Bogati u regiji sve imućniji, sirotinja gubi i ono što ima: Jaz između bogatih i siromašnih je sve veći, a političari se…

10 Lip 2018
226 times

Iako vlasti u zemljama regiona svoje građane svakodnevno uveravaju da žive sve bolje, podaci daju nešto drugačiju sliku – sve bolje živi manji procenat stanovništva u državama zapadnog Balkana, dok se to za većinu ne bi moglo reći.Jaz između bogatih i siromašnih je sve veći, a političari se, čini se, ne trude previše da to promene, iako ekonomisti i istraživači ove pojave upozoravaju da upravo izražena nejedankost predstavlja jednu od najvećih pretnji ekonomskom napretku, ali i političkoj stabilnosti.

Čak i kada se vlast odluči na neke ekonomske reforme, u prvom planu su mogući efekti na budžetski deficit, javni dug, makroekonomsku stabilnost i rast investicija, ali ne i kako će one uticati na smanjenje nejednakosti.

Duboki i dugotrajni jaz u dohotku

S druge strane, razvijeni svet je postaje svestan tog problema. Tako je na prošlogodišnjem Svetskom ekonomskom forumu u Davosu ukazano na opasnost zbog razmera i brzine uvećavanja nejednakosti u raspodeli dohotka i bogatstva u svetu, uz ocene da bi duboki i dugotrajni jaz u dohotku između najbogatijeg i najsiromašnijeg stanovništva mogao da predstavlja rizik koji bi mogao da prouzrokuje najviše štete po ekonomski rast u narednoj deceniji i čak ugrozi stabilnost svetskog ekonomskog, pa i političkog poretka.

Na zapadnom Balkanu, području koje se ne može pohvaliti naročito visokim stepenom stabilnosti, nejednakosti su čak izraženije nego u okruženju, pre svega zemljama Evropske unije, kojoj države ovog regiona streme. Tako bar pokazuje istraživanje koje je nedavno uradila Mirna Jusić, istraživačica sarajevskog Centra za društvena istraživanja Analitika.

U studiji koju je nedavno objavila nemačka fondacija “Friedrich Ebert”, a odnosi se na zemlje regiona koje teže EU i Hrvatsku, navodi se da su Srbija, Makedonija i Bosna i Hercegovina zemlje sa najvećom nejednakošću u Evropi, dok je Hrvatska nešto ispod proseka EU-a.

Tržište rada podstiče nejednakost

Tako je, primera radi, nejednakost u raspodeli dohotka, merena Gini koeficijentom, u 28 zemalja EU-a u proseku iznosila 30,8 poena, dok je, prema dostupnim podacima EU-a za 2016. godinu, taj koeficijent u Makedoniji bio 33,6 poena, a u Srbiji 38,6 poena.

“U Srbiji je nejednakost dohotka mjerena Gini koeficijentom u 2016. godini bila veća nego u svim drugim državama u kojima se ova anketa provodi (uglavnom članice EU-a). S druge strane, u Hrvatskoj je vrijednost Gini koeficijenta 2016. godine bila 29,7 poena. Iako ne postoje u potpunosti komparabilni podaci za druge zemlje zapadnog Balkana, u Bosni i Hercegovini je Gini koeficijent na osnovu podataka iz 2015. godine procijenjen na čak 41,4 poena”, kaže za Al jazeeru autorka studije Mirna Jusić.

Ništa bolja slika ne dobija se ni kada se primeni drugi kriterijum za merenje nejednakosti u društvu – S80/S20, koji meri odnos prihoda 20 odsto građana sa najvećim primanjima i 20 odsto populacije sa najnižim dohotkom.

U Srbiji je, na primer, prema podacima iz 2016. godine, 20 procenata najbogatijihi imalo gotovo deset puta veći dohodak od 20 odsto najsiromašnijih. S druge strane, u Hrvatskoj je petina najbogatijih imala pet puta veći dohodak od 20 procenata najsiromašnijih. Procene su da je najgora situacija po tom pitanju u Bosni i Hercegovini.

Kao jedan od glavnih uzorka nejednakosti, u analizi se navodi tržište rada, odnosno njegovi nedostaci u zemljama regiona – visoke stope nezaposlenosti i neaktivnosti, ali i rad “na crno” ili u “sivoj zoni”. Dok je u EU u proseku zaposleno 66,6 odsto radno sposobnih, ta stopa u regionu ide od 28,7 odsto na Kosovu, 40 odsto u Bosni i Hercegovini, 55,2 u Srbiji do 59,9 odsto u Hrvatskoj. Zemlje regiona imaju i visok procenat osoba koje žive u domaćinstvima sa vrlo niskim intenzitetom rada (rade najviše dva i po meseca godišnje) u odnosu na zemlje EU-a.

Vladine mjere na štetu radnika

“Otežan pristup zaposlenju posebno imaju neke grupe, poput mladih, žena, osoba sa invaliditetom ili Roma. Sa većom učestalosti nestandardnog zaposlenja, kao i radom u neformalnom sektoru, također dolazi do izraženije dualnosti tržišta rada i dispariteta u zaradama, što u konačnici doprinosi dohodovnoj nejednakosti”, navodi Mirna Jusić.

Pokušaji vlada zemalja regiona da privuku strane investitore promenom radnog prava ili kolektivnih ugovora, kako bi radna mesta učinili fleksibilnijim, uglavnom su za rezultat imali smanjenje prava radnika, a fleksibilnost je, zapravo, značila lakše otpuštanje, odnosno slabiju zaštitu radnika.

“Takve mjere zasnovane su na pretpostavci da će fleksibilniji uslovi rada dovesti do povećanja zaposlenosti. Međutim, međunarodne empirijske studije nisu uspjele jednoznačno potvrditi takve pretpostavke. Teško je govoriti o efektima pojedinačnih reformi na dohodovnu nejednakost, s obzirom da su u nekim zemljama reforme tek nedavno provedene, ali možemo reći da ne postoje uvjerljivi dokazi za to da je povećana fleksibilnost dovela do boljih performansi tržišta rada. S obzirom da se mjere fleksibilizacije dovode u vezu s pojavom prekarnog zaposlenja, što obično podrazumijeva i niže zarade, može se pretpostaviti da takve mjere neće dovesti do smanjenja nejednakosti”, kaže Mirna Jusić.

Dodatni problem je i visok procenat neformalnog zapošljavanja u zemljama regiona, što znači da veliki broj ljudi radi u neregistrovanim firmama ili u legalnim preduzećima, ali gde nisu prijavljeni uopšte, ili dobijaju deo plate “na ruke”, rade bez ugovora i bez pristupa socijalnoj zaštiti. Tako je neformalno zapošljavanje 2015. godine u Albaniji iznosilo čak 46,7 odsto, u Srbiji 20,4, a u Makedoniji 19,9 procenata. Za druge zemlje nema preciznih podataka, ali postoje određene procene koje takođe ukazuju na rasprostranjenost neformalne zaposlenosti.Ni sposobnost poreske politike da smanji dohodovnu nejednakost u regionu nije zadovoljavajuća i generalno je niža u odnosu na zemlje EU-a.

Porezi najviše pogađaju siromašne

“Primjera radi, porezi na dohodak od rada u regiji generalno su nedovoljno progresivni, u smislu da bi oni s nižim dohotkom trebali imati manje poresko opterećenje na zaradu od onih s višim dohotkom. Stoga pokazuju nizak redistributivni kapacitet. Različite analize provedene u regiji su pokazale da porez na dohodak i socijalni doprinosi značajno opterećuju zaradu onih s najnižim primanjima, što može dati poticaja zaposlenju u neformalnom sektoru ekonomije”, kaže Mirna Jusić.

“Teško je objasniti zbog čega vlasti njeguju takvu poresku politiku, posebno zbog toga što sve države nisu iste, ali evo nekoliko mogućih teza: Prije svega, iz perspektive administriranja procesa prikupljanja i kontrole poreskih prihoda daleko je lakše imati jednu stopu poreza za sve, nego uvesti progresivni model oporezivanja. Pored toga, institucionalna inercija, odnosno tendencija institucija da rade stvari kako su ih oduvijek radile, čest je faktor koji sprečava reforme, uključujući i reformu poreskog sistema. Osim toga, mogući faktor su i interesi imućnijih društvenih grupa, koje imaju i više utjecaja na procese donošenja odluka, a kojima nije u interesu plaćati veće poreze i veće socijalne doprinose jer imaju veća primanja”, objašnjava Mirna Jusić.

Još jedan razlog koji utiče na povećanje nejednakosti u nekom društvu je obrazovni sistem. Prema rečima Mirne Jusić, smatra se da je kvalitetan obrazovni sistem jedan od ključnih mehanizama da se osiguraju jednake šanse i socijalna mobilnost, što bi trebalo da omogući i veću jednakost u ishodima. Međutim, obrazovni sistemi u regionu, tvrdi, nisu dovoljno inkluzivni.

Hrvatska najbliža evropskom prosjeku

Od zemalja regiona, Hrvatska je najbliža proseku Evropske unije, kada je reč o nejednakosti, a autorka istraživanja smatra da je članstvo ove zemlje u EU u određenoj meri doprinelo takvom stanju, između ostalog, i zbog unapređenja procesa donošenja politika u različitim oblastima.

„Hrvatska bilježi bolje performanse tržišta rada u odnosu na region, ima progresivnije poreze sa boljim redistributivnim efektom. Također ima i nešto izdašnija socijalna davanja u odnosu na druge zemlje. Prema raspoloživim pokazateljima, čini se da je obrazovni sistem inkluzivniji u odnosu na neke druge zemlje u regionu, te da srednjoškolci bilježe bolje rezultate na međunarodnim testovima“, navodi Mirna Jusić.

Za siromašne fakultet je nedostižan

“Učenici i studenti iz siromašnih domaćinstava, oni koji žive u ruralnim područjima, iz romskih porodica ili s invaliditetom, imaju mnogo slabije mogućnosti pristupa obrazovanju. Među studentima koji završe fakultet u zemljama regije iznimno je nizak udio onih koji dolaze iz siromašnih porodica. Za neke zemlje, također, postoje pokazatelji da učenici koji dolaze iz siromašnijih porodica imaju slabija postignuća u odnosu na vršnjake iz porodica boljeg socioekonomskog statusa”, objašnjava Mirna Jusić, napominjući da ne treba podceniti ni važnost kvaliteta obrazovanja.

“Primjera radi, rezultati PISA istraživanja ukazuju na vrlo slabe rezultate petnaestogodišnjaka iz regiona u odnosu na njihove vršnjake iz zemalja OECD-a. Društva u kojima je veliki procenat učenika funkcionalno nepismen, što radikalno umanjuje njihove šanse za dalje obrazovanje i zaposlenje, ne mogu se smatrati dovoljno inkluzivnim. Takva situacija, u konačnici, negativno utječe i na ukupan ekonomski prosperitet država”, dodaje Mirna Jusić.

Kako bi se smanjio jaz između najbogatijih i najsiromašnijih delova društva, neophodne su određene promene u domenu tržišta rada, poreske politike, socijalne zaštite i obrazovanja. Te mere uključuju “jačanje mehanizama socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja za kvalitetnije radne uslove, proširenje obuhvata i izdašnosti naknada za nezaposlenost, unapređenje aktivnih mjera zapošljavanja, što se odnosi na bolji dizajn, obuhvat i ciljanje ovih mjera, ali i jačanje službi za zapošljavanje, kako bi ih mogle provoditi. U domenu poreza, progresivnost poreza na dohodak bi se morala povećati i smanjiti poresko opterećenje radnika s niskim primanjima.”

Visok procenat funkcionalno nepismenih

“S druge strane, neophodno je unaprijediti mehanizme za suzbijanje izbjegavanja plaćanja i utaje poreza, a kako bi se unaprijedila sposobnost vlada da finansiraju važne javne usluge. U domenu socijalne zaštite, socijalna davanja trebala bi imati snažniju univerzalnu dimenziju, biti izdašnija i imati veći obuhvat, kako bi pojedinci bili zaštićeni od različitih socijalnih rizika. Neophodno je raditi na unapređenju kvaliteta i na ekspanziji različitih socijalnih usluga. Također bi bilo važno unaprijediti politike porodiljskog odsustva.”

Kada je reč o obrazovanju, Mirna Jusić smatra da su neophodna “veća ulaganja u domenu predškolskog obrazovanja, sveobuhvatne mjere koje bi povećale pristup svim nivoima obrazovanja za učenike i studente koji se nalaze u nepovoljnom položaju, poput onih koji dolaze iz siromašnih porodica, osoba s invaliditetom i drugih”, ali i unapređenje kvaliteta obrazovanja.

Trendovi u svetu, međutim, ne idu na ruku stanovnicima zemalja zapadnog Balkana. Podaci međunarodne organizacija za razvoj Oxfam pokazuju da 2014. godine 85 najbogatijih ljudi na svetu imalo isto koliko i siromašnija polovina sveta – a prošle godine je toliko imalo svega osam ljudi.

Rate this item
(0 votes)

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH