Izdvojeno

Izdvojeno (4349)

U predratnim godinama je Tuzla važila za industrijskog giganta na području bivše Jugoslavije. Na taj način je stvaran i opasni otpad sa još opasnijim materijama koji nije odlagan u skladu sa propisima. Tako je ostalo i danas. Čak i u užoj jezgri i dalje su prisutne velike količine opasnih sredstava koje mogu izazvati veliki broj oboljenja, ali i smrt. Ko je kriv što su opasne materije danas na dohvat ruke svima i što se problem još uvijek ne rješava?

U krugu nekadašnje industrijske zone u Tuzli, ali i u nekoliko tuzlanskih naselja i dalje su deponovane velike količine industrijskog otpada koji nije propisno deponovan ili uništen. Adekvatno zbrinjavanje opasnih materija izgleda nije ničija briga. Hiljade tona hemijskog otpada – kruksa, hlora i žive i dalje je u krugu nekadašnjih industrijskih preduzeća, ali i dijelu deponije u Moluhama i naselju Paša Bunar.

„Imamo tankove sa propilen – oksidom koji je kancerogen, imamo tankove sa etilen – oksidom koji je vrlo zapaljiv. Potencijalno imamo i ostatke hlora u tankovima za koje je rečeno da su isprani, ali radnici tvrde da nisu“, pojašnjava Zvjezdan Karadžin, profesor okolinske sigurnosti.

Situacija je kritična, tvrde stručnjaci, a nepropisno odloženi otpad i dalje predstavlja ekološku bombu.

„Taj otpad je ostavljen bez nadzora stručnih osoba. Dole imate samo jednog securityja koji čuva to 24 sata, bez nadzora stručnih osoba. To je krivično djelo. Ugrožena je sigurnost građana. Dole ima hlora, kruksa, žive“, ističe Sakib Kopić, bivši radnik Polihema.

Iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove i resornog ministarstva nismo dobili adekvatan odgovor ko je zapravo nadležan za zbrinjavanje otpadnih materija.

„Vlada Federacije je jednom donijela odluku o izdvajanju 900 hiljada KM za zbrinjavanje otpada. Međutim, kada su došli na lice mjesta vidjeli su da je to zanemariv iznos u odnosu na potreban i odustali su“, kaže Mirnes Ajanović, predsjednik Komisije za ljudska prava Grada Tuzla.

„Zaista su potrebna milionska sredstva da bi se to uklonilo, ali neko treba da krene. Ja mislim da je krajnje vrijeme da određeni nivoi vlasti pokrenu odlučniju akciju i da animiraju sve činioce, od Grada do Federacije“, dodaje Karadžin.

I dok neki nijemo i dalje posmatraju prisutnost opasnih materija i u gradskim zonama, Karadžin se deset godina zalaže za pronalazak sredstava koja bi bila utrošena za rješavanje ovog problema.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine izabralo je na današnjoj sjednici Gordanu Tadić za glavnog tužioca Tužilaštva BiH.

Članovima VSTS-a danas su predstavljeni i prezentirani programi rada kandidata za glavnog državnog tužioca i to dosadašnje vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH Gordane Tadić, tužiteljke Tužilaštva BiH Dijane Kajmaković i glavnog tužioca Federalnog tužilaštva Muniba Halilovića.
Većinom glasova članova VSTS-a (9 za, 2 protiv i 2 suzdržana) za glavnog državnog tužioca izabrana je Gordana Tadić koja od suspenzije Gorana Salihovića, odnosno od septembra 2016. godine, vrši dužnost vršioca dužnosti glavnog tužioca Tužilaštva BiH, javlja Klix.ba.

Tadić je u obraćanju VSTV-u kazala da joj je najveći dosadašnji uspjeh to što je stabilizovano Tužilaštvo BiH.

Još od samog raspisivanja konkursa za glavnog državnog tužioca Tadićeva je važila za favorita uprkos tvrdnjama političkih stranaka kako se na ovoj poziciji treba nalaziti osoba koja se izjašnjava kao pripadnik bošnjačkog naroda.

Inače, fotelja glavnog tužioca Tužilaštva BiH jedna je od najvažnijih u državi, a od formiranja Tužilaštva BiH 2003. godine glavnog tužioca uvijek su pratili skandali. Nijedan od dosadašnja tri glavna tužioca nije završio svoj mandat do kraja i sa pozicije je odlazio uglavnom uz afere koje su ga pratile.

Prvi glavni tužilac bio je Marinko Jurčević, koji je 2008. godine iznenada otišao na bolovanje, a ubrzo poslije toga i podnio ostavku na tu funkciju, a kasnije prešao u notare.

Poslije Jurčevića na mjesto glavnog tužioca došao je Milorad Barašin, koji je sa mjesta glavnog tužioca odstupio nakon što su se u javnosti pojavili snimci njegovih kontakata sa Slobodanom Tešićem, međunarodnim trgovcem oružjem, koji je krajem prošle godine stavljen na crnu listu Sjedinjenih Američkih Država.

Poslije Barašina na mjesto glavnog tužioca izabran je Goran Salihović, protiv kojeg je pokrenut disciplinski postupak zbog nepravilnosti u radu, a kasnije je čak pokrenuta i istraga Tužilaštva BiH koja bi uskoro trebalo da dobije svoj epilog.

Vozači u BiH plaćaju skuplje gorivo nego stanovnici Luksemburga, države koja se smatra najbogatijom članicom Evropske unije.

Po informacijama objavljenim na sajtu Spoljnotrgovinske komore BiH, koja se poziva na podatke Međunarodne unije cestovnog transporta (IRU), benzin 95 smo u protekloj sedmici plaćali 2,26, benzin 98 koštao je 2,41, a dizel 2,36 KM.

U istom periodu u Luksemburgu je benzin 95 koštao 1,1 evro (2,15 KM), a benzin 98 1,193 evra (2,33 KM), dok je za litar dizela trebalo izdvojiti 1,02 evra (1,99 KM).

Još u nekim od nas znatno bogatijim evropskim državama, poput Njemačke, Austrije i Slovenije, pojedine vrste goriva je moguće točiti po gotovo istim ili, pak, nižim cijenama nego na bh. benzinskim pumpama. Istina, kod nas naftni derivati jesu jeftiniji nego u većini članica EU, ali to nikako nije pravilo.

Na primjer, za litar benzina 95 je u protekloj sedmici u Austriji trebalo izdvojiti 1,17 evra, ili 2,28 KM, što je tek dva feninga više nego u BiH. Međutim, Austrijanci od nas dosta više plaćaju benzin 98 i dizel.

Slovenci su u minuloj sedmici za litar dizela izdvajali 1,19 evra (2,32 KM), dok je kod nas to gorivo bilo skuplje, i koštalo je 2,36 KM. Ipak, kod nas su jeftiniji benzini nego u Deželi.

Dizel je i u Slovačkoj bio jeftiniji nego kod nas, i to za dva feninga. Zanimljivo je da je dizel u Njemačkoj samo tri feninga skuplji nego u BiH, ali, ruku na srce, benzin plaćamo mnogo manje nego Nijemci.

Izvor “Nezavisnih”, upućen u kretanja na tržištima energenata, ističe da se cijene goriva u BiH već duži period približavaju onima u državama EU.

“Na početku 2017. godine Hrvatska je imala višu cijenu u odnosu na nas za 75 feninga, a sada je ta razlika svedena na minimalnu, gotovo zanemarivu, od svega nekoliko feninga”, kaže sagovornik “Nezavisnih”.

U udruženjima za zaštitu potrošača kažu da je neprihvatljivo opravdanje države da su joj ruke svezane zbog slobodnog formiranja cijena. Kako ističu, iza takvog pasivnog odnosa prema problemu krije se to što se, zapravo, na skuplje gorivo slijevaju i veći porezi u budžet.

Gordana Bulić, predsjednica Udruženja potrošača “Klub potrošača” Tuzlanskog kantona, nije iznenađena činjenicom da gorivo plaćamo više nego stanovnici Luksemburga.

“Očito da oni distributeri u BiH koji su snažni određuju kakav profit žele i svi ostali moraju da ih slijede. Većina distributera ima različite troškove, a mi na pumpama imamo identične cijene, tako da se očito radi o dogovoru da se prati onaj koji je najjači i najdrskiji da odredi najvišu cijenu i tako sebi isplanira dobru dobit”, kaže Bulićeva.

Inače, svoje cjenovnike naftni prometnici pravdaju brojnim faktorima koji, kako tvrde, utiču na to koliko ćemo plaćati gorivo, uključujući i rafinerijske cijene.

Znate li kome dugujete zahvalnost što ste uopšte živi? Znate li ko vas je branio u ratu. Ne znate? Pa, Sead Omergegović Dodolić, Husejn Kavazović i njima slični... Znate li ko će dobiti Medalju otpora? Ne znate? E, pa, oprostite dragi čitatelji, ali ni vi, kao ni mi, pojma nemate... Učite kome dugujete život. Učimo i mi, ali nam teško ide... Omerbegović, Kavazović? Teško je povjerovati...

TUZLANSKA REGIJA

Banovići: Nermin Delagić, Mirsad Kukić, Mešan Rahmanović, Kasim Selimović; Vlasenica: Sakib Zubović; Bijeljina: Muriz Ibrahimović, Hase Tirić; Bratunac: Džemail Bećirović; Brčko: Farid Mujkanović, Mustafa Ramić; Čelić: Bećir Ćehajić, Mehmedalija Mešić, Nedžad Šadić, Muhamed Šadić; Orašje: Tahir Redžepović; Gračanica: Husein Serhatlić, Hazim Vikalo, Sead Rešidbegović; Gradačac: Adem Hadžić, Reuf Huseinagić, Sead Jamakosmanović, Redžo Jahić, Suad Mujanović, Tasin Okić, Alaga Džekić, Husein Kavazović; Kalesija: Dževad Tosunbegović, Izet Hadžić, Alija Muminović, Mehmed Tosunbegović, Sead Omerbegović, Salih Muminović, Ćazim Huremović, Enver Alić; Kladanj: Zehrid Selimović, Džihad Kovačević, Muhamed Muhić, Osman Čučak, Izet Gazdić; Lukavac: Tarik Arapčić, Nedžad Hasanović, Ismet Osmanović, Sead Hasanhodžić, Sead Hodžić; Srebrenica: Suljo Hasanović, Mehmed Bajraktarević; Ugljevik: Šuajb Čeliković, Hajrudin Mešić; Teočak: Refko Hodžić; Tuzla: Abdulah Fazlić, Vahid Karavelić, Salih Kulenović, Salko Bukvarević, Salem Hodžić, Mehdin Hodžić, Samir Ništović, Mustafa Krasnić, Emir Razić, Muhamed Alić, Suljo Osmanović, Enes Vrabac; Vlasenica: Ferid Hodžić; Zvornik: Asim Hadžić, Fehim Lović, Agan Delibajrić, Sakib Halilović, Edhem Omerović; Živinice: Salih Malkić, Hariz Redžić, Izet Kuljić, Ibrahim Mušić, Abdulah Delić, Fahrudin Bešić, Irfan Hasić, Ćazim Hadžić, Asif Omerbegović, Huska Konjević.

Iako se očekivalo da SDP danas donese odluku o tome da li će biti dio vlasti ili opozicija na federalnom i državnom nivu, sve su prilike to se neće desiti. Nikakavih spektakularnih zaključaka danas neće biti a konačnu odluku donijet će Glavni odbor, a po potrebi bi se mogao provesti i unutarstranački referendum.

Rasprava na današnjoj sjednici protiče u konstruktivnoj atmosferi, no mišljenja u samom rukovodstvu SDP-a su podijeljena.

Sjednica Predsjedništva SDP-a dolazi nakon što BH blok nije uspio osigurati skupštinsku većinu u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu, te najava o mogućoj koaliciji SDP-SDA. U TK je SDP saopštio da ide u razgovore s PDA i SDA.

Predsjednik KO SDP Tuzla Enver Bijedić rekao je novinarima pred početak sjednice da bi bio presedan ako Glavni odbor SDP-a bude protiv eventualne koalicije sa SDA ili PDA.

Generalni sekretar Irfan Čengić ranije je rekao da jedni smatraju da SDP treba ostati opozicija, drugi da treba formirati vlast bez nacionalnih stranaka gdje se to može, a treći da treba ući u vlast i sa Strankom demokratske akcije i sa Hrvatskom demokratskom zajednicom.

Za dijamante u 2018. godini nismo imali novca. Povećan je ipak uvoz zlata, dragulja, bisera, plemenitih metala. Pojedini državljani Bosne i Hercegovine dovoljno su bogati da kupe Porsche od pola miliona KM, te izdvoje 75.000 KM državi za dažbine. Skoro 900 miliona maraka vrijede uvezeni automobili u prošloj godini. Država je od tog uvoza inkasirala skoro 200 miliona maraka. Jedinstvena stopa PDV-a od 17% ista je za uvoz hrane, lijekova, ili pak luksuza. Rukovodici iz sektora indirektnih poreza reforme bi radili kroz direktne, javlja N1.

“Oni se mogu oporezovati kroz primjenu trošarina, ali i kroz primjenu direktnih poreza”, kaže Miro Džakula, UIO BiH.

No, diferencirana stopa za luksuz s jedne strane, te lijekove i prehranu s druge neophodna je BiH, smatra ekonomista Zoran Pavlović.

“Imamo mercedese, bunde, zlato koje su po istoj stopi uvoza oporezovane kao lijekovi, recimo. Inicijative već postoje, analize su urađene. Mi smo u situaciji da zaista moramo nešto da promijenimo, ako ništa drugo da ove skupe, luksuzne proizvode oporezujemo više, a oslobodimo PDV-a lijekove, osnovne životne namirnice”, navodi Pavlović.

To bi bio pokušaj i to dobar pokušaj smanjenja klasnog jaza, smatra Pavlović, ubijeđen da je reforma sistema PDV-a potrebna.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjaluci Goran Radivojac ne vjeruje da će eventualno uvođenje poreza na luksuz napuniti budžete. Podsjeća na neslavan francuski zakon kojim su svi milioneri 2012. godine za vrijeme Francoisa Hollandea oporezovani sa 75 posto. Slavni glumac Gerard Depardieu zbog svega se odrekao francuskog državljanstva, te uzeo rusko.

“BiH nema mnogo bogatih ljudi. Činjenica je da se ovdje obavlja promet nekim luksuznim robama, ali ne možemo reći da bi taj porez dao neke značajne benefite u budžete, odnosno da bi se oporezivanje luksuza u nekom značajnijem, primjetnom, osjetnom nivou, povećale penzije, zdravstvene usluge itd”, smatra Radivojac.

Mnoga strana istraživanja, ali i liste poput Forbesove, govore o bogatašima u Bosni i Hercegovini. A brojke su neumoljive, uz milion siromašnih, u BiH živi i 500 milionera, te više od 90 multimilionera. Svi plaćaju iste stope poreza.

Kevin Curtis je Slobodana Miloševića u ljeto 2001. godine izručio Haagu. U razgovoru za HRT ispričao je točno kako je išao taj sudbonosni let iz Beograda.

U zračnoj luci Banjica Slobodana su čekala tri helikoptera, ali i Curtis, tadašnji istražitelj Haaškog suda.

Kevin Curtis je Slobodana Miloševića u ljeto 2001. godine izručio Haagu.
U razgovoru za HRT ispričao je točno kako je išao taj sudbonosni let iz Beograda.
U zračnoj luci Banjica Slobodana su čekala tri helikoptera, ali i Curtis, tadašnji istražitelj Haaškog suda.

"Vidjelo se da je šokiran. Nikad nije mislio da će se to dogoditi. Rekao sam mu ko sam te da ću mu pročitati optužnicu. Odbio je govoriti engleski, no srećom imao sam prevoditelja. Pitao je kuda idemo, na što sam odgovorio u Haag", prisjetio se Curtis u razgovoru za HRT.

"Najprije ću vam pročitati prava, onda ću vas pretražiti. Rekao je kako je upravo došao iz zatvora, te upitao zašto ga moram pretražiti. Odgovorio sam: 'Sad ste moj zatvorenik i ja ću vas pretražiti prije nego se ukrcamo na bilo kakav let.'", rekao je Curtis.

Osiguranje je pretražilo Miloševića i bilo je očito da mu se to nije nimalo svidjelo. "Milošević je to mrzio jer su mu pretražili usnu šupljinu, odjeću, sve", govorio Curtis.

Takve mjere sigurnosti posljedica su jednog ranijeg Curtisovog uhićenja. Ratni gradonačelnik Vukovara Slavko Dokmanović uspio je prokrijumčariti pištolj na let za Haag i britanski istražitelj bio je odlučan da se takvo što više neće ponoviti.

"Ukrcali smo se u vrlo veliki helikopter i odmah je počeo govoriti engleski. Savršeno je govorio engleski. A onda je rekao: 'Želim zapaliti'. Rekao sam mu da ne može pušiti u helikopteru. Pokazao je na pepeljaru na podu i kazao da je on vlasnik helikoptera. Znao sam da helikopter nije njegovo vlasništvo, barem ne više.", kazao je Curtis.

Simbolično, Miloševića su prebacivali iz Srbije istim helikopterom korištenim za njegov slavodobitni dolazak na Gazimestan, na obilježavanje 600 godina od Kosovske bitke. Bio je to gotovo pjesnički kraj karijere u letjelici koja je označila i njegov uspon.

Za vrijeme leta, Milošević je najčešće samo gledao kroz prozor. Britanski istražitelj govori da je Slobodan ostavljao dojam kao da misli: "Posljednji put gledam ovaj prizor. Ovu državu."

Pitao je Curtisa gdje idu na što mu je ovaj odgovorio da idu u Tuzlu što je Miloševića iznenadilo pa je napravio neku čudnu grimasu kao da je Tuzla prljava.

Kad je izišao iz helikoptera, izvadio je rupčić iz džepa i očistio cipele kao da poručuje: "U Bosni sam, ovo je prljava zemlja,ne želim je na cipelama", prisjetio se Curtis.

Počeo je Milošević hodati gore-dolje po hangaru, a jedan snimatelj morao ga je slijediti okolo.

Milošević se okrenuo i rekao mu: "Znaš, možeš zumirati. Možeš stati ondje i gdje god ja idem, možeš me slijediti". Pokušavao ga je poniziti, uvjeren je Curtis.

Onda je Milošević htio na WC, a bio je jedan i unutar hangara. Rekli su mu da može, ali pod uvjetom da vrata ostanu otvorena i da ga haaški istražitelji sve vrijeme snimaju. Vidjelo se da mu smeta, ali tako je na kraju i bilo. Nedugo nakon toga odletjeli su u Nizozemsku i odveden je u zatvor.

Idućeg dana je Carla del Ponte, tadašnja tužiteljica, pozvala Miloševića sebi u ured. "Ne znam što se dogodilo jer je bila nasamo s njim. Nakon toga rekla je da niko neće razgovarati s njim. Zbog toga se nije ostvario plan da ga ja intervjuiram. Prava šteta jer je potencijalno imao toliko informacija do kojih smo morali dolaziti na drugim mjestima. Da nam se otvorio, to bi pomoglo na mnogo načina. Siguran sam da bi sva sila suđenja bila puno brže gotova samo da nam se otvorio", povjerio se Curtis u razgovoru za HRT.

Predsjedništvo HNS-a danas je u Mostaru održalo posljednju sjednicu pred saborsko zasjedanje planirano za subotu. Predsjednik Dragan Čović podsjetio je da je između ostalog razgovarano i o dokumentima koje su članice Sabora prilagale, a koji će se naći na subotnjem dnevnom redu. Cilj je bio otkloniti nedostatke i eventualne tehničke smetnje, kako bi zasjedanje bilo kratko i efikasno.

Deklaracija HNS-a u 7 poglavlja

Prihvaćena je i Deklaracija HNS-a koja se odnosi na položaj hrvatskog naroda u zemlji. Njezin nacrt već sutra će biti dostupan predstavnicima medija. Kazao je da je riječ o dokumentu koji je složeniji nego svi dosadašnji kad je u pitanju HNS. Sastoji se od sedam poglavlja, od kojih se svako odnosi na pojedine segmente života u današnjoj BiH. Predsjednik HNS-a najavio je i da će subotnje zasjedanje polučiti bolje rezultate nego sva dosadašnja. Apelacija Ustavnom sudu koju je najavio nakon nedavnih odluka CIK-a, već je otišla na željenu adresu. Upitan hoće li i ovog puta biti kandidat za predsjednika HNS-a, kazao je da vjerovatno hoće, te da je to ustvari stvar njegove stranke koja će kao i ostale članice imati više različitih prijedloga.

U nedavno potpisanom sporazumu sa HDZ-om 1990 nema nejasnoća. Dvije stranke su se, navodi, opredijelile zajedno raditi na rješenju pitanja koja su ključna za položaj Hrvata u BiH. Sporazum je HDZ BiH ranije potpisao i sa još sedam ili osam stranaka, naveo je. Na pitanje jesu li brojni problemi u zemlji zasjenili Grad Mostar, kazao je da nisu, uz podsjećanje da je u deklaraciji jasno naveden i problem grada na Neretvi.

U narednim će danima održati sastanke sa organizacijama HDZ-a u kantonima gdje je njegova stranka ostvarila najbolji rezultat. Vlada u ZHK-a već je konstituisana, a dogovori su, tvrdi, postignuti i u Posavini, odnosno u SBK-a.

- Ostaje nam Vlada u Mostaru (misli na HNK-a) i u Herceg-Bosni (misli na Kanton 10). Vjerujem da ćemo u "Herceg-Bosni" do kraja tjedna imati i Vladu i prijedloge za Dom naroda. Vidjet ćemo kakva je dinamika u Mostaru (ponovo misli na HNK-a)... Razgovori su krenuli. U županijama u kojima smo većina do 10. veljače bismo trebali sve završiti. Nadam se da ćemo na zeničko-dobojskom prostoru, obzirom na tri predstavnika HDZ-a, također imati kvalitet kad je riječ o izvršnoj vlast. Informirani smo i kako se okuplja bošnjački set stranaka. Oni su do kraja mjeseca željeli osigurati zajednički nastup svih stranaka. SBB je kasnije kazao da im ne pada na pamet učestvati u tome, a sad će to učiniti i još neki subjekti. O tom ne bih špekulirao. Evidentno ćemo u narednih sedam, osam dana imati jasan Dom naroda. To će stvoriti mogućnost da se usvoji proračun i u drugom domu, kazao je Čović.

Stvari su kad je riječ o HNS-u, odnosno o HDZ-u jasne i kada su u pitanju Vijeće ministara i Vladi FBiH. Ponovio je da su uslov za uspostavu Federalne vlade, izmjene i dopune Izbornog zakona BiH.

Otklanjanje manjkavosti

- Partneri će morati razumjeti da nikad nećemo doći u poziciju da netko Hrvatima bira predstavnike. Ovaj posao ide brže od očekivanog. Ako uskoro dobijemo županijske vlade i Dom naroda, onda ne vidim razloga da vlast ne funkcionira normalno. Zadatak HNS-a je otkloniti manjakvosti. Kad god bošnjačka strana procijeni da je došlo vrijeme za takvo nešto, ona će lako provjeriti odluke Ustavnog suda. Svako rješenje koje osigura legitiman izbor za nas je prihvatljivo. Bez toga ćemo teško napraviti iskorak, smatra prvi čovjek HNS-a.

Govoreći o Vijeću ministara kazao je da ucjene koje su na sceni nisu dobre i kako se ne bi trebale događati.

- Jasno je da dva bošnjačka člana Predsjedništva uvjetuju gospodina Dodika, kako bi mu dali suglasnost za mandatara Vijeća ministara. Mislim da se to ne smije događati, ako već imamo unaprijed zadanog mandatara. Znamo da je to predstavnik srpskog naroda. Ako nastave tako vjerojatno ćemo imati reakciju s druge strane. Tu mi ništa posebno ne možemo učiniti, kazao je Čović na kraju današnje konferencije.

Sabina Ćudić, zastupnica u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine,reagirala je nakon gostovanja njene kolegice zastupnice Kenele Zuko u programu N1 televizije, poručivši da je "razočarana, zatečena i zgrožena".

Naime, Zuko je, gostujući u subotu u emisiji "Novi dan" N1 televizije, govorila o Ćudić, a u jednom dijelu razgovora zapitala se zašto "Sabina Ćudić ne rađa djecu".

- Ja bih dala jednu digresiju, evo gospođa Sabina Ćudić se vodi time da će se više djece rađati ako se da 180 maraka šest mjeseci mjeseci. Ona je bila kantonalna zastupnica prošle četiri godine, sada je ponovo zastupnica, zašto ne rađa djecu?, zapitala se Zuko.

Ćudić je, reagirajući, ovakvu izjavu ocijenila "simbolom sunovrata našeg javnog diskursa".

- Razočarana, zatečena i zgrožena odlukom zastupnice Zuko, inače doktorice pedagogije, da razgovor o porodiljskim naknadama i opravdanje zašto je bila protiv mog amandmana na budžet Federacije Bosne i Hercegovine kojim se obezbjeđuje naknade za nezaposlene porodilje svede na pitanje: Zašto onda Sabina Ćudić ne rađa djecu nego je na jednom djetetu? Da neko koga ne poznajem, ko ne zna ništa o meni, o mojoj porodici, o tome želim li, mogu li, hoću li imati više djece - iskoristi svoj intervju da problematizira moju kompetentnost da govorim o zakonskim rješenjima kada sam "na jednom djetetu" je simbol sunovrata našeg javnog diskursa. Žao mi je da ste se odlučili na ovaj korak, zastupnice Zuko, morali bi biti iznad toga", poručila je Sabina Ćudić na svom Instagram profilu.

Iako su zabilježile stope smanjenja nezaposlenosti, Makedonija i Bosna i Hercegovina su i dalje pri začelju u regiji, dok je Slovenija sa ostvarenom stopom nezaposlenosti od svega pet posto najbolja u regiji.

Stopa nezaposlenosti u BiH iznosi, prema posljednjim podacima za prošlu godinu, 18,4 posto. To je za 5,1 posto manje nego godinu ranije.

Do smanjenja nezaposlenosti od 2,1 posto došlo je i u Makedoniji, ali ta zemlja je sa 20,8 posto nezaposlenih najgora u regiji kada je u pitanju tržište rada.

Nezaposlenost je i u Crnoj Gori smanjena za 3,3 posto, ali je i dalje generalno visoka. Crna Gora je prošlu godinu završila sa stopom nezaposlenih od 14,1 posto.

Slovenija je, istovremeno, jedina zemlja u regiji koja više izvozi nego što uvozi.

S obzirom da su balkanski političari, pogotovo u vrijeme predizbornih kampanja skloni da manipuliraju ekonomskim pokazateljima kako bi skupili političke poene, Al Jazeera je provjerila šta se zapravo krije iza namjerno plasiranih netačnih informacija, prije svega o izvozu i zaposlenosti.

Vještački rast standarda

Sanel Halilbegović, profesor na Burch Univerzitetu u Sarajevu, kaže da BiH, kao i neke države u regiji dolaze u kontradiktornost gledanja na smanjenje nezaposlenosti kao dobru vijest.

Čak šta više, navodi Halilbegović, ovakva vijest je vrlo alarmantna i ukazuje na svojevrstan uvod u ekonomsku anomaliju koja se zove “sintetički rast standarda”, gdje porast životnog standarda nije uzrokovan nekim radikalnim mjerama zapošljavanja ili podsticaja pokretanja i sekundarnog zapošljavanja u srednjim i malim preduzećima i slično, već je taj nadasve vještački rast standarda, uzrokovan tektonskim pomjeranjima u demografiji jedne zemlje ili regije.

“To uključuje, a nije limitirano sa odlaskom mlade radne snage iz zemlje, smanjenjem djelitelja u razlomku koji definira procenat nezaposlenih (djeljenik otprilike ostaje isti, dok se djeljitelj smanjuje) itd. Konkretno, BIH je odavno prešla kritičnu tačku omjera zaposlenih prema broju penzionera, te je jednostavnom analizom vrlo lako utvrditi da je jedino rješenje opstanka PIO fonda u stvari zaduživanje u beskraj, jer mlada radna snaga, koja bi u narednih 20/30/40 godina trebala “upumpavati” novac u PIO kroz doprinose, se sve više osipa“, ukazuje on.

Moramo biti svjesni, ističe on, da će političke vođe statistiku uvijek interpretirati na način kako to njima odgovara ili onako kako ih to čini pozitivcima, jer koliko god bila egzaktna i objektivna, čak je i statistika podložna subjektivnom tumačenju u nekoj mjeri.

“Čak nije isključeno da će određene političke vođe, a kad im u nekom momentu to bude potrebno, pokušati da gore navedene kontra-pozitivne efekte “sintetičkog rasta standarda” upotrijebe kao materijal za sopstvene hvale i veličanja. Upravo su državne institucije one koje imaju tačne, realistične podatke i metrike u svojim bazama, ali veliki problem je to što običan čovjek ne može doći do takvih informacija da bi se eventualno stvorila realnija slika stanja. Prema mom mišljenju, razne nevladine agencije, asocijacije, nevladine organizacije i slično moraju uzeti aktivniju ulogu da bi ne samo prikupili već i na jedan rudimentaran ali efektan i prodoran način emitovali nalaze analiza stvarnih činjenica te tako podignu svijest o tome u kakvom smo stvarno stanju“.

Ekonomski analitičar iz Zagreba Damir Novotny kaže da statističke analize i metodologije prikupljanja podataka o ekonomskim aktivnostima i zaposlenosti / nezaposlenosti se razlikuju u zemljama članicama Evropske unije i ostalim zemljama jugoistočne Evrope.

Statistika je, ističe Novotny, bolja u Sloveniji i Hrvatskoj, budući se temelji na metodi anketne i registrirane nezaposlenosti.

“Statistički podaci o nezaposlenosti su relevantni , ali se moraju korigirati sa stvarnim stanjem. Pri tome pomaže metoda anketiranja kućanstava. Jedan dio nezaposlenih se emigrirao u druge zemlje EU-a. Veliki dio registriranih nezaposlenih ostvaruje dohodak u ”sivoj ekonomiji” koja se procjenjuje na čak 30 posto BDP-a u zemljama jugoistične Europe“, kaže.

Makedonija ima najveći nivo sive ekonomije

Slovenija, napominje on, nema toliko visoku sivu ekonomiju, pa se podaci o nezaposlenosti odnose na stvarno nezaposlene, dok je Makedonija prema službenim podacima i statistikama najlošija, ali ima i najveći nivo sive ekonomije, odnosno ostvareni dohotci se ne registriraju.

Slično je, kaže, u Bugarskoj, Albaniji i Grčkoj.

Na pitanje kako izaći iz ove situacije, Novotny odgovara da je Njemačka primjerice prije 10-15 godina omogućila prijavljivanje za tzv. ‘mini poslove’ – male poslove na koje se plaća samo 15 posto poreza i to je, kako navodi, radikalno promijenilo sliku nezaposlenosti.

Ekonomista iz Zemuna, Goran Stanković, ističe MI u državama Balkana delimo relativno sličnu sudbinu, ali, mora se primetiti da se razlika u standardu između bivših jugoslovenskih republika nije značajno promenila u odnosu na period zajedničke države.

I dalje je, podsjeća, Slovenija na vrhu, Hrvatska iza nje, dok se ostale države sa manjim razlikama, nalaze u „drugom delu tabele“.

“Posmatranje ekonomskog razvitka bivših jugoslovenskih republika, se u savremeno doba mora obavezno gledati kroz prizmu celokupne svetske ekonomije, sa posebnim naglaskom na plasiranju međunarodnih kredita. Pod pojmom „savremena“, ja ne podrazumevam poslednjih par dekada, već proces koji je krenuo pre Prvog svjetskog rata. Od tada se stalno, ciklično, smenjuju periodi kriza i napretka, u svim svetskim državama. Naravno, i mi smo deo tog sistema“, kaže on.

Politički utjecaj

Države koje trenutno bolje ekonomski stoje od ostalih država, napominje Stanković, imaju veću zaduženost po glavi stanovnika, nego manje razvijene ekonomije.

“Mislim da je trenutno stanje u nekoj ekonomiji uvek zaslužno više faktora, koji su skloni promenama, kroz vreme. Ti faktori su: razvijenost infrastrukture, upražnjenost tržišta u nekoj oblasti, politička odluka velikih sila i mentalitet stanovništva. Mislim da je ovo poslednje najmanje važno, jer smo u istoriji mnogo puta videli da neke države padaju u krize i da se posle izvlače i prestižu države koje su im do juče bile uzor. Evropske države koje danas dobro stoje a imale su neverovatne krize su npr. Nemačka, Mađarska, Italija, Grčka … Zatim, setimo se nekih istočno evropskih država, koje su pre tridesetak godina imale neuporedivo niži standard od Jugoslavije a danas su daleko ispred nas. Mislim, da je malo moguće da su se ljudi toliko promenili i došli do novih saznanja, već je za to u velikoj meri zaslužna međunarodna politika i ciklični krugovi međunarodnog zaduživanja“.

Stanković podsjeća na veliku ekspanziju građevinske industrije bivše jugoslovenske privrede u zemljama sjeverne Afrike.

“Mislim da je za savremeni ekonomski napredak, potreban politički uticaj i unapred dogovoreni poslovi u visoko razvijenim industrijskim granama. Zaduživanje u privatne svrhe je veliko breme i problem za svakog pojedinca. Međutim, međunarodno zaduživanje je odavno dobilo svoju nelogičnu suprotnost, tako da to i ne mora uvek biti loše za standard stanovništva“.

Stanković zaključuje da se razlike između bivših jugoslovenskih republika mogu mijenjati kao i razlike među bilo kojim drugim državama, koje imaju svoje dobre i loše faze.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH