Tužilac Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva ...
Grupa mladih novinara je bez recepta u Sarajevu i okolini kupila lijekove koji se nalaze na ...
Mnogim bh. građanima potreban je čarobni štapić da prežive mjesec, jer njihova primanja ne ...
Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik izjavio je danas da bi trebalo preispitati sve ...
Broj dodjela austrijskog državljanstva nastavio je da raste i u prvih devet mjeseci ove godine, a ...

0210bekobaner

Dnevnik iz sudnice: Ko sam ja da mislim o Zlatku

lagumdzija staljin

Znate li koliko se dnevno raspisuje tendera u Bosni i Hercegovini, pitala me je vrlo autoritativno advokatica Zlatka Lagumdžije prošlog ponedjeljka: u Općinskom sudu Sarajevo, naime, održan je nastavak glavne rasprave u procesu o kome sam već pisala, a toga dana došla na red da budem i ispitana. Nekadašnji lider SDP-a Zlatko Lagumdžija tužio me za klevetu zbog kolumne objavljene početkom jula prošle godine - “Majstor stambenih kvadrata i Umalo Kandidat” - koju sam pisala povodom (propale) ambicije mog tužitelja da bude kandidat Bosne i Hercegovine za generalnog sekretara Ujedinjenih naroda. Kako to obično biva u kolumni, podsjetila sam na političke domete i najznačajnije odlike glavnog junaka svoga teksta, ne krijući vlastiti stav o Lagumdžijinom pogubnom učinku na socijaldemokraciju na ovim prostorima, između ostalog, i zbog načina tenderisanja u periodu kada je vlašću BiH dirigirao Lagumdžija osobno. Zbog tih detalja, advokatica je grmjela: Znate li koliko se dnevno raspisuje tendera u BiH, a moj advokat prigovorom pokušao da me odbrani. Nije uspjelo: “Podsjećam da je drugotužena (prvotuženo je Oslobođenje; op.aut.) u tekstu iznijela tvrdnje da nijedan tender nije mogao proći bez da ga je aminovao Lagumdžija. Dakle, suština je pitanja da tužena dokaže kako je to mogao svaki tender da kontroliše Lagumdžija!” Ne, velim ja, nisam ja uopće mislila da je on aminovao sve tendere u Bosni i Hercegovini, samo one koje je kontrolirao SDP, te lijepo objasnim kako su se meni i kadrovi SDP-a BiH hvalili da svaku noć referišu svome šefu o svim važnim zbivanjima, a naročito o tokovima novca i tenderima. “Zlatko sve zna”, objašnjavali su mi i “sve se dogovaramo”, pričali su mi hvaleći se kako skoro svaku noć i večeraju zajedno. Ne jednom, gledala sam vlastitim očima zbirku auta sa rotacijama kako hitaju ka Skenderiji i zaustavljaju se pred zgradom gdje je EU u BiH, no odlaze u kafanu preko puta: naročito su na to bili ponosni oni iz prvog safa oko Lagumdžije, poput nezamjenjivog Lagumdžijinog asistenta Elvedina Dine Grabovice, koji je imao običaj javno se hvalisati da “šefa za sve pita”. Ne krijem, bila sam recimo zapanjena podatkom da se Lagumdžija iz Kine interesirao zašto je Emir Suljagić sa mnom kafu popio, jer su nas usred grada vidjeli zlatkisti - kako su prvosafovce među sobom zvali i sami esdepeovci. Utoliko mi je više bila muka kada mi se Grabovica, dok je još bio direktor EPBiH, a Lagumdžija pogubio sve izbore - požalio što ga Zlatko svako malo zove i dosađuje mu telefonom?! Više mu ne referišeš svaku noć, pitala sam ja. Ma jok, kaže on, pa znaš li ti da sam ja njemu još prije izbora govorio da se povuče jer nas vodi sve u propast, pohvalio mi se i kao svjedoke svoje hrabrosti da to kaže Lagumdžiji u lice pobrojao Ensara Karića, u to vrijeme direktora Autocesta FBiH, dr. Rusmira Mesihovića, direktora KCUS-a i Nermina Nikšića, SDP-ovog federalnog premijera.

Pravo govoreći, o hrabrosti Dine Grabovice puno govori nadimak koji je u vrijeme SDP-ove vladavine i njegovog vedrenja i oblačenja u doba direktorovanja EPBiH dobio: Grabljivica, a o tenderisanju i najnovija afera koja je obilježila kraj prošle sedmice. Tužiteljstvo BiH sumnjiči, i to na osnovu revizorskog izvještaja, SDP-ovu garnituru koja je uvodila sistem Jedinstvenog centralnog matičnog registra u Federaciju, pa su softvere i hardvere za sistem tenderski dogovarali?! Uhapšeni su bivši federalni ministar unutrašnjih poslova Predrag Kurteš, njegov tadašnji savjetnik Dragan Mioković te profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Kemal Kačapor i osumnjičeni da su ugovorom sa austrijskom kompanijom OeSD oštetili budžet FBiH za oko milion maraka. Po navodima Tužiteljstva BiH, pojedina dokumenta su potpisivana i nakon radnog vremena, u čitavu priču je bio involviran BS Telekom, preko koga je zapravo i vraćen onaj milion za koji se rečeni sumnjiče, ima tu i Emira Hurema, direktora BST-a, i čuvenih Škrbića, čiji se tragovi naziru u svakoj aferi ikada vezanoj za SDP, još od one iz vremena Alijanse za promjene kada im je bio namijenjen BH Telecom. Cijelo je to društvo - pravo govoreći - puno bliže Lagumdžiji i njegovom asistentu Grabljivici negoli i Kurtešu i Miokoviću, no neka se time bave tužitelji. Zakon tereti izvršitelje, a ne mozgove operacija, a moj analitički mozak je ionako optužen: gospođa advokatica mi jednako osporava pravo da uopće razmišljam o karakteru vlasti kojom je diktirao Lagumdžija. Napisali ste da je ubica socijaldemokracije, a ima li danas SDP-a? Odgovorite! Odgovorila sam: ima SDP-a, onoliko koliko je ostalo nakon Lagumdžije. O čemu svjedoče rezultati izbora. Ima ga i u drugim partijama nastalim iz SDP-a.

No, to Lagumdžiji nije problem: njegov je problem moja drskost da to naglas kažem. Ko sam ja da mislim o tome šta je on učinio SDP-u i cijeloj zemlji? Ko sam ja da mislim o njemu i njegovoj umalo kandidaturi? Ko sam ja da pamtim i podsjećam na aferu Reket, koja se volšebno ostrugala u ladicama pravosuđa? Obični novinar koji je naivno vjerovao da je taj isti Lagumdžija naučio lekciju i da neće ponavljati grijehe iz doba Alijanse za promjene, da će SDP - kada je nakon deset godina oporavljanja dobio priliku da vlada - biti drugačiji od onih koje je pobijedio na izborima. Šta se dogodilo, svi znamo: ono što su u SDA Amir Zukić i Asim Sarajlić, u Lagumdžijinom su svijetu bili Dino i Enco. U čemu je razlika? Cinici kažu u količini miliona. Naivčine poput mene - koje i dalje vjeruju kako ova zemlja zaslužuje bolje - nadaju se da će svi tenderaši završiti tamo gdje pripadaju, u raljama pravosuđa, kako bi novac poreskih obveznika konačno bio kompletno utrošen za dobro onih kojima je i namijenjen. Djece koja bježe iz ove zemlje, penzionera koji jedva sastavljaju kraj s krajem, bolesnih koji ni za lijeka nemaju. No, još uvijek je daleko veći broj procesa u kojima su osumnjičeni novinari zato što misle o političarima na vlasti, nego protiv onih koji svakodnevno mozgaju kako da osvoje tender.

 

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Lifestyle

Ovdjemozebitireklama

Svijet i region

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH