne nedjelje.

U svakom slučaju, Srbiji slijede velika iskušenja, što ne krije ni predsjednik Vučić. Dok se ne poslože sve evropske kockice, međutim, upravo on bi u međuvremenu mogao pokrenuti kampanju otopljavanja odnosa sa najbližim susjedima. To mu sigurno ne bi zamjerio niko ni iz Evrope, niti njegovi evroazijski prijatelji. Upravo to bi u ovom trenutku bilo u najboljem interesu Srbije, ali i čitavog regiona.

PIŠE: Goran Mišić, AJB

Prošlo je osam mjeseci od Općih izbora u našoj zemlji. Za to vrijeme državni parlamentarci nisu usvojili niti jedan zakon, a svi pokušaji sazivanja sjednica završili su neslavno. A parlamentarcima je iz budžeta isplaćeno više od 800.000 KM.

Prazni hodnici Državnog parlamenta. Prazne su i sale, a na monitorima nema zakazanih sjednica. Osim administrativnih službenika, na radnom mjestu zatekli smo tek nekoliko državnih parlamentaraca.

- Meni je neshvatljivo da ljudi već šest mjeseci ne dolaze na posao i ne rade ono što je u opisu poslova poslanika i delegata - kaže Damir Arnaut, zastupnik SBB-a u Zastupničkom domu BiH.

- I danas sam kao i svaki drugi dan na poslu. Radim na zakonima, inicijativama, a jednako kao i svi drugi građani sam zabrinut što oni kojima je to posao ne zakazuju sjednice - kaže Saša Magazinović, predsjedavajući Kluba SDP-a u Zastupničkom domu BiH.

Pripremljene inicijative zasad teško da će uskoro na dnevni red. Posljednji pokušaj sazivanja sjednice Zastupničkog doma propao je zbog nedolaska zastupnika SNSD-a. Oni su ranije poručili da je za funkcioniranje vlasti prvo potrebno otkočiti formiranje Vijeća ministara BiH i stalnih radnih tijela. To čeka i predsjedavajuća Zastupničkog doma PSBiH Borjana Krišto.

- Onog trenutka kada dobijemo od političkih predstavnika prijedloge za stalna politička povjerenstva Parlamentarne skupštine BiH i za sudjelovanje u radu međunarodnih organizacija onda ćemo imati pretpostavke da bi Dom radio - navodi ona.

Za to vrijeme na bankovne račune parlamentaraca stižu plate, paušali, novac za odvojeni život, smještaj, topli obrok. Prema podacima s kojima mediji raspolažu, za četiri mjeseca isplaćeno je više od 750.000 maraka ili po 30.000 svakom parlamentarcu pojedinačno.

- Nije usvojen nijedan zakon, nijedna strategija, ni bilo koji drugi dokument koji bi mogao utjecati na poboljšanje građana BiH, odnosno onih koji su birali tu vlast - ističe Ana Lučić, portparolka CCI-ja.

To što nema sjednica za većinu parlamentaraca znači i da nema potrebe za upućivanjem inicijativa ili zastupničkih pitanja. Zato je i brojka u rubrikama predloženih zakona, zastupničkih pitanja, upućenih inicijativa i predloženih tačaka dnevnog reda kod većine - nula.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH