Saborski zastupnik u Republici Hrvatskoj Ivan Pernar izbačen je danas sa sjednice nakon što ...
Pod zastavom države Bosne i Hercegovine započela je prva redovna sjednica Predsjedništva BiH ...
Predsjednik SDS Vukota Govedarica ima rješenje za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ...
Prema nepotvrđenim informacijama, Milorad Dodik otkazao je radni sastanak u zgradi ...
Dugogodišnja parlamentarka Milica Marković je dobila petosoban stan u Bijeljini, plaćen ...

omegabeko130918

ovdjemozebitireklamamali

Mediji su saveznik ugroženih, kabadahije s motkama nisu!

Turulja 1

Vlast u BiH djelomično je prihvatila model da ulica upravlja tempom donošenja zakonodavnih rješenja. Dokaz za to je vanredna sjednica Doma naroda Parlamenta Federacije BiH na kojoj je usvojen Zakon o pravima demobiliziranih boraca i sve što se prije nje događalo.  Zato se dobro treba zamisliti iza paravana 07. oktobra ove godine na općim izborima. Podržati iste ove, a onda izražavati nezadovoljstvo njihovih radom je „politički mazohizam“.

Zahtjevi boračkih kategorija stanovništva jesu legitimni, na kraju oni samo traže da vlast ispuni bar dio onog što im je davno obećala. Uglavnom su to ljudi treće životne dobi, bez posla i mjesečnih primanja, mnogi i ispod granice siromaštva. Ali postoji mnogo problema u načinu njihove borbe za ostvarivanje prava i obećanja.

Napadati saveznike nije logično

Mediji su, htio to neko prihvatiti ili ne, najveći saveznici svih ugroženih stanovnika ove zemlje. Tako i demobiliziranih boraca. Iako medijski radnici i sami imaju mnogo egzistencijalnih problema, predano, i većina vrlo profesionalno, prate sve događaje na kojima se obespravljeni bore za svoja prava. Napadati saveznike u toj borbi nije logično, gospodo saborci. Nemojte se sutra pitati zašto nema novinara da zabilježe vaše proteste, a protesta će biti još, optuživati ih da su saveznici vlasti, da su prodani. Ne, oni će samo pamtiti ničim izazvan napad na svoje kolege iz Klixa i Al Jazeere Balkans i novinarske simpatije za vašu opravdanu borbu će splasnuti. Gnjev je pogrešno usmjeren. Umjesto da se nezadovoljstvo iskaže prema onima koji donose kljakave i neprovodive zakone ili ih uopće ne donose, „deblji kraj“ izvukli su medijski radnici. I to je bilo malo, pa su kolege sa Klixa tokom petka ujutro telefonom primili prijeteće poruke.

Dalje, ima nešto šizofreno u ovim protestima. Demobilizirani borci koji su bili na sarajevskim ulicama traže da se njihov status uredi. Ne može se nešto uređivati praveći nered. Svi pojedinačno pobunit ćemo se u sličnim situacijama kakve smo gledali u četvrtak u Sarajevu, kad manjina terorizira većinu. Kad blokirate saobraćajnice, mnoge ste spriječili da obave svoj posao, roditelje da dođu po svoju djecu u škole i vrtiće, djecu da dođu do svojih bolesnih i vremešnih roditelja i da ne nabrajam dalje. Šta je s njihovim pravima? Svaki put kad se to dogodi, podrška javnosti se smanjuje, a „debelkošci i debeloguzani“ u parlamentarnim klupama, uz časne izuzetke – ima ih malo, ali ih ima, zaboravit će na vas netom što se izbori završe.

Ako smetaju kamere i mikrofoni namjere su sumnjive

Čega se prosvjednici boje kad sprečavaju medijske radnike da rade svoj posao? Ako im smetaju kamere i mikrofoni, njihove namjere su sumnjive. Oni koji su časno i bez skrivenih pobuda došli da izraze svoje nezadovoljstvo i protestiraju mogu samo biti osnaženi prisustvom kamera, fotoaparata i mikrofona. Sve će ostati zabilježeno, javnost informirana i animirana, niko neće moći reći da nije znao, da je tek preuzeo mandat, da mora da se upozna s problemom i izmišlja još kojekakva opravdanja. Oni nečasnih namjera, koji se skrivaju iza zastava Republike Bosne i Hercegovine, ne iz poštovanja, nego zato što čekaju da vide na kome će provjeriti čvrstinu koplja na kojoj su pričvršćene, kabadahijski hodaju unaokolo s metalnim cijevima u rukama, prijete, razbijaju i kunu i treba da strahuju od toga da će njihovo ponašanje ostati zabilježeno. Ali oni su istovremeno sramota i udruženja kojima pripadaju. Nisam ni čuo ni pročitao da se neko od njih ogradilo od takvih ponašanja svojih članova ili osudilo napad na medijske radnike. Naprotiv, na snimcima koji su podijeljeni na društvenim mrežama predvodnica nasilnika počašćena je čokoladom, uz opasku – neka si ih...

Jedino što je javnosti dostupno je osuda Udruženja veterana odreda za specijalne namjene „Lasta“ koja je ustala u odbranu svog saborca, fotoreportera AJB koji je svojim tijelom štitio kolegu sa Klixa. Fotoreporter AJB Mirsad Bukvić bivši je borac koji se kao maloljetnik priključio odbrani svoje zemlje.

Ko je organizator?

Zanimljivo je da se ovakva okupljanja uglavnom ocjenjuju kao spontana. Kad pitate ko je organizator, nema odgovora. Vlast je prepoznala to međusobno nepovjerenje među borcima i na volšeban način odugovlači rješavanje problema. Kad se pojave prosvjednici – vlast kaže – pošaljite delegaciju na pregovore. Onda nastaje problem, jer niko nikome više ne vjeruje, a ministri neće da pregovaraju s masom. Organiziranja protesta niko ozbiljan neće da se prihvati, jer to iziskuje odgovornost.

Boračka populacija je više puta izvarana. Dio javnosti za to optužuje vlast i medije na jaslama vlastodržaca. A šta je s boračkim udruženjima na istim tim jaslama? Samo u Federaciji BiH registrirano je 1600 udruženja, na koje je, prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo, u proteklih šest godina potrošeno 27 miliona maraka. Borci se, dakle, međusobno izvarali. Za jedne je bilo, za druge nije. Onda je vlast smislila još jedan model prevare – boračka udruženja od posebnog društvenog značaja. U prevodu, udruženja koja su jednakija od ostalih. Sve to novinari proteklih godina istražuju i bilježe, jer žele pomoći onima koji su u stanju potrebe, a ne onima kojima je vlast dala pravo. I sam pripadam kategoriji demobilizaranih, ali ne tražim ništa od onoga što mi po boračkim zakonima pripada. Nečija potreba jača je od svakog mog boračkog prava. Istina, jedan od zahtjeva bivših boraca je ukidanje finansiranja boračkih udruženja. Ali on je istaknut prije godinu ili dvije, šta se od završetka rata čekalo, jer je već do 2000. godine bilo jasno da postoje privilegirani. Valjda je bilo više novca u opticaju, pa su razlike bile manje vidljive.

Incidenti ne smiju zamagliti suštinu

Napad na fotoreportere Klixa i AJB nije samo remećenje javnog reda i mira, nasilničko ponašanje i oštećenje tuđe stvari, to je istovremeno napad na osobu na službenoj dužnosti, gotovo kao i da su napadnuti policajci, to je ugrožavanje prava na rad, to je nanošenje tjelesnih povreda. Opasno će biti ako sve prođe nekažnjeno, jer će silu na ulici potpuno legitimirati kao model ostvarivanja zahtjeva ili prava. Nedavno su na Bijači napadnute kolege portala Bljesak, a početkom ove godine ekipa BHT-a tokom protesta u Tuzli. Policija i pravosuđe moraju učiniti sve da ovo odmah prestane kako ne bi postalo praksa. Idemo tući novinare, a onda ćemo malo prosvjedovati.

Da ne bude nikakve zabune. Incidenti s protesta u Sarajevu ne smiju zamagliti suštinu. Registar boraca, ukidanje finansiranja boračkih udruženja i borački dodatak za one koji su u stanju potrebe zahtjevi su koji moraju biti ispunjeni. Protesta, ukoliko bude bilo kakvog pokušaja obmanjivanja, treba biti još. Ali, oni moraju biti prijavljeni, organizirani, s vlastitom redarskom službom, lišeni nasilničkog ponašanja prema građanima, a u suradnji s policijom i medijskim radnicima koji samo rade svoj posao. Na takve proteste moraju doći oni koji su u stanju štiti dignitet i Bosne i Hercegovine, i Armije ili HVO-a kojima su pripadali i svoje lično dostojanstvo. Samo tako se može protestirati protiv bezvlašća bilo koje vrste.

PIŠE: Benjamin Butković, AJB

 

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Lifestyle

Ovdjemozebitireklama

Svijet i region

Facebook stranica

Najčitanije

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH