Uklanjanje ovog objekta u Zemun Polju bilo je planirano za jučer ali se od toga odustalo jer se ...
Društvena mreža Fejsbuk ugasila je, za manje od mjesec dana, 14.000 korisničkih profila zbog ...
Početkom prošle godine državljanima zemalja Zapadnog Balkana olakšano je ...
Političke stranke u Bosni i Hercegovini budžete uglavnom pune budžetskim sredstvima. Izborni uspjeh ...
Pretresaju se i objekti u vlasništvu advokata Hajrudina Škahića u Srebreniku, te ...

beko akcija mart 387x350

Socijalistička bajka

gojko

Svake godine u ove februarske dane sarajevski mediji odvajaju pristojnu minutažu i novinski prostor za oživljavanje jedne priče iz već prilično udaljene prošlosti.

To je bez sumnje najčuvenija i najglamuroznija priča koju Bosna i Hercegovina posjeduje u svojoj ostavštini iz druge polovine 20. vijeka. Prava socijalistička bajka!

Riječ je, naravno, o 14. Zimskim olimpijskim igrama, održanim od 8. do 19. februara 1984. u Sarajevu, koje je tih dana bilo medijski centar svijeta. Bilo bi možda pretjerano reći da se cijela Jugoslavija tresla od olimpijske groznice, ali u Sarajevu, epicentru zbivanja, euforija je dosegla neponovljive razmjere. Kao da je cijeli grad bio hipnotiziran elanom, oduševljenjem i zanosom, koji se poput virusa prenio na takmičare, visoke goste, strane i domaće turiste, novinare… Sve je izgledalo nekako nestvarno, od novoaranžiranih izloga u centru grada, preko danonoćno otvorenih prodavnica, pekara, buregdžinica, ćevabdžinica i restorana, do besprijekorno regulisanog gradskog saobraćaja. Očišćeno i sređeno, u tek raspakovanom novom snježnom kostimu, Sarajevo je pune dvije sedmice bilo pravi evropski grad. Desila se prava sociološka revolucija, erupcija kreacije, profesionalizma i odgovornosti. I, što je možda najinteresantnije, erupcija uljudnosti, nama Bosancima i Balkancima nesvojstvene vrline. Priče o tome kako se često događalo da su taksisti vozili besplatno ili da su najbolji predstavnici nekad čuvene sarajevske džeparoške “škole” vraćali tek ukradene novčanike smišljene su naknadno, kao urbane anegdote kojima je produžavano kolektivno sjećanje na taj veliki događaj.

Nema sumnje, bili su to fascinantni dani. Bajkovita priča! Ako ni po čemu drugom, a ono po jednom gotovo nevjerovatnom događaju koji se i danas najviše prepričava. Tog 8. februara, dok je u popodnevnim satima na prepunom stadionu Koševo trajao ceremonijal svečanog otvaranja Igara, Sarajevo je bilo bez ijedne pahulje snijega. Nema Olimpijade, glasio je rezignirajući eho opće zabrinutosti. A onda se u mrkloj noći nebo nad gradom otvorilo. Kad su se ujutro probudile, Sarajlije su kroz prozore svojih stanova ugledale duboki snijeg na ulicama. Vjernici su to čudo pripisivali Božijem daru, a ostali nepredvidivim hirovima prirode. Međutim, to je davno potrošena priča, pa nije sasvim jasno zašto je naši mediji tako potrošenu i prepakovanu i dalje prodaju. Ali, kad to već čine, zašto zanemaruju činjenicu da Olimpijade ne bi bilo bez pomoći bivše zajedničke države? Valjda bi ponešto trebalo reći i o tome da je u Sarajevo tada došlo više stotina ljudi iz raznih dijelova zemlje – recepcionera, kuhara i konobara, prevodilaca, šofera i saobraćajnih policajaca, medicinskih ekipa i mehaničara? “Ne zaboravi i elitne kurve, kojih u Sarajevu nije bilo dovoljno, a danas ih ima za izvoz”, kaže mi prijatelj s kojim sam se prije dva dana u jednom kafiću prisjećao tog dalekog zimskog spektakla.

Iako nema bolje od nje, ni u prošlosti ni u sadašnjosti, priča o Sarajevu 1984. ne može se više nikome prodati, naprosto zato jer je ostala nedovršena. Gotovo svi gradovi u svijetu koji su bili domaćini neke od Zimskih olimpijada postali su veliki turistički centri i doživjeli ekonomski preporod. Oni su dovršili svoju priču. Sa Sarajevom to, nažalost, nije bio slučaj. Da paradoks bude veći, Sarajevo nije bilo samo posmatrač zbivanja na Jahorini, Bjelašnici i Igmanu, ono je u nastajanju te bajke učestvovalo svim svojim bićem. Ali, to je trajalo kratko. Mi smo svijet kratkog daha i kratkotrajne motivacije. Takav je naš mentalitet. Sociološka revolucija brzo je splasnula, uljudnost je nestala skoro istog časa kad su fanfare označile kraj olimpijskog zanosa. Nestala je zajedno s oproštajnim riječima Juana Samarancha: “Doviđenja, drago Sarajevo”. Već iduće zime olimpijska borilišta kao i sam grad jedva da su nalikovali na svoje slavne dane, iako je televizija i dalje neumorno vrtjela spot sa Bregovićevom olimpijskom himnom “Hajdemo u planine”. Jer tamo nema zime. Jesmo ostvarili taj podvig, jesmo dali sve od sebe, makar nas na to pokretao i naš bosanski inat, ali vrijednosti koje je taj podvig nosio u sebi nikada nismo prisvojili.

Profesionalizam i odgovornost ne stanuju ovdje, niti su ikada stanovali. Ti su pojmovi jednako strani i našim građanima i našim političkim liderima. Više nam odgovara život u balkanskoj komociji, nego život kakav postoji na Zapadu, gdje profesionalizam i odgovornost nemaju alternative. Zato je naš put u Evropu pun neravnina i rupčaga, stalno izložen političkim diverzijama. Više od dvadeset godina Zapad objašnjava našim etničkim poglavicama šta i kako treba da urade, a ovi se smiju iza njihovih leđa: “Ko vas j..e. Samo ostavite pare i brišite”.

Osam godina nakon svojih Olimpijskih igara Sarajevo je počelo da gori i nestaje u krvi i plamenu. To će trajati skoro četiri godine. Mnogi njegovi dojučerašnji stanovnici otišli su na okolna brda sa kojih su se svetili vlastitom gradu. Neki su nastojali da po svaku cijenu minobacačkom granatom pogode vlastitu kuću ili bar kuću svog komšije. Jedna civilizacija je zauvijek razorena, druga se upravo uspostavlja, brzo i nezaustavljivo.

Nostalgičari su zanemarljiva manjina. Veselost na licima stanovnika Sarajeva davno je nestala. Grad je zaboravio da se smije. Evo, februar je, mjesec sjećanja na olimpijske dane, a u deset sati uveče Ferhadija je polumračna i gotovo pusta. Baščaršija je mrtva.

Kasno je da u te sate bilo gdje nešto prezalogajite.

Nego, vidite li igdje legendarnog Vučka, maskotu sarajevskih Zimskih olimpijskih igara?

Nestao je. Izgleda da se i on istopio.

Novosti

   Armensa01

Sport

Kolumne

Ovdjemozebitireklama

Svijet

Ovdjemozebitireklama

Region

Facebook stranica

Vidiportal intro

Slikom kroz BiH