Autoceste FBiH izgradile su 102 kilometra. To je koštalo 1,7 milijardi maraka. Za ...
Robna kuća Tuzlanka još jednom je u prilici da svojim posjetiteljima ponudi novi ugođaj ...
Politički lider i medijski magnat iz Sarajeva Fahrudin Radončić je za dvije godine u Crnoj Gori ...
Danas se u BiH očekuje pretežno oblačno vrijeme. U Hercegovini kiša, u Bosni u nizinama sa ...
Francuski sudija Žan-Klod Antoneti (Jean-Claude Antonetti) je u martu prošle, 2016. godine, ...

bekoomega01122017

Kako je zločinac Praljak otrovao svoje žrtve

Praljak

Današnja presuda generalu HVO-a, Slobodanu Praljku predstavlja prije svega njegov ultimativni samoubilački čin rijalitizacije. Praljak nije bio oficir koji bi sa uncom dostojanstva ispratio presudu od dvadeset godina zaslužene robije. Ne. Bio je tek reditelj, a to mu je i profesionalna vokacija u jednom ultimativnom snuff-u, činu živog prenosa suicida od 14 sekundi. Loša produkcija, solidno kadriranje i po njegove žrtve razorne posljedice.

Tako je sa jedne strane u glavama hrvatskih nacionalista zadobio "vječnu slavu", pa se ubrzano diljem, kako se to voli reći, hrvatskih prostora pripremaju mise zadušnice, pa se Praljak uselio u kolektivno nesvjesno i istim onim emotivnim patosom kojim srpska desnica ljubi Ratka Mladića ulazi u mentalu heroičku podsvijest izmanipulisano nacionalistički orjentisanih Hrvata.

I više od toga. Zadobio je odavno ljubav klera, a sad je ta ljubav perverzno ojačala. Čin samoubistva, koji bi prva crkva trebala okarakterisati kao ubistvo što po kanonici i jeste, a ne da vazdiže hrvatskog topdžiju među anđele; dakle prva bi crkva trebala reći kako je riječ o kukavičkom i bogohulnom činu, a namjesto toga, svi zajedno dobijamo "grupisanje redova".

Nema čega nema i podrška Šešelja

"Heroj" Praljak nije samo u hrvatskoj desnici. Po principu "vrana vrani oči ne vadi" i Vojislav Šešelj je danas tvitnuo: “Šalu na stranu, danas je u Hagu viđen junački čin, koji je za poštovanje.”

I tako dobijamo tone nihilističke retorike.

Pa tako možemo reći da se na Dan države koje nema ubio zločinac - general ispred suda koga više nema, zbog zločina koje je počinio u ime tvorevine koje nema, koji je u ratu koga više nema, srušio most koga u originalu nema, a njemu u inat, pjesmu mostu koga nema napravio je pjevač koga više nema u zemlji koje sve manje ima, u kojoj, čini se danas, ni žrtava nema.

E, ovo posljednje najviše boli. Jedna trivija, jedan nadasve sebičan i kukavički čin samoubistva, doslovno je medijski pojeo sve ono za šta se Haaški tribunal borio.

Ali, tu su činjenice i one vele doslovno:

- Činjenica je da je Haaški sud izrekao osuđujuće presude šestorici Hrvata iz BiH.

- Činjenica je da je bivši predsjednik Vlade "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" Jadranko Prlić osuđen na 25 godina zatvora, ministar odbrane Bruno Stojić na 20 godina zatvora, dvojica načelnika stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina, zapovjednik Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić na 16 godina, a predstojnik Odjela za zatočene Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

- Činjenica je da je Sudsko vijeće na čelu s predsjedavajućim francuskim sucem Jeanom Claudeom Antonettijem ukupno šestorici Hrvata dosudilo 111 godina zatvora.

- I krucijalna činjenica je da je Haaški tribunal potvrdio da je svih šestero optuženika sudjelovalo u UZP-u kojeg je iz Zagreba koordinirao Tuđman, s ciljem etničkog čišćenja "hrvatskog teritorija" u BiH od muslimanskog stanovništva. Konačni cilj UZP-a bio je stvaranje "velike Hrvatske".

Tuđmanovo naslijeđe

Krivi su. Ti su ljudi sistematski organizovali ubistva, silovanja, progone.

Istinu o njima zaslužuje svaki stanovnik Mostara, kome je Praljak oduzeo most, ali zaslužuje i svaki stanovnik ove planete. Istinu zaslužuju i sve žrtve i prije svega žrtve.

No, i Republika Hrvatska se treba suočiti sa istinom. Potvrđen je udruženi zločinački poduhvat. I zato licemjerno djeluje današnja izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji pod izlikom da je Hrvatska vojska pomagala Armiju BiH, negira udruženi zločinački poduhvat. A, on je postojao sve vrijeme. Stalno. Čak i pred početak rata postojala je namjera hrvatskog rukovodstva na čelu sa Franjom Tuđmanom da se raskomada Bosna i Hercegovina.

Oni koji ne vjeruju, uvijek mogu pročitati tekst Igora Lasića i Borisa Rašete "Kratka povijest hrvatske agresije na BiH", u kojem po pitanju smirivanja tenzija između Hrvata i Srba Franjo Tuđman još na početku 1991 kaže ovo:

"To se može ostvariti tako da se nacionalni ciljevi Srbije ostvare i da ona nema više razloga za ekspanziju, a ujedno bi se Hrvatskoj priključilo njene krajeve, jer je sadašnji hrvatski perec neprirodan. U hrvatskom je interesu da se taj problem riješi na naravan način, na način kako je bila riješena Banovina. Pri tome bi mogao ostati dio zemljice Bosne gdje bi muslimani imali većinu i ta bi država Bosna mogla biti tampon između Hrvatske i Srbije. Time bi ujedno nestala i kolonijalna tvorevina Bosna i Hercegovina."

Hrvatski generali u tzv. Herceg-Bosni bili su isključivo produžena ruka zagrebačkog režima, koji je, jednako kao i beogradski, svesrdno ili preciznije svekrvavo, radio na "nestanku kolonijalne tvorevine Bosne i Hercegovine", da se poslužim Tuđmanovom retorikom.

I to je sva istina. Dabome na nakaradnom Balkanu, gdje su ubice civila, pogotovo u uniformama po pravilu heroji, a ne ljudi dostojni prezira, Praljkovo sramno samoubistvo će biti motorno gorivo za liftovanje u heroiku zapadnih susjeda.

I upravo zbog balkanskog sistema antilogike, Haaški sud (dok ga još ima), treba da djeluje odmah.

Sud ili pravni vrtić?

Sud treba biti, prije svega svjestan diletantizma svojih službi obezbjeđenja. Pazite, bukvalno im je pred nosom optuženi za ratne zločine po izricanju presude neometano i lagano popio otrov. Na stranu najbanalnije pitanje - kako ratni zločinac elegantno po Ševeningenu nosa bočice nepoznatog sadržaja, no mimo toga, svi u Haagu se posve sigurno trebaju suočiti sa napadima balkanske desnice.

Jer ovaj Praljkov izrežirani suicid je metak u perima i tastaturama svih onih koji sud nazivaju “šprdnjom”. Upravo tako! Sud sa sebe, prije svega mora skinuti ljagu, jer je direktni, materijalni sukrivac za samoubistvo zločinca. Treba znati da su Praljku prije izricanja presude mogli pristupiti samo advokat i porodica, a da je uz njih sigurnosni propust napravilo obezbjeđenje sudnice.

Apsurdno zvuči, ali najviše sudsko tijelo za suđenje ratnim zločincima treba napominjati za ove stvari.

No, desilo se to što se desilo, i upravo zato Sud u roku od ODMAH mora naći i pravdi privesti SVE koji su učestvovali u ovoj blamaži.

Inače, na stranu sve zasluge Haaga, on će u 90 posto naroda, nažalost, biti “pravni kindergarden”, a ovaj kolosalni propust samo bolduje to mišljenje.

Možemo mi pričati do prekosutra, ali Praljkov suicidalni performans zajedno sa medijskim boldovanjem, gotovo je u potpunosti prenio pažnju sa žrtava na zločinca i slobodno možemo zaključiti da je unatoč pravdi, presuđeni zločinac danas presudio sebi i otrovao žrtve.

Kako li je danas u naselju Vrbanja, u Bugojnu? Vidite, tamo je ubijeno 45 lica – Bošnjaka, žena i muškaraca. Uglavnom civila, starosti od 19 do 82 godine.

Pa prije nego što iznova i iznova odgledate Praljkov performans, a vi kao protuuotrov prvo svaki put pročitajte ova imena:

Ubijeni su: Hamdija Alić, Hašim Alić, Raif Cetin, Ahmet Čizmo, Zenuh Čizmo, Zahid Čizmo, Emina Delić, Hajrudin Delić, Sulejman Delić, Refik Elkaz, Džemal Grižić, Rabija Grižić, Vehab Habibović, Sulejman Hadžibegović, Smail Hodžić, Mujo Hozić, Mirsad Huskić, Hajrija Karagić, Hatidža Karagić, Sadik Karagić, Samir Karagić, Nazif Krkić, Emin Ledenko, Sead Mastalić, Esad Mušić, Nermin Nuhić, Almir Šehić, Selmir Šehić, Elvedin Šeho, Amir Šošić, Muharem Šušić, Ekrem Talić, Mesud Talić, Senad Talić, Senad Teskeredžić, Sanija Učanbarlić, Ðulsa Ugarak, Rabija Ugarak, Juso Velagić, Muharem Velagić, Nuhan Velagić, Razija Velagić, Sadik Velagić, Sulejman Velić i Nedžad Zulić.

Ovo je samo mali, nažalost mali “rukorad” osuđene bratije.

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Lifestyle

Ovdjemozebitireklama

Svijet i region

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH