Nogometaši Sarajeva pobijedili su danas na Koševu ekipu Širokog Brijega sa ...
Službenici Uprave za indirektno oporezivanje u saradnji sa pripadnicima Granične policije BiH ...
Statistike pokazuju da se godišnje uveze kavijara, viskija, egzotičnih orašastih ...
Srpski ministar obrane Aleksandar Vulin nije dobrodošao u Hrvatsku i proglašen je ...
Ograničenja u izražavanju u medijima, uključujući zastrašivanje i prijetnje protiv novinara, ...

omegabeko03042018

ovdjemozebitireklamamali

Putin u Banjaluci?

Dodik Putin

Izvještaj demokrata u senatskom komitetu za spoljnu politiku ova zapažanja o ruskom štetnom uticaju u Bosni i Hercegovini stavlja u širi kontekst ruskog uticaja u Srbiji.

Piše: Kemal Kurspahić/Radio Slobodna Evropa

Kad je osoblje američkog senatskog komiteta za spoljnu politiku u julu prošle godine, u pripremi nedavno objavljenog izvještaja o „Putinovom asimetričnom napadu na demokratiju u Rusiji i Evropi“, posjetilo Banjaluku u izvještaju su zabilježili i sljedeće zapažanje: „Ruski uticaj u Banjaluci, de fakto sjedištu Republike Srpske, je sveprisutan – kiosci u centru grada puni su majica, šolja za kafu i ostalih suvenira koji veličaju Rusku Federaciju i Vladimira Putina.“

U izvještaju se, naravno, navode i šire političke dimenzije „ruskog malignog uticaja“ u Bosni i Hercegovini: zapaža se kako se Putin više puta sastajao s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, iako on ne predstavlja državu Bosnu i Hercegovinu, a nikad s najvišim državnim predstavnicima.

To se u izvještaju – koji je podnijelo demokratsko osoblje spoljnopolitičkog komiteta Senata – ocjenjuje kao kršenje diplomatskog protokola koje pokazuje ko je ruski poželjni partner u Bosni i Hercegovini.

Izvještaj ne ostavlja prostora za sumnju o kakvim se interesima i partnerstvu radi: na Republiku Srpsku i njenog vođu računa se kao na oslonac u ruskom protivljenju približavanju Bosne i Hercegovine NATO-u. Ta dinamika uveliko je već na sceni. Pokazuje se u već rutinskom odbijanju Rusije da, kao članica Savjeta za implementaciju mira, podrži euroatlantske perspektive Bosne i Hercegovine. Više puta ponovljeni zvanični ruski stav je kako „euroatlantske integracije“ nisu jedina alternative bosanskohercegovačke budućnosti.

Dodik je i praktično demonstrirao kapacitet da, u otvorenom nepoštovanju i kršenju ustavnih normi, igra tu ulogu „trojanskog konja“ u ruskom protivljenju približavanju bosanske države NATO-u: organi Republike Srpske odbijaju knjiženje vojne imovine na njenoj teritoriji na državu kao jedan od uslova za aktiviranje Akcionog plana za članstvo Bosne i Hercegovine u zapadnom vojnom savezu a entitetski parlament je – prisvajajući ovlaštenja koja mu po Ustavu ne pripadaju – proglasio rezoluciju o vojnoj neutralnosti koja praktično znači i odbijanje članstva u NATO-u.

Izvještaj demokrata u senatskom komitetu za spoljnu politiku ova zapažanja o ruskom štetnom uticaju u Bosni i Hercegovini stavlja u širi kontekst ruskog uticaja u Srbiji.

„Ruski maligni uticaj u Republici Srbiji manifestuje se u kulturnim vezama, propagandi, energiji i sve raširenijim odnosima u oblasti odbrane. Moskva takođe potcrtava duboke korjene tih odnosa kroz pravoslavnu crkvu i zajedničku slavensku kulturu. Taj narativ je pažljivo kultivisan godinama tako da kampanja dezinformacija ruske vlade nalazi plodno tlo među stanovništvom Srbije“ – kaže se u izvještaju.

Proruskim raspoloženjima u većem dijelu srbijanske javnosti doprinosi i rusko protivljenje priznavanju Kosova kao nezavisne države i ruski veto kojim je spriječeno izglasavanje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. To pothranjuje narativ o specijalnim vezama Srbije i Rusije: Zapad i NATO su nas bombardovali – Rusija se brine o našim interesima. Pri tome se medijski i politički pothranjuje potpuni zaborav o razlogu NATO intervencije: pokušaju masovnog progona albanskog stanovništva Kosova.

Senatski analitički tim navodi i nalaze Stejt departmenta o tome kako je „broj medija i nevladinih organizacija koje su proruski orijentisane porastao od desetine do više od stotinu posljednjih godina“ a navode se i nalazi ispitivanja javnosti po kojima 42 posto građana Srbije vidi Rusiju kao partnera koji najviše podržava Srbiju, 14 posto njih kaže da je to Evropska Unija a 12 posto da je to Kina.

Tome – kako se ističe u izvještaju osoblja senatskog komiteta – svakako doprinosi i angažman redakcije za Srbiju ruske agencije Sputnjik: njene informativne usluge besplatno koristi 20 radio stanica u Srbiji. Kao primjer proruske i antizapadne propagande izvještaj navodi članke Sputnjika o tome kako Albanci pripremaju pogrom nad srpskom manjinom na Kosovu pod okriljem Zapada i kako Zapad proizvodi nestabilnost na Balkanu kao opravdanje za planiranu invaziju.

Ovaj dokument upućuje i na moguće novo razumijevanje jednog „diplomatskog incidenta“ u oktobru prošle godine u Beogradu. Tada je, naime, zamjenik pomoćnika državnog sekretara Hojt Brajan Ji (Hoyt Brian Yee), na ekonomskom samitu, govoreći o tome kako zemlje-kandidatkinje za članstvo u Evropskoj Uniji moraju jasno pokazati to opredjeljenje i aludirajući na bliskost Srbije i Rusije, bez uvijanja upozorio: „Ne možete sjediti na dvije stotice u isto vrijeme, posebno kada su one toliko udaljene jedna od druge“.

Autori izvještaja zapažaju kako su reagovanja u Srbiji pokazala koliko su duboke napetosti i neslaganja u vezi s evropskom orijentacijom: jedni su omalovažavali Jia kao „ostatak bivše administracije“; drugi potcjenjivali njegov diplomatski rang „zamjenika pomoćnika“; treći su – poput ministra odbrane Vulina – insistirali kako će „Srbija izabrati svoj put bez obzira na to šta žele velike sile“.

U međuvremenu je Ji zaista postao bivši zamjenik sekretara ali senatski izvještaj potvrđuje njegovo upozorenje: Evropska Unija od svojih članica, pa i od zemalja-kandidatkinja za članstvo, očekuje da provode zajedničku spoljnu politiku uključujući i sankcije protiv Rusije. Na toj tački i Srbija će se suočiti sa sudbinskom odlukom kako da sadašnju poziciju, i Rusija-i Evropa, zamijeni jasnim izborom: ili Rusija-ili Evropa.

Kemal Kurspahić je vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Lifestyle

Ovdjemozebitireklama

Svijet i region

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH