Izdvojeno

Izdvojeno (4163)

U utakmici 5. kola Lige nacija na Ernst Happel stadionu u Beču snage su odmjerile reprezentacije Austrije i Bosne i Hercegovine. Meč je završen rezultatom 0:0 što je značilo da su "Zmajevi" osvojili prvo mjesto u svojoj grupi.

Bh. nogometaši su u četvrtak pred 15.000 posjetilaca napravili historijski rezultat, najveći nakon odlaska na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. "Zmajevi" su u ovom ciklusu odigrali po dva meča protiv selekcija Austrije i Sjeverne Irske uz tri pobjede i samo jedan remi, ovaj večerašnji - uz gol razliku 5:1. "Nula" na Ernst Happel stadionu je značila da se Bosna i Hercegovina našla među 12 najboljih timova Starog kontinenta.

Tok meča
Izabranici Roberta Prosinečkog silovito su ušli u meč. Igrao se prvi minut kada je Edin Džeko zaprijetio. Popularni Dijamant se našao u dobroj prilici, ali nije na najbolji način ošutao loptu.

U tim trenucima Zmajevi su u potpunosti kontrolisali utakmicu dok su Austrijanci pokušavali preko kontri ugroziti gol Ibrahima Šehića, ali na sreću bez uspjeha.

U 16. minuti malo uzbuđenja. Edin Višća se sjurio prema austrijskom golu, sve je "mirisalo" na vodstvo, ali je sudija svirao nedozvoljenu poziciju.

Nakon uvodnih 20 minuta, domaći igrači su preuzeli incijativu. Međutim, tada su reprezentativci BiH napravili i najbolju šansu. Igrao se 26. minut kada je Ognjen Vranješ sa nekih pet metara promašio zicer, ali je već bila signalizirana nedozvoljena pozicija.

Negdje u 30. minutu zvanični spiker na stadionu upozorio je navijače selekcije Bosne i Hercegovine koji su napravili bakljadu. Poslije "incidenta" nije bilo nekih posebnih uzbuđenja sve do samog kraja prvog dijela meča.

Od 43. minute krenula je potpuna opsada gola Heinza Lindnera. "Zmajevi" su očigledno išli na pogodak kako bi na odmor otišli smireniji. U 45. minutu centimetri su nas djelili od gola. "Krivac" je bio večeras vrlo dobri Višća. Prvo mu je golma odbranio šut, da bi Višća ubrzo opet testirao golmana domaćih. Ovog puta Lindner je bio nemoćan, ali je naša "osmica" bila neprecizna pa je lopta završila u autu.

Sa "nulom" se završio prvi dio utakmice.

Tužilaštvo Tuzlanskog kantona treba u narednom periodu da donesu važnu odluku za Lukavac, da li ovdašnja koksara mora biti zatvorena zbog prekomjernog zagađivanja okoliša i nepostojanja propisanih mjera zaštite.

Global Ispat koksna industrija Lukavac (GIKIL), prije godinu dana ostala je i bez okolinske dozvole. Uviđaj o trenutnom stanju je obavljen.

„Tokom uviđaja se utvrđuje da li je u GIKILU-u nastavljeno sa nekontrolisanim ispuštanjem štetnih materija i supstanci koje dovode do zagađenja okoliša, odnosno do daljeg ugrožavanja i zagađenja zraka, tla i vode a što dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, životinja i ugrožava ekosistem na području Lukavca, rijeke Spreče i šire“, saopšteno je iz Tužilaštva TK.

Prvoosumnjičeni u istrazi je Debasish Ganguly, generalni direktor GIKIL-a, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo onečišćenje okoliša. Iako se godinama očekivalo da će tužilaštvo prvo ispitati, ono o čemu je Žurnal pisao, a to je višemilionski kriminal koji se odvijao u i oko GIKIL-a, godinama tolerisan od vlasti Tuzlanskog kantona, prva „meta“ bila je ekološke prirode. Trebalo se dogoditi nekoliko incidenata, od izlijevanja amonijeve vode s primjesama katrana u rijeku Spreču do havarije rezervoara za pročišćavanje katranske vode, da bi nadležne institucije barem u tom segmentu reagovale. Ukoliko se utvrdi da GIKIL i dalje prekomjerno zagađuje, moguće je gašenje koksnih peći, koje znače i zatvaranje fabrike u kojoj radi oko 100 ljudi. Radnici na to ne pristaju. Radno mjesto im je važnije od zagađenja.

„Poduzet ćemo sve, čak i one mjere gdje će neki koji isključivo misle samo o zatavaranju morati mijenjati svoje stavove. Vjerujemo u to da je ovaj sindikat dovoljno jak i dovoljno lud, rekao bih. Mi nismo žuti sindikat i onaj ko prati GIKIL, nikad nismo bili igrači niti uprave niti državnih institucija, sami odlučujemo o mnogo čemu,“ stav je radnika koje je medijima saopštio predsjednik Sindikata GIKIL-a Mirsad Imamović.

SVE VIŠE OBOLJELIH

Stotine registrovanih oboljelih stanovnika Lukavca od malignih oboljenja, čiji broj iz godine u godinu raste, manje plaše od pomisli da će 1000 radnika ostati bez posla. Lukavac je uz Zenicu jedan od najzagađenijih gradova u Evropi. Da se striktno primjenjuju propisi, GIKIL bi odavno bio zatvoren.

„Ako bi zaustavili industriju, zaustavili bi i život u Lukavcu,“ stav je općinskog načelnika Edina Delića.

Postoji jedan polutant koji je karakterističan za koksare i ima ga samo u Zenici i Lukavcu, a to je benzen, kojeg ispuštaju koksare. Benzen je opasna zagađujuća materija, koja nakon dugotrajnog izlaganja izaziva probleme u vidu anemije, smanjenja imuniteta, problema s reproduktivnim organima, a poznato je da dovodi do pojave leukemije. Osim zrakom, prenosi se i tako što se veže za čestice prašine, čijim udisanjem prodire duboko u respiratorni sistem i dalje u krv.

„Njegove se koncentracije uopšte ne mjere, vjerovatno da bi se sakrio uticaj tih postrojenja na zrak i na zdravlje građana. Mjerio se samo jedno kratko vrijeme u Zenici i koncentracije su bile katastrofalno više 260 od dozvoljenih 5 µg/m3!“upozorava Samir Lemeš, predsjednik UO zeničkog UG „Eko forum“

Ovo je udruženje prije dva mjeseca tražilo od Fonda za zaštitu okoliša FBiH podatke za 4 velika zagađivača o plaćanju naknade. Dok Termoelektrana Kakanj te tamošnja Cementara plaćaju na vrijeme, GIKIL i zeničkiArcelorMittal kasne i po 3 godine, jer sudskim putem pokušavaju odgoditi ili jednostavno izbjegavaju plaćanje.

„Gikil Lukavac još dužan skoro pola miliona KM naknada, do sada su platili samo 1,1 milion KM. Sada je jasno zašto su tužilaštvo i federalno ministarstvo poduzeli akcije protiv te firme. Očito je da je organima vlasti samo bitan novac, a zdravlje građana može čekati,“ navode iz Eko foruma.

ULUKAVCU HAPŠENJA, U ZENICI PREKRŠAJ

Žurnal je nedavno pisao o uporednim istragama zbog kršenja propisa o zaštiti okoline tuzlanskog te Tužilaštva ZDK. Prijava protiv ArcelorMittala je odbačena jer navodno nije utvrđen umišljaj (!?), svodeći se sve na prekršajnu odgovornost. U potpunosti je amnestirana uloga ArcelorMittal-a u zagađenju Zenice, što je po svemu sudeći bio primarni „zadatak“ glavne tužiteljice Vesne Kaknjo. Dodatni argument tužilaštva bio je i da „ArcelorMittal ima veliki esencijalni značaj za Zenicu, radna mjesta i grijanje grada“.

Za razliku od zeničkog, tuzlansko je tužilaštvo konkretnije reagovalo. Iako bi to nadležnima trebalo biti poznato, evo zvaničnih, uporednih podataka za Lukavac i Zenicu o kvaliteti zraka tokom 2017. godine.

2017. godina ZENICA LUKAVAC DOPUŠTENO
prosjek koncentracija SO2 (µg/m3) 147 68 50
Maksimalna satna vrijednost koncentracija SO2 (µg/m3): 1002 1552 410
Broj dana u sa prekoračenjem koncentracija SO2 od 125 µg/m3 65 38 3
Godišnji prosjek koncentracija prašine (µg/m3) 63 56 43
Maksimalna zabilježena dnevna vrijednost koncentracija prašine (µg/m3): 333 431 60
Broj dana sa prekoračenjem dnevnih koncentracija prašine od 60 µg/m3 131 89 35
(zurnal.info)

Od jutros traje inspekcijska kontrola u ''Global Ispat koksnoj industriji Lukavac''. Nakon inspekcijskog nadzora bit će poznato hoće li GIKIL nastaviti daljnji rad.

Generalni direktor Debašiš Ganguli (Debashis Ganguly) trenutno se nalazi u sjedištu Vlade TK, gdje razgovara s premijerom Jakubom Suljkanovićem.

U međuvremenu su se oglasili i iz Tužilaštva TK.

Dvojica tužilaca Tužilaštva Tuzlanskog kantona, zajedno s istražiteljima Sektora kriminalističke policije MUP-a TK koji rade na predmetima zagađenja okoliša, te stručna lica i agencije koji rade prema nalogu Tužilaštva obavljaju danas uviđaj u GIKIL-u.

Tokom uviđaja se utvrđuje je li u GIKIL-u nastavljeno s nekontroliranim ispuštanjem štetnih materija i supstanci koje dovode do zagađenja okoliša, odnosno do daljnjeg ugrožavanja i zagađenja zraka, tla i vode, a što dovodi u opasnost život i zdravlje ljudi, životinja i ugrožava ekosistem na području Lukavca, rijeke Spreče i šire.

Također, na terenu su i inspektori Federalne uprave za inspekcijske poslove, federalni vodni i okolišni inspektori, koji utvrđuju je li se i u kojoj mjeri provode odluke i mjere koje su inspekcije ranije naložile GIKIL-u, a vezane su za zaštitu okoliša.

Nakon obavljenog uviđaja će se poduzimati daljnje mjere i aktivnosti u okviru nadležnosti ovog tužilaštva.

Podsjećamo, ovo tužilaštvo vodi istragu protiv generalnog direktora GIKIL-a Debašiša Gagngulija zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo onečišćenje okoliša.

U okviru ove opsežne istrage se provode brojna vještačenja i analize zagađenja okoliša nakon dva događaja iz maja i avgusta ove godine, kada je došlo izlijevanja prvo katrana, a nakon toga i amonijačne vode i drugih opasnih materija u okolini Lukavca i u rijeku Spreču - navodi se u saopćenju Tužilaštva TK.

Javnost u našoj zemlji već je navikla da istrage u ključnim predmetima, poput ubistva policajaca ili slučaja Davida Dragićevića, traju prilično dugo, a da nisu otkriveni počinioci. Nadležni uvjeravaju da rade sve da riješe sve slučajeve.

No, s druge strane, revizija učinkovitosti općinskih sudova je pokazala da su sudovi spori u rješavanju sporova, te da je u posljednje četiri godine strankama isplaćeno skoro dva miliona maraka zbog, kako se navodi, kršenja prava na suđenje u razumnom roku.

Više od 80 osoba do sada je saslušano u okviru istrage o ubistvu policajaca Davora Vujinovića i Adisa Šehovića. Angažiran je i amerčki FBI. Dvije osobe su u pritvoru, Srećko Trifković i Slaven Dakić.

Treća uhapšena osoba je Branislav Gordić, koji je saslušan i pušten. To je ono što je službeno potvrđeno u istrazi koju vodi Kantonalno tužiteljstvo u Sarajevu i u sarajevskom MUP-u. Na sam dan ubistva, komesar Halilović je najavio:

"Mogu poručiti da ćemo zajedno sa ostalim agencijama, prevrnuti okolinu Sarajeva i bilo koje drugo mjesto da dođemo do pičinioca ovog krivičnog djela", istakao je Mevludin Halilović, komesar.

Prošlo je 20 dana. Istraga i dalje traje, i potpuno je zatvorena za javnost. Potraga za ubicama, u koju su uključene sve policijske agencije, jeste obimna, ali Zlatko Miletić, bivši direktor FUP-a, kaže da je očekivao više.

"Stojim na stanovištu da za 20 dana, oni su morali biti u prilici da rasvijetle krivično djelo i da znamo ko je to učinio. To ne znači da smo uspjeli dokazati, jer to zna biti vrlo komplikovano. Da sam ja na mjestu direktora policije ili policijskog komesara, ne bih nikog pustio da ide kući dok se taj slučaj ne rasvijetli", kazao je Zlatko Miletić, bivši direktor FUP-a.

U Kantonalnom tužiteljstvu uvjeravaju da danonoćno rade na otkrivanju ubica sarajevskih policajaca i da više detalja ne mogu otkrivati. Od dana ubistva, 26. oktobra, dogodila su se još tri napada na policijske službenike, i 9 krađa automobila, od kojih je 8 vraćeno vlasnicima, potvrđeno nam je u MUP-u Kantona Sarajevo. Parlaleno, pred Sudom BiH nastavlja se suđenje 25 osoba optuženih u predmetu Volan, u vezi sa krađom motornih vozila.

Slučaj ubistva policajaca tek je u tužiteljskoj fazi, kao i slučaj ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci. Međutim, kada u nekim predmetima tužiteljstva napišu optužnicu, i počne suđenje, često se postavlja pitanje učinkovitosti sudova.

U prethodne četiri godine strankama u postupku je iz kantonalnih budžeta isplaćeno 1,8 miliona maraka na ime obeštećenja, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, pokazala je analiza Ureda za reviziju institucija FBiH.

Oni su revidirali učinkovitost 31 općinskog suda u Federaciji, i zaključili da je njih 18 bilo manje efikasno u odnosu na resurse. Svi općinski sudovi su prekoračili rokove rješavanja predmeta, to jeste dvije trećine nije rješeno u razumnom roku. Postoje predmeti koji čekaju na sudski ishod i više od 15 godina, a u prosjeku su predmeti stari od 2 do 5 godina.

"Da ni sudije nekada ne žure sa pojedinim predmetima, a s druge strane ima i objektivnih razloga, gdje svjedoci izostaju, advokati izostaju, optuženi izostaju sa ročišta, i sve to stvara dojam da su sudovi nedovoljno efikasni", kazao je Amarildo Gutić, novinar.

Revizija učinkovitosti općinskih sudova, objavljena nedavno, je pokazala da je u 2016. godini prosječno trajanje rješavanja sporova bilo 17 mjeseci. Najsporiji je Općinski sud u Tuzli, gdje su se sporovi rješavali u prosjeku 865 dana, a najbrži sud je u Ljubuškom sa 213 dana.

Za legendarne Pitije, sveštenice Apolonova hrama u Delfima, gde su pre dve hiljade godina na konsultacije dolazili i provincijski opštinski predstavnici i najslavniji vojskovođe antičke Grčke, zna se, recimo, da su bile na halucinogenima.

Istoriografska nauka jedino još ne zna pouzdano je li stvar bila u isparenjima iz podzemnih voda, koje pominje i Plutarh, dugogodišnji arhimandrit delfskog hrama i ovlašćeni tumač pitijskih proročanstava - neki su savremeni istraživači u rečici Kastalijan, u kojoj su se Pitije pred obred kupale nage, doista otkrili tragove etanola, gasa koji ume da razveže i jezik mnogo oskudniji od grčkog - ili je ipak bila reč o toksičnom oleandru, čije listove su Pitije žvakale ritualno prizivajući duh boga Apolona, a verovatno i udisale njegov dim, koji je kroz pukotine u patosu svetišta mogao da dopre iz nedavno otkrivene komore pod hramom.

Za legendarna Pitijina proročanstva - poput onog slavnog dvosmislenog "Ibis redibis nunquam peribis in bello", "Ići ćeš vratiti se nećeš i poginuti u ratu", kojim je Apolonova sveštenica, nakon dugačke koncentracije, grčkom ratniku neverovatno precizno predvidela da će, zavisno kako mu padne grah, a kako zapeta, ili poginuti ili neće - barem, eto, znamo da su izrečena pod dejstvom omamljujućeg oleandrova lišća ili halucinogenog etanola.

Na čemu je, međutim, predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić - gde se on kupa, šta žvače, šta duva, čime se puca i o čemu uopšte priča - e, za to će savremenoj nauci trebati malo više od arheoloških istraživanja, speleoloških ekspedicija i biohemijskih eksperimenata.

Pre nekoliko dana, samo poslednji primer, ministri srpske Vlade i predstavnici kosovskih Srba na konsultacijama u beogradskoj Palati Srbija pitali delfskog proroka Vučića šta će biti s Kosovom, a ovaj im odmah s vrata predskazao da će Albanci - citiram pisane izvore - "suprotno sopstvenom Ustavu, Rezoluciji 1244 i dogovoru sa NATO-savezom, na Dan albanske zastave 28. novembra pokušati da formiraju 'Vojsku Kosova'".

Šta onda da radimo, o velika Pihtijo? upitaše onda proroka Vučića očajni Srbi, a velika Pihtija nakon dugačke koncentracije duboko uzdahnula, pa srpskim ratnicima rekla ovako: "Non omnia possumus omnes habere./ Et hoc est quod omnia et perdidimus omnes./ Non omnia possumus omnes perdere./ Ita est nobis omnibus,/ multa perdere et parvula obsidere."

Na srpskom zvuči još bolje: "Moramo da znamo o čemu pričamo" - prenosim doslovno, tačno kako je predsednik Vučić rekao na konferenciji za novinare - "Ne možemo baš svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo, da bismo ponešto dobili. Sve drugo katastrofa je za sve nas".

Iliti, kraće - oprostiće mi urednik rubrike klasične filologije u Novostima Sinan Gudžević slobodu u prevodu i gdekoju sinkopu u metrici - "Ibis redibis nunquam peribis in Kosovo".

Ozbiljna će, kako vidite, nauka i teorija trebati da rastumači proročanstvo Aleksandra Vučića. U poređenju sa njegovom komplikovanom epigramatikom i poigravanjem sa zahtevnim srpskim dvostrukim heksametrom - "Moramo da znamo/ o čemu pričamo/ Ne možemo baš svi/ sve da dobijemo", ili "Ne možemo ni svi/ sve da izgubimo/ Najbolje je da svi/ izgubimo mnogo" - antička pitijska proročanstva, najčešće zapisana u prostom Homerovomdaktilskom heksametru, dečija su igra i zagonetke iz bukvara za prve razrede klasične filologije.

Ponovimo zato polako i usredsređeno, reč po reč, stih po stih: "Ne možemo baš svi sve da dobijemo. To bi značilo da smo svi sve izgubili. Ne možemo ni svi sve da izgubimo. Najbolje je da svi izgubimo mnogo, da bismo svi ponešto dobili."

Gde je tu zapeta, a gde tačka - da li je zapeta na reči ‘habere’ ili je zapelo na reci Ibar, ko koliko dobija, ko koliko gubi, ko gubi sve a ko ne dobija ništa, gde je glava, gde je rep, gde su Albanci, gde Srbi, gde nam je bila pamet, gde bi nam bio kraj, gde je dežurni doktor, gde su pilule - niko živ ne zna.

A ako ne zna niko živ - da parafraziramo veliku Pihtiju - to bi značilo da zna svako mrtav. Ne kaže džaba Platon, "samo su mrtvi videli kraj rata na Kosovu". Pa ako zna mrtvi Platon, zna onda i mudri mrtvi Plutarh, filosofijski sledbenik Platonov i ovlašćeni tumač pihtijskih proročanstava.

Šta dakle kaže Plutarh?

Idemo redom: "Ne možemo baš svi sve da dobijemo." U srpskom jeziku ta sentenca zvuči razumno. Ne mogu, dabome, svi da dobiju sve: mogu Srbi, ali ne mogu sad svi. Jer šta? Kad neko nešto dobije, razornom srpskom logikom to znači da je neko to morao da izgubi. Ne može nešto da se dobije iz ništa, negde je to "nešto" već bilo i neko ga je izgubio, neko je ostao bez nečega. Čisto matematički, da frtalj svih ljudi dobije polovinu, to bi značilo da su tri frtalja izgubila jednu trećinu. Da je, recimo, polovina ljudi dobila sve, to bi značilo da je druga polovina ostala bez ičega. Ergo, kad bismo svi dobili sve, "to bi", čisto matematički, "‘značilo da smo svi sve izgubili". Prosto kao Platonova metafizika.

Jednako prostom logikom, "ne možemo ni svi sve da izgubimo". I opet: mogu Srbi, ali ne mogu svi. Kad bismo svi sve izgubili - sad već pomalo hvatate - to bi značilo da smo svi dobili sve. To je, razume se, lepo, ali nemoguće: malopre smo naučili da "ne možemo svi sve da dobijemo". Prosto kao Kijina metahemija.

Šta onda? Razume se, "najbolje je da svi izgubimo mnogo". Na latinskom, istina, zvuči jebački, ali na srpskom je i dalje glupo: to je zato što na srpskom ne razmišljate umom Aleksandra Vučića, već osećate čulima prostog čoveka. A da bi se razumela platonistička metafizika i dosegla Apsolutna Istina, ne trebaju svet i cela Srbija da se gledaju rudimentarnim, manjkavim čovekovim osetilima, nego inteligibilnim idejama Aleksandra Vučića.

Kosovo, jebiga, nije čulna spoznaja jedne materijalne, dakle promenjive teritorijalne jedinice, već je Kosovo ideja. Najskuplja srpska ideja. Kad biste mogli da razumete tu ideju, predsednik Srbije bili biste vi, a ne velika Pihtija. Da umete da inteligibilišete Kosovo, ne bi Platon pisao Državu i predlagao da državni Upravljači budu mudraci i filosofi, već bi lepo napisao Farmu ili Zadrugu, a utopijskom bi Platonovom Srbijom vladale dileje koje su u školu nosile lekarska uverenja o nesposobnosti za metafizičko.

Razmislite malo: ako već ne možemo svi da izgubimo sve - da bismo svi imali sve - zašto ne bismo barem svi izgubili mnogo, ‘da bismo svi ponešto dobili’? Neko može da se zapita: zašto bismo uopšte gubili mnogo da bismo dobili samo ponešto, kad smo već, sama reč kaže, imali ‘mnogo’? E, tačno tu - na tom mestu - uskače klasična filologija palanke. U palanačkom jeziku ‘mnogo’ je manje nego "sve", a ako je "mnogo" manje od "svega", znači da je "mnogo" najmanje uopšte, a naročito manje od ponečega. U palanci, mnogo nije dovoljno: ili sve, ili ponešto.

Ukratko, da bi se dobilo ponešto nečega, toga nečega - šta god to bilo, para, dostojanstva, Srbije - mora da se izgubi mnogo. Srećom, ne sve: kad bismo svi izgubili sve, svi bismo sve dobili. A "ne možemo baš svi sve da dobijemo" jer - vidite kako je lako - "to bi značilo da smo svi sve izgubili".

Šta bi rekao prorok iz Palate Srbija, "moramo da znamo o čemu pričamo".

A vi mislili da je Vučić glup. Vi mislili, Velika Pihtija inhališe etanol, pije rakiju, žvače praseće uši, duva listove oleandra, ili Informera, ko zna kog đavola za rogove i rep poteže, pa u halucionalističkom transu baulja po delfskoj Palati i izgovara nerazumljive, dvosmislene heksametre da zajebava srpski narod i srpske ratnike. A on im neverovatno precizno predvideo: ‘Otići ćete u rat na Kosovo vratiti se nećete i tamo izginuti.’

Pa kako kome padne grah, a kako kome zapeta - da li je "redibis, nunquam" ili je "nunquam, peribis", da li je ‘haber’ ili je Ibar - Srbi će ili "otići u rat, vratiti se na Kosovo, neće i izginuti", ili će "otići u rat, vratiti se na Kosovo neće, i izginuti". Nema im drugog.

"Sve drugo", čuli ste veliku Pihtiju, "katastrofa je za sve nas".

Budući zastupnici u Skupštini Tuzlanskog kantona, njih 35, na današnjoj konstituirajućoj sjednici položili su zakletvu i prihvatili mandate za naredne četiri godine. Skupštinsku većinu čini pet stranaka, a idući korak je konstituisanje klubova naroda u Skupštini, koji bi trebao biti obavljen naredne sedmice, kako bi se formiralo i novo rukovodstvo.

Podsjećamo, najveći broj mandata na izborima 7. oktobra osvojila je Socijaldemokratska partija (SDP) - deset, slijedi Stranka demokratske akcije (SDA) – devet, Pokret demokratske akcije (PDA) – sedam, Demokratska fronta (DF) – tri, dok su po dva poslanička mjesta pripala Savezu za bolju budućnost (SBB), Našoj stranci i Stranci za Bosnu i Hercegovinu (SBiH).
Prije početka konstituirajuće sjednice, SDP, DF, SBB, SBiH i Naša stranka potpisali su okvirni sporazum o djelovanju stranaka građanskog bloka u Skupštini TK. Sa 19 poslanika, ove će stranke činiti skupštinsku većinu.

Sjednica Skupštine TK, prema riječima Senada Alića (PDA), aktuelnog predsjedavajućeg Skupštine, trebala bi se nastaviti što prije.

˝U nastavku sjednice bit će predloženo rukovodstvo Skupštine, koje će potvrditi Skupština. Kao i uvijek kada se biraju predstavnici klubova naroda, očekujemo da će se skupštinska većina vrlo brzo formirati i na stranci koja ima najviše mandata je obaveza da obezbijedi većinu u svim klubovima, kako bismo došli lakše do izbora. Mi smo prvi u Federaciji BiH koji smo održali konstituirajuću sjednicu i očekujem da ćemo dinamiku formiranja vlasti nastaviti ubrzanim tempom kako bismo mogli usvojiti budžet TK˝, izjavio je Alić.

Bego Gutić, predsjednik Kantonalnog odbora SDA i poslanik u Skupštini TK, ponovio je stav stranke da je zbog stabilnosti kantona i prosperiteta potrebno napraviti jednu široku koaliciju, čija bi vertikala trebala biti uspostavljena od državnog prema kantonalnom nivou.

˝Potpisana je koalcija na nivou pet političkih partija, a poznato je da će Skupštinu činiti 19 poslanika, samo po sebi, to nije garancija stabilnosti koju zagovaramo. Tuzlanskom kantonu potrebna je sigurna koalicija i stabilna vlada i očekujemo da će se brzo početi razgovori na nivou FBiH i države u vezi sa uspostavljanjem koalicija. Ukoliko se desi da SDA ovdje ostane u opoziciji, bit ćemo konstruktivna opozicija. Mi smo zvanično razgovarali sa Strankom za BiH, a bilo je i neformalnih kontakata i sa drugim partijama, osim sa PDA, s kojima nismo imali ni formalne ni neformalne kontakte. Ponašat ćemo se prema stavu koji zauzmu zvanični organi stranke˝, naveo je Gutić.

Već sada je evidentno da neformalna koalicija neće imati dovoljan broj u Klubu Bošnjaka.

Dževad Hadžić (SDP) naveo je da nisu razgovarali ni sa jednom od dvije političke stranke koje nisu dio koalicije, dakle ni sa SDA, ni sa PDA.

˝Postoji mogućnost, ukoliko postoji dogovor između PDA i SDA, da oni mogu imati natpolovičnu većinu u Klubu Bošnjaka. No, vidjet ćemo na sjednici kako će to izgledati. Ne očekujem probleme u smislu da se ove dvije stranke dogovore. Kako god, to je politička volja, a ako se oni dogovore, to je stvar te dvije političke stranke. Predstavnici pet političkih stranaka (SDP, Naša stranka, SBB, DF i Stranka za BiH) potpisali su danas sporazum o principima građanskog djelovanja u TK i na tome ćemo graditi buduću koaliciju. Ključni zadatak vlade, bez obzira na to kako će biti formirana, kada i ko će biti mandatar skupštinske većine je da se konačno obračuna sa kriminalom i korupcijom, što je preduslov da bismo mogli realizirati sve što bude u našem programu˝, naveo je Hadžić

Vlada Hrvatske predstavlja se kao advokat navodno potlačenih zemljaka u susjednoj BiH. U to spada, kako je suditi po njenim postupcima, i dovođenje u pitanje postojanja ove zemlje, piše Tageszeitung iz Berlina.

Tageszeitung iz Berlina u tekstu Ericha Rathfeldera pod nazivom "Opasna igra Zagreba sa BiH", koji u cjelosti prenosimo, piše:

"Hrvati u BiH imaju u susjednoj Hrvatskoj prominentne zagovornike. I premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović pokušavaju mjesecima posebno u Briselu da u centar diskusije stave "potlačene Hrvate". Po njihovim riječima Hrvati u BiH nemaju ista prava kao drugi konstitutivni narodi. Oni moraju da se bore za očuvanje svog identiteta, pri tome ih izborni sistem dovodi u jako nepovoljan položaj.

HDZ – vladajuća stranka u Hrvatskoj a prije svega njen ogranak u BiH glasno traže reviziju izbornog zakona. Ustavni sud im je 2017. čak i dao pravo, međutim ta presuda je u suprotnosti sa poimanjem prava Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. HDZ smatra da je u nepovoljnom položaju jer u Federaciji BiH svi građani, dakle i Bošnjaci, smiju birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH. S obzirom da je na taj način u Predsjedništvo BiH izabran Željko Komšić koji je Hrvat lijevo-liberalne orjentacije, glavni kandidat nacionalističke desnice Dragan Čović ostao je praznih ruku.

To je ponukalo vladu ali i predsjednicu susjedne države Hrvatske da krene u diplomatsku ofanzivu. U to spada i dovođenje u pitanje postojanje Bosne i Hercegovine. Sve otvorenije konzervativni i desno-radikalni političari u Hrvatskoj i BiH traže „treći entitet". Pored Republike Srpske, kojom vladaju Srbi, sada bi po mišljenju Hrvata trebalo podijeliti i Federaciju BiH: teritorije na kojima dominiraju Hrvati trebalo bi po njihovom mišljenju odvojiti i formirati entitet „Herceg Bosnu".

Paradržava „Herceg Bosna" postojala je još za vrijeme rata od 1992. do 1994. Tadašnje rukovodstvo pod ultradesničarskim predsjednikom Mate Bobanom željelo je da, kao i Radovan Karadžić sa srpske strane, podjeli BiH. I Hrvati su tada počeli sprovoditi etničko čišćenje, zbog čega je njihovo cjelokupno rukovodstvo osuđeno u Hagu na dugogodišnje zatvorske kazne.

Hrvatska isto kao i Srbija, kako se pribojavaju mnogi, teži teritorijalnoj podjeli BiH. Prema riječima pisca, režisera i socijaldemokrate iz Sarajeva Gradimira Gojera, koji se kao i Željko Komšić svrstava u Hrvate i to - po samodefiniciji - iz tabora nenacionalista, HDZ se sve više razvija u nazadnu, desno-radikalnu snagu. HDZ pokušava rehabilitirati ne samo zločine proteklog rata već i zločine hrvatskih fašista – ustaša iz 2. Svjetskog rata.

Hrvatska desnica osjeća se okriljena, jer status Hrvatske kao članice EU može koristiti kako bi podržala nacionalističke snage u BiH. Ali i zato što može računati sa podrškom Mađarske i Poljske.

"Nakon uspješnog Svjetskog prvenstva u fudbalu djeci je dozvoljeno da u ustaškim uniformama javno koriste ustaški pozdrav „Za dom spremni". Sportski uspjeh koristi se za „ustašizaciju" društva, kaže Gojer i dodaje da se mladi odgajaju da mrze druge.

Na posljednjim izborima 7. oktobra su lijevo orjentisane, nenacionalističke partije u bošnjačkim i etnički miješanim sredinama dobile prevlast. Tako je antinacionalistička Naša stranka na užem području Sarajeva najjača politička partija.

Stoga je hrvatskim nacionalistima postalo teže da sprovode svoju politiku koja za cilj ima podjelu stanovništva, nada je koja se čuje iz diplomatskih krugova u Sarajevu", piše Tageszeitung iz Berlina.

Erich Rathfelder je dugogodišnji dopisnik lista Tageszeitung iz Berlina za područje jugoistočne Evrope. Studirao je istoriju, političke nauke i filozofiju na Univerzitetu Ludwig Maximilian u Minhenu i Slobodnom univerzitetu u Berlinu. Nakon zabrane ulaska u DDR i zemlje bivšeg Varšavskog pakta, 1987. je počeo izvještavati sa Balkana, između ostalog o ratovima u Sloveniji i Hrvatskoj a potom i o ratu u BiH. 1997. pratio je događaje na Kosovu. 1998. ga je vlada u Srbiji proglasila nepoželjnom osobom, nakon čega je morao napustiti Kosovo. Nakon rata na Kosovu ta zabrana je ukinuta. Rathfelder živi i radi kao slobodni novinar u Sarajevu i Splitu.

Rektor Univerziteta u Sarajevu Rifat Škrijelj donio je odluku o suspenziji dekanese Medicinskog fakulteta u Sarajevu Semre Čavaljuge, potvrdio je za "Avaz".

- Pod pritiskom prijetnji krivičnog postupka, a u vezi s istragom koju provodi Kantonalno tužilaštvo, rektor se opredijelio za ovakvu odluku. Tačno je da je Škrijelj odnio odluku o suspenziji te je upućen zahtjev prema Upravnom odboru Senata Univerziteta za njeno prijevremeno razrješenje - saznaje “Avaz“.

Predsjednik Upravnog odbora Murat Ramadanović naveo je u izjavi za "Avaz", da će se ovo tijelo sutra na sjednici UO UNSA očitovati o odluci rektora.

Inače, rektor je prošle sedmice u aktu koji je poslao dekanesi Medicinskog fakulteta Semri Čavaljugi naredio da prof. dr. Ismet Gavrankapetanović hitno mora biti vraćen na katedru Medicinskog fakulteta.

- Od dekanese Medicinskog fakulteta traži se da prestane s opstrukcijama u provođenju predmetnog rješenja Upravnog odbora (UO) UNSA-e i ujedno se zadužuje da hitno, bez odlaganja, kao poslodavac pozove na rad prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića i uspostavi mu sva prava koja proizilaze iz radnog odnosa, na način kako je to utvrđeno predmetnim rješenjem UO UNSA-e – stoji, između ostalog, u dopisu.

Kako „Avaz“ saznaje, kada je riječ o predmetu dr. Gavrankapetanovića, nadležno tužilaštvo je izuzelo svu dokumentaciju, audiosnimke i dokumente sa sjednica Nastavno–naučnog vijeća Medicinskog fakulteta, kao i ostalu dokumentaciju, te ozbiljno postupaju u slučaju dr. Gavrankapetanovića. Saznajemo i da je Tužilaštvo KS dokumentaciju izuzelo i od rektora Škrijelja.

Inače, Upravni odbor UNSA-e je 7. septembra donio odluku da dr. Gavrankapetanović mora biti vraćen na Medicinski fakultet UNSA-e, što je dekanesa Čavaljuga odbijala uraditi.

Saznajemo da je odluka o suspenziji donesena i zbog nepoštovanja Zakona i Statuta UNSA-e.

"Srbija je danas, sto godina od Velikog rata, u slobodnom padu. Te, 1918. godine, Srbija je bila ugledna država saveznica, s procentualno najvećim žrtvama, s izuzetnim pobedama na početku i na kraju rata, s gotovo neverovatnim povlačenjem preko Albanije", rekla je za Danas istoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta Dubravka Stojanović za Danas, povodom obeležavanja stogodišnjice primirja u Prvom svetskom ratu.

Ona je navela da je uz to, Srbija bila država koja je krenula s velikim programom integracije južnoslovenskog prostora, koja je imala viziju ujedinjenja i relativno modernog državnog ustrojstva.

"Imala je i evropski obrazovanu elitu koja je mogla da na diplomatskom nivou izbori bitke koje nisu bile ništa lakše. Tokom 20. veka Srbija je od svega toga odustala – elita joj se stvara negativnom selekcijom. Ratovima devedesetih godina sasvim je uništila svoje pozicije i odlučila se za etničku državu koja još uvek pokušava da makar malo proširi granice. To se zove istorijski debakl", rekla je Dubravka Stojanović.

Ona je rekla i da je normalno da se stariji događaji slabije pamte, zbog čega se danas istorijska uloga Srbije u Velikom ratu manje pamti od uloge koju je imala u poslednjim ratovima na teritorijama bivše Jugoslavije.

"...ako na to još neko sebi dozvoli ovo što je Srbija učinila, ne treba se čuditi zašto tako loše stoji u međunarodnoj zajednici. Ne znam da li se mi pravimo da ništa ne znamo ili stvarno ne znamo, i ne znam koje je od ta dva gore. Odnosno, da li stvarno ne znamo koju je ulogu Srbija imala u ratovima devedesetih i u zločinima učinjenim u ime srpskog naroda od Hrvatske do Kosova ili se samo pravimo ludi? Ma koji da je odgovor na ovo ključno pitanje, to samo znači da ne razumemo svet oko sebe i da ne razumemo našu današnju poziciju. A ta pozicija sasvim je suprotna onoj koju je Srbija, kao jedan od ključnih saveznika, imala 1918. godine", rekla je ona.

Otvoreno pismo Slobodana Vaskovića Amiru Zukiću prenosimo u cijelosti:

"G. Zukiću, stvar Vaše uređivačke politike je koga ćete zvati u program i način na koji ćete isti uređivati. Čak i u situaciji kada pozivate Lažove, Prevarante, Pervertite, Prodavce Žive i Mrtve djece, kao što je Duško Tomić.

Za Vašu informaciju, Vaš gost Duško Tomić je prvo prodavao Živu Djecu, a sada se specijailizovao za prodaju Mrtve, Ubijene Djece, kao što su Ivona Bajo, Nikola Đurović, David Dragičević…

Nema nikakve potrebe da ovo što Vam pišem uzimate zdravo za gotovo - pozovite roditelje Ubijene djece i pitajte ih za mišljenje o Spodobi koju ste ugostili.

Dalje, Spodoba koju ste ugostili, iznijela je niz laži o odnosu tzv. Advokatskog tima sa mnom - Niko od njih nikada nije sa mnom razgovarao, sem Zore Dobričanin Nikodinović. I to u Beogradu, početkom septembra.

I to je sve. Ne bih prepričavao privatni razgovor sa njom!

Niko od tih osoba nikada sa mnom nije razgovarala o bilo čemu, posebno ne o tome gdje bih ja to trebalo da dam izjavu. To je notorna laž.

Istina je da me Nakaza, koju ste ugostili, nedavno pokušala nazvati, nakon nekoliko kritičkih tekstova o tzv. Advokatskom timu, ali se, principijelno, Nakazama ne javljam.

Istina je da su pojedini članovi tzv. Advokatskog tima zahtijevali, preko posrednika, mojih prijatelja, da ih prestanem kritikovati, što sam odbio. Ko su oni da ne bi bili kritikovani?!

Kritika njihovog destruktivnog, plaćeničkog rada, čiji je cilj zaštita Naručilaca Ubistva i Ubica Davida Dragičevića, tek slijedi. Uvjerićete se u to vrlo vrlo brzo. Posebno Vaš gost.

Osim laži i neistina koje je Nakaza Tomić iznijela na moj račun u programu kuće koju vodite, posebno je apostrofirao to što “Vasković vodi svoju istragu"! A što je ne bih vodio, g. Zukiću? Postoji li ijedan jedini razlog za to da je ne vodim?

Naravno da ne postoji, jer i Vaša kuća sada vodi istragu zašto se raspao tzv. Advokatski tim. I samom tom činjenicom Vi ste Vašeg dragog gosta najbolje i najefikasnije demantovali.

Pretpostavljam da razumijete šta sam htio reći.

I pitanje za Vas: Nije li Vam, u najmanju ruku čudno, da moje pisanje smeta Draganu Lukaču, Miodragu Bajiću, Želimiru Lepiru, Daliboru Vreći, Nakazi Tomiću, Antu Nobilu...?! Kakva koincidencija!!!

Sada za Vas još nekoliko informacija: Nakaza koju ste ugostili je čovjek koji radi direktno za Dragana Lukača, ministra policije. I po njegovom nalogu je prišao Davoru Dragičeviću.

Nema potrebe da vjerujete meni na riječ. Istražite to sami. Radite nešto!

Dalje, Spodoba je, osim gorenavedenih, prodao i svog klijenta Dejana Spasojevića, kojem je Lukač prijetio da će mu “zabiti kramp u Glavu”, a i prebio ga je veoma žestoko!

Kako je Nakaza Tomić prodao svog klijenta Spasojevića?

Tako što je dozvolio da Osnovni sud u Banjaluci Lukaču i Spasojeviću počne suđenje po jednom zakonu, a završi ga po drugom. Što je, u praksi, neprihvatljivo. Ali, desilo se.

I znate li ko je to i javnosti i meni saopštio: Upravo Nakaza koju ste ugostili.

Da Vas podsjetim, pred Osnovnim sudom u Banjaluci počelo je, 20.12.2016., suđenje ministru unutrašnjih poslova RS Draganu Lukaču, zbog nanošenja tjelesnih povreda Dejanu Spasojeviću, avgusta 2013. godine.

Istovremeno, sudilo se i Spasojeviću zbog prijetnji upućenih Mirjani Lukač, supruzi Dragana Lukača.

Suđenje je objedinjeno pa se Lukač pojavio kao optuženi, njegova supruga kao oštećena, a Spasojević i kao optuženi i oštećeni.

Glavna rasprava je tri puta odgađana na prijedlog ministra Lukača, od aprila do 30.09.2017.;

Očito je da su Lukač i njegov tim iskoristili novi Zakon, koji je stupio na snagu 17.08.2017., na osnovu čega je Osnovni sud odbacio optužnice zbog apsolutne zastare. Po novom zakonu, apsolutna zastara nastupa nakon četiri godine.

Prihvatanjem tih odgađanja, Sud je inicirao "Solomonsko" rješenje i izbjegao da se očituje po optužnici.

Znate li ko je dozvolio, bez ikakvog protesta, urgencije... ili bilo kog drugog pravnog akta da se to dogodi: Pa Vaš gost - Nakaza i Ljigavac Tomić, koji je na taj način prodao svog klijenta Dejana Spasojevića.

Nema nikakve potrebe da mi vjerujete na riječ - pozovite porodicu Spasojević, a provjerite i kada su i zašto promijenjeni zakoni. Radite nešto korisno i konkretno!

Takođe, ne bi bilo loše da istražite, ako vam to Nakaza Tomić ne bi zamjerila, da li je pomenuti Zakon promijenjen u Narodnoj skupštini isključivo kako bi Lukač bio oslobođen?!

Još par obavještenja g. Zukiću za Vas - Nastaviću da istražujem Ubistvo Davida Dragičevića; Nastaviću da objavljujem tekstove o Ubistvu Ivone Bajo, Nastaviću da radim svoj posao, u koji, nažalost, spada i razgrtanje Smeća koje ste ugostili…

Vi nastavite svoj. Sa srećom!

U nastavku ovog pisma G. Zukiću, podsjećanje na tekstove “Kramp u Glavu”, koje sam ja istražio. I dokumentovao.

Šta mislite da nisam to učinio, da li bi bilo Djece ubijene Krampom? I to zabijenim u Glavu?!

Krampom, a ne Čvokom g. Zukiću?!!!"

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH