Izdvojeno

Izdvojeno (4245)

Saborski zastupnik u Republici Hrvatskoj Ivan Pernar izbačen je danas sa sjednice nakon što je optužio HDZ u Hrvatskoj da su, kako je naveo, zarad kvadrata više vile Dragana Čovića spremni raseliti vlastiti narod i upropastiti ga.

"Moja dužnost kao zastupnika je reći samo istinu i to ću napraviti i ovom prilikom. Istina je takva da mnogi Hrvati u BiH svoje spasioce vide u Katoličkoj crkvi i u HDZ-u. Smatram da je moja dužnost razotkriti te lažne spasioce hrvatskog naroda u BiH", rekao je Pernar na početku obraćanja.

Nakon historijskog osvrta poručio je kako je tragična uloga HDZ-a u BiH, a zatim je citirao riječi Stjepana Kljujića, prvog predsjednika HDZ-a BiH.

Pernar je saborskim zastupnicima kazao da je HDZ-ova politika, koja je težila podjeli BIH, dovela do rata između Bošnjaka i Hrvata.

"Taj rat je bio nametnut od Zagreba. Ali bilo je ljudi u BIH koji su se protivili tom ratu. Ipak, Tuđmanovoj politici nije odgovaralo zajedništvo Hrvata i Bošnjaka, jer je njegova politika bila usmjerena ka podjeli BiH. S ciljem provedbe te politike počinjeni su ratni zločini za koje su ljudi pravomoćno osuđeni u Međunarodnom sudu u Hagu", rekao je Pernar.

On smatra da HDZ ni danas nije odustao od te politike.

"Figurativno rečeno, veže se i sa crnim vragom kako bi je nastavio provoditi. Neko će reći da Hrvati, odnosno Zagreb nije kriv za stradanje Hrvata u BiH. Odgovorno ću reći da se Zagreb trebao umiješati u politiku BiH, ali ne na ovaj način. Srbija se trebala umiješati u politiku Hrvatske, ali ne na ovaj način. Trebala je utjecati na hrvatske Srbe, ali ne da ih tjera u pobunu, nego da prihvate mirovni sporazum Z4 i da odlože oružje, da mirno žive u Hrvatskoj kao u svojoj zemlji. Danas Krajina ne bi bila pusta".

Pernar je zatim iskoristio priliku da kaže kako HDZ govori da bi hrvatski entitet pomogao Hrvatima.

"Pa evo imamo hrvatsku državu, kako pomažete Hrvatima, koji je rezultat vladavine HDZ-a. I šta? Hrvati bježe, a Hrvatska propada. To je rezultat vladavine HDZ-a. Parola da Hrvati biraju hrvatskog predstavnika u BiH me podsjeća na parolu japanskog cara Hirohita koji je govorio Azija Azijatima, a zapravo je mislio Azija Japancima, jer je želio okupirati cijelu Aziju. Na taj isti način, govoreći da Hrvati biraju predstavnika, HDZ želi da HDZ-ovac Dragan Čović bude član Predsjedništva BiH. A šta je taj čovjek napravio hrvatskom narodu? Je li moguće da nestaje narod?", zapitao je Pernar kolege zastupnike.

On je za kraj kazao da Čovićeva porodica gradi vilu kakve se ne bi postidjeli ni narkobosovi.

"Za jedan kvadrat više njegove vile ste spremni raseliti vlastiti narod i upropastiti ga. Je li moguće da se mijenja tok rijeke da bi prolazila pored vile jednog čovjeka", rekao je Pernar.

Ivanu Pernaru je nakon ovih riječi oduzeto pravo govora na sjednici, a nakon upozorenja je udaljen s nje.

Pod zastavom države Bosne i Hercegovine započela je prva redovna sjednica Predsjedništva BiH kojom predsjedava Milorad Dodik. Sjednici koja se održava u zgradi Predsjedništva BiH u Sarajevu prisustvuju sva tri člana Predsjedništva BiH Milorad Dodik, Šefik Džaferović i Željko Komšić.

Dodikov uslov za održavanje sjednice bilo je isticanje zastave bosanskohercegovačkog entiteta RS ili uklanjanje jedne zastave Bosne i Hercegovine iz sale. Naime, Dodik je stava kako dvije zastave BiH predstavljaju zastave države BiH i entiteta Federacija BiH.

Još uvijek nije poznato na osnovu kojih činjenica je Dodik došao do takvog zaključka jer se veći broj državnih zastava ističe zbog dekoracije, a ne zbog reprezentativnosti entiteta FBiH u Predsjedništvu BiH. Prilikom brojnih sastanaka i konferencija članova Predsjedništva BiH u sali je znalo biti istaknuto i po pet državnih zastava.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH čak je prijetio i da će sjednicu održati putem videolinka iz administrativnog centra Vlade RS-a u Lukavici, a što su u startu odbili Džaferović i Komšić.

Na dnevnom redu, ako je vjerovati ranijim najavama Dodika, naći će se izmjene Poslovnika o radu Predsjedništva BiH i Zakona o zastavi BiH, a kojim je predviđeno omogućavanje isticanja zastave manjeg bh. entiteta u zgradi Predsjedništva BiH. Ovi prijedlozi zasigurno neće dobiti podršku Šefika Džaferovića i Željka Komšića.

Prema svim procjenama na dnevnom redu neće se naći smjene ambasadora koja je imenovao bivši član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić. Dodik je ranije najavio da će zatražiti smjenu 16 bh. ambasadora iz reda srpskog naroda, a između ostalog i ambasadora BiH u Japanu, Bugarskoj, Izraelu, Češkoj Republici, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i OSCE-u.

Predsjednik SDS Vukota Govedarica ima rješenje za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika u vezi zastave Republike Srpske. Predlaže mu da uzme stonu zastavu Republike Srpske i da je nosi sa sobom i stavi ispred sebe svuda gdje se nalazi.

– Dodik pokušava da zatrpa ogromne probleme koji su prisutni pa čak i ono što je obećao da će uraditi pa tako sada vodi polemiku da li će zastava stajati u hodniku ili negdje drugo. Ako hoćete da neko odnese zastavu stavićete je ispred vrata. u hodnik, ako hoćete da je čuvate i da bude simbol onog dijela zemlje odakle dolazite onda ćete zastavu staviti u svoj kabinet – rekao je Govedarica u izjavi BN.

On kaže da ima rješenje za Dodika kako će ubuduće riješiti to pitanje.

– Predlažem mu da nabavi stonu zastavu RS, koju mu niko neće moći oduzeti, da je stavi ispred sebe na dijelu stola gdje on sjedi – kazao je Govedarica.

Lider SDS-a danas se, zajedno sa ostalim predstavnicima stranaka iz RS, odazvao na konsultacije u Predsjedništvo BiH u vezi imenovanja mandatara za sastav novog Savjeta ministara BiH.

Sastanak je Dodik otkazao jer nije u sali, gdje je trebalo da se održi sastanak, bila postavljena zastava RS, nego je zatražio pismenim putem izjašnjenje lidera stranaka u vezi mandatara za sastav Savjeta ministara BiH.

Prema nepotvrđenim informacijama, Milorad Dodik otkazao je radni sastanak u zgradi Predsjedništva.

Dodik je, navodno, insistirao da se pored zastave BiH nađe i zastava RS, što nije prihvaćeno od druge dvojice članova Predsjedništva. Dodik je nakon toga kazao da će se nalaziti u Administrativnom centru RS.

U zgradi Predsjedništva BiH trebale su biti održane konsultacije, za koje je poziv političkim strankama zastupljenim u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH uputio predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Konsultacije su trebale biti o imenovanju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.

Dugogodišnja parlamentarka Milica Marković je dobila petosoban stan u Bijeljini, plaćen robnom rezervom mazuta. Iako je entitetska vlast u to vrijeme dijelila stanove funkcionerima, Marković nije prošla zakonsku proceduru, već je za njen slučaj smišljen drugi plan.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)

Sredinom 2000. godine tadašnja poslanica Srpskog narodnog saveza (SNS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske (RS) Milica Marković je tražila od premijera Milorada Dodika da joj Vlada RS-a kupi stan. Ona je u to vrijeme brinula o dvoje djece i živjela u tuđem stanu iz kojeg je morala izaći.

Vlast je tada uveliko pomagala funkcionerima koji su živjeli u „neadekvatnim“ stanovima ili ih nisu ni imali. Uobičajen način je bio da funkcioneri podnesu zahtjev Komisiji za stambena pitanja. Dobijene stanove kasnije su mogli otkupiti od Vlade za simboličan iznos.

Marković je smatrala da i ona ima pravo da dobije stan, a premijer Dodik joj je obećao pomoći. Tri mjeseca kasnije Republička direkcija za robne rezerve RS-a je u dogovoru sa državnim preduzećem „Drina“ platila petosoban stan u Bijeljini privatnoj firmi „Welting“. Direktori ovih preduzeća su 2001. godine optuženi da su oštetili budžet RS-a u namjeri da Marković kupe stan. Jedanaest godina kasnije su oslobođeni optužbi jer Marković u tom trenutku nije bila formalna vlasnica stana, a budžet nije oštećen.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su otkrili da je Milica Marković od 2016. godine upisana kao vlasnica stana.

Dogovor kuću gradi

Ovaj stan je bio predmet nekoliko sudskih postupaka u proteklih 18 godina. U tim postupcima Marković je tvrdila da je nakon razgovora sa premijerom Dodikom Vladi predala molbu za stan.

„Tadašnji predsjednik Vlade Milorad Dodik rekao mi je usmeno da u Bijeljini pronađem stambeni prostor i da potpišem ugovor, a koji će Vlada finansijski zatvoriti“, rekla je policiji 2001. godine.

Kasnije je na sudu izjavila da je ugovor potpisala na sugestiju direktora Direkcije za robne rezerve koji joj je rekao da on ima instrukciju iz Vlade kako da to završi.

U rodnom gradu je pronašla privatno građevinsko preduzeće „Welting“ – firmu koja će izgraditi njen budući stan. U zgradi koju je gradila u centru Bijeljine ova firma je za Marković spojila dva stana u jedan od 120 metara kvadratnih. „Razmišljala sam: ako mi Vlada kupuje stan, da mi taj odobri“, rekla je sudijama na početku procesa.

Čineći sve da što prije dođe do stana, Marković je u septembru 2000. godine pozvala na sastanak stranačkog kolegu Dušana Ilića, direktora državnog preduzeća „Drina“. Ilić je bijeljinskoj policiji ispričao da ga je Marković tada pitala šta „Drina“ može uzeti iz robnih rezervi. Kako ova ciglana svakodnevno koristi mazut za grijanje svojih peći, dogovor je lako postignut.

„Ona je tada rekla orijentacionu cijenu stana u vrijednosti oko 160.000 KM, što je odgovaralo količini mazuta oko 300 tona“, opisao je Ilić.

Marković je potom potpisala Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju sa zamjenikom direktora „Weltinga“ Strahinjom Vukovićem. U njemu je pisalo da ona plaća stan, iako su oboje znali da se to neće desiti.

Dalje se sve brzo dešavalo: „Drini“ je preko Direkcije isporučen mazut koji je Vlada RS-a platila skoro 150.000 maraka. Iako je to bila donacija, na fakturama nije tako pisalo pa je u „Drini“ evidentirano kao nabavka koju treba platiti. Prema unaprijed utvrđenom dogovoru „Drina“ je novac trebala uplatiti na račun „Weltinga“. Međutim, finansijska služba firme je odbila to učiniti jer nije imala dokument kojim bi pravdala to plaćanje. Predložili su direktoru Iliću da to riješi cesijom. Kroz cesiju je Direkcija svoje potraživanje za mazut od „Drine“ prebacila na „Welting“. Tako je „Drina“ umjesto Direkciji vrijednost mazuta platila „Weltingu“.

Isti mazut plaćen je budžetskim novcem dva puta. „Ugovor o cesijije poslužio da se realizuje odluka, dogovor nekakav, da se Milici kupi stan. (…) Mi smo radili po instrukcijama onog čije su bile pare“, kaže za CIN tadašnji direktor Direkcije Mirko Nožica, objašnjavajući da je to od njega tražio Dodik koji je odbio razgovarati sa novinarima CIN-a. Nožici je, također, nekoliko mjeseci prije Vlada dodijelila stan koji je kupljen javnim novcem za 135.000 maraka.

Devet mjeseci prije nego što su Marković i Ilić dogovorili da Drina uzme mazut od Direkcije, Vlada RS-a je naložilaDirekciji da isporuči mazut za 53 budžetska korisnika. Posljednje preduzeće na listi bila je „Drina“. Tadašnji direktor „Drine“ Ilić kaže za CIN da ni on ni njegov prethodnik nisu tražili donaciju mazuta: „Ta odluka o donaciji djeluje mi kao da je dopisana, kao da se išlo da se meni slomi vrat“.

Međutim, direktor Direkcije Nožica kaže da je rješenje o donaciji mazuta za sva preduzeća stiglo istovremeno.

„Drina“ je brzo isplatila novac „Weltingu“ koji je nakon toga u decembru 2000. godine Milici Marković izdao lažnu potvrdu, kao da je ona platila stan.

Zgrada u kojoj se nalazi stan završena je tek krajem naredne godine.

Različiti sudovi – različita mišljenja

U januaru 2001. godine dolazi do smjene vlasti u RS-u. Vladu Milorada Dodika zamijenila je vlada Mladena Ivanića. U to vrijeme položaj SNS-a u Skupštini slabi pa Milica Marković napušta ovu stranku i postaje članica Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata – nove opozicije.

Nedugo nakon smjene vlasti Osnovno javno tužilaštvo iz Banje Luke je podiglo optužnicu protiv Mirka Nožice, Dušana Ilića te vlasnika i direktora „Weltinga“ Neđe Đokića. Optuženi su za zloupotrebu službenog položaja ili ovlaštenja kako bi Marković pribavili stan. Suđenje je trajalo 11 godina.

Jedan od svjedoka je bio i Dodik koji je tvrdio da mazut nije bio donacija, iako je on lično potpisao rješenje o isporuci mazuta na teret budžeta. Sud je tokom suđenja angažovao finansijskog vještaka koji je procijenio da je „Drina“ oštećena jer je platila donaciju.

Uprkos tome, Sudsko vijeće je zaključilo da ovo preduzeće nije pretrpjelo nikakvu štetu tako što je umjesto Republičkoj direkciji mazut platilo „Weltingu“.

Zaključili su i da nije oštećen buždet RS-a jer je Vlada za uplaćeni novac dobila stan po odgovarajućim tržišnim cijenama. Vlada RS-a se nikada nije upisala kao vlasnik stana, već je on sve do 2016. godine bio „Weltingov“. Konačno, Nožica, Ilić i Đokić su oslobođeni krivice.

Dok je ovaj proces trajao u Banjoj Luci, privatizovana „Drina“ je 2008. godine pred Osnovnim sudom u Bijeljini zatražila od „Weltinga“ vlasništvo nad petosobnim stanom. Sud je tužbu odbio jer „Drina“ nije imala dokument koji je preduslov za sticanje vlasništva – ugovor o prometu nekretnina. Imala je samo ugovor o cesiji koji svjedoči o plaćanju mazuta Direkciji.

Prema tome, ni Vlada, ni Direkcija, a ni „Drina“ ne mogu biti vlasnici stana jer kupoprodajni ugovor ne postoji. Bivši direktor Nožica je sada svjestan propusta: „Da je trebalo napraviti ugovor, vjerovatno jeste. Da to bude čisto i da se zna: Vladin je stan dok ga ne dodijeli nekome“.

Međutim, formalnog dodjeljivanja nije bilo. Ipak, Marković je 2009. godine dobila ključ od advokata Predraga Ješurića. Njemu ga je dao prijatelj Dušan Lazarević, vlasnik firme „LD“ koja je bila suinvestitor pri gradnji zgrade. Lazarević je tada bio i jedan od suvlasnika „Drine“.

Za sve ove godine niko iz Vlade ili „Weltinga“ od nje nije tražio da vrati ključeve.

Njena politička karijera je u međuvremenu doživjela procvat. Posljednjih 12 godina bila je poslanica u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Svaki mjesec je primala oko šest hiljada maraka i 2011. godine je u centru rodne Bijeljine kupila drugi petosobni stan. Bez obzira na to, tražila je od „Weltinga“ da joj prepusti vlasništvo nad stanom kupljenim javnim novcem i tužila ih pred Osnovnim sudom u Bijeljini 2013. godine.

Sud je njen zahtjev odbio. Vlada RS-a je u ovom procesu tvrdila da poslanica nema dokaz da je stanplaćen za nju. Time su porekli ono što je Dodik ranije rekao – da je on tražio da se mazutom plati stan za Marković.

Okružni sud u Bijeljini je 2015. godine donio drugačiju presudu i priznao Marković da ima pravo na stan.

U presudi piše da je postojala jasna namjera organa RS-a da joj plate stan. Sud je ovo zaključio na osnovu izjava svjedoka koji su potvrdili da je ugovorom o cesiji plaćen stan za Marković, iako to u njemu ne piše.

Zahvaljujući ovoj presudi, Marković je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica stana.

Odlukom Vrhovnog suda RS-a ova presuda je ukinuta 2017. godine i borba za vlasništvo nad 120 kvadrata u Bijeljini je vraćena na početak. Od tada do danas su se reprizirali potezi iz prvog procesa: Osnovni sud je opet odbio zahtjev Milice Marković pa se ona opet žalila. Konačno, Okružni sud u Bijeljini je u novembru 2018. odlučioda Marković ima pravo na vlasništvo nad stanom.

Sud je utvrdio da je obavezu plaćanja stana za Marković ispunila Republička direkcija za robne rezerve RS. Tokom suđenja nije uzeto u obzir da li je Vlada RS na zakonit način rješavala stambeno pitanje Marković.

„Prema stanju spisa, zakonit pojedinačan akt o tome ne postoji“, navodi se u presudi Okružnog suda u Bijeljini.

Vlada RS-a i „Welting“ su prije posljednje presude imali priliku da traže njeno brisanje iz zemljišnih knjiga i iseljenje, ali to nisu uradili.

Advokat „Weltinga“ Miodrag Stojanović kaže da vlasnik Neđo Đokić nema interes za to jer je dobio pare za stan. „Ako nije Vladi stalo do tog stana, Vladi Republike Srpske, šta će Neđi stati do toga?“

Zamjenik pravobranioca RS-a Milan Radujko, koji je zastupao Vladu u ovom procesu, nije htio razgovarati sa novinarkom CIN-a, a Marković nije htjela objasniti zašto joj je Vlada RS-a osporavala pravo na stan: „Ma, ne tiče se to Vas. Niste Vi mjerodavni da ja Vama o tome pričam“.

Najnovija studija Instituta SIPRI otkriva 100 najvećih proizvođača oružja na svijetu. Američke firme vode...

Američke firme dijele više od polovine svjetskog tržišta oružjem – to su podaci Stockholmskog međunarodnog instituta za mirovna istraživanja (SIPRI). Na vrhu liste od 100 najvećih proizvođača oružja na svijetu je američki koncern Lockheed Martin.

Nijedna druga firma u ovoj industriji nije imala veći prihod u 2017. godini. Sa prodajom u visini od 44 milijarde američkih dolara, Lockheed Martin čvrsto drži prvo mjesto na listi SIPRI, daleko ispred svih ostalih. Najveća njemačka firma Rheinmetall AG, sa sjedištem u Dusseldorfu nije imala ni desetinu ovog profita. Inače, ova njemačka kompanija zauzima 25. mjesto sa prodajom u iznosu od 3,4 milijarde dolara.

Boeing na drugom mjestu

Za uspjeh pobjednika Lockheed Martin pobrinula se velika potreba američkih oružanih snaga. Ovaj koncern za njih producira različite sisteme naoružanja. Između ostalog tu je borbeni avion "F-35 Lightning" i transportni avion "C-130 Hercules". Druga po veličini kompanija proizvodnje oružja je proizvođač aviona Boeing. U julu je Boeing dobio nalog od Trumpa da proizvede dva nova aviona tipa "Air Force One" za potrebe putovanja američkog predsjednika. Ukupna cijena je iznosila 3,9 milijardi dolara, a Trump je promijenio i dosadašnji svjetloplavi – bijeli dizajn aviona.

Trka za najbolje oružje

Najveća mušterija američih proizvođača oružja je američka vojska koja stalno nabavlja novo oružje i ekstremno skupe sisteme, kao i nosače aviona.

Trka u naoružanju sa zemljama kao što su Rusija i Kina također je dobra za profit ovih firmi u SAD-u. Lockheed Martin je nedavno razvio skupu „hipersoničnu raketu" koja može izbjeći konvencionalne radarske sisteme. Rusija i Kina već imaju takve rakete dugog dometa koje lete na više zvučnih brzina. Trka u naoružanju sada uključuje i svemirski prostor kojim Donald Trump želi da dominira sa budućom "Space Force" jedinicom. U narednoj godini, SAD namjeravaju uložiti rekordni iznos u naoružanje - 716 milijardi dolara.

Sa Sjedinjenim Državama se u tom smislu može takmičiti samo nekoliko evropskih firmi. Među njima je Airbus, čije dionice pored ostalih ima i Njemačka. Airbus za više evropskih oružanih snaga proizvodi transportni avion "A400 M".

Najveći proizvođač oružja u Zapadnoj Evropi ostaje Velika Britanija, a potom Francuska. Britanska korporacija "BAE Systems", koja ima više od 83.000 zaposlenih, jedini je evropski proizvođač koji je ušao u top pet najvećih na svijetu. BAE Systems je uključen u izgradnju evropskog aviona "Eurofighter Typhoon", koji se prodaje i u zemljama poput Saudijske Arabije.

Ruske i turske firme ne zaostaju

Ruske firme za proizvodnju oružja su 2017. profitirale od Putinovih programa modernizacije vojske. Tako se Almaz-Antey, najveća ruska firma u ovoj branši prvi put našla među prvih deset na listi SIPRI.

Ni Turska ne zaostaje. Strategija predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da manje ovisi o uvozu oružja, doprinijela je tome da se profit turskih proizvođača oružja povećao za 24 posto.

Prema procijeni naučnika u Stockholmu, tri kineske kompanije bi se također trebale naći na vrhu liste. Ali, pošto one ne objavljuju dovoljno pouzdanih podataka o prodaji oružja, te firme nisu navedene na listi.

Četiri njemačke firme

Među 100 najvećih proizvođača oružja svijeta nalaze se i četiri njemačke: pored kompanije Rheinmetall tu su firme Thyssenkrupp i Krauss-Maffei Wegmann koje proizvode podmornice, brodove, tenkove i oklopna vozila za Bundeswehr, ali i za izvoz. Sve tri firme su povećale svoj profit u 2017. godini. Nova firma na listi je Hensoldt koja u blizini Minhena proizvodi radare i senzore za elektronsko ratovanje. U konačnici, prodaja naoružanja ne igra veliku ulogu u njemačkoj spoljnoj trgovini: čini samo jedan posto ukupnog njemačkog izvoza.

U okviru regiona Slovenija se nalazi na prvom mjestu sa ocjenom 7,94Stanje sloboda u svijetu je u padu, od ocjene 7,07 na ocjenu 6,89 na desetostepenoj skali Indeksa ljudske slobode, koji prati i rangira 162 zemlje.Najbolju poziciju među zemljama svijeta, na osnovu 79 jedinstvenih indikatora ličnih, civilnih i ekonomskih sloboda, zauzima Novi Zeland, nakon čega slijedi Švajcarska, a najgore ocjene imaju Libija, Irak, Jemen, Venecuela i Sirija.

BiH se nalazi na 59. mjestu, sa ocjenom 7,23 i najlošije je ocijenjena zemlja regiona, saopšteno je iz Udruženja građana “Multi” iz Tuzle.U okviru regiona Slovenija se nalazi na prvom mjestu sa ocjenom 7,94, zatim slijede Hrvatska 7,71 i Albanija 7,57. Poslije njih su Srbija 7,35, Crna Gora 7,34 i Makedonija 7,27, dok se BiH sa ocjenom 7,23 ove godine nalazi na posljednjem mjestu.

U okviru kategorije lične slobode, najbolje ocjene ostvarene su za indikator “udruživanje i civilno društvo” /9,5/, a najslabije ocjene za indikator “vladavina prava” /5,5/.U okviru ekonomskih sloboda, najbolje ocjenjen indikator je onaj koji se odnosi na “čvrstu valutu” /8,3/, a najslabije ocjene ima indikator “pravni sistem i vlasnička prava” /4,1/.

Indeks ljudskih sloboda objašnjava koliko su ljudi slobodni da uživaju najvažnije slobode poput slobode govora, vjerskih sloboda, slobode udruživanja, ali mjeri i slobodu kretanja, ženske slobode, pitanje kriminala i nasilja, kao i diskriminacije.Indeks ljudskih sloboda objavljuju Kato institut, Frejzer institut i Liberalni institut Fridrih Nojman fondacije /Cato Institut, Fraser Institut i Liberales Institut Friedrich Naumann fondacije/.

Autor Indeksa ljudskih sloboda za BiH Tanja Porčnik kaže da, umjesto da se radi na unapređenju ljudskih sloboda, građani BiH su manje slobodni.“U ovom izvještaju dokumentujemo da je tradicionalno slaba vladavina prava još slabija. Značajan pad je ostvaren po pitanju građanskog i krivičnog prava. Konkretno, krivično pravo je pod političkim uticajem i manje je efikasno, dok građanski pravni sistem ima problem sa korupcijom”, navela je Porčnikova, koja je zajedno sa Janom Vaskezom /Ian Vasquez/, autor ovog indeksa.Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. decembra, na dan kada je potpisana Opšta deklaracija UN o ljudskim pravima 1948. godine i prvi put u istoriji čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i bezbjednost bez ikakvih razlika.

'Operacija zaraza' je dokumentarni film New York Timesa koji počinje u Sovjetskom Savezu 1959. godine, kada autori smještaju početak jednog od najvećih svjetskih mehanizama za dezinformisanje.

Koristeći animacije i veoma uvjerljive intervjue sa sovjetskim agentima za dezinformisanje, ovaj dokumentarni film rekonstruiše sovjetski priručnik pomoću kojeg su stvorene viralne laži u doba prije interneta.

Film razotkriva moskovske kampanje za dezinformisanje, prikazujući ih kao visoko organizirane i dobro finansirane vojne obavještajne napore od 1960-ih godina, čija je svrha bila da destabilizuju Zapad, tako da nekada Sovjetski savez, a sada Rusija mogu lakše zastrašivati zemlje jednu po jednu.

Ovaj priručnik za obmanjivanje se sada oponaša širom svijeta, od Indije do Mjanmara i Vašingtona, kažu autori, objašnjavajući da je današnja kriza lažnih vijesti stara, a ne nova priča, i stoga s "Operacijom zaraza" pokušavaju promijeniti način na koji se čita vijest:

"Rusko miješanja u izbore u Sjedinjenim Državama nije obmana. To je vrhunac decenijama duge moskovske kampanje da uništi Zapad. 'Operacija zaraza' otkriva načine na koje se jedna od osnovnih sovjetskih taktika - objava laži o Americi - nastavlja danas, od Pizzagate do Džordža Soroša (George Sorosa).

Upoznajte KGB-ove špijune koji su osmislili ovaj virus i američke jedinice za istinu koje su pokušavale - i još uvijek pokušavaju - da se bore protiv njega. Zemlje od Pakistana do Brazila sada raspravljaju o stvarnosti, a u najvećoj pobjedi Vladimira Putina, Amerikanci koriste rusku strategiju jedni protiv drugih, a da toga nisu svjesni."

Video možete preuzeti preko opcije 'embed' sa YouTube stranice New York Timesa, a titlove sa prevodom možete pokrenuti na opciji 'captions' odabirom jednog od ponuđenih jezika:

https://www.youtube.com/watch?v=tR_6dibpDfo

U intervjuu za "Blic" Čedomir Jovanović, predsjednik LDP-a u Srbiji komentirao je predsjednika Predsjedništva BiH Milorada Dodika.

Na pitanje da li je Dodik posljednji veliki srpski državnik Jovanović je naglasio da je Dodik velik koliko i američki tenk na kojem je došao na vlast, prenosi Blic.

- On je velik onoliko koliko je bio veliki američki tenk na kojem je došao u Banja Luci na vlast 1996. ili 1997. Njegova veličina se mjeri količinom gluposti koju je ostavio. Često putujem kroz pustu i nesretnu Republiku Srpsku. Kakav je to div i junak. Ne da mira srpskim kostima po Jasenovcu, mene zajedno s Kusturicom proglašava izrodom da bi njih dvojica jadni s ustašama pravili koaliciju, silujući Srbe po Drvaru i Grahovu da svi glasaju za HDZ i Čovića koji je uspio da otjera Aleksu Šantića iz Mostara i bulevar nazove imenom Mileta Budaka. Kakva fantastična koalicija! Ofucane Srbende kojima smeta što im je koalicioni partner ostao pred vratima Predsjedništva, jer sam ja stao uz Komšića koji je uspio tu grotesknu trojku da prestigne - zaključio je Jovanović.

Predsjednik Sabora IZ u BiH u mandatu 2014.-2018. je Hasan Čengić, (bivši) imam, pomoćnik komandanta Vrhovnog štaba Armije BiH tokom rata, bivši pomoćnik ministra u Vladi i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH te delegat u Domu naroda državne Parlamentarne skupštine BiH ispred Stranke demokratske akcije čiji je jedan od osnivača.

Čengić se uz Aliju Izetbegovića i grupu muslimanskih intelektualaca 1983. godine našao na optuženičkoj klupi u Sarajevskom procesu zbog pripadnosti organizaciji Mladi muslimani i osuđen na 10 godina zatvora. Smatra se bliskim i s Alijinim sinom Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA i donedavnim bošnjačkim članom Predsjedništva BiH.

Čengićevo ime se od 2003. godine nalazi na "crnoj listi" američkog Ureda za kontrolu stranih sredstava (OFAC) koji funkcionira pri Ministarstvu finansija SAD-a. Na to listi su i odreda optuženi i/ili osuđeni ratni zločinci poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića, navodni pomagači u njihovom skrivanju ili članovi obitelji poput Sonje i Aleksandra Karadžića, bivši šef nekadašnje bošnjačke obavještajne službe (AID) i nekada visoki dužnosnik SDA Bakir Alispahić, trenutni predsjedavajući Predsjedništva BiH i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, visoki dužnosnik SNSD-a Nikola Špirić ili Nusret Imamović i Bajro Ikanović koji su osumnjičeni da su vrbovali za tzv. Islamsku državu i Nusra Frontu koje je UN proglasio terorističkim organizacijama. Osobama s ove liste je, između ostalog, "zamrznuta" sva imovina u SAD-u, zabranjen im je ulazak u tu zemlju, a američkim kompanijama i fizičkim osobama je zabranjeno poslovati s njima.

Afere s kojima se povezivao Čengić bile su trgovina oružjem i kontroliranje humanitarne organizacije TWRA za pomoć muslimanima u BiH tokom rata, kao i poznata izgradnja aerodroma u Visokom koji nikad nije urađen. Organizacija TWRA je također na američkoj "crnoj listi" zbog sumnje da financira terorizam.

Čengićev zamjenik u aktualnom mandatu je Ramiz Jelovac. I on je jedno vrijeme bio u vrhu SDA, a bio je i zastupnik i predsjednik Skupštine Hercegovačko-neretvanskog kantona ispred ove stranke. Dolaskom novog rukovodstva te stranke na čelu s Bakirom Izetbegovićem praktično je eliminiran iz te stranke. Jelovac, član mostarskog mešihata, nekoliko puta je dolazio u sukob s predsjednikom Sabora IZ Hasanom Čengićem, pa je u maju 2017. godine čak podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Sabora. Tad je Sabor na inicijativu dijela sabornika predložio nekoliko akata koji reguliraju rad određenih organizacionih jedinica koje djeluju pri Rijasetu IZBiH, poput muftijstava ili Vakufske direkcije, a kojima se smanjuju ovlasti Rijaseta IZBiH i reisu-l-uleme.

Zbog neslaganja oko dnevnog reda u proteklih nekoliko godina su sjednice Sabora prekidane i prije nego što su počele, a neki od sabornika su, prema izvještajima medija, tražili da se na dnevni red stavi smjena predsjednika Sabora Hasana Čengića. Tražila se i analiza rada Ustavne komisije koja razmatra prijedloge koji se dostave pred Sabor, a kojoj je na čelu također nekada visoki dužnosnik SDA i bivši kantonalni ministar Jusuf Zahiragić.

Drugi potpredsjednik Sabora IZ u BiH je Edin Atlagić koji je predsjednik Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.

Član stranke, član Sabora IZ u BiH

Što se tiče članova Sabora IZ u BiH u posljednjem mandatu 2014. – 2018. koji dolaze iz reda "civila", brojni su članovi stranaka pa i izabrani ili imenovani predstavnici u vlasti u BiH. Bekir Isaković je u vrijeme izbora za člana Sabora IZ u BiH bio u rukovodstvu Asocijacije mladih SDA, Suljo Kmetaš je bio vijećnik SDA u općini Prozor-Rama, a u Saboru je i SDA-ov načelnik Tešnja Suad Huskić i Damir Šišić koji je u vrijeme izbora bio vijećnik SDA Doboj-Istok.

U Saboru je do sada bio i SDA-ovac Ahmed Ćerim, inače ljekar kojeg je Općinski sud u Zenici u januaru 2018. godine zbog zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja dok je bio direktor Zavoda za bolesti ovisnosti ZDK osudio na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Član Sabora u mandatu 2014. – 2018. je i Safet Softić, potpredsjednik SDA i delegat u Klubu Bošnjaka u državnom Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Softić je bio imam do 1995, kad se uključio u politiku i imenovan za ministra u Vladi Tuzlanskog kantona, a da nije zaboravio svoj "zanat" pokazao je u decembru 2012. kad je tokom službenog državnog posjeta Iranu proučio ezan (islamski poziv na molitvu) u džamiji Imama u Isfahanu.

Izabran je i vijećnik SDA u Travniku Kadir Selman, bivši SDA-ov načelnik Jajca Nisvet Hrnjić, odbornik SDA u Skupštini općine Bosanska Dubica Omer Veladžić.

U Saboru IZ u BiH od 2014. godine sjedi i Šemsudin Dedić, bivši premijer Unsko-sanskog kantona i bivši zastupnik SDA u mandatu 2010.-2014. koji je trenutno ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi Federacije BiH. S njim je iz istog bihaćkog okruga izabran i Agan Bunić bivši SDA-ov načelnik općine Bužim te član Kantonalnog odbora Asaf Šehić.

Sabornik je i predsjednik Općinskog odbora SDA Kakanj Sejad Zaimović.

Jedan od sabornika je i profesor na Univerzitetu u Sarajevu Tarik Zaimović koji je vodio fondaciju "Popis 2013" poznatoj po kampanji "Bitno je biti Bošnjak" s ciljem da se što više ljudi popiše kao Bošnjaci i da ne bi "pogriješili" pa se popisali kao Muslimani ili nekako drugačije. U članstvo je prije četiri godine bio izabran i bivši direktor Televizije Tuzlanskog kantona Edib Kravić.

Što se tiče žena u Saboru IZ u BiH, sabornica je u mandatu 2014. – 2018. bila Senija Bubić, koja je bila predsjednica Asocijacije žena SDA, članica Predsjedništva i kadrovske komisije te stranke koja je obavljala još nekoliko funkcija unutar stranke. Nju je Vlada Federacije BiH, po dogovoru vladajućih stranaka HDZ-a BiH, SDA i SBB-a, početkom 2017. godine imenovala i u Upravu Razvojne banku Federacije BiH, koja je u vlasništvu Vlade i koja po kamatama nižim od tržišnih financira projekte u BiH.

U Sabor je 2014. izabrana i liječnica Amila Alikadić-Husović, nekada zastupnica SDA u Parlamentu Federacije, ali i Stranke za BiH koju je osnovao Haris Silajdžić nakon raskida sa SDA. Alikadić-Husović je trenutno šefica Klinike za očne bolesti na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS). Ona je s te klinike otišla "zbog neslaganja" s bivšim direktorom Farisom Gavrankapetanovićem kojeg je imenovala vlada na čelu sa Socijaldemokratskom partijom (SDP) BiH, a vratila se 2018. godine. U jednom intervjuu je izjavila da se "odlučila na povratak zbog prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS-a"… čija su joj "čast, sposobnost i energija motiv da radi u KCUS-u. Sebija Izetbegović je inače supruga predsjednika SDA Bakira Izetbegovića koja je na proteklim izborima kao kandidatkinja te stranke izabrana u Zastupnički dom Parlamenta FBiH.

Zbog svega navedenog, često se Islamsku zajednicu u BiH iz bošnjačkih stranaka optužuje da preko svojih imama utječe i na rezultate izbora, barem među muslimanima Bošnjacima u BiH, ali i da politika utječe na rad same Islamske zajednice u BiH.

Optužbe dolaze i iz hrvatskih i srpskih stranaka. Nakon proteklih izbora je i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović za izborni poraz i pobjedu šefa Demokratske fronte Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva BiH otvoreno optužio upravo Islamsku zajednicu u BiH (i Tursku), što zbog činjenice da je Komšić većinu od 225.500 glasova dobio u područjima gdje žive Bošnjaci, što zbog toga što je Čović, kao član Predsjedništva BiH od 2014. do 2018. godine, blokirao potpisivanje ugovora između IZ u BiH i države BiH kojom bi se regulirala i navodno dala široka prava kako IZ u BiH tako i muslimanskim vjernicima.

Velike ovlasti Sabora IZ u BiH

S druge strane, i politiku se, zbog samog sastava Sabora, često optužuje da pokušava utjecati na rad Islamske zajednice u BiH. Ovlasti samog Sabora su prilično velike, a samo rukovodstvo IZ u BiH dužno je Saboru podnositi izvještaj za svoj rad.

A nakon izbora novog saziva predstavničke i zakonodavne vlasti IZ u BiH, čiji se izbor slučajno poklapa i s godinama u kojima se održavaju opći izbori u BiH za državnu, entitetsku i kantonalnu vlast, krajem sljedeće godine slijedi izbor reisu-l-uleme, odnosno vrhovnog muftije.

Očekuje i izbor novih muftija, odnosno čelnika muftijstava, nižih, većih administrativnih područja unutar IZ u BiH (sličnih biskupijama u Katoličkoj ili episkopije u pravoslavnim crkvama).

Njih je ukupno devet: banjalučko, bihaćko, goraždansko, mostarsko, sarajevsko, travničko, tuzlansko te zeničko kao i vojno muftijstvo koje se (kao i Pravoslavno i Katoličko dušobrižništvo) brine za duhovne potrebe vojnika Oružanih snaga BiH. Osim toga, IZ u BiH ima i tri mešihata, vjersko-administrativna upravna organa i to u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji koji također imaju svoje Sabore.

Upravo muftije skoro po pravilu budu i kandidati za reisu-l-ulemu, inače funkciju koja je specifična samo za muslimane na Balkanu, a koja je uspostavljena nakon povlačenja snaga Osmanlijskog carstva i dolaska prvo Austrougarske vlasti, a potom formiranja Kraljevine SHS, Kraljevine Jugoslavije te kasnije SFR Jugoslavije i koja će, po Ustavu IZ u BiH, trajati "sve do uspostave Hilafeta", odnosno jednog i jedinstvenog halifa koji bi bio lider svih muslimana u svijetu kao vjerskog, ali i političkog autoriteta. Inače, posljednji, Osmanlijski hilafet je ukinut 1924. godine, godinu dana nakon što je Kemal Ataturka osnovao Republiku Tursku kao sekularnu državu, a posljednji halif je bio Abdul-Medžid II. Prvi reisu-l-ulema IZ u BiH bio je Mustafa Hilmi Hadžiomerović kojeg je imenovala austrougarska uprava, prvi "jugoslavenski" reis bio je Ibrahim Maglajlić (imenovan 1930.), dok je Mustafa Cerić obavljao tu funkciju od 1993. do 2012.

Specifičnost bh. muslimana u svijetu

Sama IZ u BiH djelovala je u početku na osnovu statuta donesenog 1909. godine, a potom na osnovu svog ustava, od kojih je prvi donesen 1930. godine, a kasnije je mijenjan i dopunjavan. Suština se nije mijenjala još od Austrougarskog doba u kojem je ova zajednica i osnovana na osnovu dogovora lokalnih muslimanskih uglednika, austrijske te turske vlasti koja je to blagoslovila.

U Sabor IZ BiH, prema Ustavu, može biti izabran "svaki njen pripadnik koji prihvati članstvo u Islamskoj zajednici i izvršava propisane obaveze".

Sam Sabor IZ u BiH potvrđuje imenovanja i razrješuje dužnosti muftije čiji mandat inače traje pet godina s mogućnošću jednog reizbora. Muftije opet predlažu imenovanje, razrješenje i premještaj glavnih imama u nižim administrativnim jedinicama, odnosno džematima (sličnim župama u Katoličkoj, odnosno parohijama u pravoslavnim crkvama).

Što se tiče Rijaseta IZ u BiH njega sačinjavaju direktori uprava, zamjenik reisu-l-uleme i reisu-l-ulema. Direktore uprava također imenuje Sabor IZ u BiH na prijedlog reisu-l-uleme.

Reisu-l-ulemu biraju sabornici Islamske zajednice, članovi Rijaseta Islamske zajednice, muftije, predsjednici mešihata Islamske zajednice, dekani i direktori islamskih ustanova, glavni imami, predsjednici izvršnih odbora medžlisa. Izborno tijelo ukupno čini oko 300 članova.

Tokom izbora za reisu-l-ulemu, odnosno vrhovnog muftiju, Sabor mora predložiti najmanje dva kandidata koji moraju biti stariji od 40 godina, biti najmanje 15 godina na dužnostima u IZ u BiH, imati visoko islamsko obrazovanje i biti "ugledni alim", odnosno imati "opći ugled i povjerenje članova IZ u BiH". Njegov mandat je sedam godina s mogućnošću jednog reizbora.

Reisu-l-ulema u roku tri mjeseca nakon izbora predlaže svog zamjenika kojeg u tom periodu imenuje Sabor. Uvjeti za zamjenika su isti kao i za vrhovnog muftiju.

Iako do izbora novog reisu-l-uleme ima još godina dana, već se u krugovima bliskim vrhu IZ-a u BiH spominje da će aktualni reis Husein ef. Kavazović ponovno biti kandidat, a kao protukandidati se spominju profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Enes Karić koji je 2005. godine bio protukandidat Mustafi Ceriću, a izgubio je u 60-ak glasova, od ukupno 300 članova Izbornog tijela prisutnih na sastanku. Kavazović, Cerić i Karić su u odabiru Kraljevskog islamskog centra za strateška istraživanja iz Jordana ove godine uvršteni među 500 najutjecajnijih muslimana u svijetu, a prvi na listi je turski predsjednik Redžep Tajib Erdoan. Kao kandidat se ponovno spominje i slovenski muftija Nedžad Grabus koji je 2012. godine odbio kandidaturu.

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH