Upravni odbor KS BiH imenovao je Vedrana Bosnića za selektora muške seniorske ...
Obradive površine koje će biti zasijane u jesenjoj sjetvi na području Unsko-sanskog kantona ...
Pred Vijećem Odjeljenja za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, danas će u Sudu ...
Počeo je i službeni zakonski rok od 30 dana za formiranje vlasti u Bosni i Hercegovini. Centralna ...
U petak navečer Anto Nobilo za Federalnu televiziju ustvrdio je da su političari manipulirali ...

omegabeko130918

ovdjemozebitireklamamali

Dodik se zalaže za genocidnost Srba

Dodik i Srbi

"Bošnjaci su planirali genocid da bi Amerika bombardovala Srbe", ovo je izjavio Milorad Dodik na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske o Izvještaju o radu Komisije za Srebrenicu. Dabome, sama po sebi ova izjava je monstruozna i skandalozna. Dabome, riječ je o ljudskom nihilizmu koji je probio sve granice zdrave pameti. Ali nije to ono najgore.

Najgore je što se i Dodik sa svojim političkim falangama i kompletna opozicija u Republici Srpskoj slažu u jednome: Izvještaj o radu Komisije je proglašen nevažećim, a samim tim i opozicija je svojim glasovima zanijekala genocid.

Neko će reći grozno i skaradno, ali zapravo je potpuno legalno. Jer kome će se preživjeli i porodice pobijenih u srebreničkom genocidu žaliti? EU instancama? Visokom predstavniku? Ujedinjenim narodima? Državi Bosni i Hercegovini? Nemojte biti smiješni.

Ne postoji Zakon o zabrani negiranja zločina i genocida, pa je posve logično da sumanuta Dodikova politika koristi konstrukte poput "bošnjačkog plana za autogenocid" ili potpunog negiranja istog, e da bi dobila izbore.

Nemojmo se zavaravati. Dobar dio srpskog stanovništa u entitetu Republika Srpska zdušno negira genocid. Zašto je to tako? Anemija međunarodne zajednice? Propagandni rat koji je poratna Srpska demokratska stranka (SDS) i ovaj potonji Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) dobio sa svojim Radio-televizijom Republike Srpske (RTRS)? Nepostojanje narečenog Zakona...?

Od svega pomalo, tek imamo situaciju u kojoj najjači negator genocida gotovo sigurno dobija izbore u oktobru. A to je Milorad Dodik. I da se razumijemo, ne radi to Dodik iz neke nervoze. Ne.

Opozicioni pucanj u sopstvene noge

On je duboko ubijeđen da će dobiti izbore. Ostalo mu je samo da sazove posebnu skupštinsku Sjednicu i da opoziciji prepusti pištolj. Pištolj kojim se ta opozicija ranila u obje noge. Baš ta opozicija na čelu sa SDS-om i Partijom demokratskog progresa (PDP) podržala je Dodikove zahtjeve da se odluke Komisije za Srebrenicu iz 2004. proglase ništavnim. Baš je ta opozicija iznegirala genocid zajedno sa Dodikom...

Na stranu sad politička impotencija i kratka opoziciona pamet, ali zapitajmo se onako logički, zašto bi bilo koji desno ostrašćen stanovnik Republike Srpske (a takvih je većina), elem, zašto bi glasao za nekakvu opoziciju koja negira genocid, kada već ima na vlasti Dodika i kamarilu mu, koji to rade glasnije, jače i operativnije. Pa je tako opoziciji izbijen i posljednji adut (ako su ga ikad i imali) kojim bi parirala Dodiku i SNSD-u.

A opozicioni "adut" je bila nesrećna vjera i uvjerenje da su oni desniji od desnog Dodika i da će Dodika smijeniti splet okolnosti, a ne opozicioni rad. Ispostavilo se da nisu. Ispostavilo se da ni klasični nacionalistički modus operandi po kojem je funkcionisao SDS ili operativni interesni zamorac kakav je bio PDP, dakle niti jedan od ta dva principa ne mogu uraditi "dobro" kao SNSD.

I onda je, a to svi dobro znamo, da se ne lažemo priča o nacionu, o ratnoj nevinosti, o negiranju zločina i genocida, sada kao i uvijek dominatnija i pretežitija od nekakvih ekonomskih bajki i sanjarija. Još uvijek je prosječnom stanovniku Republike Srpske važnije negiranje genocida i trajno vaspostavljanje Mladića i Karadžića u pansrBsku herojsku epiku od kilometra autoputa. Ako ne vjerujete, prebrojte vozila na avetinjski praznoj dionici autoputa od Prnjavora do Doboja, a onda pogledajte koliko je samo u Banjaluci štandova sa Mladićevim fotografijama i i majicama pripadajućeg.

I Milorad Dodik to zna. Jako dobro zna. Davno je odustao od neke panekonomske priče. Referendum, otcjepljenje, deklaracije o jeziku, ćiriličenje, sada negiranje genocida, to je ono što narod ište. Em je jeftinije od ekonomskog plana, em je učinkovitije.

Bijela kuga kao saveznik

To što je od manjeg bh. entiteta uz Moldaviju napravljena najsiromašnija evropska teritorija, manje je važno. Čini se nevažno. To što bijela kuga izjeda čitave gradove, takođe je nebitno. Zapravo, perverzno je bitno, jer se vlast može pohvaliti smanjenim brojem nezposlenih. Isto važi i za ekonomske pečalbare, koji u redovima za slovenačku vizu stoje danima u centru Banjaluke.

I opet perverzno, to će uz nacionalizam biti najbolja Dodikova investicija. Ono nešto potentnog i nezadovoljnog mladog svijeta biće umireno apanažama u eurima na potezu Maribor - Celje - Ljubljana i još će slati novce koji će biti upumpavani u havarisani ekonomski sistem Republike Srpske. Dupli zgoditak za Željku Cvijanović i ostatak kvaziekonomskog Dodikovog lumperaj-tima.

I onda, ako se tako postavi situacija, a samo tako se i može postaviti, Dodik je uprkos nagađanjima, koja su jednako dosadna svake dvije godine i koja govore da će izgubiti izbore, dakle Dodik je najveći i jedini favoriti u Republici Srpskoj na oktobarskom odmjeravanju snaga.

Svi Dodikovi vazdušni jastuci

Nikakva grupa "Pravda za Davida", koja je objektivno poslije SNSD-a druga politička snaga, neće moći zaustaviti trenutnog predsjednika Republike Srpske. I ta grupa će po istom sistemu biti usisana u nacionalističku matricu. Ako ćemo do kraja iskreno, grupa nije u strogo formalnom smislu politička, ali je bila jedina ozbiljna snaga koja je mogla smijeniti Dodika. Bila je, zato što, sada je jasno da će se sama od sebe prikloniti dezorijentisanoj opoziciji, a vidjeli smo, njen nacionalni program je u uncu isti kao i Dodikov i tu nema pomoći.

Na koncu, ali nikako manje bitno, dolazi Dodikovo treće osiguranje. Čak, nekim čudom i da ne dobije izbore, on je najavio da bi takav poraz bio maslo ili specijalaca britanskih ili opozicionara koji bi, pazite sad, ukrali šlepere sa glasačkim materijalom (sic!). Na prvu, sve se ovo čini infantilno, ali zapravo nije. Milorad Dodik je tačno u srž osjetio i mentalne i emotivne potencijale naroda, koji nažalost nisu bogznakako visoki. Dovoljan je taj nacionalistički amalgam i malo paranoje, pa da se vlada barem naredne četiri godine.

A kad se sve posloži, zaista vam je jasno da Milorad Dodik sa pratećim SNSD-om i satelitima najozbiljnije shvata predizbornu trku.

Kolektivna odgovornost kao politički žeton

A na kraju neko će se zapitati šta je sa onih 8.372 ubijena Srebreničana u genocidu? Ništa! Svako ko negira genocid u Republici Srpskoj biće nagrađen. Dodik i klika mu npr. pobjedom na izborima.

No i Dodik i listom svi srpski poltiičari u Republici Srpskoj zaboravljaju jednu vrlo bitnu stvar - odbacivanjem Izvještaja o Srebrenici iz 2004. godine, opet su cjelokupnom srpskom narodu natovarili na leđa genocidnost, a to je najveći zločin ovog režima o kome se i ne govori.

Jer, tražiti i dobijati svenarodnu podršku na monstruoznim konstruktima poput onoga da su Bošnjaci planirali genocid nad samim sobom, direktno je nabacivanje kolektivne odgovornosti cijelom srpskom narodu za nešto što su učinili pomačeni umovi iz reda tog naroda.

A to je nešto što će trajno obogaljiti i stigmatizirati generacije srpske djece. 

PIŠE: Dragan Bursać, AJB

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Lifestyle

Ovdjemozebitireklama

Svijet i region

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH